petak, 30. kolovoza 2019.

PETICIJA za MUZEJ HRVATSKOG ISELJENIŠTVA u RIJECI - Albert Jajaš!



"Mi, Hrvati sa svih pet kontinenata, kao i naše obitelji i rođaci u Repblici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, odlučili smo pomoći Domovini Hrvatskoj jednim iznimno vrijednim kulturno-znanstvenim, turističkim i gospodarskim projektom pod radnim nazivom Hrvatski iseljenički muzejkoji planiramo ostvariti u najvećoj hrvatskoj luci – u Rijeci. Od vas tražimo da ovu dva desetljeća staru inicijativu (pogledajte: http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=66-67&C=4, https://www.bib.irb.hr/897764 kao i https://mojahrvatska.vecernji.hr/price/zasto-hrvatska-jos-uvijek-nema-iseljenicki-muzej-1073436), uz našu svesrdnu potporu, pretočimo u djelo kao spomenik zajedničkoj borbi za slobodnu, neovisnu i suverenu državu Hrvatskui mjesto izražavanja, čuvanja i kolektivnog sjećanja na naraštaje Hrvata koji su morali odlaziti u svijet gdje svojim znanjem, talentom i marljivošću desetljećima pridonose razvoju i svekolikoj baštini čovječanstva.

Stoga vas pozivamo da prihvatite projekt Hrvatski iseljenički muzej u Rijeci - koji bezrezrevno ističemo kao projekt osobitog nacionalnog značaja, kao temelj za čvršće i učinkovitije povezivanje Hrvata izvan Hrvatske s domovinom Hrvatskom, da sastavite posebno radno tijelo kojemućemo naš projekt predstaviti -da u to tijelo imenujetepo načelu pariteta predstavnike Hrvata izvan Republike Hrvatske i dazajedno razradimo plan aktivnosti, konstrukciju financijskih izvora, prikupljanje građe i ostalih potrebnih poslova i zadataka.

Hrvatski iseljenički muzeju Rijeci temelji sena inicijativi i elaboratu koji je Tuga Tarle 2002. godine predstavila javnosti i gradonačelniku Grada RijekeVojku Obersnelu te tadašnjem ministru kulture Boži Biškupiću od kojih je dobila pismenu podršku. Rijeka nije slučajan odabir s obzirom na geo-strateški položaj grada, kulturno nasljeđe, bogato prirodno zaleđe i blizinu otoka, simbolično značenje granice i luke, povijesno iskustvo selilaca i očuvan, a neiskorišten prostor austrougarske baštine (lučka skladišta). Kao takva Rijeka je idealan prostor za susretišteHrvata izvan Hrvatske, domovinskih Hrvata njihove rodbine i stranaca – simbločan zajednički Hrvatski Dom!"

Gornje citirani tekst i elaborat je uradak gospođe Tuge Tarle:


Link za potpis peticije je dostupan od 01.09.2019!

Organizator peticije:
Politički pokret ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI
Član savjetodavnog odbora
Albert Jajaš

 

četvrtak, 29. kolovoza 2019.

Museum of Croatian Diaspora and Centre for Investigation of Global Migrations - Project Tuga Tarle!



S I G M a

Museum of Croatian Diaspora and Centre for Investigation of Global Migrations


PROJECT

SIGMa is the provisional name for the Museum of Croatian Diaspora and Centre for Investigation of Global Migrations

  • CONCEPT
  • AIMS
- SPHERES OF INTEREST
- ACTIVITIES
  • SPACE
  • BUILDING
  • EMPLOYEES
  • FINANCING
  • COLLABORATION


CONCEPT: to preserve, investigate, evaluate and present to these and future generations
  • the experience of Croatian immigrants
  • the material and spiritual richness of Croatian migrants, national minorities and world migrations
- To develop the understanding of particular needs and issues in multicultural societies
The above concept includes three crucial aspects of social relations of the contemporary world:
  • zastita ljudskih prava, dostojanstva, stvaralastva I povijesnog iskustva migranata
  • razvijanje razumijevanja za multikulturne oblike drustva
  • skrb o razvoju lokalnih zajednica te zastiti povijesnih jezgri gradova

DESCRIPTION: 
 
SIGMa is not envisioned as an exclusively scientific institution, nor as a typical old-fashioned museum with several annual exhibitions. The vision of SIGMa is as a lively meeting point of world-class scientists, experts, immigrants, returning immigrants, artists, tourists, students, people interested in architecture and people looking for their roots. SIGMa should be located in Rijeka (the town on the northern end of the Croatian Adriatic Coast) since Rijeka was the most important transitional port from which our people and our neighbours have been emigrating to the world for centuries. SIGMa should be an architectural attraction at the level of Gugenheim or Millenium Dome in London, or an even more inspirational creation of talented young architects. With SIGMa we would get a strong new cultural centre, the kind of which does not exist in this part of the world. Croatia needs an authentic and recognisable attraction that would be able to attract world travellers with its energy. The only successful world attractions these days are the breathtaking ones.

What does SIGMa mean?
 
SIGMa is the acronym obtained from the working title of the project “Centre for the Investigation of World Migrations. The working title does not specify that it is also a museum of Croatian Immigration (MCM!), which is required to describe the content of this institution which encompasses the programmes of a cultural centre, museum, investigation centre, workgroup, educational centre, scientific forum, entertainment and recreational centre and a tourist attraction.

Why call it a Centre?
 
SIGMa is a single centre that is based on two main principles:

  • permanent exhibitions, library, database, archive, conventions, lectures, cultural events and meetings on the topic of Croatian immigrants, national minorities and world migrations
  • university post and laboratory for investigation of the phenomenon of immigration, multiculturalism, minorities, ghettos

Why does it involve investigation?
 
SIGMa should be a forum for migrations. In order for SIGMa to become such a forum it needs to have a scientific research laboratory for investigation of causes, problems, effects and issues of world migrations in a world context (immigrants, emigrants, refugees, world travellers, stateless people, ethnic cleansing, ghettos, multicultural societies). Without a systematic and continuous study of this subject it is not possible to evaluate and present the material and spiritual inheritance of immigration.

Why is it global?
 
Currently in the world there is no centre that offers such a multi-faceted cultural and scientific content on the issue of immigration. There are several museums, organisations and institutes which investigate the same issues, but currently there is no centre that encompasses a museum, cultural centre and a scientific-research laboratory. Creating a permanent symbol of Croatian emigration, and at the same time focusing attention on one of the most dominant problems of the modern world is the best step in putting the Croatian cultural identity onto the world map. It will be the best testimony that we understand the current world issues and trends. Croatia needs to be recognised as a country that promotes the most important global issues, experiences and viewpoints.

Why migrations?
 
Today, as humanity is confronted with the phenomenon of immigrants, refugees at global scale, for the first time the causes and results of these events are being seriously thought about. This can be seen in the political programmes of affected countries and in the scientific studies of social and cultural issues and events. Recently, many institutes investigating migration have been created by universities. There are also two museums of immigration, several museums of emigration. The first virtual museum on this subject has been created. In the recent decades migrations have become a major focus of interest of international organisations such as UN and UNESCO.

The reasons for establishing the Croatian Immigration museum.

The rich and extensive cultural and artistic inheritance of our emigrants today lays undiscovered, forgotten and unappreciated all over the world. Such wealth deserves the attention, respect and care of those who recognise the spiritual inheritance of their own people. This implies the need for a museum of Croatian Immigration. This museum would not be exclusive only to Croatian emigrants, but it would be a link with other similar establishments around the world. Following the modern principles of such establishments (self-financing) it would cover a whole spectrum of additional content. In its space it would host exhibitions of emigrants from other nationalities, as well as results of cultural co-existence of different social groups (multicultural societies, sub-cultures, marginal ethnic groups, large migrations etc.).

Why should it be located in Rijeka? 
 
