KAKO KUPOVATI – PRODAVATI?

 

Direktno ili putem interneta?

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 05. prosinac 2014.
U direktnoj prodaji bilo da prodavač prodaje iz trgovine (ureda) ili radi “vani na terenu” dolazi do fizičke izmjene energije i emocija između prodavača i kupca u prodajnom procesu.

Sam prodajni proces je 90% emocionalni i 10% logički proces.

Puno tvrtki koristi prodavače “na terenu” jer na taj način imaju minimalne troškove, a često baš ti prodavači ostvaruju izuzetan prodajni uspjeh.

Prodaja preko interneta postoji otprilike 20 godina. Na internetu se danas zarađuju milijarde. Tipične tvrtke koje se bave prodajom preko interneta su eBay i Amazon. Ta dva koncerna ostvaruju gigantske dobiti samo internetskom prodajom.

U internetskoj prodaji dolazi do izmjene informacija i većinom odlučuje jedino matematika. Često se događa da televizijski uređaj u prodavaonici televizora košta 450 eura , a u ponudi putem interneta samo 350 eura.

Postoje na žalost kupci koji odu na savjetovanje u prodavaonicu, snime uređaj koji žele kupiti, odu kući, te naruče preko interneta isti uređaj koji su prije dva sata gledali i diskutirali o njemu sa prodavačem.

Danas internetom možemo kupiti različite stvari: avionsku kartu, cipele, tehniku, godišnji odmor, knjige, lijekove itd. Ono što izostaje u internetskoj kupnji je socijalna komponenta. Nema izmjene energije između dvije strane, nema izmjene emocija i ne ostvaruje se na kraju toliko zadovoljstvo kupnjom kao u direktnoj prodaji.

Prije više godina govorilo se da ćemo preko interneta jednog dana moći kupiti baš sve. Naručiti kruh i mlijeko i sve druge proizvode i usluge. Naravno da su ljudi ostali vjerni kod kupovine namirnica odlasku u trgovinu.

Bio sam upoznat sa osnivanjem tvrtki koje su nudile preko interneta kupnju široke palete proizvoda, također i prehrane po tzv. jeftinijim cijenama, kupovnim bodovima i slično. Neke od tih tvrtki su ubrzo bankrotirale, a neke posluju još i danas.

Radio sam u raznim zanimanjima i za različite tvrtke, te sam bio prisiljen zbog prirode posla raditi preko interneta, a također i u direktnoj prodaji. Moji prodajni rezultati u direktnoj prodaji bili su daleko bolji, od internetske prodaje. Vjerojatno iz razloga što više volim direktnu komunikaciju u živo od sjedenja ispred računala.

Drugi prodavači ostvaruju izuzetno dobre rezultate internetskom prodajom. To je zaista potpuno individualna stvar.

Radeći u jednoj tvrtci koja se bavila prodajom energije i telekomunikacija puno vremena sam provodio u direktnoj prodaji na terenu. Za nekoga je to lošiji posao od sjedenja u kancelariji i čekanja da vam mušterija pokuca na vrata. Međutim ako radite na učinak nije isto zaraditi malu “kancelarijsku” plaću ili tri do četiri puta više radeći na terenu!

Ja sam zbog karaktera posla radio prvu polovicu dana na terenu, a drugu polovicu sređivao prodajne ugovore i brinuo se o mome prodajnom timu iz kancelarije.

Znalo se ponekad dogoditi da stalnu mušteriju naručim zbog produženja ugovora da dođe kod mene u kancelariju. Međutim kod novih mušterija je obavezno bio dolazak u njihovu tvrtku, trgovinu ili poslovni prostor. Jedino na terenu možete vidjeti koliku potrošnju energije ima mušterija, koristi li štednu rasvjetu, ima li stare ili nove uređaje u prostoru, isključuje li “stand-by modus” prilikom završetka posla itd.

Nakon sagledane cijele situacije, popijene kave ili soka, predlagao sam mušteriji alternativnog ponuđača energije koji je nudio niže cijene za isti proizvod.

U Njemačkoj postoji više od 1.000 ponuđača električne energije i plina. Kada sam obavio kompletno savjetovanje, najčešće sam zaključio ugovor isti dan. Jedan mali dio mušterija je morao par dana razmisliti ili prije zaključenja ugovora porazgovarati sa partnerom. Takav način savjetovanja, te kvalitetan proizvod stvaraju povjerenje i mogućnost da mušteriju zadržite dulji niz godina.

Proizvode “energije i telekomunikacija” su mnogobrojni koncerni i tvrtke nudili u internetskoj prodaji ili prodaji preko telefona.

Ugovor je mušterija zaključivala ispunjavanjem obrasca u internetu ili samo potvrdom osnovnih podataka na telefonu. Te mušterije su većinom bile nezadovoljne, nikad nisu u živo srele prodavača, a kada bi iskrsnuo neki problem jedini sugovornik je bio “hot line” tvrtke koja im je prodala proizvod. Jedan veliki broj takovih mušterija nakon isteka ugovora su zaključili novi ugovor kod direktnog prodavača. Interesantno je da usmena propaganda funkcionira čak godinama. Neki dan me nazvao prijatelj od jedne moje bivše mušterije i pitao dali bi kod njega u tvrtci mogao napraviti savjetovanje. Iako se od 2011. više ne bavim tim poslom, uvijek mi je drago kada primim takav poziv. Nakon napuštanja tvrtke 2011. brigu o mojim mušterijama preuzeo je radni kolega, tako da su mušterije i dalje ostale zbrinute.

Iskustva koja stečete na terenu su nezamjenjiva. Preporuke koje dobijete “kao nagradu” za vaš dobro odrađen posao nikada nećete dobiti preko interneta ili telefona. Ako radite samo preko interneta nikada nećete znati kako izgledaju vaše mušterije, sa kojim poslovnim problemima i uspjesima se nose, nikada nećete popiti ni jednu kavu sa njima i nikad vas neće pozdraviti kada se sretnete na ulici.

Međutim kao što sam već naveo svaki trgovac prakticira drugi način prodaje i svako ostvaruje na drugi način prodajne rezultate.

Vratimo se kratko e-Bayu i Amazonu kao divovima internetske prodaje proizvoda.

e-Bay Inc. je osnovan 1995. u SAD-u. On je najveća svjetska tvrtka koja se bavi internet-aukcijom proizvoda. e-Bay je 2001. ostvario dobit od 116,00 milijuna američkih dolara, a deset godina kasnije godišnja dobit je iznosila 3.229,387 milijuna. Cifre govore dovoljno same za sebe.

Amazon.com Inc. je osnovan 1994. također u SAD-u. On je najveća svjetska tvrtka koja se bavi internetskom prodajom knjiga. Amazon prodaje kako nove tako i rabljene proizvode. Pored knjiga bavi se prodajom: CD-a, videoigri, filmova, softwarea, muzike, muzičkih instrumenata, odjeće itd. Prošlogodišnja dobit Amazona iznosila je 48,1 milijardu američkih dolara.

Amazon i e-Bay su dvije najposjećenije interne tvrtke u Republici Hrvatskoj. Posljednjih godina prodaja preko interneta se sve više razvija i u našoj zemlji, pa tako danas postoji približno 1.000 aktivnih interne trgovina. Ukupan online promet maloprodaje iznosi oko 700 milijuna kuna godišnje. Razvojem internet prodaje razvile su se i neke domaće e-Commerce platoforme poput: eKupi.hr, i-Mall.hr i sl.

Da li ćemo kao potrošači kupovati proizvode u direktnoj prodaji ili putem interneta ovisi najčešće o vrsti proizvoda. Također ovisi i o vremenu kojim raspolažemo, o potrebi socijalne komunikacije i mnogim drugim faktorima.

Potrošači se najčešće odlučuju za direktnu kupovinu, te povremenu kupovinu putem interneta.

Ovo je jedna od više zanimljivih tema objavljenih u knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „epubli“ (www.epubli.de). Pored standardne (uvežene knjige) izdanje je dostupno i u e-book formatu (PDF) po vrlo povoljnoj cijeni.

Dražen Katić

Hrvatsko Novinarsko Društvo 

REKLAMA JE OBLIK NASILJA?

Utjecaj ekonomske propagande na svijest današnjeg potrošača!

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 11. prosinca 2014.
 

Mi smo u Europi dio modernog potrošačkoga društva koje troši sve i svašta. Čovjekova priroda nije megalomanska, nego više racionalna, skromna i sklona dijeljenju.

Zašto se normalni potrošač šezdesetih godina danas transformirao u “potrošača ovisnog o potrošnji”?

Odgovor velikim dijelom leži u reklami odnosno ekonomskoj propagandi putem medija.

Mi smo danas svakodnevno bombardirani sa tisuću akcija i ponuda različitih proizvoda, a da zapravo većinu tih proizvoda ni ne trebamo.

