NAJVAŽNIJI JE OSMIJEH!

 

Kakvu turističko-ugostiteljsku ponudu treba Republika Hrvatska!

Piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 19. veljače 2014.
 

Za Republiku Hrvatsku turizam igra jako važnu ulogu! Za kvalitetni turizam morate imati jako dobru ugostiteljsku ponudu. Te dvije stvari idu jednostavno zajedno.

Bilo da se radi o godišnjem odmoru na moru, odlasku na skijanje, seoskom turizmu, brdskom ili planinskom turizmu koji je popraćen vožnjom bicikla ili planinarenjem, medicinskom turizmu i wellnessu,  morate imati kvalitetne popratne ugostiteljske objekte!

Sjećam se kada sam 2010 godine u maju  proveo par dana godišnjeg odmora  u Austriji u blizini Kitzbühela. Krenuli smo iz Štutgarta, temperatura je bila gotovo 30 stupnjeva celzijusa. Za par sati vožnje stigli smo u Kitzbühel, te se tada počeli penjati automobilom na Alpe. Sat vožnje samo u brdo.

Zaboravio sam koja je to bila nadmorska visina, ali znam da smo nakon sat vožnje završili među oblacima.
Konačno smo došli do jednog lijepog motela gdje smo rezervirali par dana. Temperatura je bila oko 1 stupanj, znači razlika u temperaturi u 5 sati gotovo 30 stupnjeva celzijusa.

Motel je bio obiteljski obrt, jako ugodna atmosfera, familijski odnos prema gostu. Imao je unutarnji bazen, saunu, prostor za wellness. Što čovjeku više treba?

Međutim, što da radite u Alpama cijeli dan?

Gledati televiziju možete i kod kuće, a u sauni i bazenu ne možete ostati cijeli dan!

Pošto smo mi došli iz Štutgarta, a tamo ljudi rado pješače odlučili smo se ići pješice u brdo, svaki dan u drugom pravcu.

Drugi dan smo krenuli  nakon doručka na pješačenje. Temperatura je bila oko nule i polako je počinjao snijeg. Penjali smo se sve više i više u brdo prema oblacima. Osim prekrasne prirode, nije bilo nigdje ničega. Nakon sat vremena penjanja nismo sreli više niti jednog čovjeka, međutim nastavili smo dalje.

Najveći problem je bio da nismo ponijeli ništa za jelo i piće jer smo računali da postoji neki mali restoran za turiste. Tako je i bilo. Nakon sat vremena penjanja došli smo do jednog malog restorana koji je bio zatvoren, a radio je samo vikendom, naravno iz razumljivih razloga.

Nastavili smo pješačenje. Penjali smo se skoro 2 sata u planinu. Imao sam osjećaj da se penjemo na nebo, bili smo jako žedni i disanje je bilo otežano. Pošto nismo ponijeli vodu pili smo  iz obližnjih glečera koji su se topili. Kako smo nastavili penjanje snijega je bilo sve više i više.

Nakon gotovo 3 sata penjanja na planinu naišli smo na jednu malu vikendicu sa terasom, te stolom i klupom. Terasa je bila otvorena tako da smo sjeli na klupu, te od iscrpljenosti odspavali pola sata. To je bilo prvo mjesto nakon 3 sata penjanja na koje smo mogli sjesti i malo se odmoriti. Poslije kratkog sna, krenuli smo natrag niz planinu. Trebalo nam je 2 sata da stignemo do motela.

Ne mogu vam opisati osjećaj kada smo ugledali motel, znali smo da je tamo toplo, da ima hrane i pića.

Ovom pričom sam vam htio skrenuti pažnju na to, koliko su važni ugostiteljski objekti u turizmu.

Turizam u Republici Hrvatskoj igra presudnu ulogu i bitno utječe na životni standard građana, indirektno preko bruto društvenog proizvoda ili direktno preko mjesečnih primanja onih koji rade u turizmu. Svaki godišnji odmor pamti se posebno  po tome kakvu smo imali ugostiteljsku ponudu. Da li je hrana bila ukusna i raznovrsna, da li je bila svježe pripremljena?  Sve to ostaje dugotrajno u pamćenju turista.

Međutim odnos ugostiteljskog osoblja prema turistima ostaje u najdužem sjećanju. Od konobara koji vas poslužuje, glavnog kuhara koji prati izdavanje večere, menadžera hotela koji vas ljubazno pozdravi, pa do spremačice koja svako jutro uredi vašu sobu. Ako je njihov odnos bio profesionalan i ljubazan turist to gotovo nikada neće zaboraviti.