The geographical location of Rijeka (inside the Mediterranean basin) guarantees good connections with many European and international destinations. It stands out as the best location for the type of centre described above.
  • Such a cultural and scientific institution would re-energise the relatively marginalised Rijeka area by attracting the attention of emigrants, their descendants and friends, as well as many people from other ethnic groups who left their homes.
  • Rijeka has recently joined the European programme EUROPAN, which confirms that there is a positive energy in Rijeka, with the aim of opening and maximising the development of the city and the region. The bid to host the Mediterranean Games in Rijeka would benefit from a project such as SIGMa. In the event of a successful bid the museum itself would benefit as well, with the realisation of the project coming at the time of the highest inflow of money into the city.
  • Such an architecturally, culturally and spiritually significant centre would attract many new tourists to Rijeka and the region (as in the case of Bilbao, Salamanca and Valencia). Thus, Rijeka would break out of the provincial restraints forced upon it by the current situation.
  • Such a project would instigate and encourage a whole host of new businesses, shops and services, which would provide employment to many people.
  • With such a project, from an important regional centre Rijeka would become a partner in a wider European and international context. This would improve the balance of cultural centres in Croatia (de-centralisation of cultural centres).
  • Such a project would help out to disperse the cultural activities out of the capital of Croatia contributing to create the philosophy of polycentric cultural environment rather than concentrating all the cultural contents in one single point.
Why is the port of Rijeka the best place for the building? 
 
SIGMa should be located in a port because for centuries ports were the major points for going to the world. Ports have their histories and symbolism. A port with SIGMa can add a new functional and aesthetic dimension to the city.


AIMS:
 
With such a project Rijeka would, in the name of itself and in the name of Croatia as a whole, repay the debt to Croatian emigrants, Croatian minorities in foreign countries, and national minorities in Croatia. The project would gather, examine and care for the objects of material and spiritual culture and the art, which our immigrants left to the world. At the same time, this would be one of the best forms of advertising Croatia through the analysis and presentation of the interaction of our immigrants with the people of the countries they emigrated to. It would be a great opportunity for education in the interest of co-existance and to develop understanding towards national minorities in Croatia, and to encourage the return of our immigrants. As one of the countries with the highest rate of emigrations we have the moral right and duty to think about such a project.

SIGMa has to be a cultural centre gdje ce se odvijati tijekom citave godine razlicite kulturne aktivnosti za sve interesne skupine posjetitelja (profesionalci, studenti, turisti, lokalno stanovnistvo, mladi I djeca) vezane uz teme migracija, manjina, multikulture, upoznavanja I istrazivanja razlicitih jezika I obicaja etnickih manjina I u/iseljenika u globalnim razmjerima. Aktivnosti trebaju biti bazirane na edukaciji, na razvijanju istrazivackog duha, na suradnji I timskom radu, na umjetnickim programina inspiriranim temom migracija. Kulturne I zabavne priredbe, izlozbe, koncerti, festivali I druzenja trebaju biti otvoreni vrijednim programima sa svih strana svijeta.


SIGMa mast provide investigation, training and studying projects combining development of academic knowledge and contribution to capacity building at the polici level. SIGMa must provide social capaciti building as well. SIGMa bi trebala usko suradjivati sa riječkim i drugim sveučilištima i obrazovnim i znanstvenim institucijama, kako u Hrvatskoj tako i izvan nje stvaranjem znanstvenog kadra za izučavanje pitanja migracija, multikulturnih zajednica i ostalih fenomena suvremenih društava vezanih uz problematiku izbjeglištva, iseljavanja i dislociranja društvenih grupa i pojedinaca. U tu svrhu trebala bi se pri Rječkom sveučilištu pokrenuti UNESCO katedra, ili samostalno, ili još bolje u suradnji sa jednim od stranih sveučilišta u okviru MOSTA ili UNITWIN programa UNESCO-a.

  • From the first day of its existence SIGMa must be a school (a fountain of ideas, meeting point for students, experts and professors, a place for seminars, conferences, thesis presentations) for everyone who stops by. Let us not forget the invaluable wealth of material and spiritual riches created by world immigrants over many centuries. We need to create central databases, genealogical trees, archive studies, and we need to create a strategy for continuous monitoring of the phenomenon of migrations, its causes and effects.
  • SIGMa will need a well-organised IT system which will enable it to be connected with other genealogical centres, web portals, archives, museums, institutes and universities all over the world.
  • The content of education, research, and presentation, as well as the cultural and art programme and museum exhibitions need to encompass the following in a historical context: immigrants, emigrants, refugees, exiles, ethnic groups, minorities, ghettos and multicultural societies.

SIGMa should mobilise Croatian citizens and immigrants: This project would, without doubt, mobilise Croatian immigrants and their associations throughout the world, especially if each significant association gets adequate space for its own development. This means that SIGMa would be able to count on financial help of these associations, their co-operation in gathering material, their lobbying and PR. At this time of cooler relations between homeland and Diaspora, such a project would significantly contribute towards building of trust. SIGMa should also mobilise Croatian minorities outside Croatia, as well as ethnic minorities within Croatia, Usuls, Sefards and associations of returning immigrants.

SIGMa treba mobilizirati I suradjivati sa svim relevantnim svjetskim sredistima izucavanja migracija I u/iseljenistva, sa muzejima istog tipa kao I sa svjetskim arhivima, bibliotekama I sveucilisnim centrima.

SIGMa needs to re-vitalise the urban region of Rijeka: An institution of this type would re-vitalise the relatively marginalised Rijeka region because it would draw the attention of immigrants, their descendants and foreign friends, as well as many immigrants from other ethnic groups who were leaving their homes. It would also be a very interesting tourist attraction – something that should be seen and experienced. Jedna institucija te vrste oživjela bi relativno marginalizirani prostor Rijeke jer bi na sebe svratila znatnu pozornost iseljenika, njihovih potomaka i prijatelja stranaca u zemljama useljenja kao i onih mnogobrojnih namjernika iz drugih etničkih zajednica koji su napuštali svoja ognjišta, a da i ne govorimo o tome da bi to bila još jedna zanimljiva turistička atrakcija - nešto što treba vidjeti I doživjeti. Organizirane posjete Rijeci I okolnim turistickim I kulturnim sredistima, kulturne I zabavne rute kao nusprodukt aktivnosti SIGMe dodatno bi pobudili gospodasku I sucijalnu zivost citave rijecke regije.

From the start SIGMa should be a tourist attraction: Rijeka is the ideal place for investigation of global migrations! The decision on where to locate this institution in the city should be made by Rijeka. The people of Rijeka know the most about architecture, space, and the rhythm of their city and they are certainly aware that their city needs to welcome the sea, and that the sea must enter the city (as in Lisabon, Barcelona, Sydney). In any case, we assume that the most attractive location will be chosen. The sea must be part of the vision of SIGMa. SIGMa should be resting on water (as for example the Sydney Opera House), it should be anchored in the port like Titanic, washed up on the shore like a shell, built on an artificial island like the Tower of Babel. The building (or buildings) should be an architectural masterpiece. Something that the world will come to see: a first-class tourist attraction, creative composition of the old and the new. The architectural design should be chosen though an international competition.

SPHERES OF INTEREST:

The SIGMa project is based on the openness towards the world. It does not have local character! It is not just one of many museums/research centres, but it a unique and the only place under the sun which from the first day:
  • emits its energies and interests towards the whole phenomenon of migrations
  • collaborates with the best known experts from the area of research into migrations and other relevant areas
  • opens the doors to all experiences of exodus, without regard to race, religious, national or gender differences.

In order for this to be possible, it is important to internationalise (internationaly relevant?) the project from the beginning, and to offer it on the market of international and local institutions whose motto is the care of global valuables cultural and artistic inheritance. If Rijeka sees itself as an example of a city of the 21st century, and if Croatia wants to participate in destiny of the modern and developed world, Rijeka should immediately start on this project as a project of major national interest, with the full help of government institutions.

