petak, 17. srpnja 2015.

PLEMENITI METALI KAO KAPITALNO ULAGANJE


    Kapitalno ulaganje u plemenite metale je financijsko ulaganje u fizički proizvod jednako poput ulaganja u: nekretnine, zemljišta, šume, umjetničke vrijednosti, antikvitete, automobile, brodove, avione, drago kamenje itd.

    Postavlja se pitanje: Zašto uložiti u plemenite metale?
    Plemenitim metalima se, a što u prvoj liniji mislimo na zlato i srebro trguje već 6.000 godina. U Starom zavjetu Biblije gotovo nema stranice na kojoj se ne opisuje način plaćanja u trgovini proizvodima. U to vrijeme se plaćalo zlatnicima i srebrnjacima.

    1900. godine je u Americi uveden tzv. "zlatni standard". Zlato je od tada bilo pokriće vrijednosti tiskanog novca. Za jedan dolar ste mogli kupiti 1,504 632 g čistog zlata.
    Pod čistim zlatom se smatra zlato iz koga su u potpunosti odstranjene primjese drugih metala, a označava se oznakom 999,9.
    1969. godine papirni novac se nije mogao više zamjeniti za zlato.
    1971. tadašnji američki predsjednik Nixon zbog rata u Vijetnamu ukida "zlatni standard" i od tada počinje bezgranično tiskanje papirnog novca.
    Papirni novac nije imao više pokriće u zlatu. Jedna od posljedica takve monetarne politike je i činjenica da je američki dolar do danas izgubio oko 98 % svoje vrijednosti.
    Procjenjuje se da danas pod zemljom u obliku sirovine postoji još oko 160.000 tona zlata i oko
    12.000 tona srebra.

    Najveće dvije svjetske ljevaonice plemenitih metala su:
    1) UMICORE - belgijska tvrtka
    2) ARGOR - HERAEUS - švicarska tvrtka

    Pitamo se zašto je danas toliko izražena potražnja za plemenitim metalima, a posebice za zlatom?
    Svjedoci smo da su u zadnjih dvije godine u cijeloj Europi otvorena bezbrojna mjesta za otkup zlata. Pored radnji koje se bave jedino otkupom lomljenog, ali i certificiranog zlata i srebra, otkupom se kao dodatnom djelatnošću bave i druge različite trgovine.Otkupljeno zlato se u većini slučajeva dalje preprodaje, završava u Austriji ili Njemačkoj, a potom putuje u Švicarsku. U Švicarskoj se rastapa, pročišćava i lijeva u zlatne certificirane poluge "Barren" koji su težine od 1 gr pa sve do 12,5 kg. Certificirano zlato u polugama se dalje iz Švicarske preko banaka i privatnih tvrtki prodaje u cijelom svijetu.

    Danas postoji velika potražnja za zlatom iz slijedećih razloga:

    1) Industrijska upotreba - zlato se danas jako puno koristi u industriji kod proizvodnje mobitela i računala, u industriji nakita, medicini, lijevanju certificiranog zlata itd.
    2) Zlato ne gubi svoju vrijednost - cijena zlata se mijenja i formira se 2 puta dnevno na londonskoj burzi, ali vrijednost zlata je konstantna. Navodim slijedeći primjer: 1908. godine jedno dobro kvalitetno odjelo je koštalo 1 uncu zlata (31,10 gr zlata), a unca je vrijedila 1908. godine samo 20 $. Danas za jednu uncu zlata možete također kupiti jedno kvalitetno odijelo. Jedna unca po današnjem tečaju (03.08.2013) iznosi 1.313,80 $, a to znači da još uvijek za jednu uncu možemo kupiti boss ili armani odijelo.
    Cijena zlata u posljednjih 10 godina rasla je u rasponu izmedju 11,5 i 17% godišnje. Lako možemo primjetiti da čim je dublja financijska kriza i viša inflacija cijena zlata je u porastu.
    Za vrijeme rata u Libiji i 2 mjeseca poslije cijena zlata je pala. Razlog je bio velike količine čistog certificiranog zlata u polugama (od jednog kilograma) koje su kratkotrajno preplavile europsko i svjetsko tržište. Prije kratkog vremena cijena zlata je iz ekonomski neopravdanih razloga ponovo pala. Zlato je sirovina i na burzi se njome špekulira poput nafte, drva, žitarica i drugih proizvoda. Pripisao bih zadnji pad cijene zlata čistoj burzovnoj špekulaciji koja nema ekonomsku pozadinu ponude i potražnje.
    Cijene zlata u posljednjih 10 godina je rasla iz slijedećih razloga:

    1) Potražnja za zlatom je oko 4 puta veća od ponude.
    2) Proizvodnja zlata (iskopavanje) je poskupilo. Prije se u afričkim rudnicima zlato kopalo maksimalno 1 kilometar u dubinu, a danas se u rudnicima zlato kopa do 4 kilometra.
    3) Od 2010. godine Kinezi smiju posjedovati u privatnom vlašnistvu certificirano zlato, a tu se radi o skoro 1,4 milijarde ljudi.

