"DIE ROTE SCHNEELAWINE"

"Die rote Schneelawine"

32,0 x 46,0 cm

Papier, Acryl

10.05. 2015 Stuttgart

Link "ATELIER DK – Freie Kunst":

https://www.facebook.com/Atelier-DK-Freie-Kunst-320359054835245/

INDIKATOR - "PROIZVODNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE FOTONAPONSKIM SUSTAVIMA"

Mjeri se u ukupno instaliranim kilovatima fotonaponskih sustava po broju stanovnika.

"Sunce nam poklanja besplatnu energiju. Bez sunčeve svjetlosti i topline bio bi nezamisliv život na našem planetu. Sunce isijava u jednome danu 10.000 puta više energije nego što je mi ljudi i sva druga živa bića možemo potrošiti u cijeloj godini. Stari drevni narodi su štovali sunce kao božanstvo. Poznat je bio bog sunca "Ra" u starome Egiptu. Danas je moguće putem solarnih panela proizvesti vrlo eficijentno električnu energiju i toplinu.

Zemlje Europske Unije su se obavezale da će do 2020. godine udio električne energije iz obnovljivih izvora iznositi 20%, 2030.-30%, a 2050. najmanje 50%. Sunčeva energija pored energije vode i vjetra pripada u osnovu obnovljivih izvora energija. Također proizvodnja energije putem spaljivanja organskih tvari, a jednim dijelom i smeća "zakonski" se smatra proizvodnjom iz obnovljivih izvora. Da li to možemo akceptirati kao energiju iz obnovljivih izvora na svakom od nas je da odluči.

Znanstvenici tvrde da će sunce sijati narednih 4,5 milijarde godina. Iz tog razloga ne trebamo biti u brizi da će u skoroj budućnosti taj izvor energije nestati.

Danas u mnogim zemalja postoje atraktivne subvencije za sve koji se odluče investirati u solarnu energiju.

U većini Europskih zemalja možete višak proizvedene struje isporučiti državnom energetskom koncernu koji se nalazi u vašoj zemlji, te za to dobiti financijsku naknadu koja je garantirana ugovorom, a proizlazi iz Zakona o obnovljivim izvorima energije.

Investiranjem u solarnu energiju činite dobro i cijelom našem planetu. Teži se zaustaviti globalno zatopljenje, odnosno da prosječna temperatura na zemlji ne pređe granicu od dodatnih 2 stupnja celzijusa. Ako to uspijemo ostvariti razina mora i oceana do kraja ovog tisućljeća će se dignuti za maksimalno 1 m, a to je još uvijek dobar preduvjet da mi i buduće generacije možemo nastaviti lijep život na našem planetu.

Korištenje solarne energije je jedno od naših najjačih oružja u borbi protiv globalnog zatopljenja.

Njemačka nije baš zemlja koja obiluje brojem sunčanih sati. Prije bi se reklo da obiluje brojem oblačnih i kišnih dana. Prosječan broj sunčanih sati po kvadratnom metru na godinu u Saveznoj Republici Njemačkoj iznosi 950 sati. Daleko sunčanije europske zemlje su Italija, Portugal, Španjolska i Grčka. U tim zemljama prosječan broj sunčanih sati se penje čak do 1600.

Usprkos niskom broju sunčanih sati Nijemci su 2011. godine ostvarili kvotu od 20 % proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Nedostatak u suncu nadomjestili su proizvodnjom struje iz vjetra i vode, kao i spaljivanjem biološke mase."

Kakvo je stanje u Republici Hrvatskoj?

Republika Hrvatska ima veći broj sunčanih sati od Njemačke. Prosječan broj sunčanih sati na godinu po metru kvadratnom u našoj zemlji iznosi 1200 sati.

U južnoj Dalmaciji i na otocima je još povoljnije stanje. U tim dijelovima Hrvatske broj sunčanih sati može se popeti čak do 1500.

U prijašnje vrijeme gotovo da nije bilo za vidjeti u našoj zemlji na krovovima fotonaponske panele za proizvodnju struje. Ono što se ponegdje vidjelo bili su solarni sustavi za grijanje tople vode.

