HRVATI NA PET KONTINENATA!

Hrvatski narod je raseljen na svih pet kontinenata i broji gotovo 4 milijuna iseljenika i njihovih potomaka. Početak iseljavanja Hrvata može se smatrati 15. stoljeće kao posljedica osmanijskog osvajanja. U to vrijeme Hrvati su se najčesće iseljavali u Italiju, Austriju, Slovaćku i Mađarsku.

Drugi val iseljavanja je krajem 19. i početkom 20. stoljeća u kome se hrvatski narod iseljava u Ameriku, Južnoafričku Republiku, Australiju i Novi Zeland.

Treći veliki val iseljavanja Hrvata su šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća kada iz ekonomskih i političkih razloga Hrvati napuštaju Domovinu i sele se u zemlje Zapadne Europe, Australije, Kanade, Sjeverne i Južne Amerike.

Četvrti val iseljavanja hrvatskog naroda iz Domovine događa se upravo sada. U zadnjih godinu i pol dana iselilo se oko 100.000 Hrvata.

Hrvatski narod je danas raseljen na svih pet kontinenata te živi u slijedećim zemljama:

• Hrvati u Argentini
• Hrvati u Australiji
• Hrvati u Austriji (Gradišćanski Hrvati)
  

• Hrvati u Belgiji
• Hrvati u Boliviji
• Hrvati u Bosni i Hercegovini (Konsitutivni narod)
• Hrvati u Brazilu
• Hrvati u Bugarskoj
• Hrvati u Češkoj (Moravski Hrvati)
• Hrvati u Čileu
  
• Hrvati u Crnoj Gori (Bokeljski Hrvati)
  
• Hrvati u Danskoj
  

• Hrvati u Egiptu
• Hrvati u Ekvadoru
• Hrvati u Francuskoj
• Hrvati u Italiji (Moliški Hrvati)
  
• Hrvati u Indiji

• Hrvati u Južnoafričkoj Republici

• Hrvati u Kanadi
• Hrvati na Kosovu (Janjevci)
  
• Hrvati u Kostarici
  
• Hrvati u Kolumbiji
  
• Hrvati u Luksemburgu

• Hrvati u Mađarskoj (Bunjevački, Rački, Podravski i Pomurski Hrvati)
• Hrvati u Makedoniji
• Hrvati u Mozambiku
• Hrvati u Nizozemskoj
• Hrvati u Norveškoj
• Hrvati na Novom Zelandu
• Hrvati u Njemačkoj
• Hrvati u Paragvaju
• Hrvati u Panami
• Hrvati u Peruu
• Hrvati u Poljskoj
• Hrvati u Portugalu
• Hrvati u Rumunjskoj (Karaševci, Šokci, Turopoljci)
  

• Hrvati u Rusiji
• Hrvati u SAD-u
• Hrvati u Siriji
• Hrvati u Slovačkoj
• Hrvati u Sloveniji
• Hrvati u Srbiji – Vojvodini (Bunjevci, Šokci)
• Hrvati u Sudanu
• Hrvati u Švedskoj
• Hrvati u Švicarskoj
• Hrvati u Španjolskoj
• Hrvati u Tunisu
• Hrvati u Urugvaju
• Hrvati u Ukrajini
• Hrvati u Venezueli
• Hrvati u Velikoj Britaniji
• Hrvati u Zimbabveu
  

Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske u slijedećoj tabeli prikazuje brojčano stanje Hrvata i njihovih potomaka kako slijedi:

Argentina	oko 250 000
Australija	oko 250 000
Austrija	oko 90 000
Belgija	oko 6 000
Brazil	oko 20 000
Bolivija	oko 5 000
Čile	oko 200 000
Danska	oko 1 000
Ekvador	oko 4 000
Francuska	oko 40 000
Italija	oko 60 000
Južnoafrička Republika	oko 8 000
Kanada	oko 250 000
Luksemburg	oko 2 000
Nizozemska	oko 10 000
Norveška	oko 2 000
Novi Zeland	oko 40 000
Njemačka	oko 350 000
Paragvaj	oko 5 000
Peru	oko 6 000
Sjedinjene Američke Države	oko 1 200 000
Švedska	oko 35 000
Švicarska	oko 80 000
Urugvaj	oko 5 000
Velika Britanija	oko 5 000
Venezuela	oko 5 000

http://www.mvep.hr/hr/hmiu/iseljenistvo/stanje-hrvatskih-iseljenika-i-njihovih-potomaka-u-inozemstvu/



Ekonomski doprinos hrvatskog iseljeništva!
Kroz posjete matičnoj državi ili direktnim slanjem financijske pomoć članovima uže ili šire obitelji koji su ostali u Domovini hrvatsko iseljeništvo igra značajnu ulogu u ekonomiji Republike Hrvatske. Prema podatcima Svjetske Banke godišnja doznaka Hrvatskih iseljenika iznosila je u 2010. godini oko 1,5 milijardu američkih dolara.U taj iznos nisu bile uračunate investicije u kupovini nekretnina i konzumacije tijekom godišnjih odmora. Doznake Hrvata iz iseljeništva se kreću od godine do godine između 2,5 i 3,0% BDP-a. Hrvatski svjetski kongres je procijenio da je hrvatsko iseljeništvo izmedu 1991. i 2011. godine poslalo u Hrvatsku oko 100 milijardi eura.
Značajan prihod se ostvaruje i oporezivanjem mirovina koje su zarađene u inozemstvu (oko 162.000 mirovina).
Portal "Dnevno HR" je prošle godine objavio članak slijedećeg sadržaja: "Ako imate stalnu adresu stanovanja u nekoj državi, dužni ste plaćati porez. Ipak, mislite li da je normalno plaćati porez od 40% ako vam je mirovina samo kunu veća od 6000 kn. Drugim riječima, ako imate pristojnu stranu mirovinu od 6001 kn, onda vam na kraju od nje ostane 3599 kn i 60 lipa, a ni onih 40 lipa vam neće oprostiti. Nekome tko je 35, 40 godina radio u SAD-u, Norveškoj, Švicarskoj ili Njemačkoj je nevjerojatno da država Hrvatska očekuje da ovdje plaća porez veći od onoga koji je plaćao u državi u kojoj je tu mirovinu zaradio. Čisto geografski podatak, ti isti građani bi u Austriji ili Sloveniji plaćali od 8 do 10% poreza."
http://www.dnevno.hr/novac/102993-porez-na-inozemne-mirovine-salje-odvratnu-poruku-dijaspori-gubite-se-sto-dalje-od-hrvatske.html

