subota, 29. kolovoza 2015.

GRAĐANIMA OBEĆAVAJU POVIŠICE 'Sve raste, a rast će i plaće. Rasteretit ćemo ih. Primijetili smo da to potiče potrošnju, a time i rast' + KOMENTAR

Citirani clanak je iz portala "Jutarnji.hr", dana 29.08.2015

  • Bruno Konjević / CROPIX
Autor:  Hina

Ministri Grčić, Lorencin i Mrsić sazvali su presicu dan nakon objave vijesto o rastu stope BDP-a
Potpredsjednik Vlade Branko Grčić u subotu je najavio se može očekivati novo porezno rasterećenje, čime bi se povećale plaće građanima jer se pokazalo da to potiče osobnu potrošnju, a time i rast gospodarstva.
"U idućem razdoblju od ove Vlade ili, bolje rečeno, od SDP-a u novoj Vladi može se očekivati novi korak u povećanju plaća građana ili nova faza poreznog rasterećenja plaća. Dokazano je da to utječe na oživljavanje potrošnje naših građana i gospodarski rast", izjavio je potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvitka i EU fondova Grčić na konferenciji za novinare u Banskim dvorima, predstavljajući detalje izvješća o bruto domaćem proizvodu (BDP).
Državni zavod za statistiku (DZS) u petak je objavio kako je u drugom tromjesečju BDP porastao 1,2 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, više nego u prethodnom kvartalu i najviše od 2008. godine.
Pritom su porasle sve sastavnice BDP-a, od osobne potrošnje, izvoza i državne potrošnje, do investicija. Osobna potrošnja, najveća sastavnica BDP-a porasla je u proteklom kvartalu 0,6 posto na godišnjoj razini, što se, kazao je Grčić, zahvaljuje poreznom rasterećenju početkom ove godine, koje je dovelo do rasta plaća za više od milijun ljudi, a time i osobne potrošnje.
Grčić je, između ostalog, istaknuo da su investicije u proteklom kvartalu porasle po prvi puta od 2008. godine, što se zahvaljuje i povećanom povlačenju sredstava iz EU fondova. Prema podacima DZS-a, u proteklom su kvartalu investicije porasle za 0,8 posto na godišnjoj razini.
Prema nedavno objavljenom financijskom izvješću Europske komisije, Hrvatska je, pak, 2014. godine povukla 173,6 milijuna eura više nego što je uplatila u EU proračun. Taj višak znatno je veći nego u 2013., kada je Hrvatska bila u plusu u odnosu na uplate u EU proračun za 49,6 milijuna eura. U prvih šest mjeseci ove godine, pak, Hrvatskoj je iz EU proračuna isplaćeno 2,8 milijardi kuna u odnosu na prošlogodišnjih 1,1 milijardu.
"Zar ovih 2 milijarde više investicija u šest mjeseci samo iz EU fondova, što je 6 posto rasta ukupnih investicija, nije direktni doprinos ove Vlade oživljavanju najvažnije komponente BDP-a, a to su upravo investicije", kazao je Grčić, osvrnuvši se na komentare iz oporbe da je gospodarstvo poraslo po inerciji, a ne zbog rada Vlade.

KOMENTAR:

Rast BDP-a je pozitivan pokazatelj bez obzira koliko je malen (1,2%). Takodjer najavljeno porezeno rasterecenje placa je takodjer pozitivan pokazatelj. Postavlja se pitanje koje place treba rasteretiti? Prosjek hrvatske place od 5.000 i nesto kuna je nerealan. Mi imamo mali sloj ljudi koji jako dobro zaradjuje te ogroman broj zaposlenih koji zaradjuju daleko manje od statistickog prosjeka u RH. Ako ce se porezno rasteretiti male place onda je to ispravan korak. Naravno da ako gradjani imaju vise novca tada mogu vise i kupovati, a samim time i potici rast gospodarstva. To je cinjenica koja je poznata od doba uvodjenja kovanog novca kao sredstva trzenja (vec nekoliko 1.000 godina). U clanku se ne spominju umirovljenici koji takodjer sudjeluju u rastu gospodarstva. Sa mirovinama je slicna prica kao i sa placama. Mali dio umirovljenika dobiva visoke mirovine, a cijela vojska umirovljenika zivi na socijalnom minimumu. Ako bude novca trebalo bi se razmisliti i o povecanju najmanjih mirovina u Hrvatskoj. Tako bi dodatno potaknuli jacanje gospodarstva. Ugodan dan.

www.drazenkatic.blogspot.de

KUDA SA TURISTIMA KADA PADA KIŠA




Vrlo interesantna situacija. Kiša je padala ovo ljeto vrlo često kako na Jadranu tako i u Štutgartu, pa smo se i mi stanovnici glavnog grada Baden-Württemberga pomalo osjećali kao i hrvatski turisti.

Slobodno vrijeme se može provesti između radnog stola i televizora. Međutim, to je dosadna svakodnevnica.

Kada pada kiša turisti zaista imaju peh. Platili su godišnji odmor, veselili se kupanju i sunčanju, a sada se nalaze u sasvim novoj “mokroj” situaciji.