Psiholozi prodaje tvrde da ako netko 100 puta vidi reklamu za jedan proizvod 101 puta će taj proizvod i kupiti.

Reklama je po mome mišljenju danas poprimila karakter “djelomičnog nasilja”!

Ujutro kad otvorimo poštanski sandučić čeka nas u njemu reklama pojedinih proizvoda. Kasnije želimo u miru popiti kavi i pročitati novine, međutim opet reklama iz novina upire u naše oči. Tijekom dana bombardiraju nas reklamom preko interneta, na autobusnim ili tramvajskim stanicama preko “Infoscreena”.

Konačno kad završimo naš naporni radni dan, večeramo i želimo pogledati neki film ili seriju na televiziji, počinje svakih pola sata novo bombardiranje reklamom.

Ono što me zaista začudilo je da na Hrvatskoj televiziji čak i prva dva državna programa u tako obilatoj mjeri koriste reklamu proizvoda.

Reklama prodaje proizvod, međutim mora li reklama biti toliko prisutna u našoj svakodnevnici?

Više ni sami ne znamo koji proizvod je potreban, a koji nije. Jednostavno odemo u prodavaonicu i kupimo proizvod koji smo vidjeli u Večernjem ili na televiziji.

Da li mi kao potrošači izvrgnuti utjecaju reklame polako gubimo naš identitet i sposobnost “racionalne kupovine”?

Čak i sam povremeno kupim nešto, a tek kada dođem kući vidim da sam kupio proizvod koji uopće ne trebam ili bar ne u tom trenutku.

Da li mi kao potrošači polako trebamo zaštitu od utjecaja reklame ili pak edukaciju kako se oduprijeti reklami?

Sve su to važna pitanja koja će biti razmatrana u budućnosti sa različitih aspekata.

U reklamu se ulažu ogromna financijska sredstva. Ta sredstva ulaze u troškove, međutim ponekad bi se ta sredstva mogla uložiti za poboljšanje tehnologije, kupovinu kvalitetnijih sirovina, isplatu bonusa zaposlenicima i sl.

Posljednji primjer ekonomske propagande je bio politički marketing stranaka i neovisnih kandidata na izborima ove godine za parlament Europske Unije, te lokalnim izborima u Republici Hrvatskoj.

Politička propaganda se vodila na svim nama dostupnim medijima: televiziji, radiju, dnevnim novinama, internetu, postavljanjem plakata, dijeljenjem propagandnih listića i propagandnih poklona građanima, različitim skupovima i manifestacijama. Ta vrsta reklame iznosi uvijek znatna financijska sredstva koja se dodjeljuju strankama i neovisnim kandidatima iz proračuna Republike Hrvatske, sponzoriranjem tvrtki, te vlastitim financiranjem. I ako se tu radi većim dijelom o izgubljenom novcu koji se mogao daleko bolje investirati, prednost takve vrste marketinga je da on traje relativno kratko vrijeme. Nakon predizborne kampanje mi kao potrošači (glasači) možemo odahnuti i uživati u miru do idućih izbora!

Prije otprilike 100 godina pionir serijske proizvodnje automobila Henry Ford je izjavio: “Tko ne reklamira, taj umire”. K tome je dodao da je polovica uloženog novca u reklamu izgubljeni novac, međutim da on ne zna koja je to polovica!

Taj duhoviti industrijski proizvođač automobila koji je i tvorac moderne industrijske proizvodnje (serijska proizvodnja na traci) prije jednog stoljeća uvidio je koliko je snažno oružje “ekonomska propaganda”.

Pošto sam završio postdiplomski studij na Poslovnoj ekonomiji, te magistrirao na temi: “Primjena marketinške koncepcije u Hrvatskoj policiji”, morao sam prilikom studija ekonomsku propagandu proučavati u detalje. Ono što sam pročitao u knjigama i čuo na predavanjima o ekonomskoj propagandi bile su samo pozitivne stvari. Međutim pošto mi živimo u dualnom svijetu, svaka stvar koja postoji ima kako svoju pozitivnu, tako i negativnu stranu.

Kao građanin i potrošač u praktičnom životu uvidio sam i tu drugu stranu ekonomske propagande. Često se zapitam može li ekonomska propaganda biti drugačija, ne samo profitno orijentirana, nego orijentirana prema istinskim potrebama potrošača?

Može li ekonomska propaganda biti održiva? Drugim riječima može li istovremeno zadovoljiti svoju primarnu funkciju, prodaju proizvoda, te na jedan “održiv” način težiti zadovoljenju istinskih potreba potrošača. Ako potrošač pod utjecajem ekonomske propagande kupi proizvod koji mu ne treba, tu se jednostavno radi o psihološkoj obmani potrošača koja je zakonski ali ne i etično dozvoljena.

Smatram da današnja ekonomska propaganda treba zadovoljiti svoju primarnu funkciju, međutim na jedan sasvim drugi način, poštivajući načela poslovne etike.

Kada dobijete reklamu u pismu na vašu kućnu adresu, prvo se zapitate: “Odakle im moja adresa?”. Ja se posebno trudim da moju adresu stanovanja nigdje ne dajem. Često smo izloženi reklami proizvoda ili usluga na štandovima, gdje postoji “dobitna nagradna igra”. Međutim ako želite u njoj sudjelovati tada morate navesti vašu adresu stanovanja, e-mail i telefon. Nerijetko su te akcije usmjerene na skupljanje adresa građana.

Iako je u Njemačkoj zakonom zabranjena prodaja adresa, ipak se to događa. Povremeno znam dobiti na kućnu adresu pismo meni potpuno nepoznate banke, gdje me čak oslovljavaju klijentom, te nude različite financijske proizvode ili otvaranje žiro računa. Pošto nigdje ne ostavljam moju adresu, svaki puta se ponovo zapitam tko im je prodao moje podatke? To misteriozno pitanje do danas nisam uspio odgonetnuti. Sigurno je da neke banke kupuju na “crnom tržištu” kućne adrese građana, te pokušavaju na taj nedozvoljeni način doći do novih klijenata ili prodati svoje proizvode.

Slanje pisama je jedan vrlo negativan način korištenja ekonomske propagande i po mome mišljenju vrlo neučinkovit.

Ako sam zainteresiran za neki financijski proizvod koji nudi banka, tada ću prvo otići u svoju banku, te porazgovarati sa osobnim bankarom.

Fordova teza da pola novca uloženog u ekonomsku propagandu je izgubljeni novac ovdje nije slučaj. Poznato je da je marketing koji se vrši ubacivanjem reklamnih listića u poštanski sandučić ili slanjem pošte potencijalnoj mušteriji jedan od najneučinkovitijih načina marketinga. Učinak je minimalnih 1-3 %. Znači da takvom reklamom banke idu na svjestan gubitak sredstava.

Ipak se taj marketing iako je neučinkovit, neetičan i u “sivoj zoni poslovanja” kod nekih banaka prakticira.

Ekonomska propaganda je postala dio svakodnevnog života, ona prodaje proizvod, ali se u budućnosti mora fokusirati na potrošača kao “partnera”, a ne tretirati ga isključivo kao “subjekt” za ostvarenje profita.

Ovo je jedna od više zanimljivih tema objavljenih u knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „epubli“ (www.epubli.de). Pored standardne (uvežene knjige) izdanje je dostupno i u e-book formatu (PDF) po vrlo povoljnoj cijeni.

 Dražen Katić

Hrvatsko Novinarsko Društvo 

BUSHIDO JE ZAKON!

O etici u poslovanju

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 17.12.2014.
 

Etika je nauka o moralu, a etika u poslovanju su moralna načela koja trebamo primjenjivati kod poslovnih zahvata u odnosu:

– prodavač – mušterija i obrnuto
– tvrtka – radnici i obrnuto
– tvrtka – zajednica / država i obrnuto

Općenito je vrlo malo napisano o etici u poslovanju, pa ćemo zato produbiti tu temu, kako teoretski tako i primjerima iz prakse!

Ono što je mene uvijek fasciniralo to je ne samo japanska disciplina i lojalnost tvrtci, nego i druga etička načela koja se primjenjuju u poslovanju. U nekim japanskim tvrtkama do dan danas postoji “bushido” kodeks srednjevjekovnih japanskih ratnika samuraja. Bushido u prijevodu znači “Put ratnika”. To je kodeks ponašanja, filozofije i moralnih normi. Bushido čine 5 glavnih načela: Vjernost (odanost), uljudnost, hrabrost, iskrenost i jednostavnost.

Kao što sam već naveo u japanskim tvrtkama postoji trag tih pravila do danas. Japanci imaju pravo na 10-20 dana godišnjeg odmora, ovisno o radnom stažu. Ako u tvrtci vaš stariji radni kolega nije još koristio godišnji odmor, nećete ga ni vi uzeti iako imate zakonsko pravo na to. U japanskim tvrtkama “bushido” kodeks često stoji iznad državnih zakona.