    Neki stručnjaci smatraju da će 1 UNCA zlata dostići cijenu od 5.000 $, ili se čak u budućnosti popeti na 10.000 $. Naravno cijenu zlata u budućnosti nije moguće sigurno predvidjeti. Ono što je sigurno to je da će cijena zlata i dalje u budućnosti rasti sa manjim oscilacijama.

    U financijskoj konstrukciji svake porodice ili građana od ukupnog kapitala koji posjeduje 20-30% bi trebalo biti zastupljeno u čistom certificiranom zlatu.
    Važno je napomenuti da sve države ovog svijeta posjeduju "zlatne rezerve" najčešće u plugama od 1 ili 12,5 kg.
    U zemljama Europske Unije ne postoji porez na zlato. Na srebro se plaća porez. Otkup lomljenog zlata u cijeloj Europi kao i u Republici Hrvatskoj ima i negativnu konotaciju.
    Zbog krize u kojoj se našao siromašni sloj građana Europe, ljudi u nedostatku novca nerijetko su prisiljeni prodati lomljeno ili čak obiteljsko zlato.
    Zlato je bilo u svakoj velikoj krizi ili u ratovima sredstvo plaćanja.
    Za vrijeme drugog svjetskog rata za zlato se kupovalo brašno, pošto nije bilo dovoljno hrane.

    Postoji poznata priča kada je 1920. za vrijeme velike svjetske krize u Minhenu prodana peterokatna kuća za 5 gr zlata. Nadajmo se da kriza takovih razmijera neće ponoviti.
    Zlato je lijepo posjedovati, ono nije podložno inflaciji, sigurno je sredstvo plaćanja u kriznim vremenima, za vrijeme rata ili kada papirni novac u potpunosti izgubi svoju vrijednost. Zlato je univerzalno sredstvo plaćanja. Certificiranim zlatom možete platiti proizvode ili usluge u bilo kojoj zemlji svijeta. Međutim nikada ne smijemo zaboraviti da pored svih prednosti koje zlato pruža ono je ipak samo sirovina poput nafte ili drveta.

     
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!
Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.


četvrtak, 16. srpnja 2015.

ELITNA PROSTITUCIJA NA JADRANU 'Detaljno ću vam objasniti kako biznismenima i političarima sređujem escort dame' + KOMENTAR

Tekst je citiran iz portala "Jutarnji.hr", dana 16.07.2015



'Znam okvirno i cijene, oko 200 do 300 eura na sat, ovisi koji je dio sezone i kakva je ponuda'
Budite uvjereni da svaki concierge dosta svog radnog vremena provede u potrazi sa suknjama. Hoteli i seks jednostavno idu ruku pod ruku. Osim sa svodnicima, dakle, dobre odnose njegujem i s taksistima, vlasnicima limuzina, turističkih i charter agencija, ali i dilerima, doktorima, striperima. Nikad ne znam tko će biti ključan za rješavanje neke velike scene u koju ću biti upleten.

Šifrirane poruke

Primjerice, jedan gost dolazi nekoliko puta godišnje. Jednom s obitelji, drugi put sam. Traži žensko društvo. Točno znam kako izgleda njegova supruga, sjećam se blijedo i njegove djece, a sada me taj isti čovjek traži da mu nađem djevojku na jednu noć. Ispočetka sam te stvari radio uistinu s gnušanjem, ali sam shvatio da to ne mogu promijeniti, a ni izbjeći. Uostalom, tko sam ja da im sudim?
U takvim situacijama osobno nikada nisam izravno uključen. Nazovem “pimpa” ili nekoga tko to organizira i s njim se dogovorim u šiframa, tražim primjerice “vožnju” ili “bogati koktel”. Znam okvirno i cijene, oko 200 do 300 eura na sat, ovisi koji je dio sezone i kakva je ponuda. Ali trudim se biti što je moguće više izvan detalja.
Nerijetko dolaze i političari iz samog državnog vrha. Tada se stvari rješavaju puno suptilnije. Hotelski službenici nisu uključeni ni u kakve pregovore i dogovore, ali nam je svejedno svima jasno što se događa.
Stiže političar i njegova svita u jednoj limuzini, a par minuta kasnije limuzina puna djevojaka. Uzimaju sobe na istom katu, vrlo blizu jedna druge, sve je jasno, ali, naravno, službeno im se ne može ući u trag.
U situacijama kada se od mene traži izvođenje nekakvih ilegalnih poslova ili barem upletenost u iste, naučio sam da treba znati procijeniti čovjeka.