Razgledanje grada po kiši turistima i nije posebno interesantno. Većina hotela danas ima internet pristup, pa turisti mogu provesti vrijeme surfajući po internetu.

Međutim, nije zadatak turizma prepustiti turista samome sebi, već ga zabaviti i baviti se njime, kako po sunčanom tako i po kišovitom vremenu.
Kada je sunčano lako je i za zabavu. Jutarnji yoging, organizirana gimnastika na plaži, vožnja bicikla ili jahanje može zabaviti turista do njegovog doručka. Večernje igrokaze, kazališne predstave, recitiranje ili zajedničko gledanje filma može organizirati svaki hotel za sebe.

Međutim, po kišovitom vremenu je situacija daleko drugačija.
Ono što hoteli pod vlastitim krovom mogu ponuditi turistima su mali organizirani turniri u šahu, kartama i drugim društvenim igrama. Simbolična litra hrvatskog vina kao nagrada za pobjednika ,naravno na račun hotela uručena osobno od samog “direktora hotela” … Takvi jednostavni ali značajni trenutci se nikada ne zaboravljaju!

Hrvatski gradovi mogu također kišovito vrijeme iskoristiti da otvore širom vrata galerijama, muzeima, crkvama i sl. Na taj način gradovi će pridonijeti i kulturnom aspektu godišnjeg odmora svakog turista bez obzira dolazi li iz Hrvatske ili drugih zemalja.

Ako pristupimo turistu kao malom djetetu te ga zabavljamo bilo po kiši ili po sunca, njemu neće biti dosadno. Zaigrano će potrošiti više novca nego što je i planirao. Vratiti će se zadovoljan svojoj kući i sjećati se još danima ugodno provedenog godišnjeg odmora.

To je moderni turizam, tim putem je potrebno dalje ići te se otvoriti za nove ideje i pristupe toj važnoj grani hrvatske privrede.

Imao sam sreću da kao turist posjetim veći dio hrvatske obale i otoka. Bili su to lijepi godišnji odmori, ali gotovo uvijek po istoj šabloni.

Jutarnje plivanje prije doručka, poslije odlazak na plažu, ručak, poslijepodnevno sunčanje na plaži, večera, odlazak u grad, čaša vina u konobi pa spavanje.

Godinama kasnije imao sam priliku da posjetim i neke druge turističke zemlje. Prva od zemalja koju sam posjetio bila je Tunis. Interesantna sjevernoafrička zemlja prepuna pijeska i siromašnog naroda. Tu sam prvi puta vidio kako se domaćini "bave"turistima. Čak i siromašni ribari koji love "svoj ručak" u ranim jutarnjim satima popričati će sa turistom i ispričati mu neku anegdotu iz svog života. Pošto se na godišnjem odmoru rano ujutro ustajem i ne propuštam šetnju plažom prije izlaska sunca, bio sam svjedokom svih ranojutarnjih aktivnosti koje se nude turistima.


Šetajući po tuniskoj plaži svako jutro sam vidio grupu koja konjima jaše uzduž plaže, svako jutro drugi sudionici, osim voditelja. Radnici koji rade na uređenju plaže svako jutro su grabljama grabili pijesak na plaži i stvarali ugodnu atmosferu za kasnije kupače. Neposredno nakon izlaska sunca plažom se orila jaka rok muzika. Jutarnji dance-aerobik bio je svakodnevna ponuda. U toku dana na plaži bili smo često meta reklame. Nudili su nam kurseve ronjenja, vožnju gusarskim brodom, letenje zmajem, posjete drugim obližnjim gradovima itd. Također slikanje na devi ili sudjelovanje u pustinjskoj karavani na devama je bila svakodnevna ponuda.
Na kraju svaki turist u toku godišnjeg odmora koristi dodatnu ponudu. Ja sam se odlučio na izlet gusarskim brodom i pustinjsku karavanu devama.

U večernjim satima svaki hotel je imao svoju ponudu. Svatko je zelio zadržati svog gosta u hotelu i tako nastaviti sa zaradom i do kasnih večernjih sati. Moram priznati da su u tome bili vrlo uspješni. Više od polovice večeri ostao sam u hotelu i uživao u programu. Bile su to kazališne predstave, rock večeri, modne večeri itd.

Kada sam iduće godine ljetni godišnji odmor proveo na Jadranu nedostajalo mi je sve ono što sam doživio u Tunisu.

U narednim godinama imao sam sreću da posjetim Tursku, Češku, Austriju, Švicarsku, Veliki kanarski otok, te mnoge gradove u Njemačkoj.
Po svuda je bila ista strategija turizma. U svim zemljama i gradovima koje sam posjetio trudili su se "zabaviti" turista.

Prije tjedan dana bila je promocija i fešta u "Stuttgarter Hofbräu“ pivovari. Grad Štutgart ima nekoliko pivovara i one svake godine organiziraju feštu u krugu tvornice. "Hofbräu“ je imao jednodnevnu feštu. Imali su dva benda koji su zabavljali goste. Prodavali su hranu i piće po jeftinijim cijenama nego je uobičajeno. Za djecu su imali zabavni park, a za odrasle nudili razgledavanje tvornice, besplatne probe piva, besplatno slikanje, te poklon "vaša naljepljena slika na flaši Hofbräu pive".