Moralna načela ponašanja u poslovanju ne postoje samo u industriji već i u trgovini. Napisati ću par riječi o trgovini u Njemačkoj. U trgovini postoje dvije strane, a to su prodavač i kupac. Etika u poslovanju se odnosi kako na veliku prodajnu kuću, tako i na samostalnog prodajnog zastupnika. Ako je prodajni proces zaključen po moralnim normama tada će obadvije strane ostvariti dobit, engleski zvano “win-win”, te će obadvije strane osjetiti zadovoljstvo nakon procesa prodaje, odnosno kupnje.

U Njemačkoj prodavač mora na najbolji i najkorektniji način prezentirati proizvod, te navesti i nedostatke koji su vezani za njega. Prešućivanje nedostataka nije dozvoljeno po moralnim načelima. Pošto većina proizvoda imaju više prednosti nego nedostataka, dobar prodavač će proizvode uspjeti prodati.

S druge strane mušterija se “moralno” obavezuje da će kupiti proizvod od tog prodavača sa kojim je i obavila prodajni razgovor, a ne od nekog drugog ili kupiti isti proizvod dva dana kasnije u internetu.

 Etika u poslovanju se može ocijeniti prema “AA 1000 AccountAbility principima” nastalim 2003. Taj internacionalni standard određuje načela kvalitete: pravednost, objektivnost i neovisnost, stručno i profesionalno ponašanje, te poštovanje subjekata u poslovnom procesu.

Republika Hrvatska je mlada država koja je iz faze “socijalističkog samoupravljanja” skočila u hladnu vodu kapitalizma i tržišnog gospodarstva. Kapitalistički sustav prožet socijalnom komponentama (poput Danske, Švedske) ne može se izgraditi u 20 godina. Radne navike socijalističkog samoupravljanja su se izmiješale s novim društvenim poretkom. Vrlo brzim tempom u postupku privatizacije “zajedničkog socijalističkog dobra” određeni pojedinci postaju vlasnici: tvornica, hotela, benzinskih postaja, trgovačkih lanaca, radničkih odmarališta i sl.

Ono što nakon toga slijedi ima malo zajedničkoga s etikom u poslovanju.

Novonastali kapitalisti definiraju kapitalistički sistem u hrvatskoj poput “američkog kapitalizma”!

Međutim taj sistem često nazvan “divlji kapitalizam” nema čak ni američke komponente.

Vrlo brzo stasaju mnogobrojne negativne, zakonski nedopuštene, a ne samo neetične radnje:

– neprijavljivanje radnika (neplaćanje socijalnog i mirovinskog osiguranja radnicima)
– neredovito isplaćivanje plaća ili neisplaćivanje plaća dugi vremenski period
– plaćanje minimalne radničke nadnice, te prijetnje otpuštanjem
– neplaćanje prekovremenih radnih sati
– tjeranje radnika na dulje radno vrijeme od 12 sati dnevno
– uskraćivanje radnicima godišnjeg odmora
– uskraćivanje radnicima dnevnog odmora
– zabrana odlaska na bolovanje i sl.

Istovremeno,  kapitalist stječe neprimjerenu dobit, proširuje proizvodnju, kupuje druga financijski slabija poduzeća i tvrtke. Vrlo često k tome povećava i “osobnu imovinu” kupujući skupocjene automobile, vile i jahte.

Navedene radnje nemaju nikakve veze sa etičnosti u poslovanju, već prije spadaju u domenu privrednog kriminala.

Drugi fenomen koji je nastao kao sporedni proizvod novog kapitalističkog sistema je “fenomen neplaćanja”. Svako je svakome dužan i to postaje pravilo, a ne iznimka.

Na taj način ekonomski ciklus proizvodnje i prodaje usluge i dobara, te naplata istih ne funkcionira. To dodatno dovodi do destabilizacije tržišne ekonomije i mlade kapitalističke države.

Borba sindikata za radnička prava trebala bi biti vrhunac etičkoga djelovanja. Nažalost kroz godine se primjećuje da je sindikalnim vođama daleko bitnije zadržati funkciju koju obavljaju, te prilično visoka primanja, nego borba za radnička prava.

Vođenje politike je također posao. Ako kao političar imate mjesečna primanja, te živite od tog novca znači da ste u istoj poziciji kao radnik ili inženjer u tvornici.

Fenomen koji je ove godine posebno izazvao ljutnju građana na političare je bio nedolaženje na saborska zasjedanja. Saborski zastupnici su birani od građana Republike Hrvatske da po najboljoj savjesti zastupaju interese tih istih građana. Te interese mogu zastupati na svome radnom mjestu, a ono se zove Sabor Republike Hrvatske. Pošto ne postoje kazne u našoj zemlji za neopravdano nedolaženje na saborsko zasjedanje, nedolasci se mogu pripisati neetičnom ponašanju.

Također donošenje zakona koji nisu u interesu građana Republike Hrvatske može se smatrati neetičnim.

“Lažna bolovanja” zaposlenika u javnom i privatnom sektoru pripadaju u neetičnost poslovanja, pošto na taj način zaposlenici oštećuju tvrtku ili državu.

Ovo je jedna od više zanimljivih tema objavljenih u knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „epubli“ (www.epubli.de). Pored standardne (uvežene knjige) izdanje je dostupno i u e-book formatu (PDF) po vrlo povoljnoj cijeni.

Dražen Katić

Hrvatsko Novinarsko Društvo 

PROGRESIJA SIROMAŠTVA!

 Neravnomjerna raspodjela financijskog kapitala

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 09. siječnja 2015.

Siromašni imaju svaki dan sve manje, a bogati sve više. Poznato je da “novac privlači novac”, međutim postavlja se pitanje što će zapravo dogoditi na kraju ako se pretoči i tih 19 % financijskoga kapitala bogatima?

Da li je zapravo ta cijela priča o financijskom kapitalu jedna iluzija, a novac samo trik kojim se ostvaruje određeni cilj?

Danas postoji samo 2% novca u fizičkom obliku (papirni novac i kovanice), a 98% je prebacivanje brojeva sa jednog bankovnog računa na drugi, odnosno virtualne transakcije putem internetskog plaćanja i plaćanja karticama, čekovima i sl.

Da li ste ikad pomislili da nestane “internet” kako bi tada bilo financijsko bogatstvo raspodijeljeno? Vi dođete u Vašu banku i želite podignuti Vaših 1.000 eura, a bankar vam da samo 20 € i kaže :”To je vaš novac, ostatak ćete dobiti kada opet budemo imali internet”!

Novi fenomen je da čak i u Švedskoj koja je glasila kao izuzetno socijalno uređena zemlja dolazi do sve jačeg rascijepa između bogatih i siromašnih.

Raspodjela bogatstva se definira “Gini indeksom”. Razvio ga je talijanski statističar Corrado Gini po kome je indeks i dobio naziv. Kada je bogatstvo potpuni jednako među svima raspoređeno Gini indeks je tada 0. Kada je sve bogatstvo u rukama samo jedne osobe, Gini indeks tada iznosi 100. Što je Gini indeks manji, to je bogatstvo ravnomjernije raspoređeno.

U 2011 godini Gini indeks je iznosio kao što slijedi:

– Norveška 22,9
- Švedska 24,4
– Hrvatska 31,0
– Europska Unija 30,7
– SAD 48,0
– Kolumbija 58,8

U Republici Hrvatskoj je raspodjela bogatstva približna kao i u Europskoj Uniji. U Sjedinjenim Američkim Državama, Južnoj Americi i Africi je bogatstvo prilično neravnomjerno raspoređeno, te postoje vrlo visoke razlike između bogatih i siromašnih.

Nakon brojnih statističkih podataka u ovom poglavlju još uvijek ostaje ključno pitanje:

“Kako je 0,1 % posto stanovništva u zadnjih 150 godina došlo u posjed 81% ukupnog kapitala?

Na to pitanje do danas nisam našao jasan odgovor. Vjerojatno se radi o cijelom nizu čimbenika, događaja, te raznih zakona koji su omogućili stvaranje tolike neravnomjerne raspodjele. Činjenica je da cijeli svijet trpi progresiju siromaštva.

Što će se dogoditi ako ostalih 19% kapitala prijeđe u ruke bogatih?

Da li je moguće taj proces zaustaviti, te na koji način?

Dosadašnja borba protiv siromaštva urodila je jedino daljnjim kontinuiranim povećavanjem siromaštva.

Da li je ta borba bila fingirana ili je vođena na krivi način?

Nadam se da će netko od Vas čitatelja naći odgovore na postavljena pitanja.

