RADNIČKA PRAVA

Nakon proglašenja neovisnosti 8. listopada 1991. godine Republika Hrvatska je počela izgradnju kapitalističkog društvenog uređenja.

Poslije drugog svjetskog rata komunistička partija Jugoslavije je pod ideologijom socijalističkog samoupravljanja uvela državno vlasništvo. Tvornice u kojima su radili radnici-proleteri bile su u 100% vlasništvu države. Radnici su samo “u teoriji” imali materijalni udio u tvornicama. U praksi proleteri nisu posjedovali ništa.

Postavlja se ključno pitanje jesu li radnici proleteri imali u to vrijeme veća radnička prava od današnjih radnika zaposlenih u tvornicama europskog kapitalizma?

Uvijek pišem jedino o stvarima koje su mi potpuno poznate i koje mogu argumentirati.

Tako slijedi i ova priča.

Moji roditelji su bili zaposlenici Pamučne industrije Duga Resa koja je brojila čak i do 4.000 radnika. Najveći broj zaposlenih u Pamučnoj Industriji bili su radnici sa sela. Oni su svakodnevno na posao i s posla putovali vlakom ili drugim prijevoznim sredstvima. Nakon odrađenog radnog dana, radnici Pamučne industrije bi išli kući i nastavljali dalje raditi na svojim poljima.

Međutim, u Pamučnoj industriji su radili i radnici-proleteri koji nisu posjedovali zemljište ili imali drugi izvor prihoda. Oni su živjeli u svojim kućama koje su gradili od državnih kredita ili u stanovima koje im je dodjelila država.

Pored Pamučne industrije nalazi se stambeno naselje “Kasar” u kome su radnici-proleteri prebivali i u kojima i danas žive građani Duge Rese. Danas je naselje “Kasar” zastićen spomenik kulture pošto je izgrađen oko 1884. godine.

Po priči mojih roditelja radnici u socijalističkom samoupravljanju su imali solidna radnička prava. Imali su pravo na štrajk, ako su plaće u tvornici bile premale.

Radnici u Pamučnoj industriji su imali vlastitu pravnu službu koja se brinula za sprovođenje radničkih prava, poput današnjih sindikata, međutim sa puno većom efikasnošću.

U socijalističkom samoupravljanju svaki čovjek je imao pravo na rad i garanciju da ako želi može raditi. Radno vrijeme je u principu iznosilo 8 sati u kojem je bilo uključeno pola sata dnevne pauze. Pored tih pola sata radnici su imali pravo na još po koju pauzu odlaska na WC ili pušenje. Znači efektivno se radilo oko 7 sati na dan. Ponekad se radilo i prekovremeno.

Pošto je Pamučna industrija bila jedna od vodećih tekstilnih tvornica u Europi imala je i velike “narudžbe” gotovih ili polu proizvoda. Također su bile i poznate akcije prekovremenog rada za ekonomsku pomoć drugim Socijalističkom Republikama, posebice u to vrijeme autonomnoj pokrajini Kosovo. To znači da je Pamučna industrija u Dugoj Resi financijski pomagala i razvoj drugih dijelova danas bivše Jugoslavije.

Od radnika se i u socijalizmu dosta zahtijevalo ali se taj radnik i štitio.

Ako se dogodio neki spor u tvornici, ako je radnik bio nekorektno kritiziran ili tlačen od “majstora” ili “poslovođe” tada se on mogao za zaštitu obratiti pravnoj službi Pamučne industrije. Ako bi nekim slučajem radnik dobio otkaz u Pamučnoj industriji, daljnji postupak odnosno sudski spor je opet preuzela pravna služba Pamučne industrije.

Po priči mojih roditelja svaki radnik koji je imao pravni spor sa Pamučnom industrijom je na kraju taj spor i dobio. Radnici kojima je dodjeljen otkaz su ponekad nakon višegodišnjeg pravnog spora s Pamučnom industrijom taj spor i dobili. Oni su vraćeni natrag na svoj “stari” posao, te su im bile isplaćene unatrag sve plaće za mjesece koje su proveli kod kuće za vrijeme spora.

Drugim riječima, u pravilu je država u to vrijeme stajala iza radnika i njegovih prava.

U današnjem europskom kapitalističkom uređenju radnik koji je ponekad i dioničar tvrtke za koju radi u usporedbi sa proleterom bivšeg socijalističkog samoupravljanja, odnosno bivšem zaposleniku Pamučne industrije Duga Resa ima manja radnička prava.

Današnji radnik ima sindikate koji bi ga trebali štititi. Ima pravo na privatnog advokata (koga mora sam platiti) u slučaju spora sa svojim poslodavcem. O sporu sa poslodavcem odlučuje sud koji se nalazi u mjestu u kome tvrtka ima sjedište.

Današnji radnik ima poput proletera također pravo na najavljeni štrajk. Ako radnik dobije otkaz od svog poslodavca i u sudskom sporu dobije spor u principu ga sud gotovo nikad ne vraća na njegovo staro radno mjesto. Radnik dobije “financijsku odštetu” od tvrtke koja mu je dala otkaz. Ta financijska odšteta je u većini slučajeva simbolična u odnosu na ukupne plaće koje je radnik u toj tvrtci mogao zaraditi daljnjim radom.