Activities:
- museum
- library
- archive, genealogical archive
- multifaceted exhibitions
- conferences, lectures, meetings
- research centre
- IT systems and support
- publishing, awards
- educational courses, scholarships

leisure and entertainment: SIGMa needs to be a centre for entertainment and cultural events (exhibitions, concerts, street theatre, sports, tours), as well as a place where old friends can meet, home for emigrants returning to the country, an attraction for the curious and children. In SIGMa, all world travellers should feel at home.

BUILDING: 
 
The building should satisfy the following requirements:

  • SIGMa management
  • Permanent exhibition space with “halls of continents” (more or less permanent exhibits). “Halls of continents” would be committed to the collections of material and spiritual objects of Croatian emigrants on different continents.
  • Multi-use exhibition space committed to exhibiting the collections of national minorities, other world migrations, multicultural societies, ghettos and other topics relevant to the annual working programme.
  • Multi-use hall for various cultural events, meetings, conferences and lectures.
  • Lecture theatres
  • Library: Within the programme of gathering books, research material, media material on the topic of migration, SIGMa should also have its own magazine (E-magazine and WebPages). The same programme should establish an annual award (for literature and for research).
  • Projection theatre with database
  • Archive
  • Restaurant and café-bar
  • Work areas
  • Marketing office
  • Shop

EMPLOYEES:

Conditions: Because of the multi-faceted character of the institution, the employees of SIGMa should be experts from various fields (less of museum custodians and more of well-educated researchers and cultural workers): museum custodians, cultural events organisers, researchers, librarians, IT personnel, media experts and managers. All employees should be computer trained and should be fluent in two world languages.

FINANCING: Who will finance SIGMa?

  • SIGMa should secure financial support from multiple sources at the local, national and international level.
  • The city of Rijeka possesses the space to realise the project.
  • The Croatian tourist sector should recognise SIGMa as an interesting and promising partner. Symbolic payment contributed by each tourist who came to see this “world wonder” would also be useful.
  • Croatian Government should secure financial support for SIGMa from their funds.
  • The project should seek help from UNESCO and other relevant international organisations.
  • From the very beginning, SIGMa should seek partners and financial support from other countries that include the issue of migration in the cultural programmes.

COLLABORATION:

The project must unite all relevant Croatian cultural and research institutions, all Croatian immigrant associations, important individuals who contributed to the world’s cultural heritage, representatives of minorities, returning immigrants, friendship clubs, and all influential world organisations, individuals and institutions that deal with the same issues. The project must never , in any way, be used for political purposes of political parties or individuals.

How can we implement collaboration between SIGMa and the Croatian institutions that deal with immigration? Institute of Immigration and Nationality, Institute Ivo Pilar, Croatian Archive, National and University Library, museums, emigrant associations, friendship associations, national minority associations in Croatia, associations of Croatian minorities in other countries. Depending on the programmes and aims of each of these organisations, they should be in constant collaboration with SIGMa.

What should be done with local and homeland collections and museums that have collected certain body of material about emigration? In my opinion, local collections, private archives and homeland museums, wherever the conditions allow it and there is an interest, should keep their material about immigration. SIGMa should not consume everything that was spontaneously and with a lot of care created in the field, which belongs to individual or local communities. SIGMa should register and process all of these, support them and with necessary agreements publicly present them. At the same time, in case of donations from private and homeland collections, SIGMa should invest the necessary effort to process them thoroughy and protect them for future generations.

What would the future relationship between SIGMa and the Croatian emigration Association be? It should be emphasised that the museum/research centre in Rijeka would not threaten the existence of the Croatian emigration Association in any way. Each one of these institutions will be developing its own profile and programme. The Croatian emigration Association has never been a museum, nor a centre for research of immigration - it doesn’t need to be. SIGMa will not cover the area of work covered by the Croatian emigration Association. Wherever there is a possibility of overlap, an analytical and constructive approach should be used by both sides to create a program of co-operation and collaboration.

Da li osnovati društvo podupitratelja SIGMe u osnivanju? Trebalo bi osnovati jedan NGO “društva prijatelja I podupiratelja SIGMe” - jedno oficijalno tijelo koje bi bdjelo nad razvojem programa I podupiralo akcije koje će se poduzimati na razini institucija države u smislu ostvarenja I izgradnje projekta. Treba uključiti u akciju društva prijateljstva, kulturna društva manjina, hrvatska iseljenička društva I klubove kao I društva povratnika registrirana u Hrvatskoj. Tu se ne smije zanemariti uloga vaznih nacionalnih institucija (Matica hrvatska, Hrvatska matica iseljenika, Institut za migracije I narodnosti, sveučilišta, Institut Ivo Pilar, HAZU, Hrvatski državni arhiv, Nacionalna I sveučilišna biblioteka, zavičajni muzeji, DHK I niz drugih institucija od fundamentalnog značaja).

SIGMa treba uskoro formirati mrežu suradnika u mnogim središtima migracija u svijetu koji će raditi na prikupljanju građe i tijesno medjusobno surađivati. U njoj će biti mjesta za sve dobrovoljce koji hoće raditi - od strucnjaka madjunarodnog znacaja do kolekcionara, od umjetnika do obicnih gradjana.

The state Croatia should welcome SIGMa from the beginning as an organisation of national interest. With its numerous and diverse activities SIGMa doesn’t undermine the work and the effort of other Croatian institutions, within which there are immigration collections, archives and other material related to immigration. With today’s highly-developed technology of communication and information sharing, virtual exhibitions and transfer of material enable all organisations to protect their own interests and to collaborate with other cultural centres in common efforts. Outside these activities, SIGMa has an undiscovered world of Croatian immigration and its interaction with the host communities, as well as the world of world migrations and problems that the world has encountered for centuries. In this context there is plenty of work for everyone.

FAZE REALIZACIJE PROJEKTA SIGMa:

A/ upoznavanje najšireg kruga potencijalno zainteresiranih sa idejom SIGMe
- prikupljanje mišljenja, prijedloga, kritika
- stvaranje adresara ljudi koji su potencijalni suradnici I podupiratelji
- pokretanje društva prijatelja SIGMe u osnivanju

B/ formiranje dobrovoljnog odbora za rad na virtualnom (web) i fizičkom (Rijeka) muzeju.

C/ izrada virtualnog centra (MHD - muzeja hrvatske dijaspore) uz pomoć pojedinaca dobrovoljaca sa drugih svjetskih destinacija koji već rade na prikupljanju genealoških I drugih podataka o našoj dijaspori. Pojedinci misle da bi virtualni muzej iseljeništva trebao proizaći kao posljedica muzeja in situ. Virtualni muzej I SIGMa ni na koji način se ne isključuju, niti je nužno da slijed stvaranja jednoga prethodi drugom. Dapače, posve je svejedno koji će se ostvariti prvi. I jedan I drugi projekt trebaju biti živi organizam koji će se neprestano napajati novim sadržajima te se nadopunjavati.

D/ kontaktiranje Vladinih institucija, Hrvatskog sabora, iseljeničkih udruga i organizacija radi predočavanja prijedloga i stvaranja jednog zajedničkog tijela za izradu elaborata projekta muzeja I studiju o financiranju muzeja.

E/ natječaj za arhitektonski projekt SIGMe jer virtualna stvarnost u ovom slučaju MORA biti pretočena u fizički objekt (naravno da nije neophodno da to bude Rijeka, ali razloge za moj prijedlog već sam gore obrazložila).


SIGMa ne ce biti samo spomenik hrvatskom iseljeniku Ili svjetskim lutalicama gonjenim zudnjom za avanturom I srecom, vec zivi svjedok povijesnog putovanja covjecanstva u potrazi za boljitkom I za vlastitim korijenima. Bude li to postogla, SIGMa ce dohvatiti svoj puni smisao. 

Tuga Tarle Madrid, 13. Siječnja, 2003.
Savjetnica za kulturu hrvatskog veleposlanstva u Madridu





Muzej Hrvatskog Iseljenistva u Rijeci - Elaborat Tuga Tarle!