Procjena gostiju

Ako je gost sumnjiv ili se zna da je prije bio nasilan, da voli raditi ekscese, onda definitivno ne pristajem na takve dogovore.
Vrlo je moguće da se dogodi scena i onda ću sam morati gasiti požar. A svašta se tu zna događati, po hotelskim sobama ima i tučnjava i svađa, ubojstava i obiteljskih obračuna. A i te naše “posebne” gošće znaju biti svakakve. Jednom je jedna prostitutka pokrala gosta, izletjeli su iz sobe goli i zadihani trčali po hodnicima.
Cijeli hotel je skužio o čemu se tu radilo. A to baš i nisu primjerene situacije za hotel s pet zvjezdica.

KOMENTAR:

Prostitucija se smatra najstarijim zanatom na svijetu. Iako je u mnogobrojnim zemljama zabranjena ta privredna grana cvijeta i rijetko biljezi pad poslovanja. Posebice je Hrvatska poznata po elitnoj prostituciji koja redovito posluzuje politicko-ekonomski vrh hrvatskog drustva. Prostitutke kao i uvijek zarade svoj mali dio u tom poslu (max. 30%), a ostatak trpa u dzep boss ili madam, odnosno svodnik ili svodnica. Drzava ne dobija porez jer je djelatnost ilegalna. 

Elitna prostitucija postoji u Hrvatskoj vec dugo, samo mijenja formu i nacin poslovanaj. Prije vise godina sprovodila se pod razlicitim vrstama masaze odnosno u salonima za masazu. Danas se je postupak usvrsio pa umjesto masovnog proizvoda svodnici dovode svoje radnice direktno u otmjene hotelske sobe i privatne vile. Prostitucija kao zanat ce nadzivjeti sva zanimanja pa Republika Hrvatska treba malo promisliti da pronadje dobar model oporezivanja za sada nelegalnog zanimanja. Na taj nacin ce biti vuk sit, a ovce na broju. Ugodan dan i lijep pozdrav. Drazen Katic www.drazenkatic.blogspot.de

10 strategija manipulacije ljudima + KOMENTAR!

Citirani tekst je iz portala "Atma.hr", dana 16.02.2015




"Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanja manipulacije njihovim pristankom. Kvalitet obrazovanja nižih društvenih slojeva treba biti što slabiji ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv. Na osnovu rada jednog od najuticajnijih svjetskih intelektualaca, američkog lingviste Noama Chomskog, donosimo vam spisak od deset strategija manipulacije putem medija.

1. Preusmjeravanje pažnje

Pažnju javnosti preusmjeravati s važnih  problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumijevanju svijeta.

2. Stvaranje problema

Ta metoda se naziva i “problem-reagiranje-rješenje”. Treba stvoriti problem, da bi dio javnosti reagirao na njega. Na primjer: izazvati i prenositi nasilje s namjerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države.

3. Postupnost promjena

Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postepeno, “na žličicu”, mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle izazvati otpor, ako bi bile izvedene
naglo i u kratkom vremenskom roku, bit će sprovedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama.

4. Odlaganje

Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je, da ih se najavljuje  mnogo ranije, unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se
prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Osim toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo prihvaćanje.

5. Upotreba dječjeg jezika

Kada se odraslima obraća kao kad se govori djeci, postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude. Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi i prilikom reklamiranja.

6. Buđenje emocija

Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvjesnom pa je kasnije moguće na tom nivou sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja.

7. Neznanje

Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanje manipulacije njihovim pristankom. Kvalitet obrazovanja nižih društvenih slojeva treba da bude što slabiji ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.

8. Veličanje gluposti

Javnost treba  podsticati u prihvaćanju  prosječnosti. Potrebno je uvjeriti ljude da je (in, u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i znanosti.

9. Stvaranje osjećaja krivice

Treba uvjeriti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za vlastitu nesreću, usljed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti, ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivice, odustat će od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv ekonomskog sistema.

10. Zloupotreba znanja

Brz razvoj znanosti u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste, vladajuće elite. “Sistem”, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu."

KOMENTAR:

Napisanih 10 strategija manipulacije ljudima prilicno su istinite. Danas se na globalnoj razini, a i na lokalnim razinama manipulira ljudima. Najucinkovitija manipulacija je putem medija, posebice tv-a i interneta.