Krajnji pobjednik kako u moralnom, a tako i u financijskom smislu je uvijek tvrtka odnosno kapitalist. To je osnovna razlika između prava nekadašnjih proletera i prava današnjih radnika.

Prije sto i nešto godina austrijski ekonomist prof. dr. Schumpeter u svome djelu “Teorija ekonomskog razvoja” izdanom 1911. godine upućuje na krutost kapitalističkog sistema, te nužnost transformacije kapitalizma u socijalnije društveno uređenje.

Do danas je kapitalizam ostao krut.

U zadnje vrijeme moderne tvrtke uvode za radnike socijalne ponude poput korištenje fitnes studija u krugu tvrtke, gimnastike na poslu, korištenja masaže itd.

Međutim, promatrajući radnička prava u europskom kapitalizmu ona su danas gotovo ista kao i prije 100 godina. Poslodavac vas može otpustiti kada poželi. Da li je otpuštanje razlog višak radne snage ili vaše dulje bolovanje to ne igra nikakvu ulogu. Dok ste na bolovanju vi kao radnik ne možete dobiti otkaz. Međutim ako se to bolovanje nije vašem poslodavcu “svidjelo” on će sačekati da vi ponovo radite 2-3 tjedna i onda vam iz nekog “opravdanog” razloga uručiti otkaz.

Danas možete dobiti otkaz iz bezbroj razloga: privatno telefoniranje na poslu, privatno čitanje novina, privatno korištenje interneta, kašnjenje na posao, dolazak na posao pod utjecajem alkohola, pričanje sa kolegama na radnom mjestu, neodgovarajući odnos prema mušteriji, nedovoljan broj zaključenih ugovora sa klijentima, neakceptiranje prekovremenih sati itd.

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!

Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine. Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/posljednja-ru%C5%BEa-hrvatska

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

www.drazenkatic.blogspot.de

MAĐARSKA IH NIJE HTJELA Krenuli su pješke kroz noć iz Budimpešte za Austriju, a onda je Orban po njih poslao autobuse + KOMENTAR

 Citirani clanak je iz portala "Jutarnj.hr", dana 05.09.2014

U kasni sat je stigla obavijest iz Beča i Berlina da će primiti izbjeglice koje Mađarska ne želi

BEČ - Oko dvije tisuće izbjeglica stiglo je na austrijsku granicu iz Mađarske, a taj bi se broj tijekom dana mogao udvostručiti, priopćila je austrijska policija u subotu.
Izbjeglice su po dolasku na granicu u Austriju ulazili pješice, a policija ih je usmjeravala prema kolodvoru u Nickelsdorfu ili do velike koncertne dvorane gdje bi se trebali prijaviti oni koji žele ostati u Austriji.

Kako bi se omogućilo izbjeglicama koji ne žele ostati u toj zemlji da nastave put u pravcu Njemačke, austrijske željeznice organizirale su posebni vlak koji će azilante prevesti dalje u smjeru Njemačke. Tijekom dana planirano je više takvih vlakova.

Nekoliko stotina izbjeglica ukrcalo se noćas u Budimpešti u autobuse koje su osigurale mađarske vlasti te se u dugačkoj koloni uputilo prema granici sa Austrijom.
Mađarska vlada prethodno je priopćila da će osigurati stotinu autobusa kojima bi se više stotina izbjeglica sa glavne željezničke postaje u Budimpešti i oni koji su krenuli pješice prema graničnom prijelazu s Austrijom, prevezlo do granice s tom zemljom.

Austrijski kancelar Werner Faymann na svom Facebook profilu napisao je kako su se Austrija i Njemačka dogovorile pustiti izbjeglice iz Mađarske da pređu granice i uđu u njihove zemlje.
Faymann je nakon razgovora s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom priopćio kako je ta odluka donesena na temelju trenutne situacije na mađarskoj granici i da je usuglašena s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel.

KOMENTAR:

Izbjegli su danas u velikom broju poceli pristizati u Bec, a potom zele nastaviti dalje za Njemacku. Ocekuje se do kraja dana oko 10.000 izbjeglih u Münchenu. U Münchenu postoji organiziran prijem izbjeglih na nacin da dobiju hranu i pice te prvi kratki medicinski pregled. Nakon Münchena izbjegli ce biti dalje prevezeni u druge njemacke pokrajine. Prijevoz izbjeglih autobusima do Austrijske granice je bilo hitno humanitarno rijesenje jer su se izbjegli uputili pjesice od Budimpeste do Beca. Medju njima su takodjer djeca i starije osobe koje taj mars ne bi izdrzali. Na taj nacin je Madjarska trenutacno rasterecena bar za krace vrijeme. Izbjegli ce u najvecoj vecini pronaci krajnje odrediste u Njemackoj. Kako ce Njemacka izicoi na kraj sa tim problemom otvoreno je pitanje. Madjarski premijer Orban izjavio je da su izbjegli "Njemacki problem" vjerovatno zbog cinjenice da su vecina njemackih politicara zajedno sa kancelarkom Merlel otvoreno pozvali izbegle da dodju u Njemacku i da ce sa njima dostojanstveno postupati, te da ce svako imati fer pravni proces u trazenju azila. Madjarski premijer Orban je takodjer izjavio da problem izbjeglih nije rijesen jer ako ih ove godine primimo nekoliko stotina tisuca iduce godine ce ih doci nekoliko milijuna. Orban je takodjer apelirao na bolju zastitu granica Europske unije od nelegalnog ulaska. U ovom trenutku se dogadja najveci migracijski val naroda u Europi od kada Europa postoji. Taj migracijski val ce Europsku uniju u potpunosti ujediniti ili ce je zauvijek raskoliti. Zemlje poput Madjarske, Poljske, Ceske, Slovacke su se jasno izjasnile protiv ulaska migranata u zemlju te pruzanja azila u vecoj mjeri. Velika Britanija se takodje protivi ilegalnom useljavanju te zeli migraciju godisnje ograniciti na 100.000 migranata. Da li ce uspjeti kvote o raspodjeli izbjeglih u zemljama Europske unije vidjeti ce se ubrzo. Postavlja se pitanje da li izbjegli uopce zele biti rasporedjeni u svih 28 zemalja Europske unije? Drugo pitanje je: Kako cemo negoga rasporediti u Njemacku i Svedsku, a drugoga u Bugarsku ili Rumunjsku? Ugodan dan.