MUZEJ HRVATSKOG ISELJENIŠTVA

OD IDEJE DO OSTVARENJA

 

SIGMa je središte izučavanja globalnih migracija s posebnom pozornošću na velikoj hrvatskoj dijaspori.


Sažetak: Projekt "Muzej hrvatskog iseljeništva" u Rijeci, pod radnim naslovom SIGMa, predstavlja višedimenzionalni projekt-instituciju na atraktivnoj i relevantnoj poziciji u luci grada Rijeke, u jednom od tamošnjih austrougarskih skladišta. Interakcija kopna i mora je idealni medij za susretište domovinske Hrvatske i njezinog iseljeništva te je spomenik iseljeničkom doprinosu domovini i svijetu.

SIGMu treba ostvariti i kao povezivanje razdvojenog bića hrvatskoga naroda sa ciljem očuvanja i pokazivanja materijalne i duhovne baštine iseljenika, edukacije i izučavanja iskustva migracija, organiziranja susreta, kulturnih priredaba i druženenja čime bi i grad Rijeka postao prepoznatljiv brend izvan granica RH kao svojevrsna kulturna i turistička meka na sjevernom Jadranu.

Ovim projektom grad Rijeka se pretvara u kulturološki prepoznatljiv brend i izvozni proizvod. Takav muzej i višenamjenski centar u Rijeci obogatio bi ne samo hrvatsku, nego i europsku kulturu usmjeravanjem znanstvenih i kulturnih silnica spram sveprisutnog fenomena iseljavanja i migracija. To bi dodatno obogatilo turističku ponudu grada, regije i države s jedinstvenim motom: vidjeti i doživjeti učinke migracija na razvoj društva i individualne sudbine. SIGMa bi trebala obuhvatiti svojim projektima i aktivnostima sve najvažnije aspekte migracija tijekom hrvatske i svjetske povijesti.

Ključne riječi: Muzej, iseljeništvo, brend, kultura, Rijeka.


BRENDIRANJE RIJEKE


MODEL MUZEJA ISELJENIŠTVA I SREDIŠTA GLOBALNIH MIGRACIJA U RIJECI

Lutanja, iseljavanja, zbjegovi, logori, utočišta – sva ta bolna i gorka iskustva milijuna ljudi od pamtivijeka uvijek su me zaokupljala i fascinirala. Možebit da je to ona nomadska, skitalačka žica koja čuči u svakoj duši, no možda je nešto više i dublje od toga – poštovanje i divljenje čovjekovoj žudnji za dostojanstvom življenja - što je nažalost, često tek zamjena za pojam preživljavanja.

Pravu dimenziju ljudske drame migracija upoznala sam u Australiji, u drugoj polovici devedesetih godina zahvaljujući radu na prikupljanju građe za moju knjigu Hrvatska i Australija/Novi Zeland, povijesne i kulturne veze kad sam kao savjetnica za kulturu radila u hrvatskom veleposlanstvu u Canberri. Ondje sam imala priliku susresti mnoge sunarodnjake koji su mi povjeravali svoje napregnute i uzbudljive životne priče. Tome je doprinijelo i moje osobno iskustvo iz sredine osamdesetih godina kad sam se sa suprugom i četvoro djece zatekla u poziciji iseljenika na tlu dvadeset tisuća milja udaljenom od rodnog Zagreba. Tih sam se godina također, iz dana u dan, susretala s mnogim sličnim sudbinama - s ljudima utjecajnim i bogatim, ali još češće sa siromašnim i izgubljenim hazarderima čija je sreća ovisila o brojnim činjenicama na koje nisu imali gotovo nikakva utjecaja. Za australsku državnu administraciju bili smo tek brojevi, ljudska masa, gradbeni materijal budućeg australskog društva.

Shvatila sam da je svako iseljeničko iskustvo svojevrsno prokletstvo, da neću naći sretnog iseljenika zbog činjenice da svatko poput pupčane vrpce vuče za sobom sjenu svoga ishodišnog gnijezda koja će ga pratiti do kraja života. Štoviše, otkrila sam da se ta sjena nasljeđuje i postaje dio obiteljske baštine iseljeničkih kćeri i sinova. To je bila konstanta u multikulturnom okruženju Australije pa mogu tek zamisliti kako je moralo biti onima koji su svoja zakloništa tražili u zemljama homogenih kultura i jezika gdje su doista bili strancima u punom smislu te riječi.1

Osjećala sam, i danas to osjećam, dug spram svih tih avanturista i lutalica. Zato sam se i prihvatila pisanja. Iz te se pobude jednoga dana iznjedrio i moj projekt muzeja iseljeništva kao

spomenik hrvatskom iseljeniku, mnogima koji su iz generacije u generaciju ostavljali obale Jadrana na putu bez povratka. 

POVIJEST IDEJE MUZEJA ISELJENIŠTVA

Prvi put sam o potrebi utemeljenja muzeja iseljeništva progovorila javno u listu Vjesnik, u ljeto 1997. godine, no tada još nisam imala jasnu koncepciju gdje bi taj spomenik hrvatskom iseljeniku2 trebalo usidriti. Činjenica da bi muzej kao takav bio potreban radi učvršćivanja veza domovinske i iseljene Hrvatske3 i da bi hrvatskoj kulturi u međunarodnim razmjerima dao značajniju ulogu (brendiranje zemlje!) bila mi je dostatan razlog da ustrajem u toj mojoj priči. U to doba su takvi muzeji bili prava rijetkost u svijetu. Mogli bismo ih nabrojiti na prste jedne ruke, barem kad je bila riječ o onakvom tipu institucije o kojem sam ja razmišljala.

Baveći se promidžbom hrvatske kulture i radeći na knjizi Hrvatska i Australija/Novi Zeland, povijesne i kulturne veze dolazila sam u kontakt s novim izvorima i spoznajama o iseljeničkom životu pa je moje uvjerenje o potrebi takve institucije s vremenom dobivalo sve jasnije i čvršće obrise. Nisam ni slutila kakvo ću duhovno bogatstvo i kako opsežnu građu zateći ispod površine svakodnevice hrvatske zajednice u tom udaljenom dijelu svijeta. Upoznala sam brojne hrvatske udruge širom Australije i Novog Zelanda i otkrivala pojedince koji su marljivo i odano prikupljali građu o hrvatskom iseljeništvu ljubomorno je čuvajući u svojim privatnim zbirkama. Sve to bogatstvo razasuto po državnim i privatnim arhivima, pohranjeno u zaboravljenim ostavama i sanducima, zabilježeno u prepiskama i uspomenama pojedinaca još uvijek čeka svoje predane istraživače. Uvidjela sam da ta ostavština zaslužuje dostojnu pažnju,

stručan i strpljiv rad te da nam kao jednoj od izrazito iseljeničkih nacija pripada i obaveza da je izvučemo na danje svjetlo kao jednu od dragocjenosti ukupne nacionalne baštine.

Sredinom 1999. godine moj me diplomatski poziv odveo u Španjolsku koja mi je pružila nove spoznaje o problemu migracija. Nekoć moćna kraljevina koja je križem i mačem pokoravala južnoameričke plemena od juga do sjevera kontinenta danas je sve češće utočištem potomaka nemilosrdnih konkvistadora i njihovih žrtava. S dalekih obala Tihog oceana i Atlantika oni hrle u obećani europski raj gdje ih čekaju brojna razočaranja4. Ekvadorci, Kolumbijci, Peruanci, Bolivijci, Kostarikanci - sav taj svijet s osiromašenih prostora južnoameričkog kontinenta, iz zemalja koje bi svojim prirodnim i rudnim bogatstvima mogle prehraniti daleko mnogoljudniji puk, prodaju svoj rad daleko od svojih najmilijih, svog doma i prijatelja. Što tek reći o ljudskom moru koje se danomice valja spram španjolskih obala pristižući iz susjednog Maroka i dalekih afričkih zemalja, o masama izloženim poniženjima i prijeziru, o ljudima koji svoj život stavljaju na kocku da bi se domogli dostojnijeg usuda?