U zadnjih par godina u Hrvatskoj se pojavilo više tvrtki koje nude postavljanje fotonaponskih sustava za proizvodnju struje na privatne kuće, ali i na državne objekte. Cijena jednog fotonaponskog sustava bolje kvalitete za prosječnu veličinu krovišta od 10 m2 se danas kreće između 17.000 i 25.000 €. U to je uračunana dokumentacija i svi troškovi.

Pošto je to još uvijek prilično visoka cijena za veći broj hrvatskih građana, neke od tvrtki nude "sistem najma" gdje mušterija iznajmljuje svoje krovište na 14 godina, a nakon tog roka preuzima u vlasništvo fotonaponski sustav. Nakon tih 14 godina mušterija koja je postala vlasnikom sustava može koristiti dobivenu električnu energiju za vlastite potrebe ili ju prodavati državi.

Birokratska prepreka u realizaciji postavljanja fotonaponskih sustava je ishodovanje dokumentacije. Da bi dobili odobrenje za "povlaštenog proizvođača električne energije" morate u Republici Hrvatskoj ishodovati veći broj različitih dozvola koje koštaju preko 1.000 €.

Što se tiče fotonaponskih panela, oni se danas većinom kupuju u Kini. Kina je najveći proizvođač fotonaponskih sustava na svijetu, te proizvodi panele prilično dobre kvalitete. Iskoristivost panela nove generacije je oko 40 godina.

Također i njemačke tvrtke kupuju panele u Kini, te ih postavljaju u Njemačkoj i drugim zemljama.

Pored fotonaponskih panela za proizvodnju električne energije potrebno je posjedovati i transformator struje kao i dodatno električno brojilo koje pokazuje koliko je struje proizvedeno i ubačeno u državnu mrežu. Ako struju koristimo za osobnu potrebu tada moramo dodatno imati i akumulatore.

Kod proizvodnje tople vode solarnim putem koristi se druga vrsta panela. Ispod tih panela nalaze se cijevčice kroz koje prolazi posebna vrsta ulja koje se vrlo lako zagrijava i dugo zadržava toplinu. To ulje grije bojler sa vodom.

Interesantno je napomenuti da moderni solarni sustavi proizvode električnu energiju i kada je oblačno, čak i kada pada kiša, međutim smanjenim kapacitetom.

Po meni solarni sustavi za proizvodnju struje zauzimaju mjesto ispred hidroelektrana i vjetrenjača.

Gradnjom hidroelektrana i vjetrenjača mijenjamo prirodni okoliš, te unosimo neravnotežu u ekološki sustav.

Pored toga običan građanin nije u mogućnosti u privatnom vlasništvu posjedovati veliku hidroelektranu ili polje vjetrenjača. S druge strane solarni sustavi su u današnje vrijeme svima dostupni, naravno ako posjedujete svoje vlastito krovište.

Solarna energija ima veliku prednost, a to je da se može koristiti "decentralno". To znači da jedna osamljenu kuću u Lici ili Dalmatinskoj zagori gdje nikada nije sprovedena javna energetska mreža može koristiti struju proizvedenu solarnim panelima. To je ogromno veselje za baku i djeda koji već desetljećima živi u kući bez priključka struje te modernih električnih uređaja.

Solarni paneli se mogi instalirati na općinske i županijske zgrade, bolnice, škole, sportske dvorane, zgrade privatnih poduzeća, na crkve i župne zgrade, na garaže, te naravno na privatne krovove kuća i stambenih zgrada.