Taj dan nisam imao puno vremena ali sam ipak posjetio feštu. Htio sam obavezno pogledati tvornicu i popiti jedan vrč "Hofbräu" pive. Razgledavanje tvornice je bilo u grupama po 15 ljudi svakih pola sata, a na engleskom jeziku jedna grupa navečer. Nakon razgledavanja tvornice htio sam sudjelovati u probi pive. Također sam se upisao na listu čekanja jer su probe bile svakih 40 minuta po 15 ljudi. Prošle godine sam, također bio u jednoj drugoj pivovari na fešti i sudjelovao u probi pive. Dobili smo 5-6 različitih vrsta piva po 0,5 dl, te mogli iskusiti koju želimo. Mislio sam da je i ovaj puta tako. Međutim u ovoj pivovari je proba pive bila organizirana poput probe vina. Voditelj nam je ispričao kratku priču o svakoj pivi koju smo probali. Konobari bi nam donijeli svaki puta novu 0,5 dl probu. Imali smo mogućnost i postavljati pitanja. Bilo je vrlo interesantno.
"Hofbräu“ pivovara se bavila svojim gostima i na najbolji mogući način ih zabavljala.

"Zabaviti turista" je glavni postulat turizma. Bilo po kiši ili po suncu turistu nikada ne smije biti dosadno.

Ako taj postulat ignoriramo i oslonimo se na samoinicijativu turista tada ćemo prakticirati turizam 19. stoljeća.

Hrvatski turizam ima kulturnu baštinu, prirodnu ljepotu, ali mu nedostaje glavni postulat turizma. Da li će se to promijeniti vidjeti ćemo u narednim godinama.

 
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!
Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine. Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.
www.drazenkatic.blogspot.de


petak, 28. kolovoza 2015.

KAMION SMRTI Ugušilo se više od 70 izbjeglica, među njima osam žena i četvero djece, uhapšeni Bugari i Mađar + KOMENTAR

Citirani clanak je iz portala "Jutarnji.hr", dana 28.08.2015

Kamion od 7,5 tona registriran je u Mađarskoj, a po reklamnom logu na karoseriji pripadao je slovačkoj tvrtki za prodaju peradi
U kamionu, koji je jučer nađen na austrijskoj autocesti, umrlo je 59 muškaraca, osam žena i četvero djece od kojih je jedna beba. Radi se o izbjeglicama iz Sirije, objavilo je Austrijsko ministarstvo unutarnjih poslova na press konferenciji u petak.
Prema rezultatima opsežne policijske istrage, hladnjača od 7,5 tona je u srijedu rano ujutro krenula iz Budimpešte, a oko devet sati ujutro bila je na mađarsko-austrijskoj granici, koju je prešla tijekom noći.
U četvrtak između pet i šest sati, kamion je ostavljen u zaustavnoj traci na autoputu A4 kod austrijskog mjesta Parndorf. Vozač, koji je državljanin Rumunjske, najvjerojatnije je pobjegao u Mađarsku.
Austrijska policija pretpostavlja da su nesretni ljudi stradali najmanje dan i pol ili dva prije nego što su pronađeni, a raspadanje tijela su ubrzale velike vrućine. Najvjerojatnije su već bili mrtvi kad su prelazili austrijsku granicu, prenosi BBC.
Policija je potvrdila da su uhitili krijumčare. Na ispitivanje su doveli sedmero ljudi, a u zatvoru su zadržali trojicu, dva Bugara i jednog Mađara. Policija još traži četvrtog pomagača.
Prva procjena o 20 do 50 trupala objavljena je u četvrtak nakon jeziva otkrića tijekom jutra. Brojanje trupala, kako je AFP-u izjavio Marakovits, bilo je otežano zbog toga što su tijela bila u poodmaklom stanju raspada. Na jednoj strani kamiona, na snimkama je vidljiva velika pukotina. Policija nije dala službeno objašnjenje oštećenja, ali austrijski mediji nagađaju kako je oštećenje dugo nekoliko metara nastalo prilikom očajničkih pokušaja izbjeglica da pobjegnu van i domognu se zraka.

Kamion je registriran u Mađarskoj, a po reklamnom logu na karoseriji pripadao je slovačkoj tvrtki za prodaju peradi.
Austrijska i mađarska policija provode zajedničku istragu. Vijest o ovoj novoj tragediji objavljena je dok je kancelarka Angela Merkel sudjelovala u Beču na susretu na vrhu s čelnicima zapadnog Balkana koji su zatražili "akcijski plan" EU-a za sprječavanje širenja izbjegličke krize. "Potreseni smo ovim strašnim vijestima", rekla je Merkel. "To je upozorenje da počnemo djelovati kako bismo riješili taj problem i pokazali da smo solidarni".