Iskustvo Španjolske još više mi je učvrstila uvjerenje da moja ideja muzeja iseljeništva ima smisla, a uvidjela sam i kako je potrebna sustavna i kvalitetno osmišljena promidžba slike o državi u suvremenom svijetu. Naučila sam da je to jedan od temeljnih čimbenika uspjeha zemlje u okruženju globalnog tržišta, da državu poput poduzeća s manje ili više uspjeha na globalnoj tržnici kultura prodaje njezin imidž. Nema dvojbe da velebna kulturna mašina donosi Španjolskoj znatan godišnji prihod, kako od kulturnog turizma koji je prisutan na svakom koraku širom zemlje, tako i od izvoza kulture preko granica. Španjolska bi svakako mogla predstavljati

primjer zemlje koja čuva i cijeni svoje nacionalno i kulturno blago crpeći istovremeno znatnu gospodarsku korist iz toga domaćinskog i zaštitarskog odnosa spram umjetnosti i kulture.

Tu mi se nametnulo i pitanje interkulturalnosti, suživota različitih kulturnih inačica i običaja u okruženju prevladanog europskog koncepta nacija/država5 kao i uloga koju sve brojnija

populacija useljenika zauzima u oblikovanju novog (multi)kulturnog podneblja. Mnogo toga, vjerovala sam, uskoro će biti moguće primijeniti i na Hrvatsku.

TUGA HRVATSKIH EGZODUSA

Poznato je da je Hrvatska zemlja snažnih migracijskih kretanja, gotovo kao neko raskršće putova što se tijekom mnogih stoljeća odrazilo na oblikovanje kulturne inačice hrvatskog naroda povezujući u jedan cjeloviti buket Srednju Europu, Orijent i Mediteran. Bez kontinuiranih migracija kroz stoljeća ne bi bilo moguće ni zamisliti toliko duhovno i materijalno bogatstvo koje su nosioci različitih kulturnih inačica ostavili na hrvatskom tlu, od Grka i Rimljana do naših dana. Počevši od najezde Turaka na Balkan, hrvatski živalj započinje svoj egzodus na Zapad koji nije prestao do danas. U tim migracijskim plimama, kolikogod da smo primali od drugih etničkih

grupa (Nijemaca, Židova, Čeha, Mađara, Srba Talijana i drugih), mi smo zahvaljujući našim iseljenicima i sami doprinosili razvoju drugih zemalja i krajeva.

Pavao Ritter Vitezović, Vatroslav Lisinski, Franjo Trenk, Rudolf Steiner, Antun Bauer, Fran Lhotka, August Šenoa, Demeter, Ružička, Šulek - nisu tek slučajni zaslužnici hrvatskoga

razvoja, jer su približno jednu četvrtinu žitelja Hrvatske tijekom proteklih stoljeća sačinjavali i pripadnici drugih etničkih zajednica. Oni su s etničkim Hrvatima oduvijek pripadali jedinstvenom hrvatskom političkom narodu. To ispreplitanje etnija doprinijelo je stvaranju hrvatskoga multietničkoga kulturnoga supstrata koji se ne razlikuje od onih drugih suvremenih europskih susjeda.

Po drugoj strani, istina je da smo zbog odljeva stanovništva u velikim seobama višestruko gubili, isporučujući svijetu silan ljudski kapital. Da je bilo drugačije, svijet bi danas bio siromašniji za Križanića, Teslu, Boškovića, Meštrovića, Kuparea, Preloga, Dolinara, Lustiga, Đikića…i tako redom, u nedogled.

Od sredine 19. stoljeća do kraja Drugoga svjetskog rata iz Hrvatske je iselilo oko 825 tisuća osoba, a od drugog svjetskog rata do danas računa se da je iselilo oko milijun ljudi. S obzirom da se radilo o radno i reprodukcijski najsposobnijim dobnim skupinama, očito je da je tako veliki emigracijski odljev vrlo nepovoljno djelovao na prirodni i ukupni razvoj stanovništva Hrvatske. Smatra se da se iz zemlje, od popisa stanovništva 1991. do kraja 2000. godine, iselilo oko 125.000. osoba. Odljev visoko obrazovanih kadrova i deficitarnih profesija uzrokom je ozbiljnih poremećaja u pojedinim segmentima tržišta rada (liječnici i drugo medicinsko osoblje i općenito visoko kvalificirani kadar). Gubitak ljudskog kapitala koji su pretrpjele iseljeničke zemlje omogućio je izuzetan razvoj zemalja useljavanja (SAD, Australija, Kanada).

Posljednjih godina postoje naznake da se odljev stanovništva iz Hrvatske usporava6. Štoviše, već se duže vrijeme najavljuje useljenički val koji bi mogao naletjeti poput stihije ukoliko gospodarska kriza ne poprimi značajnije razmjere. Zato se Hrvatska već sada mora pripremati kako bi izbjegla loša iskustva nekih europskih zemalja. Osim potencijalnih doseljenika, Hrvatska očekuje i svoje povratnike (makar u neznatnom broju) ili pak, njihove potomke. Sve je prisutniji interes mladih profesionalaca, potomaka hrvatskih iseljenika, pogotovo iz Južne Amerike, da se nastane u Hrvatskoj. U tom kontekstu Hrvatska bi trebala imati jasnu politiku useljavanja te postaviti prioritete za ljudskim resursima ovisno o realnim potrebama zemlje. Bude li se to pitanje prepustilo slučaju, čekaju nas problemi izbjegličkih logora, međuetničkih napetosti i pojačanog prodora kriminaliteta.

Ozbiljna i studiozna reinterpretacija odnosa spram našeg iseljeništva također je jedno od temeljnih pitanja koje još istinski nismo ni dotaknuli. Hrvatska bi trebala imati jedinstveni nacionalni program spram potencijalnih povratnika koji bi jasno definirao što nudi i što očekuje od svojih sunarodnjaka i to ne samo zato što je Hrvatska proizvela jednu od najvećih emigracija današnjice prema kojoj ima određenih obaveza i dugova, nego još više stoga što je hrvatska populacija u svojoj jezgri prepolovljena te je jedna polovina njezina bića već odavna s druge strane granice.

Upravo ta druga polovica što egzistira na rubu zaborava i nepoznavanja, potencijalna je riznica budućih migracija (ovdje prvenstveno mislim na potomke hrvatskih iseljenika). Većina iseljenika sigurno se neće vraćati, no nije isključeno da s njihovim sinovima i unucima ne možemo računati. Da bi se ta mogućnost pretvorila u stvarnost potrebno nam je mnogo ozbiljnog

promišljanja, zdravih planova, dobre volje i pameti. Hrvatska koja se iz iseljeničke zemlje polako pretvara u obećanu zemlju suvremenih nomada nema više vremena tu činjenicu zanemarivati.

Zato ja vidim muzej hrvatskog iseljeništva kao projekt koji bi poput kakvog velebnog laboratorija ideja i energija otvarao prostor za čitavu lepezu migracijskih problema i pitanja suvremenog svijeta. Bio bi to Muzej iseljeništva i središte za izučavanje globalnih migracija.

 

RIJEKA KAO IDEALNO SJEDIŠTE MUZEJA ISELJENIŠTVA (SIGMa)7

Proces sazrijevanja ideje nalik je na proces umjetničkog stvaranja. U svojoj mašti najprije imate cjelovitu sliku da biste joj potom oduzimanjem suvišnih detalja i oblikovanjem postojeće materije oslobodili formu, omogućiti joj da diše, da pokaže svoju autentičnu bit. Tako je nastala i SIGMa.

Tražeći lokaciju koja bi bila idealna za projekt moga iseljeničkog muzeja, jednoga dana sam otkrila Rijeku i u njoj prepoznala sve one karakteristike urbanog središta koje su potrebne za udomljenje takvog sadržaja. Ranije Rijeku gotovo nisam poznavala.