Njemačka savezna pokrajina "Baden – Württemberg“ postavila je visoki cilj da do 2050. godine 80% energije proizvodi iz obnovljivih izvora. Na kraju 2012. godine u toj pokrajini bilo je instalirano oko 0,4 kw solarnih panela po stanovniku.
Republika Hrvatska ima prirodne uvjete, državne poticaje, te ekološki osvještene građane kao temelj za odličan razvoj solarne proizvodnje energije u skoroj budućnosti.
Proizvodnja električne energije fotonaponskim sustavima je važan indikator za mjerenje održivosti, ali i pokazatelj tehničkog napretka, ekološke svijesti i "pametnog" investiranja.
 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Prvi puta knjiga je objavljena u veljači 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/odr%C5%BEiva-ekonomija-republike-hrvatske

Dražen Katić

78. Stuttgarter Frühlingsfest - 2016

Otok Krk primjer kako treba gospodariti otpadom

Citirani tekst je preuzet iz online portala "CROENERGO.EU", dana 21.04.2016

http://www.croenergo.eu/Otok-Krk-primjer-kako-treba-gospodariti-otpadom-29679.aspx

"Krk, 21. travnja 2016. - Ministar zaštite okoliša i prirode Slaven Dobrović danas je na otoku Krku obišao reciklažni centar sa sortirnicom i kompostištem koji su dio lokalnog ekološki zasnovanog sustava gospodarenja otpadom koji je omogućio da se odvojeno prikuplja više od 50% otpada, što je iznad EU prosjeka i ciljeva koje Hrvatska mora ispuniti na nacionalnoj razini do 2020.

"Sustav gospodarenja otpadom razvijen na otoku Krku može biti ogledni primjer za bilo koju sredinu u Hrvatskoj. Riječ je o sustavu koji se temelji na konceptu kružnog gospodarstva i omogućuje građanima da razdvajaju otpad", izjavio je ministar zaštite okoliša i prirode Slaven Dobrović.

Obilazak reciklažnog centra vodio je direktor komunalne tvrtke Ponikve eko otok Krk Frane Mrakovčić koji je objasnio zbog čega je važno povećati stupanje odvojenog prikupljanja otpada.

"Jedini način izbjegavanja značajnog povećanja cijena komunalnih usluga u trenutku zatvaranja odlagališta otpada i početka rada Marišćine je dodatno povećanje stupnja odvojeno prikupljenog otpada. Stoga smo lani započeli primjenjivati sustav odvoza otpada od vrata do vrata", kazao je direktor komunalne tvrtke Ponikve eko otok Krk Frane Mrakovčić istaknuvši kako im je cilj do 2020. stupanj odvojenog prikupljanja otpada povećati na 80%.

U sustavu prikupljanja otpada "od vrata do vrata" radi se o promjeni načina skupljanja otpada iz domaćinstava na način da se postepeno povlače zajednički kontejneri sa javih površina, a svako domaćinstvo dobiva svoj set posuda za odvojeno prikupljanje otpada. Tako se omogućava smanjenje intenziteta odvoza otpada i povećavaju količine korisnog otpada.

Izgradnja sustava uključivala je sanaciju starog dijela odlagališta otpada te uređenje novih ploha za odlaganje, izgradnju reciklažnog dvorišta sa sortirnicom i kompostištem, sedam manjih reciklažnih dvorišta u naseljima, te nabavu spremnika za odvojeno prikupljanje otpada i komunalnih vozila. Ukupna investicija iznosila je 61,4 milijun kuna. Projekti su sufinancirani i sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Ponikve eko otok Krk u vlasništvu su sedam jedinica lokalne samouprave. Tvrtka godišnje prikupi oko 20.000 tona otpada, od čega je 70% za vrijeme ljetnih mjeseci kada se broj stanovnika sa 19.500 podigne na 120.000. Sustav se krenuo razvijati 2006. te je s početnih 16% odvojeno prikupljenog otpada u 2015. dosegnuo 50%."
 
KOMENTAR:


Prikupljanje te daljnja reciklaza otpada vrlo je unosan posao i ekoloski neophodan. Prikupljeni otpad su "sirovine" koje se u kruznom procesu kao sto navodi ministar dalje preradjuju i koriste za izradu novih proizvoda. Ako otpad bacamo ili ga spaljujemo moramo uvijek iznova kupovati nove sirovine, sto poskupljuje gotov proizvod te smanjuje profit tvrtke.