KOMENTAR:

 Austrijski mediji javljaju da je ukupno 71 osoba smrtno stradala u hladnjaci ugusivsi se. Stradalo je i cetvero djece. Do sada je uhapseno nekoliko osoba koji se smatraju krivi za dogadjaj. Sto se jos mora dogoditi da stane stradnje ljudi? Ovo je primjer koji je zastrasujuc za svakoga. Austrijsko ministarstvo policije smatra da ce prebacivanje izbjeglih preko Austrije u nadolazecem vremenu biti jos intenzivnije, posebice zbog gradnje zicanog zida na Madjarskoj granici. Svi zele prije zavrsetka gradnje zida preci u Europsku uniju. Politika Europe je zatecena situacijom sa izbjeglima, kapaciteti za prihvat su nedovoljni. Mnogi gradonacelnici njemackih gradova mole da gradjani udome izbjegle kako bi se ublazila situacija sa prihvatom. Najveci problem je u nadolazecoj jeseni i zimi gdje izbjegli ne mogu vise spavati po parkovima i kolodvorima. Koje ce se rijesenje za to naci naci? Zaustavljanje migracije prema Europi je vrlo tesko, gotovo nemoguce. Oni koji su stigli u Europu i dobili azil, motivacija su za 1000.-e drugih koji takodjer zele u Europu. Da li ce taj pritisak Europska unije izdrzati kako financijski tako i smjestajnim kapacitetima moglo bi se vidjeti jos do kraja ove godine. Iskrena sucut obiteljima stradale 71. osobe.

www.drazenkatic.blogspot.de

MOŽEMO LI SI EKSPLOATACIJU RESURSA JOŠ PRIUŠTITI




Naša civilizacija ovisna je o nafti, mineralu "rijetka zemlja" i fosfatima. Taj zaključak objavio je "Club of Rome" na održanom sastanku prošle godine u Berlinu, koji je zabilježen u izvješću "Opustošeni planet".
Znanstvenici su na sastanku upozorili na ubrzano smanjenje resursa, te uništavanju ekosistema.
Talijanski autor i kemičar Udo Bardi u Berlinu je rekao: "Uskoro ćemo investirati više energije u bušotine nafte i plina, nego eksploatacijom dobijemo. Resursi su postali rijetki, mora se bušiti sve dublje, te primjenjivati skupa tehnologija. Mi stvaramo jedan drugi planet, planet opustošenih sirovina i sasvim promjenjene klime".
Dalje je zaključeno da se nestankom fosilnih goriva naša civilizacija može vratiti u agrarno društvo.

Najvažniji Resurs Republike Hrvatske!
Republika Hrvatska nije bogata rudama,"rijetkom zemljom", kao ni fosfatima.
Međutim ona je bogata izvorima čiste pitke vode, koji su ujedno i naš najvažniji resurs.

UNESCO-vim izvješću o zalihama pitke vode Republika Hrvatska pripada među 30 najbogatijih zemalja svijeta.
U europskim razmjerima nakon Norveške i Islanda dolazimo na treće mjesto.

Hrvatska raspolaže sa 32.818 prostornih metara godišnje obnovljive pitke vode po stanovniku.
90% vodoopskrbe u Hrvatskoj je iz zaliha podzemnih voda.
Najbogatija regija pitkom vodom u Hrvatskoj je Lika.

U Republici Hrvatskoj postoji oko tridesetak koncesionara izvora pitke vode. Koncesija se može dobiti najduže na 60 godina, a najčešće izdane koncesije su u trajanju između 10 i 30 godina.
Najveći domaći proizvođači flaširane vode u Republici Hrvatskoj su:
1. Agrokor (Jamnica i Jana)
2. Podravka (Studena)
3. Coca Cola (Sveti Rok i Bistra)
4. Badel 1862 (Un1que i Bionatura)

U Republici Hrvatskoj postoji 18 proizvođača mineralne vode.
Proizvodnju vode u bocama mnogi vide kao veliki biznis ili biznis budućnosti.

Način proizvodnje kako mineralne tako i izvorske vode u plastičnim bocama ima negativn stranu.
Korištenjem te vode stvara se plastični otpad, a proizvodnja i distribucija troše velike količine energije. Za svaku prodanu litru vode u plastičnoj boci troši se 3 litre vode za njenu proizvodnju.
Taj način proizvodnje je neekonomičan, ne ekološki i nije u skladu sa održivim razvojem.
Pored toga nakon duljeg stajanja, u vodi koja se nalazi u plastičnim bocama počinju se stvarati bakterije. U tijeku su istraživanja koja se bave negativnim utjecajem plastike na ljudski organizam. Rezultati istraživanja će biti prije ili kasnije objavljeni.

Pozitivna alternativa za proizvodnju izvorske i mineralne vode je punjenje u staklene boce. Staklo je prirodni materijal, a boce se mogu nakon temeljitog čišćenja gotovo neograničeno koristiti. Jedini nedostatak je da je staklo teže od plastike.
Međutim kada se moramo odlučiti između zdravlja i "mogućih bolesti", između ekologije i zagađenja, između održivog razvoja i neodrživog tada bi morali zanemariti težinu stakla i uzeti to kao jedini i prirodni način proizvodnje vode.