Za mene je ona živjela u ljetnim mjesecima isključivo kao tranzitna stanica na putu za neku od morskih destinacija. Najprije sam je otkrila u virtualnom svijetu slika i ozemlja da bih se naknadnim posjetom gradu osvjedočila da je upravo Rijeka to mjesto(sidrište) koje tražim. Tada

je Rijeka za mene promijenila značenje. Prometnula se u simbol grada-utočišta i raskršća svjetova (poznato je da je u povijesti iseljavanja bila najvažnija tranzitna luka Jadrana). Kasnijim istraživanjem samo se potvrdilo da to ima snažno uporište u činjenicama.

Zemljopisni položaj grada Rijeke unutar mediteranskog bazena garantira dobru povezanost s mnogim svjetskim i europskim destinacijama te se nameće kao najpogodnije mjesto za lociranje središta muzeja. Usto, Rijeka je odvajkada bila poveznica mediterana sa srednjoeuropskim kulturnim krugom otvarajući Austrougarskoj monarhiji put spram ostaloga svijeta. Izgradnjom muzeja iseljeništva u Rijeci dobili bismo novo snažno kulturno čvorište kakvo još ne postoji na europskom jugoistoku. Hrvatskoj je potrebna jedna nova autentična i prepoznatljiva kulturna tvorevina, dinamična i životna i dovoljno atraktivna za privlačenje svjetskih znatiželjnika i namjernika.8

Jedna institucija te vrste oživjela bi relativno marginalizirani prostor Rijeke jer bi na sebe svraćala znatnu pozornost iseljenika, njihovih potomaka i prijatelja stranaca u zemljama useljavanja kao i onih mnogobrojnih posjetitelja iz drugih etničkih zajednica čiji su preci upravo preko riječke luke isplovljavali u novi svijet. Stvaranjem priče od mnoštva detalja tisuća i tisuća sudbina oblikovala bi se riznica uspomena, jedinstveni vremeplov iseljavanja.

Činjenica da u Rijeci postoje i neke druge lokacije (hotel Emigranti) koje su služile emigrantima tijekom njihova zadržavanja u gradu prije ukrcavanja na brodove još bi dodatno mogli obogatiti ponudu turističkih i kulturnih sadržaja grada dajući Rijeci jedinstveni pečat

grada-muzeja. Možda bi se mogla oformiti i ruta kojom bi se obilježio put negdašnjih kretanja ljudskoga vala u dramatičnim okolnostima ispunjenim nadom i strepnjama prije konačnog otisnuća spram ćudljivog oceana.

Dovoljno je podsjetiti na sydneysku Operu ili Calatravin Muzej znanosti i umjetnosti u Valenciji, Gugenheim u Bilbaou, šangajsku zračnu luku ili aleksandrijsku biblioteku. Sva ta čudesna zdanja dovoljan su mamac za bezbrojnu publiku koja pobožno obilazi svijetom u potrazi za novim izvanrednim doživljajima. Sva ta zdanja nose snažan individualni pečat kreativnih energija koje su ih stvarale. Zato smatram da bi SIGMa trebala biti atrakcijom ravnom Gugenheimu, ili Millenium Domeu u Londonu, ili nešto još originalnije što bi stvorila mašta hrvatskih nadarenih mladih arhitekata koji imaju zavidnu recepciju u svijetu. Danas prolaze samo velike atrakcije, nešto što zaustavlja dah.

Rijeka i njezina okolica obogaćeni takvim jednim arhitektonskim projektom i kulturnim središtem privlačili bi tijekom čitave godine mnogostruko više turista (kao u slučaju Bilbaa, Salamanke, Valencije) nego što je to sada slučaj oslobodivši se provincijskih okvira koje im nameće trenutačna pozicija zanemarenih mogućnosti oživljavanja i promocije kulturnih sadržaja.

Navedeni projekt oživio bi i potaknuo čitavi niz novih poduzeća, trgovina, obrta i uslužnih djelatnosti koje bi osigurale posao mnogim novim kadrovima u gradu i Županiji. Još bi više približio turistima ljepotu i sklad istarskih malih gradova, arhitektonskih bisera i stoljetnih kulturnih jezgri koje obgrljuju Rijeku poput ogrlice od bisera. S mora Rijeku okružuje jato privlačnih otoka. Blizina Zagreba9 i ostalih manjih gradova obalne i središnje Hrvatske također

je značajna prednost Rijeke. Vrijedna lučka arhitektura, multikulturno okruženje, sveučilišno središte, autocesta, čista priroda i blizina granice dodatno obogaćuju ovaj jedinstveni prostor. Rijeka je usto, članica EUROPAN-a što potvrđuje da su ondje na djelu pozitivne vibracije kojima je cilj otvaranje i maksimalni razvoj grada i regije.

SNAGA LUKE

SIGMu bi trebalo locirati u luci jer je luka punto crucial odakle se odlazilo u svijet. Luka ima svoju povijest i simboliku. Luka sa SIGMom može gradu donijeti novu funkcionalnu i estetsku dimenziju. Luka je mjesto susretišta kopna i mora - dviju snažnih simboličkih cjelina koje su oduvijek poveznica sa sadržajima ljudskog opstanka. Zato je luka idealan medij iako nije neophodno jedini prostor muzejskog događanja. Riječani najbolje poznaju arhitekturu, prostore i ritam svoga grada. Osobno sam uvjerena da grad treba hrabro obgrliti more i da more treba ući u grad. More treba ući u vizuru SIGMe. Ona bi trebala počivati na vodi kao npr. sydneyska Opera ili biti usidrena u luci kao brod, mogla bi biti nasukana na rub žala kao školjka ili narasti na umjetnom otoku kao svjetionik.

SIGMa JE ROČIŠTE (DOM) ISELJENIČKIH PRIČA

SIGMa je radna skraćenica za Središte istraživanja globalnih migracija. Ovdje još nedostaje odrednica Muzej hrvatske dijaspore da bi se cjelovito opisao sadržaj institucije koja je
polivalentna kulturna ustanova jer svojim sadržajima i programima obuhvaća djelovanje jednog centra za kulturu, muzeja, istraživačkog centra, radionice, obrazovnog poligona, znanstvene tribine zabavnog i nekreativnog središta kao i turističke atrakcije. SIGMa bi trebala čuvati, izučavati, vrednovati i predstavljati suvremenicima i budućim naraštajima iskustvo hrvatskih iseljenika kao i duhovne i materijalne plodove hrvatske dijaspore, nacionalnih manjina i svjetskih migracija te razvijati razumijevanje za specifične potrebe, pojavnosti i zakonitosti multikulturnih društava.

ROČIŠTE

Riječ je o jednom ročištu, središtu (matici, okupljalištu, centru, ishodištu) utemeljenom na dva osnovna sadržaja:

A/ stalni postavi, izložbe, knjižnica, datoteka, arhiv, građa, konferencije, predavanja, kulturne priredbe i susreti na temu hrvatske dijaspore, nacionalnih manjina i svjetskih migracija te

B/ laboratorij za izučavanje fenomena dijaspora, migracija, multikulturalizma, manjina, etničkih geta.

SIGMu treba utemeljiti na otvorenosti spram svijeta. SIGMa ne smije biti Project lokalnog karaktera! SIGMa nije tek jedan od mnogih muzejsko-istraživačkih centara nego bi trebala biti jedinstveno i jedino mjesto pod suncem koje od prvoga dana svoga djelovanja emanira svoje energije i interese spram cjelokupnog fenomena migracija, poziva na suradnju najuglednija imena s područja izučavanja migracija i drugih relevantnih tema, otvara vrata svim iskustvima

egzodusa bez obzira na rasne, vjerske, nacionalne, spolne razlike i uvjerenja. Da bi to bilo ostvarivo, treba je od početka učiniti međunarodno vidljivom. Ponuditi njezin sadržaj na tržištu ideja UNESCO-a i drugih međunarodnih i lokalnih institucija čiji je kredo skrb o globalnim kulturnim vrijednostima te zaštiti kulturnog i umjetničkog nasljeđa čovječanstva. Na tome bi, uz svesrdnu pomoć državnih institucija, Rijeka trebala započeti raditi svoj projekt od kapitalnog nacionalnog značaja ukoliko sebe doživljava kao grad koji se nastoji pretvoriti u uzorno urbano središte 21. stoljeća te ukoliko Hrvatska želi dijeliti sudbinu suvremenog razvijenog svijeta.