Hrvatske iseljeničke zajednice!
Najveće hrvatske iseljeničke zajednice možemo svrstati u slijedeće kategorije:

1. Zapadna Europa (Švicarska, Austrija, Italija, Francuska, Švedska)

2. Sjeverna Amerika (Mississippi, Kalifornija, Arizona, Nevada, Washinhton, Pennsylvanija)

3. Južna Amerika (Argentina, Čile, Brazil)
4. Savezna Republika Njemačka (Posebno pokrajine Bayern i Baden-Württemberg)
5. Kanada

6. Australija

7. Južnoafrička Republika



Poveznica Iseljene Hrvatske s Domovinom!
1. "Ministarstvo iseljeništva" – "Uprava" – "Ured"
Prvo "Ministarstvo iseljeništva" uspostavljeno je 30. svibnja 1990., odmah nakon osnivanja prve Vlade Republike Hrvatske i postojalo je do 1995. godine. Prvi ministar iseljeništva bio je Gojko Sušak.
Vlada Republike Hrvatske osniva 1995. godine "Ministarstvo povratka i useljeništva". Prvi ministar je bio Marijan Petrović i ministarstvo je postojalo do 1999. godine.
Vlada Republike Hrvatske 2000. godine uspostavlja "Upravu za hrvatske manjine, iseljeništvo i useljeništvo" pri Ministarstvu vanjskih poslova.

21. listopada 2011. godine Hrvatski Sabor donosi zakon o osnivanju „Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske“ i „Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske“.

Na naslovnoj stranici Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske stoji slijedeće:

„Skoro 4 milijuna Hrvata živi izvan granica Republike Hrvatske. Ogroman je to i neprocjenjiv potencijal - ljudski, gospodarski!

Donošenjem Zakona koji predviđa jačanje međusobnih gospodarskih, kulturnih, znanstvenih, obrazovnih, sportskih i drugih veza te osnivanjem Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, svima Vama koji živite izvan granica Lijepe naše, Republika Hrvatska je poslala jasnu i nedvosmislenu poruku: Želimo jačati naše zajedništvo, graditi suradnju na načelima uzajamnog povjerenja i poštovanja, graditi partnerske odnose na institucionalnim temeljima.

Veliki je to iskorak. Dvadeset godina nakon hrvatske neovisnosti stvorene su temeljne pravne i institucionalne pretpostavke za izgradnju sustavne i učinkovite suradnje. Skrb za Hrvate izvan Republike Hrvatske sastavni je dio unutarnje i vanjske politike.

Naš strateški cilj je očuvanje, jačanje i razvoj hrvatskog zajedništva te gospodarski i opći napredak, kako Hrvata u domovini, tako i Hrvata koji žive u drugim zemljama.

S obzirom da u svijetu postoje različiti položaji hrvatskih zajednica s različitim potrebama i mogućnostima, Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske će, kao središnje tijelo nadležno za odnose s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, sukladno tome prilagoditi svoj pristup svakoj hrvatskoj zajednici poštujuću njezine specifičnosti.

Osim toga, jačati ćemo hrvatske zajednice izvan Republike Hrvatske i njihov položaj i ulogu u sredinama u kojima žive, te osigurati uvjete za njihovo uključivanje u društveni i politički život Republike Hrvatske.

Iskreno vjerujem, da će i Vaša potpora, Vaš iskreni angažman, prijedlozi i sugestije, pa čak i dobronamjerne kritike dati krucijalni doprinos u ostvarivanju postavljenih ciljeva. Stoga Vas i ovim putem pozivam na konstruktivnu suradnju.

Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske biti će prva adresa za sve Vaše potrebe, za sve dobre, kvalitetne ideje i inicijative, davati ćemo snažnu potporu svim nastojanjima koja doprinose svekolikom povezivanju Hrvata, te ćemo biti čvrsta spona i most između Republike Hrvatske i Vas koji živite izvan njenih granica.“

mr.sc. Daria Krstičević, predstojnica

2. Zastupnici iseljeništva u Hrvatskom saboru!

Broj zastupnika iseljeništva u Hrvatskom saboru se od 1990. godine stalno smanjivao. Od prvih 12 zastupnika za iseljeništvo smanjio se na sadašnjih 3 zastupnika.

Sadašnji (sedmi) saziv Hrvatskog sabora konstituiran je 22. prosinca 2011. godine i sačinjavaju ga ukupno 151 zastupnik.

3. Hrvatska veleposlanstva u svijetu

Republika Hrvatska ima svoja veleposlanstva u drugim zemljama svijeta, te se osim bilateralnih odnosa sa drugim zemljama preko veleposlanstava održava kontakt iseljene Hrvatske i Domovine.