Kod nas se tradicionalno prikuplja otpad. Poznato je bilo prikupljanje papira za vrijeme bivse Jugoslavije. Prikupljanje papira se i danas sprovodi posebice u nekim osnovnim skolama. Za jednu tonu novog papira moramo srusiti 1-2 drveta, a papir je moguce reciklirati 7 puta. Zasto ga onda ne prikupljati?

Druge vazne vrste "otpada" koje je bitno prikupljati, a nakon toga reciklirati su: plastika, staklo, bakar, zlato i srebro (iz starih mobitela i kompijutora).

Recikliranje otpada je vrlo unosan posao. Investicije u recikliranje otpada nisu male ali su dugorocno isplative. To je tema o kojoj mogu posebice razmisliti zupanije i lokalna samouprava.

Medjutim vratimo se otoku Krku i nasim drugim hrvatskim otocima. Otoci su specificni sami po sebi. Oni su izolirani od kontinenta, opskrba vodom i prehrambenim proizvodima je otezana, lijecnicke intervencije (hitni slucajevi) su sporiji nego na kontinentu, kontinuirani odlazak mladih ljudi sa otoka je postalo pravilo, mortalitet je daleko veci od nataliteta itd. A sto je vrlo vazno napomenuti zbrinjavanje i recikliranje otpada je na otocima takodjer teze sprovesti nego na kontinentu. Nabrojene stavke su otegotni elementi s kojima se bori svaki otocan.

Sta nama otoci pruzaju?

Za sve nas koji ne zivimo na otoku i ne moramo se boriti sa teskom svakodnevnicom otocana, hrvatski otoci nam pruzaju mogucnost lijepog godisnjeg odmora. Republika Hrvatska se takodjer veseli nasim otocima jer od njih ostvaruje znacajan udio godisnjeg bruto-drustvenog-proizvoda.

Prikupljanjem otpadnih sirovina na otocima pomoci cemo hrvatskom turizmu, ocuvanju lijepe mediteranske prirode te mozda okrenuti proces "iseljenja" u proces "naseljavanja" hrvatskih otoka.

Apel na hrvatsku politiku je da dodatno razmisli o pojacanom investiranju u "reciklazu otpada". Te investicije nisu male, ali osiguravaju dodatna i dugorocna radna mjesta,  zastitu prirode te perspektivu hrvatskog turizma.

Ugodan dan

Drazen Katic

STRANI KAPITAL I NACIONALNI INTERESI U REPUBLICI HRVATSKOJ

Koči li hrvatska politika strane investitore koji žele ulagati u elitni turizam u Hrvatskoj?

Bio je to naslov koji sam pročitao ovog ljeta u hrvatskim novinama!

Mislim da u tom području hrvatska politika nije potpuno u krivu.

Smatram da jedino ona zemlja koja ima snažno „malo i srednje poduzetništvo“ može ostvariti ekonomsku stabilnost.

Drugim riječima birokratska kočnica stranim ulagačima u hrvatski turizam može se promatrati kao zaštita nacionalnih interesa. Koči li hrvatska politika strane investitore namjerno ili je to slučajnost u ovom trenutku nije ni bitno.

Hrvatski nacionalni interes je masovni turizam koji se prakticira po modelu obiteljskog obrta.

Obiteljski obrt može se odvijati kroz obitelj koja iznajmljuje apartmane, sobe ili posjeduje manji hotel.

Elitni turizam koji u Hrvatskoj žele strani ulagači koristi jedino stranim ulagačima. U krajnjoj liniji, strani ulagač ima mogućnost da zaposli radnu snagu iz Rumunjske ili Bugarske i da na taj način kroz manje rashode za plaće dodatno poveća svoj profit.

Hrvatski turizam je stvoren na masovnom, a “ne elitnom” turizmu i potrebno je da i dalje ide tim putem. Masovni turizam je dostupan srednjem i nižem građanskom sloju, a od tih slojeva se puni i državni proračun Republike Hrvatske.