Ovo je jedna od više zanimljivih tema objavljenih u knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „epubli“ (www.epubli.de). Pored standardne (uvezane knjige) izdanje je dostupno i u e-book formatu (PDF) po vrlo povoljnoj cijeni.

Dražen Katić

Hrvatsko Novinarsko Društvo 

BITI MAJKA I POSLOVNA ŽENA!

BITI MAJKA I POSLOVNA ŽENA!

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 14.01.2015

Ova tema zahvaća u sve većem broju žensku populaciju.

Prije je svijet bio jednostavan. Muškarci su išli na posao, radili cijeli dan i donosili novac kući, a žene su odgajale djecu.

Sedamdesetih godina pojavio se pokret “emancipacije” i svijet se preko noći okrenuo na glavu. Žena domaćica je preuzela djelomično mušku ulogu i pokazala svoje kvalitete.

Pogotovo na području određenih zanimanja dogodilo se čudo. Do tada takozvana “muška zanimanja” pala su u ruke nježnijem spolu. Žene su postale profesionalni vojnici, inženjeri, vozači autobusa, piloti, kirurzi itd.

Pojava emancipacije je dodatno poljuljala mušku patrijarhalnu poziciju, jer su u nekim ekstremnim slučajevima uloge muškarca i žene u potpunosti zamijenjene.

Završni udarac “patrijarhatu” donijela je ekonomska kriza 90-tih godina koja egzistira do danas. Puno muškaraca je izgubilo zaposlenje, te su morali zamjenski preuzeti ulogu “rada u kućanstvu”. Žene su bile prisiljene ići raditi.

Zbog sve manjih primanja i sve skupljeg životnog standarda danas često obadva supružnika moraju ići na posao. Nerijetko muškarci preuzimaju i dio porodiljskog dopusta, pogotovo ako žena ima veća primanja od muškarca.

Tradicionalno je žena bila ta koja je odgajala djecu i bila kod kuće. Taj svijet više ne postoji. Sve više žena preuzima rukovodeće funkcije u politici i privredi. To su radna mjesta koja često zahtijevaju dvanaestsatno, a ponekad i duže radno vrijeme.

Međutim, kod kuće dijete želi majku.

Kako to spojiti?

Jesu li danas djeca žrtve ekonomske krize i karijere pod svaku cijenu?

Kod mojih poznanika je prije 12 godina bila slična situacija. Moj poznanik je izgubio posao i bio otpušten iz tvrtke kao tehnološki višak. Njegova supruga je bila zaposlena kod grada Štutgarta, te imala tzv. “siguran posao”. Znači egzistencija im nije bila u pitanju. Dobili su prvo jednu bebu, a dvije godine kasnije i drugu.

U Njemačkoj porodiljski dopust se ne plaća, pa žene nerijetko ostaju kraće vrijeme na porodiljskom, te odlaze ponekad i nakon 6 mjeseci ponovo na posao.

Kada se poznanikova supruga ponovo vratila na posao djeca su još bila mala. Zaposlenici koji rade za grad Štutgart imaju najčešće radno vrijeme od 09.00 do 17.00 sati. Međutim ako radite za grad, često se događa da zbog obima posla i nedovoljnog broja zaposlenika prekovremeni sati postaju pravilo, a ne iznimka. Pogotovo ako radite na nekoj rukovodećoj funkciji 9 do 10 sati dnevno je česta svakodnevnica.

Ta sudbina je pogodila i suprugu mog poznanika. Zbog prirode posla obavljala je privremeno funkciju zamjenice šefa, a nakon određenog vremena i službeno postala zamjenica. Dolazak sa posla je bio često između 18.00 i 20.00 sata navečer, te ponekad i rad vikendom. Djeca su odlazila u vrtić, kasnije počela u školu, rijetko viđajući svoju mamu. Poznanik je bio kod kuće, te preuzeo glavnu brigu o djeci, te rad u kućanstvu.

Danas su djeca velika i cjelodnevni rad njihove mame nije im više problem. Međutim kada sam bio u posjeti dok su djeca još bila mala, nebrojeno puta su pitala gdje je mama i kada će se vratiti s posla?

Znači da otac koji je bio cijeli dan na raspolaganju djeci nije mogao kompenzirati nedostatak socijalnog kontakta djece sa njihovom majkom.

Moja sestra i ja smo odrasli u nešto boljoj situaciji. Kod nas su obadvoje roditelja radila, a bili su raspoređeni u suprotne smjene, tako da nam je jedan od njih bio uvijek polovicu dana na raspolaganju. U toj situaciji su zapravo trpili naši roditelji jer su se vrlo rijetko viđali.

Koji bi bio zapravo idealan model po kome će žena zadovoljiti svoju potrebu “ići na posao”, a istovremeno imati vremena za odgoj svoje djece?

U današnjoj ekonomskoj krizi u kojoj čovjek mora biti zadovoljan ako uopće ima posao, teško je tražiti idealan model koji bi u praksi bio primjenjiv.

Model po kome muškarac radi puno radno vrijeme, a žena 4 sata dnevno, te ostatak provodi sa djecom bi bio teoretski idealan. Međutim vrlo je teško naći poslodavca koji će pristati da njegov rukovodeći kadar dolazi samo par sati na posao.

Ako bi poslodavac i pristao na to, tada biznis žena ne bi mogla ispuniti dnevne rukovodeće zadatke na poslu, te bi ostatak dana morala raditi kod kuće. U tom slučaju ne bi se mogla adekvatno posvetiti odgoju djece.

Prema Državnom zavodu za statistiku u Republici Hrvatskoj je u 2011. godini radilo sa visokom i višom školskom spremom:

– Žene 26,0 %
– Muškarci 18,3%

U političkoj vlasti 2012. u Republici Hrvatskoj je bila slijedeća raspodjelaa:

– Dužnosnici, visoki državni i javni službenici – žene 29,6%, muškarci 70,4%
– Veleposlanici – žene 14,5%, muškarci 85,5%

Nezaposlenost u 2012. prema evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje je iznosila:

_ Žene 53,1%
– Muškarci 46,9%

U Pravosuđu je 2011. bio slijedeći odnos sudaca – žena i muškaraca:

– Suci vrhovnog suda – žene 48,8%, muškarci 51,2%
– Suci općinskih sudova – žene 70,4%, muškarci 29,6%
– Suci trgovačkih sudova – žene 68,0%, muškarci 32,0%
– Suci prekršajnih sudova – žene 72,0%, muškarci 28,0%
– Suci županijskih sudova – žene 58,0%, muškarci 42,0%
– Suci ustavnog suda – žene 38,5%, muškarci 61,5%

Obrazovanje 2011. pokazuje slijedeći omjer:

– Magistri znanosti, magistri i sveučilišni specijalisti – žene 56,9%, muškarci 43,1%
– Doktori znanosti – žene 56,8%, muškarci 43,2%

Iz statistike Državnog zavoda je za zaključiti da su žene u Hrvatskoj dobro obrazovane, te primjereno zastupljene u privredi i sudstvu, a nešto manje na političkim funkcijama.

Na koji način te poslovne žene usklađuju posao sa odgojem djece najbolje bi nam one same mogle odgovoriti. Iz tih odgovora bi se sigurno mogla napisati još jedna zanimljiva knjiga!

Ovo je jedna od više zanimljivih tema objavljenih u knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „epubli“ (www.epubli.de). Pored standardne (uvezane knjige) izdanje je dostupno i u e-book formatu (PDF) po vrlo povoljnoj cijeni.

Dražen Katić

Hrvatsko Novinarsko Društvo

KAKO JE NA VRHU?

Alfa menadžer i njegov utjecaj na tvrtku

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 21. siječanj, 2015.

 
Tražeći temu za ovo poglavlje došao sam na gore navedenu ideju, te pokušao preko googla pročitati nešto više o toj temi. Upisao sam u google “alfa rukovodilac”, poslije “alfa menadžer”, te dobio rezultat pretrage nulu. Na hrvatskom jeziku o tom pojmu nije napisana ni jedna riječ.

Međutim temu ćemo ipak obraditi.

Alfa ljudi su rođeni vođe. Bilo da se nalaze u politici, vojsci, ekonomiji, medicini …oni su uvijek prvi.

Traže najviše ali najviše i daju.

Nas zanima kako utječe jedan “alfa rukovodilac” na tvrtku u kojoj je zaposlen. Alfa čovjek je također čovjek sa svojim vrlinama i manama. Znači nije nepogrešiv.

Općenito karakteristike koje obilježavaju alfa čovjeka, tj. rukovodioca su slijedeće:

– samouvjeren (posjeduje visoko samopouzdanje)
– visoko inteligentan
– postavlja visoke zahtjeve
– vrlo direktan u komunikaciji
– visoko discipliniran
– potiskuje emocije

Pošto je alfa menadžer čovjek od krvi i mesa, sa svojim manama i prednostima, on može pozitivno ali i negativno utjecati na poslovanje tvrtke u kojoj je zaposlen.