Zasto se ljudima manipulira i tko ima koristi od toga? Korist ima manipulator, a manipulaciju sprovodi da bi ostvario materijalnu ili emocionalnu korist. Vrlo cesto su manipulatori pored velikih koncerana i vlade pojedinih drzava koje najcesce koriste obavjestajne sluzbe u sprovodjenju manipulacije. Krajnji cilj manipulacije jedino moze biti globalno porobljavanje covjecanstva koje treba tada poslusno sluziti sacici odabranih. Sve se to protivi kako ljudskim tako posebice bozjim zakonima.

Robovlasnistvo danas oficijelno ne postoji, a mi imamo preko 30 milijuna modernih robova danas u svijetu. Svi smo mi rodjeni kao slobodni ljudi, medjutim kada smo dovedeni u poziciju da nam djeca i porodica nemaju sta za jesti pristajemo na igru modernog robovlasnistva i ljudske manipulacije. Najjace oruzje za manipulaciju i kontrolu je strah, Nije ni cudo da SAD stalno pronalazi nekog novog neprijatelja koji bi mogao na nas baciti atomsku bombu. Zastrasivanje terorizmom i atomskim ratom prakticira se vec podulje vrijeme iako manjina vjeruje u to. 

Ako uspijemo savladati vlastiti strah otrgnuti cemo se iz ralja manipulacije i porobljavanja. Nije lako medjutim vrijedno je pokusati. Ugodan dan i lijep pozdrav.  Drazen Katic

www.drazenkatic.blogspot.de

IZMJENA ZBOG MAMIĆA? Razmotrit će se institut jamčevine + KOMENTAR!

Tekst je citiran iz portala "Net.hr", dana 16.07.2015


Ministra pravosuđa Orsat Miljenić najavio je da će se u okviru izmjena Zakona o kaznenom postupku (ZKP) razmotriti institut jamčevine kao zamjene za istražni zatvor, među ostalim i stoga što se njime stvara nejednakost građana, s obzirom da ga mogu koristiti samo oni koji imaju novca.

“Mi smo u tijeku izmjena Zakona o kaznenom postupku. Imamo dvije europske direktive i zato mijenjamo zakon. U okviru toga razmotrit ćemo i institut jamstva”, kazao je Miljenić novinarima ispred sjedišta Vlade na Markovu trgu.

Pojasnio je da je prvi razlog zašto treba razmotriti institut jamčevine odluka Ustavnog suda kojom se “dovodi u pitanje institut jamstva kod utjecaja na svjedoke”. “Ako vi teoretski možete utjecati na svjedoke, a to nije razlog da vam se povuče jamstvo onda se postavlja pitanje smisla toga. Mnoge zemlje to niti nemaju. U mnogim europskim zemljama, primjerice Austriji, niti ne možete dobiti jamstvo za sprečavanje utjecaja na svjedoke. To treba razmotriti”, kazao je Miljenić.

Ostojić: Ozbiljna diskriminacija građana

Dodao je i da treba postaviti pitanje pretvara li se neki institut u sredstvo koje mogu koristiti samo oni koji imaju novca te stvara li se time nejednakost građana.
“No, predmeti su u tijeku i nije dobro temeljem bilo kojeg predmeta donositi odluke. To je nešto o čemu treba stručna javnost razgovarati. Mi kao društvo moramo donijeti tu odluku. Ministarstvo će i taj institut razmotriti. Sad će ići javna rasprava o ZKP-u, vidjet ćemo rezultate na jesen pa ćemo biti u prilici donijeti neku odluku.
Kazao je i da istovremeno jamstvo kao zaštita od bijega postoji u većini zemalja te da to ne treba ukidati.
I njegov kolega, ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, smatra da situacija u kojoj samo imućni mogu koristiti neko pravo predstavlja ozbiljnu diskriminaciju građana.
Na izravno pitanje misli li da se institut jamčevine preširoko shvaća Ostojić je kazao da radi neovisnosti sudstva to ne smije komentirati, ali da bi se kao građanin s time složio.
Dodao je i da policija ne može nadzirati razgovaraju li braća Mamić sa svjedocima o istrazi jer sud nije odredio nikakve mjere opreza. “Koliko je meni poznato nema nikakvih mjera opreza prema tome nema ni razloga da tako nešto rade”, kazao je Ostojić.

KOMENTAR:

Zaista je jamcevina izmisljena samo za najbogatiji sloj drustva i diskriminira dodatno vec vrlo izrazene klasne podjele. Onaj tko danas ima novca moze si kupiti slobodu, bez obzira da li je kriv ili ne. To pokazuju samo u posljednjih godinu dana mnogobrojni slucajevi diljem Europe. Ne tako davno kupio je slobodu na bavarskom sudu i sef Formule 1 Berni Ecclestone. Bez obzira dolazi li izjava ministra Miljenica kao predizborna ponuda ukidanje jamcevine smatram ispravnim putem za jacanje socijalne jednakosti koja je u Europskoj uniji ozbiljno narusena.