Izvori pitke vode vrlo su bitni za Republiku Hrvatsku. Oni pripadaju svima nama kao "opće dobro", te ih treba u budućnosti sačuvati od privatizacije i prodaje stranim i domaćim koncernima.
Voda će postati u budućnosti najvažniji resurs naše civilizacije.

Općenito gledajući na resurse koje mi danas u Europskoj Uniji imamo na raspolaganju, te ih koristimo za industrijsku proizvodnju, moram naglasiti da je te resurse jako važno "racionalno koristiti" i samo onda kada više recikliranjem ne možemo dobiti potrebnu sirovinu.
Mi već sada koristimo resurse nadolazećih generacija u potpunosti ignorirajući međugeneracijsku solidarnost. Kada govorimo o brizi za starije i nemoćne, o mirovinskom osiguranju vlo rado se pozivamo na glavni postulat održivog razvoja "međugeneracijsku solidarnost". Međutim kada se radi o eksploataciji prašuma, o prekomjernom ribarstvu, potrošnji nafte i plina, proizvodnji elektro-otpada, porastu CO2 koncentracije rado ćemo zanemariti glavni postulat.

  Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!
Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine. Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.
www.drazenkatic.blogspot.de



četvrtak, 27. kolovoza 2015.

EUROPA SPREMNA NA NEŠTO DOSAD NEZAMISLIVO Zbog terorizma i izbjeglica EU sve bliže suspenziji ili čak ukidanju Schengena + KOMENTAR

Citirani clanak je iz portala "Jutarnj.hr", dana 25.08.2015

  • AFP
Europska komisija odlučna je braniti schengenska pravila, ali raste pritisak članica koje strahuju za sigurnost građana
U petak spriječeni pokolj u brzom vlaku Thalys iz Pariza prema Bruxellesu i Amsterdamu, gdje je nekolicina putnika uspjela savladati i razoružati teško naoružanog 25-godišnjeg Marokanca Ayouba el-Khazzanija, više nego ikada doveo je u opasnost opstanak načela slobode kretanja unutar tzv. schengenske zone. Upravo u vrijeme kada je francuski predsjednik Francois Hollande odlikovao dvojicu Amerikanaca i jednog Britanca najvišim francuskim odlikovanjem za hrabrost kojom su spasili mnoge živote, u Bruxellesu se rasplamsala rasprava o suspenziji Schengena ili o uvođenju jačih kontrola ili na granicama ili pri ulasku u vlakove.
I Belgija popustila Čak i belgijski premijer Charles Michel, koji je do sada bio jedan od najžešćih protivnika bilo kakvog preispitivanja Schengena, sada priznaje da sloboda kretanja, koju koriste i teroristi, utječe na porast opasnosti od terorizma.
Khazzani je, prema pisanju belgijskih medija, zadnju godinu proveo u Belgiji, a upravo je u Bruxellesu i nabavio kalašnjikov te se u Bruxellesu i ukrcao na vlak.
Iz Europske su komisije jučer poručili da su “sloboda kretanja i Schengen nepovratni te se o njima ne može pregovarati”.

Granica na 30 dana

Među mjerama je, kažu u Komisiji, i mogućnost privremene suspenzije Schengena i uvođenje graničnih kontrola putnika najdulje 30 dana ako se dokaže da jedna država za to ima razloga ili uvođenje sustavnijih kontrola identiteta putnika, ali pod uvjetom da to ne bude isto kao granična kontrola.
Nakon što su zapadne države, uključujući i one iz Europske unije, uspjele pojačati sigurnosne mjere u zračnim lukama i avionima, sada je prijevoz željeznicom postao cilj teroristima i ranjiva mreža za sigurnost putnika. Terorizam i imigraciju građani EU, prema anketama, sada identificiraju kao najveći problem, daleko veći od ekonomskih problema i nezaposlenosti.

Glavni cilj željeznica

Prijetnje terorista i prijepori između država članica o zbrinjavanju migranata ozbiljno su doveli u pitanje opstanak režima slobodnog kretanja unutar EU. Europska komisija najesen će predložiti mjere za veću sigurnost u željezničkom prometu, za što članice donedavno nisu bile previše zainteresirane. No, u Komisiji ističu da neće dopustiti bilo kakve ideje o suspenziji Schengena. Ipak, ako se među državama članicama poveća potpora toj ideji, Komisija neće moći spriječiti povratak kontrole na granicama unutar EU.