Tvrtka koja je uposlila alfa menadžera profitira njegovim radom kroz slijedeće prednosti koje on posjeduje:

 – ciljno odlučivanje
– izražena intuicija
– postizanje zacrtanih rezultata
– visoko zacrtavanje ciljeva
– poticanje drugih na uspješan rad
– visoka osobna produktivnost
– fokusiranost i objektivnost u poslu

 Međutim,, tvrtka koja je uposlila alfa menadžera mora računati i sa slabostima koje on nosi u sebi:

 – nestrpljiv u odlučivanju
– ne prihvaća tuđe mišljenje
– ne uočava važne detalje<
– preveliki pritisak na podređene
– rezultat navedenog je moguća demotivacija suradnika i podređenih

Svi mi koji imamo radno iskustvo sigurno smo se u našem poslu bar jednom sreli sa “alfa tipom rukovodioca”.

Četiri temeljne funkcije menadžmenta su:

1. Planiranje

2. Organiziranje

3. Vođenje

4. Kontrola

Za menadžere je opće poznato da imaju iznad prosječna primanja. Da li su ta primanja opravdana ili ne, o tome bi se moglo dugo diskutirati. Posebno su dobro plaćeni visoki menadžeri banaka i autoindustrije, kao i energetskih koncerana.

Njemačke novine Augsburger Allgemeine 14. juna 2013 prikazale su listu najbolje plaćenih menadžera u Njemačkoj u 2011. godini. Redoslijed je slijedeći:

1. Martin Winterkom (VW AG) – godišnje primanje 16,5 milijuna eura

2. Josef Ackermann (Deutsche Bank) – godišnje primanje 9,4 milijuna eura

3. Peter Löschner (Siemens AG) – godišnje primanje 8,7 milijuna eura

4. Dieter Zetsche (Daimler AG) – godišnje primanje 8,6 milijuna eura

5. Wolfgang Reitzle (Linde AG) – godišnje primanje 6,7 milijuna eura

6. Jürg Gerßmann (REW) – godišnje primanje 6,4 milijuna eura

7. Norbert Reithofer (BMW AG) – godišnje primanje 6,1 milijuna eura
8. Herbert Hainer (Adidas) – godišnje primanje 5,9 milijuna eura
9. Kasper Rorsted (Henkel) – godišnje primanje 5,4 milijuna eura
10. Frank Appel (Deutsche Post) – godišnje primanje 5,2 milijuna eura

Portal “Poslovni savjetnik.com” je 16.05.2011 na svojoj stranici objavio listu najbolje plaćenih menadžera u Republici Hrvatskoj, kako slijedi:

1. Franjo Luković, Zagrebačka banka, te Božo Prka, Privredna banka, procjena oko 90.000 kuna/mjesečno

2. Emil Tedeschi, Atlantik grupa, 87.900 kn/mj i menadžerski bonus 2,7 milijuna kuna

3. Ivica Mudrinić, Hrvatski telekom, 83.300 kn/mj i menadžerski bonus 666.200 kn

4. Irena Jolić Šimović, Hrvatski telekom, 62.900 kn/mj i menadžerski bonus 92.200 kn

5. Božidar Poldrugač, Hrvatski telekom, 59.900 kn/mj i menadžerski bonus 225.700 kn

6. Branka Skaramuča, Hrvatski telekom, 55.300 kn/mj i menadžerski bonus 215.700 kn

Iz prikazanih lista vidimo da su menadžerska primanja i bonusi astronomske sume.

Prosječna plaća u Njemačkoj prema Saveznom uredu za statistiku je 28.000 eura godišnje. Godišnja plaća šefa Volkswagena Martina Winterkoma je 16,5 milijuna eura. Uz malo matematike dolazimo do zaključka da prosječni radnik u Njemačkoj da bi zaradio godišnju plaću gospodina Winterkoma mora raditi 600 godina. Prosječna plaća u Republici Hrvatskoj iznosi 5.000 kn. U omjeru sa menadžerskim plaćama i bonusima u Republici Hrvatskoj prosječna zarada radnika je premala.

Prva zemlja koja se referendumom pobunila protiv nerealno visokih menadžerskih primanja bila je Švicarska. Povod referendumu je bio menadžer Daniel Vasella koji je prilikom odlaska iz tvrtke Novartis trebao dobiti otpremninu od 60 milijuna eura kao nadoknadu da se u budućnosti ne zaposli kod konkurencije. U ožujku 2013. Švicarci su izišli na referendum, te se sa 67,9% glasova odlučili protiv visokih isplata menadžerima. Inicijativa poduzetnika i neovisnog političara Thomasa Mindera protiv visokih menadžerskih primanja prethodila je referendumu.

Inicijativa je zahtjevala da:

– Dioničari sami odlučuju o primanjima menadžera
– Otpremnine menadžera u milijunskim iznosima trebaju biti zabranjene
– Za nepoštivanje zakona kazna zatvora do tri godine i novčana kazna

Zahtjevi “Minderove inicijative” u slijedeće dvije godine trebali bi biti zakonom regulirani.

Primanja Top menadžera su nerealno visoka. Isplatom tog novca direktno se oštećuje tvrtka. Veliki koncerni gotovo da vode natjecanje tko će svoje menadžere više platiti, te na taj način pokušavaju osigurati vodeću poziciju u branši. To je štetna pojava kojoj se treba suprotstaviti i u zemljama Europske Unije, a ne samo u Švicarskoj.

Ovo je jedna od zanimljivih tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „epubli GmbH.“

Dražen Katić

Hrvatsko Novinarsko Društvo 

SOCIJALNI KONTAKTI I POSLOVANJE!

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 27.01.2015.

 
Socijalni kontakti su za nas ljude jednako bitni kao hrana i piće.

Francuski kralj Ludwig XIV je u srednjem vijeku sproveo eksperiment sa novorođenom djecom. Djeca su bila redovito hranjena i previjana međutim, sa njima se nije smjelo pričati, te su bila potpuno sama, zaključana u sobi. Kralj Ludwig XIV je tim eksperimentom htio utvrditi da li su djeca sposobna sama razviti materinski jezik bez da se sa njima komunicira. Rezultat eksperimenta je bio da su djeca poumirala.

Tragični eksperiment je pokazao da socijalni kontakt i komunikacija za nas ljude igraju životno važnu ulogu.

Socijalne kontakte dijelimo na fizičke socijalne kontakte i virtualne socijalne kontakte.

Fizički socijalni kontakt je kada sa prijateljima odemo na nogometnu utakmicu ili sa prijateljicom na jutarnju kavu.

Izumom telefona, kasnije interneta i mobitela omogućen je virtualni socijalni kontakt. To znači da kad telefoniramo ili kad elektronski pišemo sa našim prijateljima kontaktiramo virtualno!

U posljednjih 5 godina došlo je do eksplozije društvenih mreža koje nam nude i omogućavaju virtualne socijalne kontakte. Neke od mreža su besplatne, druge se plaćaju. Neke imaju poslovni karakter, druge pak zabavni!

Neke od društvenih mreža koje imaju poslovni karakter su:

–  Xing
– Google plus
– Facebook (Poslovni profili)
– Linkedin

 Društvene mreže zabavnog karaktera su:

 – Facebook (Privatni profili)
– My Face
– Twitter
– Skype / You Tube

 Mi ćemo reći par riječi više o društvenim mrežama poslovnog karaktera!

Već se godinama pitam koji je ispravan omjer u participiranju fizičkog i virtualnog socijalnog kontakta. Prije sam mislio da je jedan ili dva sata dnevno maksimum koji smijemo participirati u virtualnoj komunikaciji. Kako je obim posla tijekom godina poprimao sve više virtualni karakter, moje mišljenje se također mijenjalo. Danas znam da ne postoji pravilan omjer.

Sve dok virtualna komunikacija ne poprimi obilježje “ovisnosti” sve je u redu. Poslovno gledano postoji ogromna korist od virtualne komunikacije. U zadnje dvije godine mnoge tvrtke nude “virtualno školovanje” i “virtualne seminare”, a sve zahvaljujući specijalnim programima za održavanje virtualnih konferencija! Ta nova tehnologija uveliko smanjuje troškove školovanja pošto se sudionici seminara (konferencije) mogu nalaziti čak na različitim kontinentima pred svojim računalom.

Socijalni kontakti igraju u poslovanju bitnu ulogu kao i u privatnim životu. U poslovnim društvenim mrežama sreću se ljudi koji imaju prvenstveno za cilj poslovanje. Čim imamo više socijalnih kontakata u poslovnoj društvenoj mreži povećava se mogućnost da ćemo naći kupca za naš proizvod, pronaći adekvatno radno mjesto, pronaći projekt ili investitora. Prva poslovna društvena mreža sa kojom sam se ja susreo bila je Xing.