Ugodan dan i lijep pozdrav. Drazen Katic

www.drazenkatic.blogspot.de

War die Kanzlerin nicht einfühlsam genug? + KOMMENTAR

Quelle: http://www.stuttgarter-zeitung.de/inhalt.merkel-und-das-fluechtlingsmaedchen-war-die-kanzlerin-nicht-einfuehlsam-genug.c0fc5f94-cdea-453e-ba57-5cecd36169ae.html

Angela Merkel bestimmt maßgeblich mit, wie sich Europa in der Flüchtlingsfrage verhält. In Rostock wird die Kanzlerin mit dem persönlichen Schicksal der Schülerin Reem konfrontiert. Zeigte die mächtigste Frau der Welt zu wenig Empathie?

Bundeskanzlerin Angela Merkel (CDU) in der Paul-Friedrich-Scheel-Schule in Rostock Foto: dpa
Bundeskanzlerin Angela Merkel (CDU) in der Paul-Friedrich-Scheel-Schule in RostockFoto: dpa
Rostock - Reem weint. Gerade hat das Mädchen palästinensischer Abstammung Bundeskanzlerin Angela Merkel (CDU) von ihrem Schicksal erzählt. Dass sie und ihre Familie jüngst kurz vor der Abschiebung standen und dass sie seit Jahren den Rest ihrer im Libanon lebenden Familie nicht mehr gesehen hat. Die Spannung in der Turnhalle der Rostocker Paul-Friedrich-Scheel-Schule ist an diesem Mittwoch deutlich spürbar. Die Kanzlerin wird beim Bürgerdialog „Gut leben in Deutschland“ vor 32 Schülern im Alter von 14 bis 17 Jahren direkt mit den Folgen der EU-Flüchtlingspolitik konfrontiert. Emotionaler Höhepunkt: Merkel geht zu der Sechstklässlerin und streichelt ihre Wange.

Aber die Kanzlerin, die als die mächtigste Frau der Welt gilt, macht auch deutlich, dass sie für das hübsche und aufgeweckte Mädchen nicht mehr tun kann. Sie spricht über die Anstrengungen der Bundesregierung, das Flüchtlingsproblem in den Griff zu bekommen. „Das ist manchmal auch hart - Politik“, sagt Merkel und kommt ein wenig ins Stocken.
„Du bist ein unheimlich sympathischer Mensch“, sagt Merkel. Aber Reem wisse halt auch, dass in den palästinensischen Lagern im Libanon noch Abertausende Flüchtlinge sitzen. Deutschland könne es nicht schaffen, allen Flüchtlingen im Nahen Osten oder denen in Afrika zuzurufen: „Ihr könnt alle kommen.“

"So kann man doch nicht mit einem kleinen Mädchen umgehen"

„So kann man doch nicht mit einem kleinen Mädchen umgehen“, sagt eine Lehrerin im benachbarten Raum des modernen Schulzentrums, wohin der Dialog live übertragen wird. Der Kanzlerin fehle doch jegliche Empathie. So sehen das auch viele User auf Twitter:
Andere verteidigen die Reaktion der Bundeskanzlerin:
Reems Schicksal geht den Zuhörern in der Turnhalle des Schulzentrums tief ins Herz. Seit vier Jahren ist sie erst an der integrativ arbeitenden Schule, hat in dieser Zeit fließend Deutsch und Englisch gelernt, etwas Schwedisch kann sie auch. Merkel ist beeindruckt und nimmt die Chance wahr, darauf aufmerksam zumachen, wie wichtig die Sprache bei den Integrationsbemühungen sind.
Der Hinweis trifft aber nicht die Lebenswirklichkeit von Reem. Ihr Vater habe früher als Schweißer gearbeitet, ohne Aufenthaltsgenehmigung dürfe er nicht beschäftigt werden. „Mir ging es hier an der Schule richtig schlecht.“ Jetzt sei zwar eine vorläufige Genehmigung da, aber noch immer sei die Familie im Wartestand. „Ich will auch meine Familie im Libanon wiedersehen“, sagt Reem.
Merkel wirkt kühl, als sie sagt, dass künftig keiner mehr vier Jahre auf einen Bescheid zum Asylantrag warten solle. Der Libanon gelte nicht als Bürgerkriegsland. Es seien dort zwar keine sehr guten Lebensumstände, aber es gebe viele Menschen, denen es noch viel schlechter gehe. „Jetzt wollen wir ein beschleunigtes Verfahren machen, davon könntest du vielleicht profitieren.“

"Ich habe Ziele, wie alle anderen"