www.drazenkatic.blogspot.de

SMISAO POSTOJANJA MIROVINSKOG OSIGURANJA

U Njemačkoj je mirovinsko osiguranje uvedeno Bizmarkovim zakonom 1889. godine. Ono je obuhvaćalo u to vrijeme plaćeno bolovanje, starosnu mirovinu starijima od 70 godina i invalidsku mirovinu.
Danas Savezna Republika Njemačka isplaćuje preko 25 milijuna mirovina mjesečno. Oko 20 milijuna umirovljenika živi danas u Njemačkoj, a ostatak izvan Savezne Republike. Zabrinjavajuća je činjenica da gotovo 1/3 umirovljenika koja živi u Njemačkoj imaju mirovinu manju od 500 eura mjesečno (podaci "Statista", www.statista.com).
Prosječna mjesečna najamnina stana (bez režija) u srpnju 2014. u Njemačkoj je iznosila 6,80 €/m². Znači da je samac umirovljenik za stan od 40m² morao izdvojiti 272 eura. Neka grijanje, voda, struja, smeće, televizija i telefon koštaju samo dodatnih 200 eura, postavlja se pitanje kako njemački umirovljenik uopće živi?
Na sreću Njemačka je do sada bila jaka socijalna država, pa je preko socijalnih državnih službi sufinancirala ostatak do prosječnih 800 eura mjesečno po umirovljeniku sa malim mirovinama.
Pitam se što će se dogoditi kada u jednom trenutku socijalna država ne bude imala više novca za sufinanciranje?
Da li će se umirovljenici sa malim mirovinama morati iseliti iz svojih unajmljenih stanova ili će morati preživjeti ostatak svog života sa drugima u "zajedničkom stanovanju"'?
Mnogi njemački umirovljenici koji su pogođeni malim mirovinama odlučuju se pod starije dane iseliti iz Njemačke i ostatak života provesti u nekoj drugoj "jeftinijoj" zemlji. Tako imamo naprimjer siromašne njemačke umirovljenika koji su se iselili na Tailand, u Brazil, Južnu Afriku itd.
72% njemačkih umirovljenika dobilo je 2012. godine manje od 1.000 eura mjesečne mirovine (podaci "Statista").
Već sada možemo postaviti pitanje smisla postojanja mirovinskog osiguranja.
Mora li mirovinsko osiguranje postojati za samo 28% umirovljenika koji mogu "normalno" živjeti od svoje mirovine u Saveznoj Republici Njemačkoj?
Slična je situacija s mirovinama i u Republici Hrvatskoj.
"Posljednjeg dana 2012. u Hrvatskoj je bilo milijun i 217 tisuća umirovljenika i milijun i 432 tisuće osiguranika, omjer je, dakle 1: 1,18 što govori o nastavku trenda rasta broja umirovljenika, rekao je ravnatelj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) Srećko Vuković u Hrvatskom saboru."
Da bi mirovinski sustav imao dugoročnu i održivu financijsku stabilnost za jednog umirovljenika treba raditi 4 radnika kojima se uplaćuje ili koji uplaćuju redovito u mirovinski sustav.
Prema statistici Zavoda za mirovinsko osiguranje u Republici Hrvatskoj je bilo u srpnju 2014. ukupno 1.460,042 umirovljenika.
Prema internet portalu „osijek031.com" u Republici Hrvatskoj u 2014. godini „od ukupnog broja umirovljenika starosnu mirovinu primaju 641.083 osobe (prosječna mirovina je 2.486,32 kn), od kojih je 146.706 prijevremeno umirovljenih (prosječna mirovina je 2.361,42 kn). U invalidskoj je mirovini 231.498 osoba s prosječnom mirovinom od 1.989,71 kn (bez invalida Domovinskog rata i članova njihovih obitelji). Obiteljsku mirovinu prima 4.910 osoba (u prosjeku 1.685,25 kn), a 12.230 umirovljenika otišli su u mirovinu kao djelatne vojne osobe, policijski službenici ili ovlaštene službene osobe (8.898 prima invalidsku mirovinu od 3.232 kune, a ostali primaju starosnu mirovnu koja prosječno iznosi 4.600 kn). Prosječna mirovina svih hrvatskih umirovljenika iznosi 2.266,29 kn.
Što se tiče hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, mirovinu primaju 72.333 osobe u prosječnom iznosu od 5.427,56 kuna, od čega 58.218 osoba prima invalidsku, a oko 13.500 osoba prima obiteljsku mirovinu koja prosječno iznosi 6.914,20 kuna. Hrvatska također isplaćuje mirovinu za 6.897 bivših pripadnika HVO-a i članova njihovih obitelji, u prosjeku 2.840,83 kn mjesečno."
http://www.osijek031.com/osijek.php?topic_id=49754
Dodajmo stanju s mirovinama pet privilegiranih skupina bivšeg režima (partizani, udbaši, JNA, komunistički funkcioneri - dvije skupine).