4. Hrvatske katoličke misije

To su crkvene organizacije katoličke crkve koje se brinu za vjeru, jezik, život, rad, sport i zabavu hrvatskog naroda u iseljeništvu. Hrvatske katoličke misije rasprostranjene su diljem svijeta i nalaze se u slijedećim zemljama: Juznoafrička Republika, Argentina, Peru, Kanada, Sjedinjene Američke Države, Australija, Novi Zeland, Njemačka, Francuska, Engleska, Švicarska, Austrija, itd.

6. Hrvatska Matica iseljenika

Hrvatska Matica iseljenika je utemeljena 1951. godine u Zagrebu pod nazivom „Matica iseljenika Hrvatske“, a danas djeluje u skladu sa Zakonom o Hrvatskoj matici iseljenika. Navodim nekoliko citiranih rečenica sa naslovne stranice Hrvatske matice iseljenika!

„...Misija Hrvatske matice iseljenika je očuvanje nacionalnoga i kulturnoga identiteta, materinskoga jezika te običaja Hrvata koji žive izvan Republike Hrvatske.

Republika Hrvatska vaša je matična zemlja koja se obvezala na skrb za svoje iseljeništvo u četrdesetak zemalja - od Južne i Sjeverne Amerike, Afrike, Europe do Australije i Novog Zelanda.

Prošlostoljetne karte u jednom smjeru, srećom, postale su naša prošlost...

Hrvatska matica iseljenika posve je spremna, ovisno o zemlji i kulturno-političko-povijesnom okružju u kojima žive naši građani i potomci hrvatskih iseljenika, bez obzira na vrijeme odlaska – učinkovitije se uključiti u sve projekte razvitka kulturnog i etničkog identiteta među Hrvatima u inozemstvu.
Želimo bolje upoznati kulture drugih naroda u kojima živite i unatoč razlikama stvarati nove projekte koji će, vjerujem, oplemeniti obje partnerske strane s ciljem očuvanja jezične i kulturne raznolikosti - kako najbližega europskog okruženja tako i dalekih prekooceanskih zemalja.
Domovina ili svijet, svijet i domovina – vaš izbor, vaša osobna odluka i odluka vaših obitelji za nas je nova vrijednost!“
7. Hrvatski studiji
Hrvatski studiji osnovani su na Sveučilištu u Zagrebu 1992. godine kao sveučilišni komparativni studij. Hrvatski studiji su na početku obuhvaćali smjerove filofofije i religijske kulture Filofofskog fakulteta Družbe Isusove. Hrvatski studiji su od 24. studenog 1995. godine ustrojeni kao Sveučilišni centar sa statusom podružnice. Senat Sveučilišta je 27. veljače 1996. godine odlučio da se nakon završenih Hrvatskih studija:

• na smjeru „Croaticum“ stječe stručni naziv kroatolog ili profesor hrvatske kulture
  
• na smjeru „Filozofija“ stječe stručni naziv diplomirani filozof ili profesor filozofije
  
• na smjeru „Društvo“ stječe stručni naziv diplomirani sociolog ili profesor sociologije
  
• na smjeru „Religijska kulture“ diplomirani reliolog ili profesor religijske kulture
  

Misija Hrvatskih studija:
„Hrvatski studiji ustrojavaju, izvode i koordiniraju znanstvenoistraživačke i znanstveno-nastavne projekte i programe u cjelini društvenog i humanističkog područja, kao i u relevantnim poljima interdisciplinarnog područja znanosti s posebnim interesom za proučavanje različitih sastavnica hrvatskog društva unutar i izvan Republike Hrvatske te za njihov dugoročno održiv i usklađen razvoj. Hrvatski studiji izvode i koordiniraju djelatnosti iz djelokruga Sveučilišta u Zagrebu, drugih visokih učilišta u Republici Hrvatskoj i javnih istraživačkih instituta, kao i ustanova usmjerenih na proučavanje hrvatskog društva te na proučavanje i afirmaciju hrvatske kulture, obrazovanja i znanosti, te se angažiraju u uspostavi i povezivanju srodnih ustanova u Republici Hrvatskoj i u svijetu.“ http://www.hrstud.unizg.hr/razvoj-misija-vizija

Hrvati su nakon Izraelaca najraseljeniji narod na svijetu. Poveznica između iseljene Hrvatske i Domovine igra važnu ekonomsku, socijalnu i političku ulogu. Koliko će hrvatsko iseljeništvo biti prihvaćeno i cijenjeno u Domovini ovisi velikim dijelom o političkim strukturama u Republici Hrvatskoj. Hrvatsko iseljeništvo ima jaku ekonomsku, znanstvenu, sportsku, kulturološku i političku snagu. Koliko će Domovina profitirati od iseljene Hrvatske ovisi prije svega o želji, ciljevima, planovima i stremljenjima Republike Hrvatske!

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj petoj knjizi "IZAZOVI GLOBALIZACIJE U 21. STOLJEĆU"!

Prvi puta knjiga je objavljena u ožujku 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom
jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/izazovi-globalizacije-u-%C2%A021-stolje%C4%87u

Dražen Katić

NAŠ PREDIZBORNI PROGRAM ZA XI. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKA STRANKA REDA) NALAZI SE POD SLIJEDEĆIM LINKOM:
http://drazenkatic.blogspot.de/2016/08/hrvatska-stranka-reda-hsr-xi-izborna.html



TV ZAPISI:

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/parlamentarni-izbori-2016-hrvatska-stranka-reda---447440.html

http://izbori.hrt.hr/349668/u-budrovcu-se-predstavio-kandidat-hrvatske-stranke-reda-darko-duga

INDIKATOR - "PROIZVODNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE FOTONAPONSKIM SUSTAVIMA"!