Na jednom seminaru koji se 2007. održavao u Štutgartu voditelj seminara mi je predložio da napravim poslovni profil u Xingu. Registracija je bila besplatna kao i prvih mjesec dana korištenja mreže.

Napravio sam uz njegovu pomoć profesionalni poslovni profil koji postoji još i danas i koji je moja poslovna osobna iskaznica. U njemu se nalazi cijeli moj životopis tako da potencijalni “kontakti” na jednostavan način vide odgovara li moj profil njihovim poslovnim željama i potrebama.

Nakon nekoliko dana dva moja poznanika i ja na istom seminaru smo osnovali jednu poslovnu grupu.Dali smo joj naziv “Umwelt-Verkehr-Neue Tehnologie” ili skraćeno UVNT GRUPA.U grupi smo načinili poglavlja sa raznim poslovnim temama, na više jezika o kojima se moglo pisati i diskutirati. Svakodnevno se povećavao broj članova. Članovi su bili studenti, inženjeri, profesori, novinari, pravnici, ekonomisti itd.

Nakon što smo prikupili prvih 200 članova grupe, organizirali smo i prvi susret “u živo u Štutgartu” u jednom lijepom kafiću. Prva tema je pored neobaveznog čavrljanja bila diskusija o industriji i novim tehnologijama.

Grupa se bavila, a bavi se još i danas sa tri temeljna područja:

– Elektromobilitet i nove tehnologije
– Obnovljivi izvori energije
– Održivi razvoj

Grupa ima internacionalni karakter. U prvih par godina održali smo 25 sastanaka, seminara i predavanja u Štutgartu, nekoliko skupova u Minhenu, Hamburgu, Berlinu, Zagrebu.

Ugostili smo različite predavače sa fakulteta, razne tvrtke, sudjelovali na bezbrojnim skupovima, predavanjima, seminarima, kongresima.

Volonterskim radom u UVNT GRUPI stekao sam bezbrojne “socijalne kontakte”. Neki su prerasli u prijateljstva.

Na seminarima i predavanjima koja smo održavali došlo je do poslovnog povezivanja pojedinaca kao i tvrtki. To je bio jedan predivan period u kome sam bio prisutan kao organizator ili kao gost.

UVNT GRUPA postoji i danas. Članovi se više sastaju virtualno i razmjenjuju iskustva, potrebe i informacije u poslovanju. Prije nekoliko mjeseci dok sam bio u šetnji u Štutgartu sreo sam jednog člana, te smo kratko popričali o radu grupe. On je bio prisutan na dosta sastanaka koje smo održali. Upitao me kada će biti novi skup! Odgovorio sam: “Kada pronađemo kvalitetnu temu sastanka ili kvalitetnog referenta organizirat ćemo skup”.

UVNT GRUPA danas broji preko 2700 članova iz različitih zemalja, te različitih poslovnih profila. Grupa ima tri moderatora koji vode komunikaciju i organiziraju susrete.

I danas kada sudjelujem na nekom kongresu iz područja novih tehnologija ili održivog razvoja, ispunjavajući prijavnicu prijavljujem se kao član UVNT GRUPE. Često sam naziv grupe izaziva zanimanje drugih sudionika, te nerijetko moram objašnjavati što znači skraćenica UVNT GRUPA.

Socijalni kontakti u poslovanju igraju vrlo važnu ulogu. Oni omogućavaju pronalaženje novih poslovnih partnera, proširenje proizvodnje i poslovnu komunikaciju.

Svima onima koji su privatnici ili zaposlenici u društvenom ili privatnim sektoru savjetovao bi da naprave svoj poslovni profil u nekoj od poslovnih društvenih mreža. Taj profil je Vaša poslovna osobna iskaznica koja će Vam zasigurno pomoći u daljnjem poslovanju.

Kada smo mi osnovali UVNT GRUPU ona je bila jedna od prve tri grupe u Xingu koja se bavila temom održivog razvoja. Danas postoje stotinu takvih grupa. Uvijek je lijepo biti “pionir” u nekom području, te svojim iskustvom i znanjem uputiti i druge na ispravan poslovni put.

Ono što je najvrjednije u poslovanju, to je iskustvo. Njega ne možete posuditi, kupiti ili iznajmiti. Iskustvo morate proživjeti. Ono je individualno i služi razvoju pojedinca kako u privatnom tako i u poslovnom životu.

Svijet u kome živimo postaje sve virtualniji i zato ako još nemate svoj poslovni profil napravite ga odmah nakon čitanja ovog poglavlja!

 Ovo je jedna od zanimljivih tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries Inc.“

Dražen Katić

Hrvatsko Novinarsko Društvo 

INTUITIVNO ILI RACIONALNO?

Kako donositi poslovne odluke?

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 03.02.2015

 
Poznato je da u visokom (top menadžmentu) menadžeri većinu odluka ne donose racionalnim zaključivanjem nego intuitivno!

Top menadžment je najviša razina menadžmenta. On donosi najvažnije odluke za koncern i odgovoran je za njegovo poslovanje.

Što je to zapravo intuitivno, a što racionalno odlučivanje?

Evo jednostavan primjer! Odlučili smo ići u šetnju šumom. Put nam nije poznat ali vjerujemo da se nećemo izgubiti. Nakon dužeg vremena glavni put na kome se nalazimo račva se (razdvaja) u dva dijela.

Kojim dijelom krenuti?

Razum će nas pokušati orijentirati prema mahovini, suncu ili zvijezdama ako je već pala noć. Također će naš razum zapovjediti da izvadimo iphone iz džepa i preko GPS-a pronađemo put kući.

Intuicija će nam tiho reći “kreni lijevo ili desno”.

Koji ćemo odgovor poslušati? Racionalan ili intuitivan?

Intuicija je sposobnost osjećanja (primanja) signala u vezi rješavanja nekog problema. Intuitivni signal, odnosno prvi signal koji dobijemo iz podsvjesnoga je uvijek ispravan. Ljudi intuiciju često poistovjećuju sa “osjećajem iz trbuha”!

Čovjek kao medij uvijek dobije ispravan intuitivni signal (odgovor na problem ili situaciju). Mi ćemo taj signal ispravno interpretirati samo ako smo mi kao prijemnik sposobni primiti informaciju.

Često se događa da intuitivno poslani signal iz podsvijesti, u našem primjeru “Top menadžer” nije u mogućnosti primiti. Postoji više razloga da čovjek signal ne može primiti, odnosno da intuicija ne funkcionira.

Razlozi su slijedeći:

– neispavanost ili preveliki umor
– konzumirani alkohol
– velika ljutnja ili srdžba
– osobni problemi
– bolest
– strah (blokira intuiciju)
– izuzetna dominacija ega

Kao što sam već naveo Top menadžment odlučuje većinom intuitivno. To je ispravno jer naš razum često griješi. Međutim kada se menadžer nalazi u jednom od gore navedenih stanja njegova odluka će biti kriva.

Svake sekunde naš mozak primi do 11 milijuna bita informacija. Maksimalno 40-60 bita u sekundi može biti svjesno prihvaćeno i prerađeno. Naš mozak konstantno određuje koje su informacije važne, a koje nevažne, te ih registrira, pohranjuje i procjenjuje.

Iz podsvjesno pohranjenih informacija čovjek dobiva intuitivni odgovor.

Vrlo često se događa da vrhunski menadžeri koji vode godinama dobro koncerne prouzroče u jednom trenutku milijunske štete i gubitke.

Tada se ti menadžeri najčešće povuku sami iz koncerna ili tvrtke sa milijunskim odštetama koje im tvrtka plati. Paradoks je velik. Međutim gotovo da u praksi ne postoje visoke novčane kazne ili kazne zatvora za menadžere koji su nenamjerno nanijeli velike gubitke ili čak uništili tvrtke.

Da li je to na kraju pravedno i ispravno?

Vjerojatno su menadžeri htjeli učiniti sve najbolje. Međutim večer prije su popili čašicu više, 2 sata manje spavali i ujutro napola mamurni otišli na posao. Na poslu ih je čekalo donošenje važne poslovne odluke. Donesena je kriva “intuitivna” odluka.

U arapskom svijetu je poznato da se ne konzumira alkohol prije zaključivanja posla. Tek nakon što je posao zaključen poslovni partneri smiju popiti čašicu.

Najčešće korištene metode odlučivanja u menadžmentu su:

1. Intuitivna metoda – dobivena informacija dolazi iz podsvjesnoga

2. CAF (Consider all facts) – cilj ove metode je prikupiti sve informacije i faktore koji su važni za poslovnu odluku. Prikupljene podatke zapisujemo. Pomoću njih donosimo racionalnu odluku.