Građani Republike Hrvatske zadnjih godina doživljavaju konstantni pad životnog standarda. Za mnoge familije odlazak na more postao je luksuz i dio neostvarivog sna.

Elitni turizam će omogućiti samo malom broju građana Republike Hrvatske da u toj vrsti turizma i uživaju.

Ako Republika Hrvatska uloži trud i napor u daljnjem razvoju masovnog turizma koji je u većinskom obiteljskom vlasništvu, tada turizam ima nadu za bolje sutra.

Koncentracijom na elitni turizam kojim će dominirati strani kapital građani Republike Hrvatske će u budućnosti sve više i više gledati Jadransko more samo na televiziji.

Elitni turizam služi najbogatijem sloju svake zemlje, a on iznosi maksimalno 10% građanstva. Taj bogati sloj građanstva nije potrošač koji treba Republika Hrvatska. Niži i srednji građanski sloj su najbolji potrošači jer oni svaki proizvod moraju platiti iz vlastitog džepa, te se na taj način putem poreza direktno puni proračun naše zemlje.

Bogati sloj koji uživa u ponudama elitnog turizma nije potrošač širokih paleta proizvoda i usluga. Mnoge proizvode i usluge taj sloj nerijetko dobiva "gratis" na poklon ili poput političke elite ima "otvoreni račun" koji se opet podmiruje iz državnog proračuna.

Zaklučno o toj interesantnoj temi:

Strani kapital i elitni turizam “da”, ali samo u toj mjeri u kojoj ne ugrožava hrvatske nacionalne interese, te životni standard građana.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!

Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/posljednja-ru%C5%BEa-hrvatska

Dražen Katić

"DIE WELLE VON ADRIA"

"Die Welle von Adria"

32,0 x 46,0 cm

Papier, Acryl

11.05. 2015 Stuttgart

 

Link "ATELIER DK":

https://www.facebook.com/Atelier-DK-Freie-Kunst-320359054835245/

GM usjevi na poljima uz Savu, sjeme prošvercano iz BiH!?

Citirani rekst je preuzet iz online portala "Glas Slvonije", dana 22.04.2016

http://www.glas-slavonije.hr/299574/1/GM-usjevi-na-poljima-uz-Savu-sjeme-prosvercano-iz-BiH

 "Upozorava se na potrebu daleko većih carinskih i drugih kontrola

Nakon što je u srijedu za saborskom govornicom zastupnica Hridi Irena Petrijevčanin Vuksanović u raspravi o Vladinu prijedlogu izmjena Zakona o genetski modificiranim organizmima izjavila da u Slavoniji ima usjeva zasijanih genetski modificiranim sjemenom, pljušte reakcije na tu vruću, no nikada dovoljno rasvijetljenu temu.

Dio slavonskih poljoprivrednika ljutito komentira kako se, dok oni svaki trenutak slobodnog vremena vrijedno koriste za radove u polju da nešto urodi, preko njihovih leđa opet prelama priča o GM usjevima te da je to “strašenje javnosti i zabava za narod”, dio njih, pak, pozdravlja njen istup.

Jeftinije sjeme

 

- Trenutačno imamo situaciju u Slavoniji gdje je određeni postotak usjeva zapravo GM, a jesu li označeni kao takvi, nisam sigurna - rekla je tada Petrijevčanin Vuksanović. Zamoljena u četvrtak da precizira svoj istup, za Glas Slavonije iznijela je nove detalje.
– Pojedini proizvođači GM sjeme mogu dovesti iz drugih, ponajprije susjednih država i u tom smislu treba pojačati carinske kontrole. Na domaćim poljima uzgajaju se zabranjene GM kulture, posebice soja. Potvrdile su to i kontrole nezavisnog laboratorija i radi se uglavnom o pograničnom pojasu, a to je Slavonija, oko Save, no ima ih i u drugim područjima. Postoji ilegalni uvoz i ilegalno sjeme no nije bit problema na tim malim poljoprivrednicima, jer su zbog osiromašenosti prisiljeni otići preko granice i kupiti to jeftinije sjeme, a tu je i razlog njihovo neznanje - ističe Prgometova zastupnica.
Područje oko Save pod povećalo je, podsjetimo, došlo i prije nekoliko godina, uz priče o GM sjemenu soje, kada se također spominjao uvoz iz Bosne čije je tržište, barata se podatkom, preplavljeno takvom GM robom, i do 67 posto. Iako smo područje slobodno od GMO-a, svako malo su istupi, upozorenja o “kolanju” GMO-a, upozorava se na potrebu daleko većih carinskih i drugih kontrola, na poštivanje nulte tolerancije na genetski modificirane organizme i moć uvoznog lobija, no ni u jednom navratu upozorenja o konkretnim slučajevima na terenu nisu privedena kraju.

