"U Irsku je otišao prije šest mjeseci, a nedavno, baš nekako u vrijeme kad mu se prema početnom planu trebao pridružiti ostatak obitelji, na svome je blogu, ispisanom u starom irskom lučkom gradiću Corku, objelodanio: "Vraćam se, Zagrebe, tebi..."
Odluka nije donesena naprečac. Hrvatski informatičar M. Š. (podaci poznati redakciji) informatičarski je precizno odvagnuo pluseve i minuse kod nas i u Irskoj. Mora se priznati, zbroj u korist Hrvatske iznenađuje. Ipak živimo u zemlji u kojoj se vjeruje da je bolji život negdje drugdje, a pritom je upravo Irska na glasu kao zemlja nade i prosperiteta.
Ponuda ga sama našla
– Nemam pretenzija da iznesem apsolutnu istinu. Idealno nije nigdje, no za neke Irska jest obećana zemlja. Pogotovo, recimo, za mlade bez obitelji koji kod nas ne mogu naći posao ili stručnjake određenih vještina. U Irskoj posla ima, a plaće su proporcionalne znanju i iskustvu. Cijene hrane slične su hrvatskim, odjeća je i nešto jeftinija, ali je zato najam stana prilično skup, kao i čuvanje djece te usluge poput frizerskih i sl. Ljudi koji, primjerice, rade u pozivnim centrima na jednostavnijim poslovima mogu zaraditi od 1400 eura naviše. Za hrvatske pojmove puno, ali ako za najam stana morate dati 700 do tisuću eura, onda to i nije neka plaća. Mnogi došljaci stanuju zajedno, čak i poneki Irci tako žive. U konačnici je, naravno, riječ o tome koliko zarađujete. Standard je viši u Irskoj nego kod nas ako imate neko od traženih zanimanja poput IT stručnjaka, ali traži se i iskustvo.
U protivnom, vrata u internacionalnim kompanijama najčešće ostaju zatvorena. Irska je, inače, otvorena zemlja u kojoj se čuju i hrvatski i poljski i španjolski... U uredu nas je otprilike pola stranaca, a pola domaćih. Irci su druželjubivi i otvoreni prema došljacima, naročito onima iz zemalja EU – kaže M. Š., koji je poslom u Irskoj bio zadovoljan i ne žali zbog pola godine u Irskoj.
U pečalbu se otisnuo nakon dobre poslovne ponude, koju nije tražio, ali ga je ona preko poznanika našla na tadašnjem radnom mjestu u Hrvatskoj. Ponuda je bila dobra, iako je i u Hrvatskoj solidno zarađivao. Prvotni je plan bio da mu se u Irskoj za pola godine pridruže supruga, kći (9) i sin (7).
– Već sam tražio kuću i uvelike se raspitivao o školama – kaže naš sugovornik.
– Pokazalo se, međutim, da škole završavaju malo poslije 14 sati i kako bi za čuvanje dvoje djece, samo dok se mi ne vratimo s posla, mjesečno trebalo izdvajati oko tisuću eura. Potraga za kućom pokazala se kao još veći izazov. U Irskoj se od 2007. praktički ništa ne gradi, a puno se ljudi useljava i velika je potražnja za stambenim prostorom. Barem ga u Corku nema dovoljno. Tražio sam kuću s tri ili četiri spavaće sobe, a u obzir je dolazio krug od 50 kilometara. Za kuće koje bi nam odgovarale traži se puno, od 1500 naviše. Za tisuću eura ili manje nalazio sam samo kuće koje su daleko izvan grada, u naseljima koja praktički nemaju ništa osim škole koja, povrh svega, nije nužno nadohvat ruke. Drugim riječima, odmah morate nabaviti dva auta – reda M. Š. minuse za doseljeničku obitelj s djecom.
Klima i emocije
Klima, kaže, također ne pomaže općem dojmu, a osim praktičnih razloga, priznaje naš sugovornik, radile su i emocije. Nedostajao mu je osjećaj da je kod kuće, ali i sitnice koje u Hrvatskoj nije ni primjećivao.
– Jedna od njih je pecivo iz pekarnice koje sam kupovao ujutro kad bih išao na posao. U Irskoj nema pekarnica na svakom uglu kao kod nas... – kaže M. Š. – Bilo mi je jasno da odlaskom u inozemstvo nešto dobivaš, a nešto gubiš i nisam imao iluzija da je jednostavno preseliti čitav život 2500 kilometara dalje. No, kad sam na svojoj koži osjetio da je preseljenje potpuni "reset" obiteljskog života na neki novi početak, ocijenio sam da ono što svi time dobivamo nije vrijedno onoga što gubimo. Barem u našem slučaju – iskren je Zagrepčanin, koji se, nasreću, ima kamo vratiti.
Za sobom nije zalupio vrata u staroj tvrtki i posao ga, što je dokaz da i kod nas ima susretljivih poslodavaca, čeka. Naš se sugovornik samo nada da zbog gospodarske situacije u Hrvatskoj neće zažaliti svoju povratničku odluku."
KOMENTAR:
Zbog teske ekonomske situacije u Republici Hrvatskoj, velikog broja mladih nezaposlenih ljudi mnogi od njih su se odlucili ili ce se odluciti napustiti Domovinu i krenuti trbuhom za kruhom. Vecina se odlucuje za europske zemlje, posto im je dom ipak blize nego da odu u Kanadu ili Australiju.
Nekada se u europskim zemljama dobro zivjelo. Radilo se ali se moglo i zaraditi. Radi se i danas, ali su zarade ostale iste kao prije 10-15 godina dok su cijene u tom periodu eksplodirale. Danas se mora izdvojiti sa stan 1/3 pa cak i do 1/2 dohodka, kada se plati hrana, registracija za automobili, benzin, odnosno mjesecna karta ne ostane bas puno.
Visoke cijene zivota u zemljama Zapadne Europe i prosjecne place ce s vremenom mnoge natjerati da razmisle o povratku kuci. Odnosi izmedju radnika i poslodavca su takodjer u zadnjih godina znatno naruseni. Radnici imaju sve manja prava, moraju cesto raditi prekovremeno koje im se ne plati.
Sansu na takvom europskom trzistu imaju kvalificirana radna snaga pr. inzenjeri, lijecnici. Oni ce takjodjer biti na pocetku manje placeni od radne snage koja zivi vec dugo u tim zemljama, ali mozda im se kasnije posreci pa kada nauce jezik izbore se za nesto vece place. Sve te cinjenice nece zaustaviti egzodus koji danas postoji i mnogi ce napustiti Hrvatsku. To ce daleko oslabiti hrvatsku ekonomiju i dovesti je jos u tezu situaciju od danasnje.
Svi bi zajedno morali razmisliti o mogucnosti povratka, odnosno useljavanja u Republiku Hrvatsku. Da li ce za useljavanje biti stvoreni bolji uvjeti viditi cemo u narednim mjesecima i godinama. Nezavisna lista koja nosi naziv "ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI" razradila je 28 tocaka predizbornog programa od kojih je 7 tocaka posveceno ekonomskom jacanju Republike Hrvatske. Vise o listi mozete vidjeti pod slijedecim linkom. Ugodan dan i lijep pozdrav iz Stuttgarta. Drazen Katic