3. PMI (Plus-minus interesi) – u toj metodi se prepoznaju i uspoređuju pozitivni i negativni aspekti i pokazatelji. Ova metoda ne daje jasan odgovor na pitanje “da ili ne”. Cilj metode je našu pažnju usmjeriti na plus-minus pokazatelje, te na taj način dobiti jasniji uvid u poslovnu odluku. Ta odluka je također racionalna poslovna odluka.

4- Matrix odluka – ova metoda koristi se za donošenje čistih racionalnih poslovnih odluka. Postupak je slijedeći

a) Traženje kriterija za donošenje odluke. Primjenjuju se samo pozitivni kriteriji.
b) Kriterijima dajemo ocjene od 1 do 6. Najbolji dobivaju ocjenu 6, a najlošiji 1.
c) Kriteriji koji su dobili najviše ocjene koriste se za donošenje poslovne odluke.

5. Scenario analiza – ova metoda služi za razvoj alternativnih mogućnosti za budućnost. Prognoze i planiranje se donose za slijedećih 5-10 godina. Ova metoda temelji se na prosuđivanju.

Donose li žene bolje poslovne odluke nego muškarci?

Studija objavljena 2013. u časopisu “International Journal of Business Governance and Ethics” koju su proveli profesor Chris Bart (sveučilište Ontario), te Gregory McQueen i A.T. Still (sveučilište Arizona) navodi:

“Već neko vrijeme znamo da tvrtke koje imaju više žena u odborima ostvaruju bolje rezultate …Naši rezultati pokazuju da žene u odborima nisu više samo ispravna stvar nego i pametna stvar.”

Studija dalje pokazuje da su žene koje su direktori u korporacijama sklonije odlučivati na način da uzimaju u obzir šire interese kako bi donijele fer i moralnu odluku.

Žene u odlučivanju imaju tendenciju da prilikom donošenja odluka koriste elemente suradnje i suglasnosti.

Studija je dalje pokazala da tvrtke sa najmanje jednim ženskim direktorom imaju 20% manju vjerojatnost da će otići u stečaj.

Nadalje u studiji stoji da su tvrtke koje su imale više žena u svojim upravnim odborima ostvarile bolje financijske rezultate.

U toj zanimljivoj studiji je učestvovalo 600 sudionika. Rezultati studije u potpunosti odgovaraju poslovnoj stvarnosti.

Na rezultate studije možemo nadovezati činjenicu da su žene intuitivnije od muškaraca, te im ta prednost daleko pomaže u donošenju ispravnih poslovnih odluka.

Ovo je jedna od zanimljivih tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „epubli GmbH.“

Dražen Katić

Hrvatsko Novinarsko Društvo 

 

OTVORENA ŽIVOTNA VRATA!

Volonterski rad kao važan faktor ekonomske stabilnosti svake zemlje

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 10. veljače 2015.

 
Volontiranje je rad kao i svaki drugi. Donosi “dobit” onome za koga radimo u obliku proizvoda ili usluge, a mi za volontiranje ili ne ostvarujemo dohodak ili je visina tog dohotka u pravilu znatno niža od plaće redovnog zaposlenika!

Postavlja se pitanje: Zašto onda toliko ljudi sudjeluje u volonterskom radu?

U Njemačkoj svaki treći građanin je uključen u neki vid volonterskog rada. Znači oko 27 milijuna ljudi aktivno proizvodi, popravlja, podučava, gasi vatru, pruža prvu pomoć itd.

Taj volonterski rad ima u Njemačkoj ekonomsku godišnju vrijednost od oko 75 milijardi eura.

U volonterski rad su uključene sve tri generacije: mladi, ljudi srednje dobi i umirovljenici.

Usudio bi se tvrditi da se u Njemačkoj samo na nekoliko dana otkaže ukupan volonerski rad, kratkotrajno bi došlo do ekonomskog i socijalnog kolapsa zemlje.

Neki tipično volonterski poslovi su: Dobrovoljna vatrogasna društva, Crveni križ, Caritas, rad u staračkim domovima, volontiranje u sportskim i kulturnim društvima, volontiranje u političkim strankama i na političkim funkcijama itd.

Volontiranje je staro koliko i svijet. Uvijek je čovjek čovjeku pomagao.

U bivšem sistemu socijalističkog samoupravljanja bile su poznate “Omladinske radne akcije ” u kojima su mladi ljudi sudjelovali u izgradnji cesta, vodovoda i sl.

Dobrovoljna vatrogasna društva i Crveni križ su vrlo stare institucije koje se temelje na volonterskom radu.

Koji su motivi volonterskog rada?

Volonterski rad nije dobno ograničen, kao ni spolom, kvalifikacijom, a niti materijalnim statusom.

Temeljni motivi volonterskog rada su:

1. Stjecanje radnog iskustva. Ovaj motiv je pretežno vezan za mlađu generaciju učenika ili studenata koji nakon završenog školovanja trebaju stupiti u radni odnos. Volonterskim radom u nekoj od dobrovoljnih organizacija stječu dragocjena radna iskustva koja im kao reference odlično nadopunjuju molbu za posao.

2. Socijalna odgovornost. Ovaj motiv je karakterističan za sve dobne granice. Svaki pojedinac je jedinka društva. Jedino socijalno stabilno društvo može ponuditi svim građanima socijalnu sigurnost (plaće, mirovine, zdravstveno osiguranje, dječje doplatke, naknade za nezaposlene, socijalnu pomoć). Volonterskim radom jačamo socijalnu stabilnost države, te samim tim i vlastitu socijalnu sigurnost.

3. Socijalni kontakti. Taj motiv volonterskog rada je također jednak za sve. Svaki čovjek ima potrebu socijalnog kontakta. Ovdje bih mogao naglasiti pripadnike treće dobi koji žive sami. Njima volonterski rad pruža idealnu priliku da daju svoj “doprinos društvu”, a pored toga vrijeme provedu u druženju sa drugim volonterima.

4. Mogućnost ostvarenja stalnog radnog odnosa. Ovaj motiv je interesantan za mlađu generaciju nakon završenog školovanja. U njemačkim tvrtkama i koncernima često mladi ljudi nakon završenog školovanja idu 6 mjeseci volontirati. Na taj način stječu radno iskustvo, te se druže se sa zaposlenicima i pretpostavljenima. Volontiranjem stječu odličnu bazu da se natječu za slobodno radno mjesto koje tvrtka raspiše, odnosno da se zaposle u sestrinskoj tvrtci ili drugoj tvrtci koja ima isti ili sličan proizvodni proces.

5. Suzbijanje negativnih simptoma prilikom nezaposlenosti. Svi koji smo bar jednom bili nezaposleni znamo kakav je to život. Kratko ga možemo okarakterizirati kao “Puno slobodnog vremena i malo novca”.

6. Nakon dobivenoga otkaza u tvrtci ljudi vrlo rijetko odmah pronađu drugi posao. Naknada za nezaposlenost je daleko niža od plaće pa nam ne omogućava jednaki životni standard, a i traje samo ograničeno vrijeme. Nakon dobivenoga ili datog otkaza u tvrtci prvi tjedan možemo ostati kod kuće, srediti misli i odmoriti se, otići sa prijateljima na piće. Možemo to učiniti još jedan tjedan, ali treći tjedan će polako početi kriza. Zaposleni prijatelji nemaju više vremena za nas, djeca idu u školu, supruga / suprug rade, televizijski program postaje dosadan. Da bi izbjegli negativne simptome koji prate nezaposlenost (egzistencijalne brige, dosada i monotonija, bezvoljnost, osjećaj manje vrijednosti itd.) idealno je da započnemo neki volonterski rad koji će nam pomoći da prevaziđemo period do novog zaposlenja ili nas čak odvesti na put do stalnog posla.

7. Osjećaj “potrebnosti i vrijednosti”. Ovi posljednji motivi su karakteristični posebno za treću generaciju. Potpuno pogrešan stav o trećoj generaciji je: “Odgojili su djecu, otišli u mirovinu i nikome više ne trebaju”. Da bi umirovljenici ponovo dobili osjećaj da su potrebni zajednici i da poslovno još vrijede često se odlučuju na volonterski posao. Volonterski rad im ispunjava svakodnevnicu, omogućuje socijalne kontakte, te daje potpuni osjećaj “potrebnosti i vrijednosti”.

U zemljama južne, jugoistočne i jugozapadne Europe do posljednjih godina volonterski rad je bio čak i rijetkost. Polako se probija svijest o potrebi volontiranja kao društvene i socijalne komponente, te komponente podržavanja ekonomske stabilnosti države.

U Republici Hrvatskoj je 31.05.2012 pokrenuta akcija za suzbijanje nezaposlenosti mladih – “Volontiranje za 1600 kuna mjesečno + mirovinsko osiguranje”.