“Zabava za narod”

 

Dobar dio ratara, pak, ljutito reagira na svaki takav istup, jer ga doživljava kao “još jedan čavao u lijes domaće proizvodnje hrane”. Među njima je i veliki poljoprivrednik iz pojasa oko Save Antun Vrakić iz Sića, mjesta pokraj Nove Gradiške. Istup Irene Petrijevčanin Vuskanović uopće nije dobro primio.
- U petak, 22. travnja, u 10 sati, mi, predstavnici poljoprivrednih udruga kontinentalne Hrvatske, imamo sastanak s osječko-baranjskim županom Vladimirom Šišljagićem i upravo ćemu mu podastrijeti i taj problem, čime Sabor i mediji zabavljaju ovaj narod. A nitko ne želi spomenuti da 90 posto uvozne hrane plasirane na hrvatsko tržište i u naše trgovine uopće nije ispitano i sigurno je genetski modificirana, poput svinjetine iz Danske, koja nema kukuruza nego ga uvozi iz Brazila, a on sav, 100 posto ima GM proizvodnju - ljutit je Vrakić na istupe o GM usjevima u Slavoniji. Ocjenjuje kako je naša javnost licemjerna kada je riječ o toj temi.
– Ovo je katastrofa. I prije tri godine imali smo slučaj gdje se prašina digla oko GM soje, kada je Ministarstvo poljoprivrede htjelo u obilazak usjeva i da se sumnjive površine potanjuraju. Usprotivili smo se tome jer – zašto se to dopustilo, zašto svi odgovorni u lancu ne rade svoj posao, nego se sve slama preko leđa proizvođača - podsjeća na tu “GM epizodu” Vrakić, inače i potpredsjednik Hrvatske poljoprivredne komore. Odbacuje tvrdnje da hrvatski poljoprivrednici u Bosni kupuju GM robu.
- To nije istina. Ja kao proizvođač kupujem samo od legalnih dostributera u Hrvatskoj. Ako netko i prošverca takvu robu, nameće se pitanje - zašto onda imamo carinu - ogorčen je Vrakić.

To ne želimo

 

Farmer Hrvoje Ciganović iz Budrovaca pokraj Đakova, potpuno mirno kaže: “Mi se s tim ne opterećujemo. Gledamo svu robu da ima certifikat, da je 'GM free'. Strogo kontroliramo dokumentaciju i dalje od toga ne ulazimo. Ako se nešto dogodi – pogreška je u onome tko je to krivotvorio, ili stavio na tržište. Sve što kupujemo uzimamo od poznatih, renomiranih tvrtki, jer mi ne eksperimentiramo”.

Najnovija upozorenja o prisutnosti GMO-a na našim poljima zbivaju se u ozračju izmjena Zakona o GMO-u koji je, pak, iz resora Ministarstva zdravlja, a odnosi se na uvrštavanje uredbe Europske komisije kojom se od država-članica traži da se pojedinačno očituju o free zoni kada je o GMO-u riječ. Drugim riječima, time samo potvrđujemo da ne želimo GMO u svom dvorištu.
– Naš je čvrsti stav da to ne želimo - kaže naš izvor iz Ministarstva poljoprivrede.