"Dakle, korisnika takvih povlaštenih mirovina je prema posljednjim podacima čak 71.604. Najviše je partizana 43.557 s prosječnom mirovinom od 2.683,00 kn, udbaša je 16.125 s prosječnom mirovinom od 3.925,94 kn, JNA kadrova je 11.540 s prosječnom mirovinom od 3.028,84 kn, a komunističkih funkcionera je 382 s prosječnom mirovinom od 2913,53 kn."
http://pollitika.com/povlastene-mirovine-partizana-udbasa-kosovaca-jna-kadrova-funkcionera-komunistickog-sustava
"Gledano po visini mirovina, najveći broj umirovljenika (316.296) prima mirovinu od 2.000 do 3.000 kn. Najmanje mirovine prima 74.000 umirovljenika (manje od 500 kn mjesečno), 86.713 osoba koje mjesečno primaju od 500 do 1.000 kn, te 129.710 umirovljenika koji mjesečno primaju od 1.000 do 1.500 kn. Njima nasuprot stoji 59.930 umirovljenika čija mirovina iznosi od 4.000 do 5.000 kn, te 1.879 umirovljenika koji mjesečno primaju više od 8.000 kn. Što se tiče umirovljenika branitelja, najveći dio (18.500) svakog mjeseca dobiva više od 7.000 kn mirovine, njih gotovo 10.000 prima između 6.000 i 7.000 kn, 10.156 prima više od 5.000 kn itd., a najmanji broj, njih oko 200, prima manje od 1.500 kn mjesečno."
Iz navedene statistike je vidljivo da je u Republici Hrvatskoj socijalno ugroženo 290.423 umirovljenika. Točnije ti umirovljenici primaju do 1.500 kn mjesečne mirovine. Njima se pridružuje i 200 umirovljenih branitelja.
Gotovo 60.000 umirovljenika prima mirovinu veću od 4.000 kuna i oni ne spadaju u socijalno ugroženu skupinu.
Razlika u visini mirovina u Republici Hrvatskoj je drastična. Veliki dio umirovljenika s 200 eura mjesečno živi u „direktnom siromaštvu", a s druge strane određeni broj umirovljenika, te korisnika povlaštenih vojnih mirovina živi u „izobilju".
U tom kontekst možemo direktno govoriti o mirovinskoj nepravdi, odnosno o nepravednoj i nelogičnoj raspodjeli mirovina.
Radnik koji je 35 godina radio u tvornici mora preživjeti s 200 eura mjesečno, a 18.500 branitelja ima na raspolaganju više od 1.000 eura mjesečno. Takodjer svi ti branitelji nisu Hrvatski ratni vojni invalidi, te se s pravom postavlja pitanje o opravdanost visina tih mirovina.
Kao student dragovoljac proveo sam 1991.-1993. na ratištu. Zaista je žalosno vidjeti stare ljude koji od svoje mirovine nemaju dovoljno ni za osnovne ljudske potrebe i mlade ratne vojne umirovljenike koji svoju raskošnu mirovinu troše na razno razne hobije.
Vratimo se zaključno Hrvatskom mirovinskom sustavu. Taj sustav nije održiv i dovodi u pitanje isplatu mirovina narednih godina u Republici Hrvatskoj. Mirovinski sustav treba hitno dovesti u balans i početi isplatu mirovina prema „stvarnim" radnim i ratnim zaslugama.
Sve mirovine u zemljama Europske unije koje se dijelom isplaćuju podizanjem mjesečnih kredita nemaju održvu budućnost. U bogatim europskim zemljama poput Njemačke treba detaljno razmisliti o sadašnjem smislu mirovinskog sustava. Taj sustav danas omogućuje solidan život samo malom broju umirovljenika, a većinu dovodi u položaj preživljavanja.
Uvđenje „Temeljne financijske sigurnosti građana - Grund Sicherung" omogučilo bi ukidanje mirovinskog osiguranja, te ukidanje drugih državno-socijalnih institucija (novac za nezaposlene, novac za socijalne slučajeve, dječji doplatak, plaćanje stanovanja socijalno slabima itd.).
Ukidanjem tih socijalnih institucija osigurali bi milijarde eura mjesečno kojima bi financirali „Temeljnu financijsku sigurnost građana". Švicarska je u tome pogledu otišla već daleko, čeka se na druge bogate zemlje Europske Unije da učine iste korake.
Moji djed i baka nisu imali mirovinu i u stare dane su živjeli od pomoći svoje djece. Mi ćemo imati u budućnosti toliko male mirovine da od njih nećemo moći egzistirati. Mirovinski sustav je model prošlosti. Za financiranje umirovljenika u budućnosti mora se pronaći drugo riješenje, inače ćemo na kraju starost dočekati poput mojih djeda i bake.
 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!

Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine. Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/posljednja-ru%C5%BEa-hrvatska

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

www.drazenkatic.blogspot.de

ZAGREPČANIN UHIĆEN U AUSTRIJI! U kombiju je pokušao prošvercati 14 izbjeglica: 'Uzimao je između 500 i 1000 eura po osobi! - KOMENTAR

Citirani clanak je iz portala "Jutarnj.hr", dana 04.09.2015

Uhićen je S. P. (61) sa zagrebačkog područja, vozači zarađuju i do 500 eura po prevezenom čovjeku

Nakon otkrića koje je užasnulo svijet, pronalaska 71 mrtvog izbjeglice u kamionu koji su krijumčari ljudi prošloga tjedna ostavili na ugibalištu na autocesti u Austriji nedaleko od mjesta Neusiedl am See, tamošnje su vlasti uvele puno rigoroznije mjere kontrola na prometnicama.

Takve su mjere brzo dale rezultate pa je u samo nekoliko dana zaustavljeno nekoliko desetaka kamiona, kombija i većih osobnih vozila u kojima su šverceri, često u neljudskim uvjetima, prebacivali imigrante mahom iz Sirije i Afganistana u zemlje EU. Jedan od uhićenih krijumčara je i hrvatski državljanin.
Završio u pritvoru

Kako je priopćila policija austrijske pokrajine Burgenland, 61-godišnji hrvatski državljanin vozio je kombi u čijem je tovarnom prostoru bilo 14 osoba. Zaustavljen je u noći s petka na subotu upravo kod mjesta Neusiedl am See, nekoliko kilometara od ugibališta na kojem je dva dana prije ostavljena hladnjača s mrtvim izbjeglicama. Hrvat je priveden zbog krijumčarenja ljudi i od tada je u istražnom zatvoru u Eisenstadtu. Glasnogovornik tamošnje policije Helmut Marban nije želio iznositi druge detalje o okolnostima uhićenja hrvatskog državljanina pozivajući se na zaštitu osobnih podataka i interese istrage.
Ni u hrvatskom MUP-u iz istih razloga nisu se mogle dobiti dodatne informacije. Samo nam je potvrđeno da su ih austrijski kolege izvijestili o tom uhićenju i da MUP RH u suradnji s austrijskom i mađarskom policijom utvrđuje činjenice u cilju daljnjeg zajedničkog koordiniranog kriminalističkog istraživanja. Naime, policije triju zemalja pokušavaju utvrditi tko se sve krije u pozadini krijumčarskog lanca te tako otkriti ključne organizatore i spriječiti daljnje ilegalne transporte imigranata.
Kako neslužbeno doznajemo, uhićeni vozač iz Hrvatske prevozio je imigrante iz Mađarske te je kritične noći i prešao mađarsko-austrijsku granicu. Imigrante je vozio u kombiju mađarskih oznaka za čijim se vlasnikom još traga.
I ne vide putnike
Iako nam to ni naša ni austrijska policija nisu željele službeno potvrditi, doznajemo da se radi o S. P. (61) sa zagrebačkog područja. Za sada nije poznato koliko je novca primio za taj “posao”.
Austrijska policija zadnjih je dana u nekoliko navrata izvještavala da su vozači i osobe koje se nalaze u njihovoj pratnji zapravo najniži “igrači” u lancu krijumčara. Tako su i njihovu zaradu, na temelju ranije otkrivenih slučajeva, procjenjivali na oko 500 do 1000 eura po transportu. Pritom su napominjali da organizatori, posebno u zemljama poput Rumunjske i Bugarske, relativno lako pronalaze vozače koji su za te iznose spremni i završiti u zatvoru, jer se, ako izmanku kontrolama, radi o lako zarađenom novcu koji je za njih ipak značajan. Međutim, iz austrijskog Saveznog kriminalističkog ureda navode da i vozači sada ostvaruju puno veću zaradu, čak po 500 eura po prevezenoj osobi.
“Vozači u pravilu i ne vide izbjeglice, nego sjede za volanom dok ih drugi ukrcavaju”, izjavio je Gerald Tatzgern iz Saveznog kriminalističkog ureda za austrijsku agenciju APA.

KOMENTAR:

Nakon svih nedaca koje su se dogodile izbjeglima bar bi se nasi gradjani trebali suzdrzati od prljavog posla krijumcarenja izbjeglih u opasnim uvjetima. Krijumcarenje u hladnjacama ne moze biti opasnije. Ako nema dodatnog dovoda zraka kako i koliko dugo ljudi u njoj uopce mogu prezivjeti? Novac zaradjen na taj nacin je jos gori od pljacke ili ratnog profiterstva. Drama koja se dogadja sa izbjeglima pokazuje da Europa nije dorasla migraciji tog oblika. Razjedinjenost u clanicama Europske unije je ogromna. Od Madjarske koja se brine za krscansku buducnost Europe pa do Njemacke koja bi primila svakoga od koga moze "imati koristi". Da li ce clanice Europske unije dogovoriti kvote o raspodjeli izbjeglih u clanicama viddjeti ce se. Ilegalan prijevoz izbjeglih nije i nikada nece biti siguran migracijski put, vec samo sredstvo za bogacenje krijumcara. Ugodan dan.