Reem lässt nicht locker. „Ich habe Ziele, wie alle anderen.“ Sie möchte studieren. „Es ist wirklich sehr unangenehm zuzusehen, wie andere das Leben genießen können und man selber halt nicht.“ Manche werden zurückgehen müssen, ist ein Teil der Kanzlerin-Antwort.
Dann geht Merkel zu der weinenden Reem. „Du hast das doch prima gemacht“, sagt sie. Moderator Felix Seibert-Daiker hakt ein und erklärt, dass Reem sicher nicht vor Aufregung weine, sondern wegen der belastenden Situation, in der sich ihre Familie befinde. Daraufhin Merkel: „Ich weiß, dass das eine belastende Situation ist - aber trotzdem möchte ich sie einmal streicheln.“
Auf einer Seite der Bundesregierung hieß es in einem Bericht über das Gespräch mit den Kindern zunächst, dass Reem „vor lauter Aufregung weinen musste“. Inzwischen wurde der Satz geändert.
Am Ende gibt Moderator Seibert-Daiker der Kanzlerin noch eine Mahnung mit auf den Weg: „Wäre schön, wenn Sie das Gesicht des Kindes mitnehmen. Und immer wenn Sie über das beschleunigte Verfahren reden, rufen Sie sich das nette Gesicht des Kindes ins Gedächtnis.“

KOMMENTAR FÜR KROATISCHER LESER:

Problem ratnih, ekoloskih i ekonomskih izbjeglica koje pokusavaju u Europi posebice u Njemackoj zapoceti "novi zivot" opterecuje socijalni i ekonomski sistem Europske unije. Najcesci scenario koji se odvija je da porodica salje nepunoljetno dijete (15-18 godina starosti) za Europu, dijete pokusa dobiti Azil, a tada ima zakonsko pravo pr. u Njemackoj dovesti i cijelu svoju potodicu u tu zemlju.

Postavlja se pitanje socijalne pravednosti?
Da li je to pravedno za stanovnostvo Europske unije koje je preplavljeno emigrantima iz Azije i Sjeverne Afrike pretezno muslimanske vjeroispovjesti?

Njemacki politicari neprestano govore o potrebama za radnom snagom, a zapravo se zeli jeftina radna snaga, mozda cak radna snaga "modernog robovlasnistva". Samo u Stuttgart svaki mjesec dodje preko 300 novih izbjeglica. Kuda sa tim ljudima? Koja je njihova buducnost? Koja je nasa buducnost?

Trenutno cvjeta njemacka ekonomija i postoji potreba za radnom snagom. Sto ce se dogoditi kada za 5-10 godina dodje do kraha svjetske ekonomije, a samim time i njemacke. Gdje ce ti ljudi tada raditi, a jesti se mora svaki dan!?

Svi politicari u Njemackoj apeliraju da prihvatimo i dalje nove izbjeglice cak i predsjednik Gauck. Medjutim nitko od tih politicara ne zivi u blizini zgrade u kojoj su smjestene izbjeglice. Nitko, koliko je meni poznato od politicara nije udomio niti jednog jedinog izbjeglicu, a imaju dovoljno prostora u svojim stanovima.

Moje je misljenje da se ovdje radi o netazumnoj politici. Ja sam za to da se ljudima u nevolji pomogne, ali ne na taj nacin da mi u Europi ucinimo dugorocnu, nepopravljivú stetu za nas i za nadolazece generacije. Ugodan dan. Drazen Katic

NAJSKUPLJI HRVATSKI POLITIČARI Ovih šest zastupnika koštalo nas je 576.737 kuna, i to bez plaće! + KOMENTAR

Tekst je citiran iz online portala "Jutarnji.hr", dana 16.07.2015

U prvih sedam mjeseci ove godine troškovi saborskih zastupnika, ne računajući plaću, iznosili su nešto manje od 5,2 milijuna kuna, što je za 400.000 manje nego u istom razdoblju lani.
Sabor je jučer zaključio ljetno zasjedanje i zastupnici će se na Markovu trgu ponovno okupiti najranije sredinom rujna, pa je predsjednik parlamenta Josip Leko objavio podatke o radu i troškovima.
Najviše je novca otišlo za korištenje osobnih automobila - 1,7 milijuna. Za najam stanova za smještaj zastupnika u Zagrebu plaćeno je 1,4 milijuna, za naknade za odvojeni život 565.000, na zrakoplovne karte 512.000 kuna, za hotelski smještaj 329.000, za cestarinu 260.000, dnevnice 180.000, za režije u stanovima 193.000 te za ostale troškove poput taksija, reprezentacije, parkinga 46.000 kuna.
Od siječnja do srpnja Sabor je zasjedao 68 dana i raspravio 217 točaka. Doneseno je 89 zakona, a do kraja lipnja zastupnici su se za riječ javili nešto manje od 6000 puta.