Mjeri se u ukupno instaliranim kilovatima fotonaponskih sustava po broju stanovnika.

"Sunce nam poklanja besplatnu energiju. Bez sunčeve svjetlosti i topline bio bi nezamisliv život na našem planetu. Sunce isijava u jednome danu 10.000 puta više energije nego što je mi ljudi i sva druga živa bića možemo potrošiti u cijeloj godini. Stari drevni narodi su štovali sunce kao božanstvo. Poznat je bio bog sunca "Ra" u starome Egiptu. Danas je moguće putem solarnih panela proizvesti vrlo eficijentno električnu energiju i toplinu.

Zemlje Europske Unije su se obavezale da će do 2020. godine udio električne energije iz obnovljivih izvora iznositi 20%, 2030.-30%, a 2050. najmanje 50%. Sunčeva energija pored energije vode i vjetra pripada u osnovu obnovljivih izvora energija. Također proizvodnja energije putem spaljivanja organskih tvari, a jednim dijelom i smeća "zakonski" se smatra proizvodnjom iz obnovljivih izvora. Da li to možemo akceptirati kao energiju iz obnovljivih izvora na svakom od nas je da odluči.

Znanstvenici tvrde da će sunce sijati narednih 4,5 milijarde godina. Iz tog razloga ne trebamo biti u brizi da će u skoroj budućnosti taj izvor energije nestati.

Danas u mnogim zemalja postoje atraktivne subvencije za sve koji se odluče investirati u solarnu energiju.

U većini Europskih zemalja možete višak proizvedene struje isporučiti državnom energetskom koncernu koji se nalazi u vašoj zemlji, te za to dobiti financijsku naknadu koja je garantirana ugovorom, a proizlazi iz Zakona o obnovljivim izvorima energije.

Investiranjem u solarnu energiju činite dobro i cijelom našem planetu. Teži se zaustaviti globalno zatopljenje, odnosno da prosječna temperatura na zemlji ne pređe granicu od dodatnih 2 stupnja celzijusa. Ako to uspijemo ostvariti razina mora i oceana do kraja ovog tisućljeća će se dignuti za maksimalno 1 m, a to je još uvijek dobar preduvjet da mi i buduće generacije možemo nastaviti lijep život na našem planetu.

Korištenje solarne energije je jedno od naših najjačih oružja u borbi protiv globalnog zatopljenja.

Njemačka nije baš zemlja koja obiluje brojem sunčanih sati. Prije bi se reklo da obiluje brojem oblačnih i kišnih dana. Prosječan broj sunčanih sati po kvadratnom metru na godinu u Saveznoj Republici Njemačkoj iznosi 950 sati. Daleko sunčanije europske zemlje su Italija, Portugal, Španjolska i Grčka. U tim zemljama prosječan broj sunčanih sati se penje čak do 1600.

Usprkos niskom broju sunčanih sati Nijemci su 2011. godine ostvarili kvotu od 20 % proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Nedostatak u suncu nadomjestili su proizvodnjom struje iz vjetra i vode, kao i spaljivanjem biološke mase."

Kakvo je stanje u Republici Hrvatskoj?

Republika Hrvatska ima veći broj sunčanih sati od Njemačke. Prosječan broj sunčanih sati na godinu po metru kvadratnom u našoj zemlji iznosi 1200 sati.

U južnoj Dalmaciji i na otocima je još povoljnije stanje. U tim dijelovima Hrvatske broj sunčanih sati može se popeti čak do 1500.

U prijašnje vrijeme gotovo da nije bilo za vidjeti u našoj zemlji na krovovima fotonaponske panele za proizvodnju struje. Ono što se ponegdje vidjelo bili su solarni sustavi za grijanje tople vode.

U zadnjih par godina u Hrvatskoj se pojavilo više tvrtki koje nude postavljanje fotonaponskih sustava za proizvodnju struje na privatne kuće, ali i na državne objekte. Cijena jednog fotonaponskog sustava bolje kvalitete za prosječnu veličinu krovišta od 10 m2 se danas kreće između 17.000 i 25.000 €. U to je uračunana dokumentacija i svi troškovi.

Pošto je to još uvijek prilično visoka cijena za veći broj hrvatskih građana, neke od tvrtki nude "sistem najma" gdje mušterija iznajmljuje svoje krovište na 14 godina, a nakon tog roka preuzima u vlasništvo fotonaponski sustav. Nakon tih 14 godina mušterija koja je postala vlasnikom sustava može koristiti dobivenu električnu energiju za vlastite potrebe ili ju prodavati državi.

Birokratska prepreka u realizaciji postavljanja fotonaponskih sustava je ishodovanje dokumentacije. Da bi dobili odobrenje za "povlaštenog proizvođača električne energije" morate u Republici Hrvatskoj ishodovati veći broj različitih dozvola koje koštaju preko 1.000 €.

Što se tiče fotonaponskih panela, oni se danas većinom kupuju u Kini. Kina je najveći proizvođač fotonaponskih sustava na svijetu, te proizvodi panele prilično dobre kvalitete. Iskoristivost panela nove generacije je oko 40 godina.

Također i njemačke tvrtke kupuju panele u Kini, te ih postavljaju u Njemačkoj i drugim zemljama.