KOMENTAR:

 Moguce uvodjenje kontrole na granice nekih zemalja Europske unije koje granice drugim clanicama unije vratilo bih nas mnoge godine unazad. Cilj Europske unije je i bio prijvoz putnika i dobara unutar zemalja unije bez granicne kontrole. Moze li se uvodjenjem tih kontrola sprijeciti terorizam u Europskoj uniji tesko je odgovoriti. Mi imamo vec u zemljama clanicama unije povratnike iz ISILA koji mogu izvesti teroristicke napade, a da ne prelaze nikakvu granicu. Politicka situacija je u Europskoj uniji toliko iskomplicirana (rat protiv ISILA, ulaz izbjeglih u EU) da je tesko garantirati temeljnu sigurnost gradjanima. Ugodan dan.

www.drazenkatic.blogspot.de

VIŠE PRAVEDNOSTI ZA SVE POREZNE OBVEZNIKE




Europska Unija želi više pravednosti za sve porezne obveznike.
Na održanomm sastanku šefova zemalja Europske Unije prošle godine u Briselu na dnevnom redu su bile teme "poreza i energije"!
1. Korporativno izbjegavanje plaćanaj poreza
Američki koncern Apple sa svojom strategijom izbjegavanja plaćanja poreza prošle je godine izazvao veliku debatu. U borbi protiv utaje i malverzacije porezom EU želi u budućnosti više kontrolirati internacionalne koncerne. Također se želi spriječiti da se koriste "trikovi" prilikom prijavljivanja i plaćanja poreza.
Na sastanku šefova u Briselu se istaklo da zemlje Europske unije gube godišnje 1 bilijun eura od „ne plaćanja" poreza. Dalje je istaknuto da je cilj bolja izmjena i kontrola bankovnih podataka za strance u cijeloj Europskoj Uniji.
Godinu dana nakon održanog sastanka šefova zemalja Unije veliki koncerni i tvrtke i dalje vrlo uspješno izbjegavaju plaćanje poreza matičnim zemljama. Na vrlo jednostavan način prebacuju sjedište tvrtki u zemlje "vrlo niskog poreza". Na taj način direktno se oštećuje ukupan proračun zemalja Europske Unije. U državnim kasama je znatno manje novca. Taj novac nedostaje za potrebne socijalne projekte, školstvo i zdravstvo.
Veliki koncerni i tvrtke, lukavo koristeći rupe u zakonu "neplaćanjem poreza" ostvaruju ekstra profit na uštrb svih građana Unije. Žalosno je da čak i neke crkvene organizacije koje su dužne plaćati porez koriste istu taktiku poput koncerana.
Nedavno sam vidio na televiziji da u jednoj europskoj "zemlji porezne oaze" postoji mala zgrada u kojoj su registrirane preko 3.000 tvrtki. Među njima su poznate velike europske tvrtke.
2. Bankovna tajna
Na sastanku je dalje utvrđeno da će bankovna tajna ostati i dalje netaknuta za građane Europske Unije. EU želi postići sporazum sa Švicarskom i Lihenštajnom o izmjeni bankovnih podataka.
Njemačka kancelarka Angela Merkel je o novim planovima kontrole banaka iznijela da je to "veliki korak naprijed"!

Belgijski premijer Elio Di Rupo je izjavio da koncerni moraju podmiriti obaveze društvu.
Američki političari zamjeraju koncernu Apple da je preko irske kćerke-tvrtke izbjegao plaćanje visokih poreza u SAD-u. Općenito je poznato da Irska ima niske poreze za tvrtke. U svoju obranu irski premijer Enda Kenny je naveo da Irska nema specijalne dogovore sa pojedinim tvrtkama.

Ministri financija EU dobili su zadatak da do kraja 2013. godine dogovore zakon o plaćanju poreza na kamatnu dobit.
Austrija i Luksemburg se posebno obavezuju sudjelovati u automatskoj izmjeni bankovnih podataka za strance u EU.

Od navedenog u godinu dana je u Republici Hrvatskoj donijet zakon o plaćanju poreza na kamatnu dobit. Prosječno građanin RH ima 10.000 eura bankovne ušteđevine. Plaćanjem navedenog poreza državna blagajna će ojačati. Nadajmo se da će taj dodatni novac biti utrošen u potrebne projekte, prije svega suzbijanja siromaštva u Republici Hrvatskoj, te pomoć školovanju djece iz siromašnih obitelji.
3. Liberalizacija energetskog tržišta
Druga tema o kojoj se na sastanku u Briselu raspravljalo je bila cijena skupe energije za građane. Želja je bila građanima omogućiti korištenje energije po prihvatljivim cijenama, po mogućnosti iz održivih izvora energije.
Republika Hrvatska je jedna od zemalja sa posebno visokim cijenama energije, kako električne energije tako i plina.
Do prošle godine u našoj zemlji nije postojalo liberalno tržište energije, nego monopolističko.
HEP je u Republici Hrvatskoj bio jedini monopolist u prodaji električne energije. Električna energija je u našoj zemlji bila desetljećima nerealno skupa. Osiromašeno stanovništvo moralo je svake godine plaćati sve veću ratu struje.
Liberalizacijom tržišta energije i stupanjem na scenu slovenskog i njemačkog ponuđača struje nada stanovništva je bila da će se cijena struje sniziti. Mnogobrojne promidžbene akcije tri koncerna su obećavale pojeftinjenje. Također je i HEP najavio jeftiniju struju za "vjerne korisnike".
Stvarnost je danas potpuno drugačija. Ja u gradu Štutgaru svake godine plaćam sve skuplju električnu energiju. Također moja mama koja živi u Hrvatskoj nije profitirala liberalizacijom tržišta energije. Ona i dan danas plaća skupu mjesečnu ratu struje.
Par godina sam radio u području energetike i dobro upoznao filozofiju poslovanja velikih energetskih koncerana. Oni teže poput banaka maksimiranju profita. Taj profit kako u Njemačkoj tako i u drugim zemljama plaća krajnji potrošač. Dok god korištenje električne energije ne postane temeljno ljudsko pravo koncerni će i dalje krojiti politiku i cijenu energije u Europskoj Uniji.
 
