Talijanski autor i kemičar Udo Bardi u Berlinu je rekao: "Uskoro ćemo investirati više energije u bušotine nafte i plina, nego eksploatacijom dobijemo. Resursi su postali rijetki, mora se bušiti sve dublje, te primjenjivati skupa tehnologija. Mi stvaramo jedan drugi planet, planet opustošenih sirovina i sasvim promjenjene klime".
Dalje je zaključeno da se nestankom fosilnih goriva naša civilizacija može vratiti u agrarno društvo.
Najvažniji Resurs Republike Hrvatske!
Republika Hrvatska nije bogata rudama,"rijetkom zemljom", kao ni fosfatima.
Međutim ona je bogata izvorima čiste pitke vode, koji su ujedno i naš najvažniji resurs.
UNESCO-vim izvješću o zalihama pitke vode Republika Hrvatska pripada među 30 najbogatijih zemalja svijeta.
U europskim razmjerima nakon Norveške i Islanda dolazimo na treće mjesto.
Hrvatska raspolaže sa 32.818 prostornih metara godišnje obnovljive pitke vode po stanovniku.
90% vodoopskrbe u Hrvatskoj je iz zaliha podzemnih voda.
Najbogatija regija pitkom vodom u Hrvatskoj je Lika.
U Republici Hrvatskoj postoji oko tridesetak koncesionara izvora pitke vode. Koncesija se može dobiti najduže na 60 godina, a najčešće izdane koncesije su u trajanju između 10 i 30 godina.
Najveći domaći proizvođači flaširane vode u Republici Hrvatskoj su:
1. Agrokor (Jamnica i Jana)
2. Podravka (Studena)
3. Coca Cola (Sveti Rok i Bistra)
4. Badel 1862 (Un1que i Bionatura)
U Republici Hrvatskoj postoji 18 proizvođača mineralne vode.
Proizvodnju vode u bocama mnogi vide kao veliki biznis ili biznis budućnosti.
Način proizvodnje kako mineralne tako i izvorske vode u plastičnim bocama ima negativn stranu.
Korištenjem te vode stvara se plastični otpad, a proizvodnja i distribucija troše velike količine energije. Za svaku prodanu litru vode u plastičnoj boci troši se 3 litre vode za njenu proizvodnju.
Taj način proizvodnje je neekonomičan, ne ekološki i nije u skladu sa održivim razvojem.
Pored toga nakon duljeg stajanja, u vodi koja se nalazi u plastičnim bocama počinju se stvarati bakterije. U tijeku su istraživanja koja se bave negativnim utjecajem plastike na ljudski organizam. Rezultati istraživanja će biti prije ili kasnije objavljeni.
Pozitivna alternativa za proizvodnju izvorske i mineralne vode je punjenje u staklene boce. Staklo je prirodni materijal, a boce se mogu nakon temeljitog čišćenja gotovo neograničeno koristiti. Jedini nedostatak je da je staklo teže od plastike.
Međutim kada se moramo odlučiti između zdravlja i "mogućih bolesti", između ekologije i zagađenja, između održivog razvoja i neodrživog tada bi morali zanemariti težinu stakla i uzeti to kao jedini i prirodni način proizvodnje vode.
Izvori pitke vode vrlo su bitni za Republiku Hrvatsku. Oni pripadaju svima nama kao "opće dobro", te ih treba u budućnosti sačuvati od privatizacije i prodaje stranim i domaćim koncernima.
Voda će postati u budućnosti najvažniji resurs naše civilizacije.
Općenito gledajući na resurse koje mi danas u Europskoj Uniji imamo na raspolaganju, te ih koristimo za industrijsku proizvodnju, moram naglasiti da je te resurse jako važno "racionalno koristiti" i samo onda kada više recikliranjem ne možemo dobiti potrebnu sirovinu.
Mi već sada koristimo resurse nadolazećih generacija u potpunosti ignorirajući međugeneracijsku solidarnost. Kada govorimo o brizi za starije i nemoćne, o mirovinskom osiguranju vlo rado se pozivamo na glavni postulat održivog razvoja "međugeneracijsku solidarnost". Međutim kada se radi o eksploataciji prašuma, o prekomjernom ribarstvu, potrošnji nafte i plina, proizvodnji elektro-otpada, porastu CO2 koncentracije rado ćemo zanemariti glavni postulat.
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj
trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!
Prvi puta knjiga je
objavljena u rujnu 2014. godine, a danas je
knjiga dostupna na hrvatskom jeziku
preko izdavačke kuće "Peleman Industries
NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
Dražen Katić