Troškovnik ZASTUPNICI S NAJVEĆIM TROŠKOVIMA:
FRANO MATUŠIĆ
HDZ
- 127.399 kn
- 13.181 kn - dnevnice
Najviše je potrošio na korištenje automobila
- 60.760 kn
ANTE BABIĆ
HDZ
- 99.521 kn
Najviše je potrošio na korištenje automobila
-32.400 kn
INGRID ANTIČEVIĆ MARINOVIĆ
SDP
- 94.325 kn
Najviše je potrošila na korištenje automobila
-25.520 kn
ROMANA JERKOVIĆ
SDP
88.561 kn
najviše je potrošila na avionske karte
-26.970kn
BORIS BLAŽEKOVIĆ
HNS
94.300 kn
l najviše je potrošio na hotele -
42.582 kn
MLADEN MARELIĆ
SDP
72. 631 kn
l najviše je potrošio na korištenje auta
-41.600 kn

KOMENTAR:

Naravno da funkcija politicara nosi sa sobom i neizbjezne mjesecne odnosno godisnje troskove. Neki troskovi su opravdani, a o nekima bi se moglo diskutirati. Place saborskih zastupnika, zastupnicka dnevnica te putni troskovi su realni troskovi. Medjutim lepeza tih troskova kao sto govori gornji clanak proteze se i u sferu troskova luksuza.

Koristenej skupih sluzbenih automobila je jedan od tih. Danas je sve jaci trend u Europskoj uniji da politicari izbjegavaju skupocjena vozila. Pogledajmo zadnji posjet Pape koji je koristio vozilo srednje klase, a ne skupocjeni blindirani BMW. 

Gradonacelnik Stuttgarta prof. Fritz Kuhn koristi elektrosmart kao sluzbeno vozilo. Skromnije ne moze biti, a ipak sasvim dovoljno. 

Gledajuci Republiku Hrvatsku upitni troskovi su po meni: troskovi za odvojeni zivot i troskovi stanovanja zastupnika u Zagrebu. Naravno da zastupnik koji stanuje u Vukovaru ili Dubrovniku ne moze putovati svaki dan na posao od kuce i da je potrebno da ima smjestaj u Zagrebu te dobije novac za odvojeni zivot. Medjutim netko tko stanuje u krugu 100 km od Zagreba trebali to? Mnogi drugi radnici svaki dan putuju na toj relaciji i ne dobiju pomenute troskove. 

Moj dobar poznanik prof.dr. Reiner Rothfuss radi kao profesor na fakultetu u Tübingenu i svakodnevno putuje iz Bayerna (Algäu) vlakom na posao. U jednom pravcu mu treba 2,5 sata. Pitao sam ga zasto se ne preseli u Stuttgart zajedno sa porodicom da ne mora toliko vremena gubiti na put. Rekao mi je da je u Algäu lijepo za zivot za njega i njegovu porodicu pa da radije putuje, a usto u vlaku dok putuje moze obaviti hrpu posla. 

Dok sam radio kao drzavni sluzbenik u Zagrebu nekoliko godina sam putovao iz Duge Rese u Zagreb svakodnevno na posao. I ne samo ja nego i mnogi drugi moji poznanici. 5 sati svakodnevno samo na put. Zamislite da je nama drzava placala stan u Zagrebu, novac za odvojeni zivot itd. Koliko bi mi troskova tada prouzrocili?

Smatram da se treba realno gledati na cijelokupnu situaciju u zemlji, pa u onim zemljama u kojima narod siromasno zivi treba i troskove politicara prilagoditi toj situaciji. Ugodan dan i lijep pozdrav. Drazen Katic 


KAPITALNA ULAGANJA


Za sve one koji se ne susreću često sa navedenim terminom kapitalno ulaganje se definirao kao ulaganje novca u neki financijski proizvod ili ulaganje novca u određenu materijalnu vrijednost sa ciljem da se novac "oplodi" ili da se taj novac zaštiti od gubitka vrijednosti.

Novac možemo uložiti u slijedeće financijske proizvode:
- štednja na štednim knjižicama
- oročena štednja
- ulaganje u životno osiguranje
- ulaganje u mirovinsko osiguranje (dopunsko)
- štambena štednja itd.