Pored fotonaponskih panela za proizvodnju električne energije potrebno je posjedovati i transformator struje kao i dodatno električno brojilo koje pokazuje koliko je struje proizvedeno i ubačeno u državnu mrežu. Ako struju koristimo za osobnu potrebu tada moramo dodatno imati i akumulatore.

Kod proizvodnje tople vode solarnim putem koristi se druga vrsta panela. Ispod tih panela nalaze se cijevčice kroz koje prolazi posebna vrsta ulja koje se vrlo lako zagrijava i dugo zadržava toplinu. To ulje grije bojler sa vodom.

Interesantno je napomenuti da moderni solarni sustavi proizvode električnu energiju i kada je oblačno, čak i kada pada kiša, međutim smanjenim kapacitetom.

Po meni solarni sustavi za proizvodnju struje zauzimaju mjesto ispred hidroelektrana i vjetrenjača.

Gradnjom hidroelektrana i vjetrenjača mijenjamo prirodni okoliš, te unosimo neravnotežu u ekološki sustav.

Pored toga običan građanin nije u mogućnosti u privatnom vlasništvu posjedovati veliku hidroelektranu ili polje vjetrenjača. S druge strane solarni sustavi su u današnje vrijeme svima dostupni, naravno ako posjedujete svoje vlastito krovište.

Solarna energija ima veliku prednost, a to je da se može koristiti "decentralno". To znači da jedna osamljenu kuću u Lici ili Dalmatinskoj zagori gdje nikada nije sprovedena javna energetska mreža može koristiti struju proizvedenu solarnim panelima. To je ogromno veselje za baku i djeda koji već desetljećima živi u kući bez priključka struje te modernih električnih uređaja.

Solarni paneli se mogi instalirati na općinske i županijske zgrade, bolnice, škole, sportske dvorane, zgrade privatnih poduzeća, na crkve i župne zgrade, na garaže, te naravno na privatne krovove kuća i stambenih zgrada.

Njemačka savezna pokrajina "Baden – Württemberg“ postavila je visoki cilj da do 2050. godine 80% energije proizvodi iz obnovljivih izvora. Na kraju 2012. godine u toj pokrajini bilo je instalirano oko 0,4 kw solarnih panela po stanovniku.

Republika Hrvatska ima prirodne uvjete, državne poticaje, te ekološki osvještene građane kao temelj za odličan razvoj solarne proizvodnje energije u skoroj budućnosti.
Proizvodnja električne energije fotonaponskim sustavima je važan indikator za mjerenje održivosti, ali i pokazatelj tehničkog napretka, ekološke svijesti i "pametnog" investiranja.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Prvi puta knjiga je objavljena u veljači 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/odr%C5%BEiva-ekonomija-republike-hrvatske

Dražen Katić

 
NAŠ PREDIZBORNI PROGRAM ZA XI. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKA STRANKA REDA) NALAZI SE POD SLIJEDEĆIM LINKOM:
http://drazenkatic.blogspot.de/2016/08/hrvatska-stranka-reda-hsr-xi-izborna.html



TV ZAPISI:

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/parlamentarni-izbori-2016-hrvatska-stranka-reda---447440.html

http://izbori.hrt.hr/349668/u-budrovcu-se-predstavio-kandidat-hrvatske-stranke-reda-darko-duga

RADNIČKA PRAVA!

Nakon proglašenja neovisnosti 8. listopada 1991. godine Republika Hrvatska je počela izgradnju kapitalističkog društvenog uređenja.

Poslije drugog svjetskog rata komunistička partija Jugoslavije je pod ideologijom socijalističkog samoupravljanja uvela državno vlasništvo. Tvornice u kojima su radili radnici-proleteri bile su u 100% vlasništvu države. Radnici su samo “u teoriji” imali materijalni udio u tvornicama. U praksi proleteri nisu posjedovali ništa.

Postavlja se ključno pitanje jesu li radnici proleteri imali u to vrijeme veća radnička prava od današnjih radnika zaposlenih u tvornicama europskog kapitalizma?

Uvijek pišem jedino o stvarima koje su mi potpuno poznate i koje mogu argumentirati.

Tako slijedi i ova priča.

Moji roditelji su bili zaposlenici Pamučne industrije Duga Resa koja je brojila čak i do 4.000 radnika. Najveći broj zaposlenih u Pamučnoj Industriji bili su radnici sa sela. Oni su svakodnevno na posao i s posla putovali vlakom ili drugim prijevoznim sredstvima. Nakon odrađenog radnog dana, radnici Pamučne industrije bi išli kući i nastavljali dalje raditi na svojim poljima.

Međutim, u Pamučnoj industriji su radili i radnici-proleteri koji nisu posjedovali zemljište ili imali drugi izvor prihoda. Oni su živjeli u svojim kućama koje su gradili od državnih kredita ili u stanovima koje im je dodjelila država.

Pored Pamučne industrije nalazi se stambeno naselje “Kasar” u kome su radnici-proleteri prebivali i u kojima i danas žive građani Duge Rese. Danas je naselje “Kasar” zastićen spomenik kulture pošto je izgrađen oko 1884. godine.

Po priči mojih roditelja radnici u socijalističkom samoupravljanju su imali solidna radnička prava. Imali su pravo na štrajk, ako su plaće u tvornici bile premale.

Radnici u Pamučnoj industriji su imali vlastitu pravnu službu koja se brinula za sprovođenje radničkih prava, poput današnjih sindikata, međutim sa puno većom efikasnošću.