www.drazenkatic.blogspot.de

OMASOVITI VOLONTERSKI RAD MLADIH

Kao što sam već naveo u Republici Hrvatskoj preko 50% mlađih ljudi od 25 godina nema posao. Poslije Grčke i Španjolske naša omladina zauzima neslavno treće mjesto po nezaposlenosti u Europskoj Uniji.
Kako riješiti bar privremeno problem nezaposlenosti mladih, mladim ljudima ponuditi bar tračak nade za bolje sutra?
Jedan od načina borbe protiv nezaposlenosti je volontiranje.
Postoje razne vrste volontiranja. Kod jednog volontiranja smo djelomično plaćeni, kod drugog dobijemo putne troškove, a kod trećeg – nikakvu naknadu.
Osobno, već duži niz godina volontiram u raznim organizacijama po trećem modelu, odnosno bez ikakve naknade.
Prije sedam godina osnovali smo u Štutgartu poslovnu grupu “UVNT GRUPE”, gdje se moj dio posla svodio na volonterski rad organiziranja i upravljanja aktivnostima grupe. Naravno u tom poslu uveliko su mi pomagali drugi moderatori i članovi grupe. Volonterskim radom u toj grupi zaokupljen sam i danas.
Prije dvije godine osnovao sam internet grupu "POSLOVNI USPJEH". Članovi grupe svakodnevno se sreću virtualno, te diskutiraju o ekonomsko-političko-socijalnoj problematici Republike Hrvatske i Europske Unije. Od prvih dana moderiranje grupom pored mene vodi gospodin Josip Mayer.

Moj treći volonterski posao je rad u Kulturnom centru “Merlin” u Štuttgartu.

Četvrti volonterski posao koji sam započeo početkom ove godine je sudjelovanje u socijalnom projektu “Atelier Baur” koji je organiziran od “GWG” društva i “Jugendamt-a” (državnog ureda za mlade) u gradu Štuttgartu.

Volontiranje je u Njemačkoj samo po sebi razumljiva stvar, tako da je teško pronaći nekoga tko ne volontira ili nije nikada volontirao. Volonterski rad je jedan od glavnih stupova stabilnosti njemačke ekonomije.
O temi potrebnosti volontiranja u Republici Hrvatskoj dosta sam napisao u mojoj objavljenoj knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”.
Smatram da će izlaz Hrvatske iz ekonomske krize biti jako težak bez dodatne energije mladih ljudi udruženih u različite volonterske udruge i organizacije.
Mladi ljudi u Hrvatskoj koji imaju vremena na pretek, a novca u oskudici trebali bi se masovno uključiti u volonterski rad.
Bivša Jugoslavija je organizirala masovni volonterski rad putem “Omladinskih radnih akcija”. Iako nikad nisam sudjelovao u takvoj akciji moji prijatelji koji su bili sudionici s oduševljenjem su mi pričali o radu, druženju, te nagradama na tim akcijama. Te akcije su bile jedan pozitivni aspekt bivšeg socijalističkog samoupravljanja.Današnjoj omladini u Republici Hrvatskoj možemo ponuditi masovni volonterski rad u sezonskim poslovima.
Najvažniji sezonski posao u Republici Hrvatskoj je turistička sezona.
Svaki hotel, apartmansko naselje ili kamp može zaposliti veći broj mladih volontera. Volonterski rad od 4-5 sati dnevno mladim ljudima ostavlja još uvijek dovoljno vremena da se u toku dana bave slobodnim aktivnostima, sunčaju na plaži, bave sportom, kulturnim aktivnostima itd.
Poslodavci bi se zakonski obavezali da mladim ljudima volonterima ponude besplatno stanovanje, tri obroka dnevno i bonove za konzumiranje bezalkoholnih pića. Na taj način poslodavci bi dobili “financijski povoljnu” radnu snagu, a mladi volonteri prikupljanje radnog iskustva, upoznavanje drugih gradova u Hrvatskoj, strukturirani radni dan i mnogobrojna poznanstva i prijateljstva koja bi kod nekih urodila i pronalaženjem stalnog radnog odnosa.
Pored turističke sezone mladima u Hrvatskoj se može ponuditi i volontiranje u sezonskoj berbi voća. Berbe jabuka, grožđa, maslina, jagoda uveselile bi kako mlade ljude tako i njihove poslodavce koji bi imali istu obavezu kao i poslodavci u turističkoj sezoni.
Obaveze poslodavaca prema volonterima i obrnuto, morala bi nadgledati posebna državna inspekcija ili granična policija. Prije svega u svrhu suzbijanja rada na crno. Ako bi se utvrdile nepravilnosti jedne od partnerskih strana država bi poduzela zakonske mjere predviđene dopunjenim “Zakonom o volontiranju u Republici Hrvatskoj”.
Volontiranje je društveno korisna radnja kojom svi dobivaju. Volontiranje je apsolutna win-win situacija. Prije tek nekoliko godina na volontiranje se u Republici Hrvatskoj gledalo s nevjericom i čak s malom dozom podrugljivosti.
Međutim, danas su druga vremena. Sam ulazak Hrvatske u Europsku Uniju dodatno otvara vrata volontiranju i nudi nove programe i ideje za taj društveno korisni posao.
Volontiranje nije gubljenje vremena. Iako volontiranje nije "isto kao stalno zaposlenje", ono ponekad otvara ona vrata u životu koja nas vode na put stalnog posla ili napretka u karijeri. Volontiranje je most između nestrukturiranog dana kroz nezaposlenost, prema stalnom zaposlenju i dnevnoj radnoj strukturi.
Masovnim volontiranjem mladih u Republici Hrvatskoj otvorile bi se nove perspektive i programi u borbi za ekonomski razvoj naše zemlje.
Iz fondova Europske Unije bi se mogla dobiti jednim dijelom poticajna sredstva za financiranje masovnog volonterskog rada u Republici Hrvatskoj.
Svi preduvjeti za volontiranje mladih u RH su ostvareni: Imamo dovoljan broj mladih nezaposlenih ljudi, imamo kapacitete da mlade ljude volonterski angažiramo, član smo Europske Unije koja financijski potiče volontiranje, imamo dovoljno bivših iseljenika koji danas uživaju mirovinu u Republiici Hrvatskoj, a koji su spremni kao "nekadašnji volonteri" pomoći životnim iskustvom, znanjem i savjetima mladim volonterima i njihovim poslodavcima u našoj zemlji.
Međutim, pored svih nabrojenih parametara neophodno je da "službena politika Republike Hrvatske" inicira, podrži i sprovede masovno volontiranje mladih ljudi. Hoće li se to dogoditi pokazati će vrijeme.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!

Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine. Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/posljednja-ru%C5%BEa-hrvatska

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

www.drazenkatic.blogspot.de

OVO JE JEDINA ŠKOLA U HRVATSKOJ U KOJOJ ĆE SVI UČENICI BITI ISTO OBUČENI ‘Učeničkim uniformama borimo se protiv socijalne diskriminacije u školi’ + KOMENTAR

Citirani clanak je iz portala Jutarnji.hr, dana 03.09.3015

Htjeli bismo da Ministarstvo obrazovanja sufinancira odore za sve škole u RH, a time bi se mogla pokrenuti i tekstilna industrija, kaže Duvnjak

Osnovna škola “Juraj Dalmatinac” u Šibeniku od ove školske godine, prva u Hrvatskoj, uvodi identične odore za svih svojih 550 učenika od prvog do osmog razreda, uključujući osnovce u područnim školama u Bilicama i Lozovcu.

Po dvije majice

- Riječ je zapravo o pilot-projektu za koji smo zeleno svjetlo dobili od Vijeća roditelja naše škole. Svaki učenik imat će zasad po dvije polo majice s našivenim školskim grbom. Jednu s kratkim rukavima za jesen i proljeće i jednu s dugim rukavima za zimu. Još ne mogu reći kakve će boje biti majice, jer još prikupljamo ponude pa ćemo izabrati najpovoljniju. Planiramo sve realizirati tijekom studenoga. Prema dosad pristiglim ponudama, dvije majice stajat će oko 90 kuna, tj. cjelokupna svota za svih 550 učenika neće prelaziti 50 tisuća kuna - izjavio je za Jutarnji Natko Duvnjak, ravnatelj Osnovne škole “Juraj Dalmatinac”, dodavši da su u potrazi za sponzorima za financiranje projekta.
Ideju ravnatelja o uvođenju takvih školskih majica bezrezervno je podržalo dosadašnje školsko Vijeće roditelja i svi članovi su u tome bili jednoglasni, kaže Željka Aras, čije dvoje djece pohađa OŠ “Juraj Dalmatinac” - Ante je osmaš, a Kate će sad u peti razred.

Učenica petog razreda šibenske škole “Juraj Dalmatinac” Kate Aras i njena majka Željka
- Majice će imati i ulogu higijenske zaštite, manje će se prljati ostala odjeća. Ujedno, jednoobraznim odijevanjem neće se primjećivati socijalne razlike među učenicima. Oboje moje djece, i Ante i mala Kate, s oduševljenjem su prihvatili uvođenje istih majica za sve njihove razredne kolege - rekla je Željka Aras, članica Vijeća roditelja šibenske osnovnoškolske ustanove.
Inače, prema saznanjima ravnatelja Natka Duvnjaka, zasad je u Hrvatskoj samo Osnovna škola “Antuna Mihanovića” u Osijeku nabavila jednoobrazne odore.

Odore u EU

- Jednake školske odore uvedene su u zemljama Europske unije. Vlade brojnih zapadnoeuropskih država to reguliraju donesenim zakonima, istoobraznim odijevanjem ne dolaze do izražaja materijalno-socijalne razlike među učenicima, a škole dobivaju prepoznatljiv identitet. Školske uniforme su jedno od najjačih sredstava u borbi protiv socijalne diskriminacije u školskim klupama koje, nažalost, ima sve više, ne samo kod nas, negu i u razvijenijim europskim zemljama. Tim ciljem vodili smo se i u našoj školi, a nakon ovog pilot-projekta namjera nam je uvesti i kvalitetniju identičnu školsku odjeću. Želja nam je u budućnosti da ovakvu ideju zapravo prepozna Vlada, odnosno Ministarstvo obrazovanja koje bi sufinanciralo istovjetnu učeničku odjeću u svim osnovnoškolskim ustanovama diljem Hrvatske. Na taj bi se način pokrenula i posrnula tekstilna industrija u državi - rekao je Natko Duvnjak, ravnatelj osnovne škole u Šibeniku.
Za razliku od Duvnjaka, ima i drukčijih razmišljanja o toj ideji u šibenskim osnovnim školama.