IZUČAVANJE FENOMENA MIGRACIJA

SIGMa bi trebala biti i znanstveno-istraživački laboratorij i stalni forum migracija. SIGMa bi trebala izučavati i obrazovati stručni kadar surađujući s riječkim i drugim domaćim i stranim sveučilištima i znanstvenim institucijama. U tu svrhu trebala bi se pri Riječkom sveučilištu pokrenuti Katedra koja bi u suradnji s jednim od stranih sveučilišta, u okviru UNITWIN programa, aplicirala za financijsku potporu UNESCO-a. SIGMa od prvoga dana mora biti škola (rasadište ideja, susretište studenata, stručnjaka i profesora, mjesto za održavanje seminara, konferencija, diplomskih i doktorskih radova) za svakoga tko će je posjetiti. SIGMa bi trebala prikupljati i organizirati centralne datoteke, genealoška stabla, arhivsku građu te izgrađivati strategije sustavnog praćenja fenomena migracija, njezinih uzroka i posljedica. SIGMa bi trebala oformiti organiziran informatički sustav koji će je povezati s drugim genealoškim centrima u svijetu, s web portalima, arhivima, muzejima, institutima i sveučilištima na svim meridijanima.

Zasad još nema u svijetu dovoljno središta polivalentnih kulturnih i znanstvenih sadržaja posvećenih migracijama. Ipak, u posljednjih dvanaest godina otkad se bavim ovim projektom

već je desetak novih muzeja iseljeništva/useljeništva otvorilo svoja vrata publici (Bremenhaven, Buenos Aires, Melbourne i drugi). Pokrenuti su već i prvi virtualni muzeji posvećeni ovim sadržajima. Migracije posljednjih decenija ulaze u žižu interesa međunarodnih institucija kao što su OUN i UNESCO. U posljednje vrijeme sve su brojniji instituti koji izučavaju ovu problematiku i zato se s pravom postavlja pitanje što čeka Hrvatska čije je iseljeničko iskustvo jedno od zapaženijih u međunarodnom okruženju. Stvoriti vrijedan spomenik hrvatskom iseljeniku, a istovremeno postaviti u središte pozornosti jedan od krucijalnih problema suvremenog svijeta znači povući pravi potez u interesu prepoznavanja identiteta Hrvatske na kulturnoj karti svijeta, pokazati da smo prisutni i da prepoznajemo suvremene društvene probleme i globalna stremljenja.

Ovakav projekt nesumnjivo bi mobilizirao i hrvatske iseljeničke zajednice pogotovo ako bi svaka od značajnijih grupacija dobila prikladan prostor za vlastitu promidžbu. To znači da bi se moglo računati i na njihovu financijsku potporu, na suradnju pri prikupljanju građe, na lobiranje i promidžbu programa SIGMe. U ovom trenutku zahlađenih odnosa domovine i dijaspore takav bi projekt znatno pomogao uspostavljanju međusobnog povjerenja. SIGMa bi trebala mobilizirati i hrvatske manjine izvan domovine kao i nacionalne manjine u Hrvatskoj kao i udruge hrvatskih povratnika.

SIGMa bi od početka trebala biti turistička atrakcija kako sadržajima tako i arhitektonskim rješenjem muzejskog objekta. Bogata građa naših iseljenika i velika kulturna i umjetnička ostavština koja danas leži neistražena, zapuštena i raspršena širom svijeta kapital je vrijedan pažnje, poštovanja i brige onih koji prepoznaju duhovnu riznicu vlastitoga naroda. U svom bi prostoru muzej iseljeništva bi ugošćavao postave iseljenika drugih etničkih skupina kao

i produkte kulturnog suživota različitih društvenih grupacija (multikulturne zajednice, supkultura, zapostavljene etničke grupe, svjetski poznati iseljenici, velike svjetske migracije, seobe naroda itd.) nudeći turistima sadržaje drugih iseljeničkih iskustava.

SIGMa bi objedinjavala zbirku muzejskih predmeta, knjižnicu, čitaonicu, arhiv, adresare i genealoška stabla. Organizirala bi priredbe polivalentnog karaktera, konferencije, predavanja i stručne skupove, Pod njenim krovom djelovao bi istraživački centar, informatička podrška i sustavi, organizirala bi se izdavačka djelatnost, obrazovni programi, tečajevi, dodjeljivale bi se stipendije i nagrade istaknutim stručnjacima i istraživačima.

SIGMa bi trebala biti središte razonode i kulturnih događanja (izložbe, koncerti, ulični teatar, regate, izleti, turističke rute, proslave) kao i mjesto susreta starih znanaca i prijatelja, dom za povratnike, odmorište za namjernike, atrakcija za znatiželjnike i zabavište za najmlađe. U SIGMi bi se svi svjetski putnici i namjernici trebali osjećati kao u vlastitoj kući.

IZVORI FINANCIRANJA MUZEJA

SIGMa bi trebala osigurati financijska sredstva iz više izvora, kako na lokalnoj, tako i na nacionalnoj i europskoj razini. Grad Rijeka raspolaže prostorom za realizaciju projekta te određenim financijskim resursima iz gospodarskih izvora. Hrvatski turistički sektor u SIGMi bi trebao prepoznati zanimljivog i obećavajućeg partnera. Simbolični novčić za SIGMu kojim bi svaki turist namjernik platio priliku da doživi ovo svjetsko čudo in situ svakako bi dobrodošao. Hrvatska bi iz Državnog proračuna trebala osigurati dio financijskih sredstava za ovakav projekt od općenacionalnog interesa. Trebalo bi okupiti sve relevantne poduzetnike iz Hrvatske i iz

inozemstva koji bi osnovali zakladu za financiranje izgradnje muzeja. Trebalo bi zatražiti i sredstva od europskih i međunarodnih fondova (UNESCO, OUN i drugi relevantni europski i međunarodni fondovi). SIGMa bi od samog početka trebala tražiti partnere u zemljama koje unutar svojih projekata kulture uključuju i pitanja migracija, nacionalnih manjina, izbjeglica i prognanika i multikulturnih projekata. Na realizaciji SIGMe trebale bi se povezati sve relevantne hrvatske kulturne i znanstvene institucije, hrvatske iseljeničke udruge, društva prijateljstva, povratnička društva, poduzetnici i utjecajni pojedinci.

Lokalne zbirke, privatni arhivi i zavičajni muzeji gdjegod za to postoje interes i uvjeti trebaju čuvati i obogaćivati svoje iseljeničke funduse. SIGMa ne bi trebala progutati sve što je spontano i s mnogo brige i ljubavi naraslo na terenu i što pripada pojedincima i lokalnoj zajednici. SIGMa bi sve to trebala registrirati i obrađivati, podržavati i prema dogovoru sa vlasnicima predstavljati javnosti. Istovremeno, u slučajevima darovanja privatnih i zavičajnih arhiva i zbirki, SIGMa bi trebala poduzimati sve potrebne radnje da ih dostojno obradi, zaštiti i čuva za buduće naraštaje.

Treba naglasiti da uloga Hrvatske matice iseljenika ni u kojem slučaju ne bi izgubila na važnosti muzejsko-istraživačkim centrom u Rijeci. Svaka od ovih ustanova trebala bi izgrađivati vlastiti profil i sadržaje. Hrvatske matica iseljenika nije ni zamišljena da bude muzej, a nije bila niti središte istraživanja migracija, niti bi to trebala biti njezina uloga. Hrvatska matica iseljenika ima svoje područje rada koje SIGMa neće pokrivati. Ondje gdje bi eventualno moglo doći do međusobnog dodirivanja sadržaja, analitičkim i konstruktivnim pristupom trebalo bi obje strane preustrojiti u program suradnje, nadogradnje i kvalitetnog međusobnog prožimanja.