U socijalističkom samoupravljanju svaki čovjek je imao pravo na rad i garanciju da ako želi može raditi. Radno vrijeme je u principu iznosilo 8 sati u kojem je bilo uključeno pola sata dnevne pauze. Pored tih pola sata radnici su imali pravo na još po koju pauzu odlaska na WC ili pušenje. Znači efektivno se radilo oko 7 sati na dan. Ponekad se radilo i prekovremeno.

Pošto je Pamučna industrija bila jedna od vodećih tekstilnih tvornica u Europi imala je i velike “narudžbe” gotovih ili polu proizvoda. Također su bile i poznate akcije prekovremenog rada za ekonomsku pomoć drugim Socijalističkom Republikama, posebice u to vrijeme autonomnoj pokrajini Kosovo. To znači da je Pamučna industrija u Dugoj Resi financijski pomagala i razvoj drugih dijelova danas bivše Jugoslavije.

Od radnika se i u socijalizmu dosta zahtijevalo ali se taj radnik i štitio.

Ako se dogodio neki spor u tvornici, ako je radnik bio nekorektno kritiziran ili tlačen od “majstora” ili “poslovođe” tada se on mogao za zaštitu obratiti pravnoj službi Pamučne industrije. Ako bi nekim slučajem radnik dobio otkaz u Pamučnoj industriji, daljnji postupak odnosno sudski spor je opet preuzela pravna služba Pamučne industrije.

Po priči mojih roditelja svaki radnik koji je imao pravni spor sa Pamučnom industrijom je na kraju taj spor i dobio. Radnici kojima je dodjeljen otkaz su ponekad nakon višegodišnjeg pravnog spora s Pamučnom industrijom taj spor i dobili. Oni su vraćeni natrag na svoj “stari” posao, te su im bile isplaćene unatrag sve plaće za mjesece koje su proveli kod kuće za vrijeme spora.

Drugim riječima, u pravilu je država u to vrijeme stajala iza radnika i njegovih prava.

U današnjem europskom kapitalističkom uređenju radnik koji je ponekad i dioničar tvrtke za koju radi u usporedbi sa proleterom bivšeg socijalističkog samoupravljanja, odnosno bivšem zaposleniku Pamučne industrije Duga Resa ima manja radnička prava.

Današnji radnik ima sindikate koji bi ga trebali štititi. Ima pravo na privatnog advokata (koga mora sam platiti) u slučaju spora sa svojim poslodavcem. O sporu sa poslodavcem odlučuje sud koji se nalazi u mjestu u kome tvrtka ima sjedište.

Današnji radnik ima poput proletera također pravo na najavljeni štrajk. Ako radnik dobije otkaz od svog poslodavca i u sudskom sporu dobije spor u principu ga sud gotovo nikad ne vraća na njegovo staro radno mjesto. Radnik dobije “financijsku odštetu” od tvrtke koja mu je dala otkaz. Ta financijska odšteta je u većini slučajeva simbolična u odnosu na ukupne plaće koje je radnik u toj tvrtci mogao zaraditi daljnjim radom.

Krajnji pobjednik kako u moralnom, a tako i u financijskom smislu je uvijek tvrtka odnosno kapitalist. To je osnovna razlika između prava nekadašnjih proletera i prava današnjih radnika.

Prije sto i nešto godina austrijski ekonomist prof. dr. Schumpeter u svome djelu “Teorija ekonomskog razvoja” izdanom 1911. godine upućuje na krutost kapitalističkog sistema, te nužnost transformacije kapitalizma u socijalnije društveno uređenje.

Do danas je kapitalizam ostao krut.

U zadnje vrijeme moderne tvrtke uvode za radnike socijalne ponude poput korištenje fitnes studija u krugu tvrtke, gimnastike na poslu, korištenja masaže itd.

Međutim, promatrajući radnička prava u europskom kapitalizmu ona su danas gotovo ista kao i prije 100 godina. Poslodavac vas može otpustiti kada poželi. Da li je otpuštanje razlog višak radne snage ili vaše dulje bolovanje to ne igra nikakvu ulogu. Dok ste na bolovanju vi kao radnik ne možete dobiti otkaz. Međutim ako se to bolovanje nije vašem poslodavcu “svidjelo” on će sačekati da vi ponovo radite 2-3 tjedna i onda vam iz nekog “opravdanog” razloga uručiti otkaz.

Danas možete dobiti otkaz iz bezbroj razloga: privatno telefoniranje na poslu, privatno čitanje novina, privatno korištenje interneta, kašnjenje na posao, dolazak na posao pod utjecajem alkohola, pričanje sa kolegama na radnom mjestu, neodgovarajući odnos prema mušteriji, nedovoljan broj zaključenih ugovora sa klijentima, neakceptiranje prekovremenih sati itd.

Naravno napisani otkaz vašeg poslodavca će biti u takvoj formi da predstavlja “grubo” kršenje obaveza i neispunjavanja radnih normi u tvrtci. Najsretniji je radnik koji dobije otkaz zbog viška radne snage. U tom slučaju može računati na državnu naknadu za nezaposlenost u narednom periodu.

Ponekad se pitam nije li radnik europskog kapitalizma postao samo potrošna roba koji ima vijek trajanja?

Kapitalist posjeduje sredstva za rad, a radnik kroz najamni rad ostvaruje pravo na nadnicu odnosno mjesečnu plaću. Kapitalist kao vlasnik sredstava za rad uvijek teži svoj kapital “oploditi”, odnosno profitirati u financijskom smislu. Često je slučaj da je profit koji ostvari kapitalist nastao oduzimanjem od nadnice najamanom radniku, odnosno isplaćivanje niže radničke nadnice od one koju je radnik zavrijedio.