Suzana ŽUPAN"

 

KOMENTAR:

 

U Bosni i Hercegovini se u velikoj mjeri koristi  genetski modificirano sjeme (GMO). Koliko je to sjeme dugorocno stetno i koje su posljedice trenutno se o tome ne razmislja. Samo zdravorazumski gledano, kakvo je to sjeme koje se moze posijati samo jednom, koje morate za svaku sjetvu uvijek ponovo kupovati, odnosno sjeme koje ne prenosi zivot na iducu generaciju usjeva.

Laboratoriskim istrazivanjima se doslo do zakljucka da misevi koji su hranjeni GMO zitaricama u trecoj generaciji postaju neplodni te im krzljaju spolni organi. To je odgovor na gore napisan uvod.

Iako je GMO sjeme otpornije na neke poznate uzrocnike biljnih bolesti, iako je mozda po neki puta i jeftinije od konvencionalnog sjemna, nedostaci koje u zdravstvenom pogledu donosi sa sobom su previsokog rizika.

Prvotno je ideja "humanih" znanstvenika bila stvoriti sjeme kojim ce se prehraniti covjecanstvo. Korak nakon toga veliki koncerni poput "Monsanta" su uvidjeli da je prodaja GMO sjemena dugorocan i velili biznis. Monsanto je prvotno u Americi prodajnim ugovorima vezao farmere za sebe na nacin da kada jednom kupite GMO Monsanto sjeme morate ga kupovati dozivotno, odnosno dok kao farmer proizvodite tu vrstu zitarica. Nehumanije ne moze biti. Veliki dio farmera je nakon nekoliko godina potpisuci takove ugovore pao u robovski odnos te pocinio samoubojstvo. Izaci iz tih ugovora je vrlo tesko. Monsanto ima osobne odvjetnicke tvrtke koje imaju ogromnu juristicku moc.

Drugi nedostatak koristenja GMO sjemena je da se s vremenom pomijesa GMO zitarica sa susjednom konvencionalnom zitaricom te unisti i konvencionalni (domaci) proizvod. 

Danas imamo vise gladnih ljudi na svijetu nego sto je to ikada bilo. GMO hrana nije rijesila problem gladi niti ce ga rijesiti. Prije nego sto kao Hrvatski poljoprivrednik ilegalno kupimo GMO sjeme u BiH te ga posijemo na nasoj njivi razmislimo o napisanim cinjenicama. Sadnjom tog sjemena dugorocno cinima stetu kako sebi, tako i susjednim usjevima te svim onim ljudima koji su pojeli proizvode sacinjene od tog sjemena.

Hrvatska poljoprivreda treba intenzivno ici u pravcu ekoloske poljoprivrede istocarstva. Samim time moze ponuditi zdrave proizvode hrvatskom tradicionalnom ali i zdravstvenom turizmu. Seoski turizam, biciklizam, rafting, lovni i ribolovni turizam sami po sebi podrazumijevaju i gastronomsku ponudu zdrave hrane po mogucnosti ekoloske.

Hrvatska politika koja podrazumijeva lokalne i drzavne vlasti treba imati u fokusu

Dodatno subvencioniranje „Ekološke poljoprivrede i stočarstva u Republici Hrvatskoj te pojačano subvencioniranje iste kroz fondove Europske unije."

Europska Unija je ogromno trziste sa preko pola milijarde stanovnika. Konzumiranje i kupovina ekoloske hrane nije vise luksuz vec potreba. Iskoristimo mogucnosti koje nam se pruzaju. Hrvatsko zemljiste zbog Domovinskog rata je godinama bilo posijano minama. U tim godinama to zemljiste se "odmorilo" te ocistilo od zagadjenja umjetnim gnojivima. Ono je danas spremno za kvalitetnu proizvodnju visoko vrijednih i trazenih ekoloskih proizvoda. 

I na kraju apel hrvatskim poljoprivrednicima i ratarima "Recimo svi zajedno "NE" genetsko modificiranoj hrani  te osigurajmo buducnost i nadolazecim generacijama"!

Ugodan dan

Drazen Katic