Drukčije mišljenje

- Kako je tu posrijedi nešto što nije propisano zakonom na državnoj razini, uvođenja uniformirane odjeće u našu školu, barem zasad, neće biti niti smo o tome razmišljali. Kada to bude propisano, onda ćemo i djelovati u tom smjeru. Školske uniforme treba uvesti tako da ih imaju sve osnovne škole, a ne samo jedna - rekao je Darko Relja, ravnatelj šibenske Osnovne škole Vidici.

KOMENTAR:

 Uvodjenje odora u skole dobra je ideja. Prije svega da se smanji klasna razlika koja se vidi medju djecom, odnosno da da se djeca iz siromasnijuh obitelji izjednace bar na taj nacin sa djecom iz bogatijih obitelji. I u drugim zemljama postoji odora, ne samo u siromasnim azijskim vec i u europskim zemljama poput Velike Britanije. Medjutim da li su majcice dovoljne da se klasna razlika medju djecom u skolama svede na minimum. Tu postoje i jeftine i skupe skolske torbe, jeftine i skupe tenisice i jeftini i skupi smartfon. Sve su to stvari koje danas ocitavaju klasnu razliku medju djecom. Medjutim neka se pocne sa majcicama pa ce se vidjeti u pilot projektu kako ce djeca u narednom periodu reagirati i medjusobno se ophoditi.

www.drazenkatic.blogspot.de

BRIGA ZA NEMOĆNE I STARIJE

Stanovništvo gotovo cijele Europe ubrzano stari. Imamo sve više osoba starijih od 60 godina, a sve manje osoba mlađih od 25 godina.
Ta pojava će u budućnosti izazvati mnoge probleme.
Današnje potrebe "generacije treće dobi" mogu se općenito definirati kao: njega starijih osoba, socijalna briga o starijima, kulturne i sportske ponude za starije, zaštita starijih osoba od učestale prevare i prodaje nepovoljnih proizvoda (ugovora), edukacija treće dobi, jednodnevni izleti za starije, plesne priredbe itd. Najveći problem koji postoji je da velika većina starijih ljudi koja živi sama ima deficit socijalnih kontakata.
U gradu Štutgartu postoje volonterske organizacije koje se brinu za starije osobe. Volonteri jednom do dva puta tjedno obilaze starije osobe i provode sa njima 1-2 sata. Pomognu im malo pospremiti po kući/stanu, skuhati im nešto ili jednostavno popiju kavu ili čaj sa starijim osobama i odigraju partiju karata (čovječe ne ljuti se, šah itd.).
Također postoje volonterske organizacije čiji članovi obilaze osobe koje su smještene u staračkim domovima ili u bolnicama. I sa tim starijim osobama volonteri provode 1-2 sata tjedno: odu sa njima u šetnju, odigraju neku društvenu igru, popiju kavu u restoranu i sl.
U jednom razgovoru prije par godina, moj dobar poznanik iznio je mišljenje "da će u budućnosti starije osobe živjeti ne samo u staračkim domovima nego i u nekoj vrsti zajednice (komune), gdje će se uzajamno potpomagati, te biti centralno dostupni volonterskim organizacijama koje pomažu starije i nemoćne". Bila je to vrlo interesantna zamisao mog poznanika koja uopće ne djeluje utopijski.
Volontiranje koje sam opisao (primjer grad Štutgart) odnosi se na društveni rad koji činimo za druge, a za njega ne dobivamo financijsku naknadu!
U Republici Hrvatskoj volontiranje je u zadnjih par godina dobilo na popularnosti posebno kod mlađih generacija. Konačno se probila predrasuda o nepotrebnosti i besmislenosti volonterskog rada. Sada je potrebno učiniti slijedeći korak. Pošto je u Republici Hrvatskoj 50% mlađih ljudi od 25 godina bez posla, volontiranje se nudi kao šansa za mlade (prijelazna faza) dok ne stupe u stalni radni odnos.
I u Hrvatskoj sve više ljudi treće generacije živi sama ili su stićenici staračkih domova. To je idealna prilika za "Volonterske organizacije" da organiziraju tjednu posjetu starijim osobama i da na taj način prikažu važnost volontiranja kao neophodne karike ekonomskog razvoja.

Građani treće dobi su nekada radili i odgajali svoju djecu. Brinuli su se za društvo i za svoju porodicu. Akceptirajući "zakon međugeneracijske solidarnosti" neophodno je da starije osobe dobiju od društva natrag bar jedan dio onoga koji su u društvo uložile. Zakon međugeneracijske solidarnosti je glavni postulat održivog razvoja, a bez održivog razvoja nema niti budućnosti, bar ne onakve kakvoj težimo.
 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!

Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine. Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/posljednja-ru%C5%BEa-hrvatska

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

www.drazenkatic.blogspot.de