Fenomen koji je zadnjih nekoliko godina vrlo moderan je prebacivanje proizvodnje u zemlje trećeg svijeta, odnosno zemlje sa vrlo niskom radničkom nadnicom, npr. Vijetnam.

Ekstremni slučajevi, kao u Republici Hrvatskoj su potpuno neisplaćivanje plaća radnicima.

Iako radnici svaki mjesec dolaze na posao i kapitalist aktivno proizvodi/prodaje svoje proizvode ili usluge izostaje isplaćivanje plaća radnicima. To je neobjašnjiva pojava koja se može okarakterizirati kao kriminalna radnja.

Drugi primjer je najmani rad u Republici Njemačkoj gdje radnici dobiju za puno radno vrijeme toliko nisku nadnicu (mjesečnu plaću) da njome ne mogu pokriti svoje mjesečne troškove (stan, hrana, režije, prijevoz itd.). Tada u Njemačkoj uskače “Socijalna država”, te plaća dio stanarine ili čak cijelu stanarinu najamnom radniku.

Kakav je to poslodavac koji dozvoljava da njegov najamni radnik od svoje mjesečne plaće ne može platiti troškove stanovanja?

Odgovor je vrlo jasan. Nije to siromašan poslodavac, već poslodavac koji ostvaruje dodatan (ekstra) profit, daleko veći od onoga koji bi ostvario da isplati dosljedne plaće svojim radnicima.

O tim problemima je prije 100 godina pričao i pisao prof. Schumpeter.

Mi svi zajedno moramo pronaći onaj socialno-ekonomski model kojim će radnici “biti plaćeni” za svoj rad, a kapitalistu biti omogućeno da dalje financijski profitira kroz rad njegove tvrtke ili koncerna.

Takav model nije utopija, on se mora bazirati na strogom poštivanju radničkih prava, održivom razvoju, te kontroliranom stvaranju poduzetničkog profita.

Mega profit koji danas na uštrb najsiromašnijih ostvaruju brojni koncerni nije samo u sukobu sa zakonskim i moralnim propisima i načelima. On je u sukobu i sa samim sobom, jer dugoročno vodi u autodestrukciju kapitalističkog sistema i tržišne ekonomije kakvu danas poznajemo.

  

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!

Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/posljednja-ru%C5%BEa-hrvatska

Dražen Katić

 

NAŠ PREDIZBORNI PROGRAM ZA XI. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKA STRANKA REDA) NALAZI SE POD SLIJEDEĆIM LINKOM:
http://drazenkatic.blogspot.de/2016/08/hrvatska-stranka-reda-hsr-xi-izborna.html



TV ZAPISI:

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/parlamentarni-izbori-2016-hrvatska-stranka-reda---447440.html

http://izbori.hrt.hr/349668/u-budrovcu-se-predstavio-kandidat-hrvatske-stranke-reda-darko-duga

VERTIKALNA POLJOPRIVREDA I KONTEJNERSKI UZGOJ HRANE!

Smatra se da će 2050. na zemlji živjeti oko 9 milijardi ljudi, a od toga čak 80% u velikim gradovima "megacities" koji će imati preko 50 milijuna stanovnika. Da je to moguće pokazuje činjenica da Tokio sa svojim satelitskim predgrađima ima već danas oko 40 milijuna stanovnika.

Postavlja se pitanje kako će se prehraniti stanovništvo tih ogromnih gradova? Te gradove neće biti moguće snabdjeti dovoljnom količinom hrane iz uvoza, tako da će dio hrane morati i sami proizvoditi.

Jedan od modela proizvodnje hrane koji se može primijeniti u velikim gradovima je "Vertikalna poljoprivreda", engleski nazvano "vertical farming"!

Radi se o tome da bi neboderi budućnosti nudili na pojedinim katovima zelene površine za uzgoj povrća i salate. Drugi model je spiralni model po kome se zelena površina nebodera spiralno proteže od dna do vrha nebodera.

Na taj način je moguće osigurati jedan dio vlastite poljoprivredne proizvodnje.

U većim gradovima u Republici Hrvatskoj postoje projekti koji su zbog nedostatka financija nedovršeni. Radi se o različitim nedovršenim zgradama. Koliko će godina te zgrade stajati još nedovršene otvoreno je pitanje. Najbolji primjer je nedovršena zgrada Sveučilišne bolnice u Zagrebu koja se nalazi preko puta Arene. Od početka gradnje prošlo je 20 godina. Ona je odličan primjer za moguće pokretanje projekta "vetikalne poljoprivrede". Na katovima te nedovršene bolnice bi se mogla uzgojiti znatna količina povrća i salate. Grad Zagreb kao tržište je dovoljno velik da bi proizvode mogao otkupiti. Zarađenim novcem od "vertikalne poljoprivrede" moglo bi se postupno financirati dovršenje te bolnice. Inače će nedovršena bolnica toliko oronuti da neće biti više funkcionalne za dovršenje.

Drugi model proizvodnje hrane koji se danas istražuje je "proizvodnja u kontejnerima". U donjem dijelu kontejnera se nalaze bazeni za uzgoj ribe, a u gornjem dijelu kontejnera (na katu) se nalazi prostor za uzgoj povrća.

To je jedan zatvoreni krug proizvodnje u kome ne postoji otpad. Izmet koji proizvedu ribe se koristi za gnojenje povrća. Ostaci bilja se koriste za kompost. Kontejneri se mogu osvijetliti i grijati solarnom energijom.