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava Republike Hrvatske je objavilo da je tijekom 2012. godine 9.583 osoba volontiralo, te je do 25. travnja 2013:

• 2.538 osoba ponovo u evidenciji nezaposlenih

• 3.084 osoba je zaposleno nakon isteka mjera

Mjere volontiranja u Republici Hrvatskoj su namjenjene osobama višeg i visokog obrazovanja do 29 godina koje nemaju više od 6 mjeseci radnog iskustva u svome zanimanju i mladima do 25 godina sa završenom srednjom školom bez radnog iskustva.

U Republici Hrvatskoj postoje 4 regionalna volonterska centra: Zagreb, Rijeka, Split i Osijek. Volontirati se može u udrugama, zakladama, vjerskim zajednicama, sindikatima, turističkim zajednicama, javnim ustanovama, tijelima državne uprave, te jedinicama lokalne samouprave.

Najčešća područja volontiranja u Republici Hrvatskoj su:

• socijalne aktivnosti za djecu i mlade

• rad sa siromašnim, starijim i osobama sa invaliditetom

• briga za životinje

• domene ljudskih prava, kulture, sporta i zaštite okoliša

Svi znamo da je volonterski rad koristan rad kako za društvo tako i za pojedinca. Za njega volonter dobiva ili malo novca ili ništa, međutim volonterskim radom se nerijetko otvaraju neka “vrata u životu” koja inače sami ne bi otvorili. Volontiranje jača duh zajedništva.

Uz sve nabrojene pozitivne aspekte još uvijek postoji otpor volonterskom radu u zemljama južne, jugoistočne i jugozapadne Europe. Nadajmo se brzom zaokretu.

Ovo je jedna od zanimljivih tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko njemačke izdavačke kuće „epubli GmbH.“

Dražen Katić

Hrvatsko Novinarsko Društvo 

MLADI IMAJU PRAVO NA BUDUĆNOST!

 Nezaposlenost mladih -ozbiljan socijalno -ekonomski problem

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 18. veljače 2015

 
Problem nezaposlenosti mladih osoba je daleko veći nego što se prikazuje.

Naš mirovinski sustav za sad funkcionira jer se u njega uplaćuje novac. Djed i baka dobivaju svaki mjesec mirovinu jer unuci koji rade uplaćuju mjesečno novac u mirovinski fond. Premda baka misli da njena mirovina dolazi od novca kojeg je ona davno uplaćivala, da je taj novac netko stavio u trezor i sad joj isplaćuju svaki mjesec “njeno”, stvarnost je drugačija.

Nezaposlenost mladih osoba gotovo u cijeloj Europi poprima tendenciju rasta.

Prema statističkom izvješću “Statiste” postotak nezaposlenosti mlađih od 25 godina u svibnju 2013. je iznosio:

Grčka – 59,20%
Španjolska – 56,50%
Hrvatska – 52,10%
Portugal – 42,10%
Italija – 38,50%
Cipar – 34,80%
Slovačka – 34,60%
Mađarska – 27,60%
Poljska – 27,50%
Irska – 26,30%
Bugarska – 26,20%
Francuska – 25,30%
Švedska – 23,40%
Rumunjska – 23,10%
Belgija – 22,70%
Letonija – 22,00%
Slovenija – 21,70%
Litva – 21,10%
Finska – 20,90%
Velika Britanija – 22,20%
Luksemburg – 19,40%
Češka – 18,70%
Estonija – 17,40%
Malta – 12,10%
Danska – 11,60%
Nizozemska – 10,60%
Austrija – 8,70%
Njemačka – 7,60%

….

Europska Unija- 23,30%

U svibnju je u Europskoj Uniji bilo više od 5,6 milijuna mlađih od 25 godina bez zaposlenja.

To predstavlja ne samo financijski i socijalni problem, već i etički problem. Mlada generacija nije ni u kom slučaju uzrokovala globalnu ekonomsku krizu i shodno tome ima pravo na budućnost kao i prethodne generacije.

Problem nezaposlenosti mladih razmatran je 03.07.2013 na konferenciji u Berlinu koja je nosila naziv “Borba protiv nezaposlenosti mladih u Europi”. Europska Unija želi do 2015. investirati 8 milijardi eura u europske regije gdje je više od 25% mladih bez posla. Također je otvorena mogućnost da mladi koji su nezaposleni mogu ići u razvijenije zemlje Europske Unije, te tamo apsolvirati doškolovanje , odnosno usavršavanje.

U tu svrhu osnovan je program “MobilPro – EU” koji će financirati projekt doškolovanja mladih.

Postavljaju se sljedeća pitanja:

1. Kako je uopće došlo do fenomena da mladi ljudi nemaju posla?
2. Zašto se poslodavci ustručavaju zaposliti mlade ljude iako trebaju radnu snagu?
3. Tko ima pravo tražiti “radno iskustvo” od mladih osoba prilikom raspisivanja natječaja za posao?
4. Da li je “volontiranje” riješenje tog problema i spojnica između nezaposlenosti i stalnog zaposlenja?
5. Koje su dugoročne posljedice u socijalno ekonomskom pogledu zbog nezaposlenosti mladih?
6. Kako se nezaposlenost mladih odražava na njih same, njihovu psihu, njihove ambicije i ciljeve u životu?
7. Da li je doškolovanje, odnosno specijalizacija mladih riješenje problema?

Nezaposlenost mladih u Republici Hrvatskoj je iznimno visoka i zauzima treće mjesto u Europskoj Uniji sa 52,10%. Volontiranjem za 1600 kuna mjesečno se samo djelomično ublažavao gorući problem, pošto za sad samo jedna trećina mladih nakon završenog volontiranja dobiva stalno radno mjesto i to većinom u državnom sektoru.

Doškolovanje u nekoj drugoj ekonomski razvijenijoj zemlji Europske Unije može dodatno ublažiti problem nezaposlenosti mladih Republike Hrvatske.

Međutim koje dodatne mjere može poduzeti Hrvatska vlada i privatni sektor da bi se mladim ljudima pružila šansa za život i rad?

Hrvatska vlada nužno treba uvesti prekvalifikaciju mlađih od 25 godina koji pokazuju poseban interes za područje informatike i programiranja. To sam područje naveo kao treću stratešku točku ekonomskog razvoja Republike Hrvatske. Mlada generacija je odrasla sa osobnim računalom, programi se danas ugrađuju po svuda, a sredstva za rad su minimalna. Prekvalifikacijom u programere bi zaposlili znatan broj mladih ljudi, a neki od njih bi ubrzo postali poduzetnici, te omogućili daljnje zapošljavanje mladih. Programi su skupi proizvod, lako ih je prodati i donose dobru zaradu.

Prije više godina Njemačka je imala potrebu za programerima, te je nedostatak kadra riješila izdavanjem radnih dozvola programerima iz Indije. Nakon dvije godine rada indijski programeri su skupivši radno iskustvo napustili Njemačku, te otišli raditi isti posao u Ameriku koja je taj posao bolje plaćala. Nakon te pogreške, Njemačka je uvidjela da je trebala prekvalificirati nezaposlene inženjere u Njemačkoj koji bi taj posao obavljali ništa lošije od Indijaca, te ostali raditi i dalje u Njemačkoj.

Loši politički potezi imaju dalekosežne posljedice kako za ekonomiju zemlje, tako i za one koji su u potrazi za poslom. Nadam se da Hrvatska neće učiniti iste greške koje je počinila Njemačka politika.

Većina mladih koji su nakon volontiranja u Hrvatskoj dobili posao zaposlili su se u državnom sektoru. Privatni sektor je jako loše zastupljen kod zapošljavanja mladih. Anketa je pokazala da mladi ljudi u Hrvatskoj daleko više preferiraju posao u državnoj službi, nego kod privatnika. Jednim dijelom je to utjecaj filozofije bivšeg socijalističkog sistema, a loša tržišna pozicioniranost privatnih tvrtki i obrta je dodatni utjecaj.

Svaka država i svako društvo živi od privatnog sektora. Malo i srednje poduzetništvo su stupovi ekonomske stabilnosti svake zemlje. Privatni sektor bi trebao sa državnim sektorom ravnopravno sudjelovati u borbi za zapošljavanje mladih, te u mladima vidjeti potencijal i šansu za daljnji rast i razvoj. S druge strane mladi ljudi bi u privatnom sektoru trebali vidjeti dugogodišnjeg partnera sa kojim će započeti stvarati bolju ekonomsku budućnost.

Državni sektor (birokratski aparat) je sam po sebi prevelik i preskup.

U budućnosti će biti neophodno smanjenje birokratskog aparata, kako bi osigurali stabilniju ekonomiju cijele Europske Unije.

Ovo je jedna od zanimljivih tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko njemačke izdavačke kuće „epubli GmbH.“

Dražen Katić

Hrvatsko Novinarsko Društvo