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.
www.drazenkatic.blogspot.de



srijeda, 26. kolovoza 2015.

Zašto Hrvati svjetskog glasa ne trebaju Hrvatskoj? + KOMENTAR

Clanak  je citiran iz portala "Dnevno.hr", dana 23.08.2015


Dusko Marusic/PIXSELL
Dusko Marusic/PIXSELL
Autor: Zoran Paškov/7 Dnevno/ 21. kolovoza 2015.

Hoće li HDZ, ako dođe na vlast, angažirati hrvatske uglednike poput profesora Đikića, Pavune i Kušića, te niz drugih vrhunskih hrvatskih intelektualaca i akademika koji su ugled stekli širom svijeta?

Godinama se hrvatske institucije i političari pozivaju na mlade, uspješne hrvatske stručnjake i intelektualce u iseljeništvu, ali i dalje za svoje savjetnike biraju istrošene, stare profile svojih kolega. To im je svima kao u genima. Ili bolje reći – uspješno prolazna predizborna floskula. Dok se ne dokopaju vlasti, pozivaju se na iseljeništvo, a kad preuzmu vlast onda forsiraju prijatelje, kumove, dužnike i hvalisavce svih vrsta koji zatvaraju put vrijednim, priznatim i sposobnim kadrovima. Tako niti jedan uspješniji Hrvat iz svijeta nije pozvan posljednjih godina na neku značajniju funkciju u Lijepoj našoj.

A pritom se i dalje svi veličaju dijasporu – dijaspora ovo, naša dijaspora ono, najbogatija, najuspješnija, najdomoljubnija, a na kraju – ništa od toga. Prisjetit ćemo se samo nekih negativnih iskustava hrvatskih uglednika iz svijeta, profesora, znanstvenika svjetskog glasa, ekonomista i liječnika. Mnogi od njih s pravom kažu kako im je Hrvatska ovih godina, zahvaljujući lošoj procjeni naših političara, naprosto bila – maćeha. Jer, kako drukčije protumačiti sve te trule i gadljive političke gafove koji stižu iz Hrvatske, kojima se ozbiljan poslovni svijet samo smije i ne razumije Hrvate i njihov odluke.

Prigrlila ga Leopoldina, ali ne i HAZU…
Primjerice, našem uglednom biokemičaru, profesoru dr. Ivanu Đikiću, koji slovi za jednog od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika, cijeli svijet skida kapu. Nijemci su ga izabrali za direktora Instituta za biokemiju Sveučilišta Goethe u Frankfurtu i znanstvenog direktora Centra izvrsnosti Frankfurt (CEF). Dobitnik je niza uglednih priznanja, među kojima se ističe nagrada Američkog udruženja za istraživanje raka (AACR). Dobitnik je i najprestižnije njemačke znanstvene nagrade “Gottfried Wilhelm Leibniz” za 2013. godinu, a za svoja istraživanja tumora, posebice proteina ubikvitina, nagrađen je svotom od 2,5 milijuna eura, što je najveća novčana znanstvena nagrada u svijetu.

I sva ta priznanja profesoru Đikiću nisu bila dovoljna da bi ga HAZU primio za svog dopisnog člana. Kažu – nije dobio dovoljan broj glasova!? Smiješno od naših akademika! Pa, zar to nije sramota? Profesora Đikića je zato bez problema prigrlila Njemačka akademija znanosti – Leopoldina, najstarija svjetska akademija prirodnih znanosti. Zar to pametnome nije dosta da shvati o čemu se to kod nas radi, o kakvoj, ljubomori, zavisti i trgovini?
Tko je opstruirao te znanstvenike da se tako opredjeljuju protiv svjetski uspješnog kolege prof. Ivana Đikića, dok s druge strane u Akademiji sjede mnogi koji nikada neće ni približno dostići njegov ugled i rezultate. Ali, oni su „ugledni“ članovi HAZU! Možete zamisliti? Upravao takvi omjeri snaga u jednoj od najznačajnijih hrvatskih društvenih institucija najbolje govore tko nam vodi društvo – političari iz sjene, destruktivci koji se služe čudnim kriterijima uspješnosti, ne poštujući čak ni ugledne svjetske institucije!? Jer misle – što će nama svijet, kada smo sami najpametniji na svijetu.
Dotle se neki Đikićevi „kolege znanstvenici“ postavljaju na ministarske funkcije gdje vedre i oblače, pretvarajući se u vladajuće političare koji koče kolege, uvjereni kako će se tako riješiti nepoželjnih kvalitetnijih i stručnijih kolega. I u tome su barem do sada uspjevali zahvaljujući raznim muljažama, a sve u interesu raznih grupacija i lobija koji su pridonijeli društvenoj stagnaciji i propasti istinskih društvenih vrijednosti i napretka.
Istodobno, malo je tko od vladajućih, prošlih i sadašnjih, postavio glasno i jasno pitanja: Koliko nam naši stručnjaci svjetskog ugleda mogu pomoći u svim društvenim aspektima, svojim znanjem, vezama i poznanstvima širom svijeta? Zar se profesor Ivan Đikić nije mogao naći na nekoj visokoj savjetodavnoj funkciji u vlasti i društvu? Zašto u svijetu neke stvari mogu bez problema funkcionirati, a u Hrvatskoj – NE?
Sve su to pitanja na koja se u hrvatskom društvu još dugo neće moći pronaći pravi odgovori. Ali nije profesor Đikić jedini slučaj gdje se hrvatske institucije tako neprofesionalno i maćehinski, ljubomorno i odvratno ponašaju prema uspješnim hrvatskim intelektualcima.