Velika prednost vertikalne poljoprivrede i uzgoja u kontejnerima je da hranu proizvodimo ne samo sezonski nego tokom cijele godine.

Za sada se pokazalo da je u velikim gradovima moguće pčelarstvo. Uzgoj hrane je idući korak.

Jedne godine sam posadio u kante na balkonu rajčicu. Izrasle su vrlo velike stabljike. Plod je bio nešto sitniji ali izvanrednog ukusa. Pošto se balkon nalazio na južnoj strani sa velikim brojem sunčanih sati bilo je potrebno svakodnevno zalijevanje rajčice. Uzgoj je bio bez korištenja ikakvih sredstava dohrane. To je bio mali pokus koji je donio par kila proizvoda izuzetne kvalitete.

Ono što bi se iz navedenog koncepta moglo već sad primijeniti je "kontejnerski uzgoj ribe i povrća" u Dalmaciji. Na taj način bi se tijekom cijele godine osigurala određena količina svježe ribe i povrća, ne bi toliko ovisili o uvozu i nudili bi ekološki domaći proizvod. Investicija u kontejnere nije pretjerano visoka, sunca ima dovoljno za solarno snabdijevanje toplinom i strujom, a otvorio bi se i jedan dio novih radnih mjesta.

Na taj način bili među prvima u svijetu koji su primijenili kontejnerski uzgoj hrane u komercijalne, a ne samo u istraživačke svrhe.

 

Naravno da kontejnerski uzgoj hrane možemo primijeniti gdje god želimo i ne samo u Dalmaciji.

Kod manjeg broja sunčanih sati u zimskim mjesecima bi kontejner morali dodatno snabdjeti sa grijanjem i strujom.

Također za potrebe "zdravstvenog turizma" kontejnerski uzgoj je vrlo zanimljiv. U neposrednoj blizini centara za medicinsko sportsku rehabilitaciju i wellness mogu se postaviti kontejneri za uzgoj. Na taj način bi iz vlastite proizvodnje navedeni centri imali preko cijele godine opskrbu svježim ekološkim povrćem, salatom i ribom.

Kontejnerski uzgoj bi se mogao kao dio dodatnog edukacijskog programa ponuditi osnovnim školama. U osnovnoj školi se stiče baza za cijeli život. Također djeca u toj dobi svjesno prihvaćaju spoznaje o ekologiji i održivom razvoju. Svaka osnovna škola koja ima prostor mogla bi imati jedan ili više kontejnera za uzgoj. Učenici bi uzgojeno povrće i ribu mogli koristiti za prehranu u školi, ako škole imaju vlastitu kuhinju. Ako to nije slučaj tada bi škola mogla proizvode otkupljivati obližnjem restoranu, ribarnici ili trgovini zdravom hranom. Na taj način bi čenici pored znanja o ekološkom i održivom razvoju stjecala praktična iskustva iz trgovine.

Zarađeni novac škola bi moglainvestirati u neki drugi školski projekt, kao pomoć siromašnim učenicima, za proslavu dana škole, financiranje izleta i sl.

Kontejneri za uzgoj ribe i povrća mogli bi se i komercijalno prodavati pošto se lako mogu postaviti u svaki vrt.

Kao negativan primjer uzgoja ribe u Republici Hrvatskoj naveo bi komercijalni uzgoj tuna u kavezima u Jadranskom moru. Taj način uzgoja nije ekološki niti održiv. Riba se uzgaja za strana tržišta, najčešće Japan, a nama se u Hrvatskoj prodaje konzervirana tuna iz uvoza. Negativi aspekt uzgoja tune u kavezima je i zagađenje mora. Pored ostatka hrana postoji i biološki otpad kojeg stvaraju tune, te masne mrlje u moru.

Alternativi tom negativnom načinu uzgoja ribe koja kao "sushi" završi u japanskim restoranima je kontejnerski uzgoj.

Kontejnerski uzgoj možemo opisati u tri riječi: on je ekonomski, ekološki i socijalan. To znači da obuhvaća sve tri komponente održivog razvoja.

Najveća dva grada u Republici Hrvatskoj su Zagreb i Split.

Ti gradovi nemaju vlastitu proizvodnju hrane, te ovise o opskrbi prehrambenim proizvodima.

Gledano jedan korak dalje u tim gradovima postoji kako mogućnost tako i kapacitet za vertikalnu poljoprivredu i kontejnerski uzgoj hrane.

Investicije u tom pogledu nisu visoke, a zaposlili bi se i mladi ljudi.

Projekt kontejnerskog uzgoja mogao bi se integrirati u Program zapošljavanja Europske Unije za mlađe od 25 godina, koji nosi naziv "Garancija za mlade".

Tim projektom osigurale bi se volonterske plaće za mlade zaposlenike iz EU fonda, a uzgojeni proizvodi bi bili čista dobit.

Postoji poslovica "Svaka kriza nosi sa sobom i šansu"!

Da li ćemo mi tu šansu prepoznati i iskoristiti mogućnosti koje su nam ponuđene ovisi jedino o nama.

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost

Dražen Katić

NAŠ PREDIZBORNI PROGRAM ZA XI. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKA STRANKA REDA) NALAZI SE POD SLIJEDEĆIM LINKOM:
http://drazenkatic.blogspot.de/2016/08/hrvatska-stranka-reda-hsr-xi-izborna.html



TV ZAPISI:

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/parlamentarni-izbori-2016-hrvatska-stranka-reda---447440.html

http://izbori.hrt.hr/349668/u-budrovcu-se-predstavio-kandidat-hrvatske-stranke-reda-darko-duga