Ulaganje u materijalne vrijednosti kao kapitalno ulaganje može biti:
- kupovina nekretnina (stanovi, kuće, kuće za odmor, vile, poslovni prostori)
- kupovina pokretnina (automobil, avion, brod, jahta)
- kupovina zemljišta (građevinsko, poljoprivredno, vrtovi, pašnjaci)
- kupovina šuma i ulaganje u vlasništvo nad dijelom prašuma
- kupovina umjetničkih vrijednosti (slike, skulpture, knjige, antikviteti)
- ulaganje u održive izvore energije (kupovina fotonaponskih panela, kupovina većih ili manjih vjetrenjača za proizvodnju struje, kupovina uređaja za proizvodnju eko-plina)
- ulaganje u plemenite metale (zlato, srebro...)
- ulaganje u drago kamenje (dijamanti, rubini...)
- ulaganje u bušotine nafte i plina
- ulaganje u izvore pitke vode
- ulaganje u udjele (dionice) u: tvornicama, kompanijama, konzernima, bankama, osiguranjima

Postavljaju se temeljna pitanja: Koja su dobra, a koja loša kapitalna ulaganja? Gdje se danas najviše isplati uložiti? Koja kapitalna ulaganja su rizična?
Na ta pitanja je gotovo nemoguće odgovoriti. Tržište se svakodnevno mijenja i ono što je danas dobro, sutra više nije. Kod kapitalnog ulaganja je bitno da se odlučimo za jednu od dviju temeljnih stvari:
  1. Viša dobit i veći rizik ulaganja
  2. Niža dobit te manji rizik ulaganja

Kada smo to odlučili tada u razgovoru sa neovisnim financijskim savjetnikom možemo potražiti odgovarajući proizvod za naše ulaganje.

Želio bih ukratko spomenuti "oročenu štednju" kao način kojim pokušavamo oploditi naš novac ili ga u najmanju ruku zaštititi od inflacije.

U Njemačkoj je najčešća kamata na oročenu štednju između 2,8 i 3,2% na godinu.
To znači da ste od 100 oročenih eura godišnje zaradili maksimalno 3,2 eura, a banka je godinu dana trgovala sa Vašim novcem i ostvarila profit.
Ako uzmemo službenu stopu inflacije u Njemačkoj od 3,2 % vidljivo je da ćemo oročenjem našeg novca zaraditi nulu eura. 

 
Međutim ako smo oročili veću sumu novca, te imamo kao pojedinac godišnju kamatnu dobit veću od 801 € ili kao bračni par veću od 1.602 €, tada još dodatno plaćamo državi slijedeće poreze:
  1. Porez na dobit 25%
  2. Porez na solidaritet 5,5%
  3. Porez crkvi 8% (ako smo član katoličke ili protestantske crkve)
Pošto smo kroz oročenu štednju zaradili nulu eura, moramo od toga još odbiti navedene postotke poreza kod većeg oročenog iznosa.

To je gorka stvarnost. Zaradila je banka, država i crkva, a mi smo u minusu.
Usprkos svemu tome građani Njemačke imaju preko 5 bilijuna eura u različitim financijskim proizvodima (normalna štednja, oročena, životna osiguranja itd.).

Republika Hrvatska je po štednji građana daleko iza Njemačke, međutim građani imaju na štednji u bankama Republike Hrvatske preko 161 milijardu kuna, a samo u Ljubljanskoj banci imaju "zarobljeno" 300 milijuna eura.

U većini banaka u Republici Hrvatskoj oročena štednja se dijeli na kunsku oročenu štednju i deviznu oročenu štednju, odnosno oročenu štednju u eurima. Kamate za kunsku oročenu štednju su nešto više nego kamate na štednju oročenu u eurima. Klijent najčešće može oročiti svoj novac od jednog mjeseca do tri godine i shodno tome dobija određenu kamatnu dobit.

Važno je istaknuti da u Republici Hrvatskoj država preko Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka "jamči za štednju građana" do iznosa od 400.000 kuna. Preko tog iznosa štednja ima karakter visokog rizika!

Da li ćemo mi naš novac uložiti u neki financijski proizvod ili u materijalnu vrijednost ovisi jedino o nama samima. Vrlo je važno prije ulaganja konzultirati dva neovisna savjetnika iz područja kapitalnih ulaganja. O prijedlozima treba dodatno razmisliti i odlučiti se za najpovoljnije ulaganje u tom trenutku.

Vrlo je bitno da Vaš novac nikada ne uložite samo u jedan financijski proizvod. Za preporučiti je kombinacija ulaganja "financijski proizvod plus materijalna vrijednost". U tom slučaju ako se i dogodi najgore izgubiti ćete samo jedan dio Vašeg kapitala.

Moram napomenuti da su pojedina kapitalna ulaganja podložna visokoj špekulaciji, pa je stoga neophodan dodatni oprez.

Moj osobni moto kod savjetovanja u području kapitalnog ulaganja je:

" Low risk. More sleep" – odnosno hrvatski rečeno "Nizak rizik, miran san"!

 
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!
Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.