Posao oko osnivanja SIGMe trebalo bi podijeliti u nekoliko faza.

A/ upoznavanje najšireg kruga potencijalno zainteresiranih s idejom SIGMe

- prikupljanje mišljenja, prijedloga, kritika

- stvaranje adresara ljudi koji su potencijalni suradnici i podupiratelji

- pokretanje društva prijatelja SIGMe

B/ formiranje privremenog odbora za rad na pripremi virtualnog (web)10 i fizičkog (Rijeka) muzeja.

C/ izrada virtualnog centra muzeja hrvatske dijaspore uz pomoć pojedinaca

- dobrovoljaca sa drugih svjetskih destinacija koji već rade na prikupljanju genealoških i drugih podataka o našoj dijaspori

- stvaranje mreže podataka iz svih raspoloživih izvora

D/ kontaktiranje državnih institucija te iseljeničkih udruga i organizacija radi predočavanja prijedloga i stvaranja jednog zajedničkog tijela za izradu elaborata projekta muzeja i studije o financiranju muzeja

E/ natječaj za arhitektonski projekt SIGMe

Muzej grada Rijeke mogao bi na početku biti središte za promoviranje i izradu stručnog elaborata održivosti SIGMe. Vjerujem da bi jezgra SIGMe moglo izrasti na izvoru postojećeg Muzeja grada Rijeke. Izložbom (Merika) kojom je ovaj muzej predstavio egzodus čija je glavna postaja bila riječka luka Muzej grada Rijeke dokazao je da ima kapaciteta, stručnosti i entuzijazma potrebnih za vrijedne i nadahnute projekte. Ipak, SIGMu treba od samoga početka

prihvatiti kao nešto jedinstveno i drugačije od znanoga. Jasno je da osim puno novca za tako nešto treba još više odlučnosti i hrabrosti. SIGMa treba od samog starta nadrasti okvire grada i prosječnog gradskog muzeja na način da Rijeku lansira u orbitu globalnih kulturnih žarišta. Time će i Hrvatska biti uvrštena kao nezaobilazni međaš na kulturni atlas svijeta.

U Hrvatskoj je još uvijek neuobičajeno da pojedinac pred javnost iznese neku društveno relevantnu ideju ili projekt. U zapadnim društvima to ne bi nikoga čudilo. U Hrvatskoj ideje i projekte predlažu isključivo institucije i zato nam ne preostaje drugo, ukoliko želimo da se projekt muzeja iseljeništva realizira, već potražiti instituciju koja će ga zastupati. Iz izjava gradonačelnika Rijeke, g. Vojka Obersnela čini se da je SIGMa prepoznata kao izazov za grad. Ali na tome je zasada ostalo. Godine prolaze, SIGMa se ne pomiče s mrtve točke. Hoće li Rijeka propustiti svoju priliku? Rijeci treba pomoći da izbori SIGMi mjesto institucije od prvorazrednog nacionalnog interesa. Bude li tako, otvorit ćemo si put i do financijskih izvora.

Svijet je dovoljno malen da svako mjesto na zemljopisnoj karti uslijed valjanih razloga može postati novo kulturno okupljalište. Svijet je dovoljno malen da može prepoznati riječki iseljenički muzej kao još jedan novi izazov suvremenog stvaralačkog duha – onakav kakav je u prošlosti ponudio Bilbao koji je bio primjer grada na rubu propasti (uslijed odumiranja industrije, loših ekoloških uvjeta, nezaposlenosti i provincijalnog drijemeža). Projekt muzeja Gugenheim preporodio je grad i ucrtao ga u kartu najinteresantnijih turističkih i kulturnih destinacija svijeta.

Slično se danas događa i preporođenoj španjolskoj Valenciji koja je riječno korito iz središta grada hrabro premjestila na rub predgrađa i tako prerasla u jednu od najljepših europskih arhitektonskih i kulturnih oaza Europe.

SIGMa će, uvjerena sam, jednoga dana biti oltar hrvatskog iseljeničkog iskustva i susretište svjetskih migranata u Rijeci. Mnogo ljudi sa svih strana svijeta već su na neki način podržali ovaj projekt i žele sudjelovati u njegovu oživotvorenju. Svima njima zahvaljujem na povjerenju i potpori, a Rijeci želim da svoju priliku iskoristi i da ponese brend grada koji je istovremeno ročište migranata i sidrište umornih duša povratnika.


Tuga Tarle


Važna napomena: Ovaj elaborat nastao je u jesen 2002.godine. Zaštićeno je autorsko vlasništvo te se ne smije ni u jednomsegmntu citirati, kopirati ili na drugi načinkoristiti bez prethodnog odobrenja autorice.

 

1 Početak useljavanja u zemlje zapadne Europe pratio je kulturni šok došljaka u srazu s homogenim društvima nacionalnih država.


2 Odnosi se na zdanje budućeg muzeja iseljeništva ( Spomenik hrvatskom iseljeniku )

3 Sintagma domovinska i iseljena Hrvatska po mom sudu vrlo je neprikladna tvorba jer otvara pitanje podijeljenosti nacionalnog korpusa kao da se radi o dvije odvojene cjeline (Hrvatske).


4 Ovaj podatak odnosi se na situaciju kad je nastao tekst (2000) koja se u međuvremenu promijenila. Aktualna gospodarska situacija u Španjolskoj u posljednjih par godina s tendencijom produbljivanja gospodarske krize dovela je do pojačanog iseljavanja Španjolaca, ali i vraćanja emigranata iz Južne Amerike u zemlje porijekla.


5 Europski klasični tip nacije/države u postmodenrom društvu više ne postoji. Španjolska, Njemačka, Francuska, Nizozemska i ostale europske zemlje poprište su snažnih migracija. Useljenički valovi iz prekomorskih zemalja i s jugoistoka europskog kontinenta posljednjih desetljeća kontinuirano pritišću granice europskih zemalja. Proces suvremenih migracija okrenuo je smjer prema Europi.


6 Nažalost, ova konstatacija se odnosi na godine na prijelazu tisućljeća dok smo danas ponovno suočeni s pravom plimom iseljavanja mladih obrazovanih ljudi. Nasuprot tome, Hrvatska će uskoro biti izložena sve većem pritisku useljenika iz trećih zemalja.


7 SIGMa je radna skraćenica za Središte istraživanja globalnih migracija.

8 Riječki muzej iseljeništva ne bi bio isključivo hram hrvatskih iseljenika, nego bi trebao biti in situ poveznica s ostalim sličnim ustanovama u svijetu te bi po principu suvremenih muzejskih ustanova (samoodrživo poduzeće) pokrivao čitavi niz popratnih sadržaja, od znanstveno-istraživačkih projekata i međunarodnih konferencija do turističke usluge, dućana, obrazovnih tečajeva, zabave i informacija. U svom bi prostoru ugošćavao bi postave i priče drugih iseljeničkih skupina kao i produkte kulturnog suživota različitih etničkih i manjinskih zajednica. 

 

9 Kulturna decentralizacija Hrvatske je neophodna. Rijeka bi projektom muzeja iseljeništva od regionalnog kulturnog središta postala interesantnim partnerom u širem europskom i svjetskom kontekstu što bi doprinijelo uspostavi ravnoteže kulturnih središta na hrvatskom i širem regionalnom prostoru (decentralizacija, disperzija kulturnih središta).

 

10 Pojedinci misle da bi virtualni muzej iseljeništva trebao proizići kao posljedica muzeja in situ. Virtualni muzej i SIGMa ni na koji način se ne isključuju, niti je nužno da slijed stvaranja jednoga prethodi drugom. Dapače, posve je svejedno koji će se ostvariti prvi. I jedan i drugi projekt trebaju biti živi organizam koji će se neprestano napajati novim sadržajima te se nadopunjavati.