Može savjetovati Obamu, ali ne i Kolindu…
Zar i prof. dr. Davor Pavuna, fizičar svjetskoga glasa, ne zaslužuje više pozornosti u hrvatskom društvu, kada ga je kao savjetnika za pitanja energetike angažirao i sam američki predsjednik Barack Obama? Ako profesor Pavuna može savjetovati američkog predsjednika, kao čovjek koji voli i cijeni svoju domovinu Hrvatsku, kako onda ne bi mogao savjetovati hrvatsku predsjednicu, premijera ili neko hrvatsko ministarstvo? Zašto hrvatske institucije ne angažiraju takve naše uglednike svjetskog glasa, koji imaju brojne veze širom svijeta, nego za savjetnike uzimaju istrošene političare i njihove lobije, koji ne trebaju nikome živom i koji svojim savjetima ne mogu više nikome pomoći, jer ih je vrijeme – pregazilo.
Što se tiče iseljeništva i pametnih mozgova iz dijaspore, značajno mjesto zauzima i ugledni profesor sa Sveučilišta Goethe u Frankfurtu, prof. dr. Siniša Kušić, koji je angažiran i u Hrvatskom svjetskom kongresu Njemačke. Riječ je o vrsnom ekonomisti koji svojim predavanjima odgaja naraštaje mladih stručnjaka, koji zauzimaju značajno mjesto u njemačkoj ekonomiji. Svojedobno je davao i neke korisne savjete vodećim hrvatskim ekonomistima, ali ništa više od toga. Mnogi s pravom smatraju kako bi upravo prof. dr. Siniša Kušić, kao vodeći ekonomsnki stručnjak mogao u novoj vladi, ukoliko vlast osvoji HDZ, biti novi ministar gospodarstva, savjetnik premijera ili savjetnik predsjednice RH za ekonomska pitanja. Pritom je poznato da je prof. dr. Siniša Kušić, član njemačkog CDU-a, ali i HDZ-a.
Takve stručnjake svjetskog glasa treba hrvatsko društvo, jer ako su uspješni i priznati u svijetu, zašto ih Hrvatska ne bi angažirala za spas društva i ekonomije? Naposljetku – usta su nam neprestano puna uspješnih Hrvata u svijetu. Imamo ih, samo im ne dopuštamo da nam pomognu! Očito da nekima smeta njihov uspjeh u svijetu, ugled i poštenje, jer su to već zaboravljene kategorije na hrvatskoj društvenoj i političkoj sceni.

KOMENTAR:

Postoji odredjena doza straha Domovine Hrvatske od Hrvatskog iseljenistva. I ako iseljenistvo pomaze gdje moze kako materijalno, humanitarno, u sportu, znanosti sve to nije dovoljno da bi mu se priznao zasluzeni status. Iseljenistvo predstavljaju tri kandidata u Hrvatskom Saboru kao i Srpsku manjinu u Hrvatskoj, premda broj iseljenika u nekoliko zadnjih generacija broji i do 4 milijuna. Ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske je jedina sluzbena spona izmedju Domovine i Iseljene Hrvatske. Zasto hrvatski strucnjaci koji su se dokazali u stranim zemljama nisu prihvaceni i Domovini? Na to pitanje nije jednostavno odgovoriti. Profesora Djikica sam osobno upoznao. Kao strucnjak ali i kao jednostavan covjek zaista treba imati bolju poziciju u hrvatskom drustvu. Hrvatska od njega i njegovog rada moze jedino profitirati. Naravno da isto vrijedi za prof. Pavunu, prof. Kusica te druge u svijetu priznate hrvatske strucnjake. Hrvati su nakon Izraelaca najraseljeniji narod na svijetu. Shodno tome zblizavanje Domovine i Iseljene Hrvatske bi bilo pozeljno. Egzodus hrvatskog naroda se i dalje nastavlja, ovaj puta iz ekonomskih razloga kao sto je to bilo od kraja 18. stoljeca. Bolja suradnja Domovine i Iseljene Hrvatske nikome nebi bila na stetu. Ugodan dan.

www.drazenkatic.blogspot.de