Ponekad nesvjesno uspoređujem ugostiteljsku ponudu zemalja u kojima sam proveo godišnji odmor sa ugostiteljskom ponudom u Republici Hrvatskoj.

Kod nas je hrana dobra i ako niste previše izbirljivi biti ćete sa tom ponudom zadovoljni. Međutim nedostaju  popratni sadržaji koji su sastavni dio turizma.

2004 sam posjetio Tunis. Ugodna arapska zemlja. Ono što me se posebno dojmilo je da gotovo svako tko radi u turizmu govori jako dobro 4 jezika: arapski, francuski, engleski i njemački. U ranim jutarnjim šetnjama sretao sam siromašne ribare koji love na plaži ribu za ručak. Čak su i ti ljudi koji nikada nisu išli u školu govorili toliko njemački da smo se mogli sporazumjeti. Od njih sam saznao nešto više kako običan mali čovjek živi u Tunisu.

Međutim ono što govori o kvaliteti turizma u Tunisu je činjenica da oni ne dopuštaju turistu da mu bude dosadno. Prilikom jutarnjih šetnji redovito sam sretao  grupu koja je organizirano na  konjima jahala uzduž plaže. Svako jutro je obavezno na plaži izvođen jutarnji fitness sa muzikom kojeg je vodio trener sporta.

Svaki dan nakon večere je bila nova predstava ili animacija na bini hotela u kome smo odsjeli.

Tunežani se jednostavno stalno bave gostom tako da gost i nema veliku mogućnost otići u neki drugi restoran ili hotel i tamo potrošiti svoj novac.

Prema turistima su svi ljubazni. Policija na konjima obilazi plažu, tako da ne morate biti u strahu da će vam se nešto dogoditi ili da će vam nešto nestati.

Nakon završenog godišnjeg odmora dali smo napojnicu osobi koja je pospremala sobu. U Tunisu najčešće radi samo jedna osoba u familiji, a plaćom moraju prehraniti cijelu obitelj.

Sličan odnos prema turistima doživio sam na Velikom Kanarskom Otoku. Iako je hrana bila neslana, godišnji je ostao nezaboravan, ne samo po ljepoti prirode, nego prije svega po toplom i srdačnom odnosu prema turistima.

U Republici Hrvatskoj turisti mogu uživati u ljepotama prirode, raznovrsnim hrvatskim specijalitetima, čistoći mora i rijeka.

Ono na čemu se treba raditi je razvući turističku sezonu dodatnim van-sezonskim ponudama, te  poboljšati  profesionalizaciju turističkog osoblja.

Kod nas postoji stečena navika da se turistička sezona priprema u maju, pa ako se dogodi da je početkom maja  posebno toplo vrijeme u vanjskom bazenu hotela nećete se moći okupati pošto je zatvoren.

Upravo je to bio slučaj prošle godine kada sam posjetio prijatelja u Novom Vinodolskom. Bila je sredina maja i temperatura gotovo 30 stupnjeva. More je bilo prehladno za kupanje. Na gradskoj plaži nalazio se hotel s prilično velikim vanjskim bazenom koji nije bio u uporabi. Do danas mi nije jasno zašto taj bazen nije bio otvoren, da se turisti i mještani u njemu mogu okupati, a hotel bi sigurno dobro zaradio dodatnom prodajom hrane, pića i sladoleda.

Pod profesionalizacijom turističkog osoblja smatram da od spremačice pa do menadžera hotela svatko treba voditi brigu da se gost osjeća ugodno, biti u kontaktu sa gostom, upoznati ga sa  ponudama i znamenitostima grada u kome se nalazi.

Gostu na godišnjem ne smije biti dosadno. Vremena kada se prodavala “voda i sunce” su odavno prošla.

Ugostiteljska ponuda počinje kada turist ulazi na graničnom prijelazu u našu zemlju, a završava kada  napušta Hrvatsku. Osmjeh graničnog policajca, konobara, menadžera hotela, prodavačice voća na gradskoj tržnici turist neće zaboraviti.

Međutim, neće ni zaboraviti osmjeh koji nije dobio. Vrlo je važno shvatiti da turisti nisu prisiljeni dolaziti na ljetovanje u Republiku Hrvatsku. Međutim naše profesionalno osoblje ih može tijekom godišnjeg odmora vezati za našu zemlju, tako da iduće godine dođu ponovo i dovedu svoje prijatelje!

Ovo je jedna od više zanimljivih tema objavljenih u knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „epubli“ (www.epubli.de). Pored standardne knjige, izdanje je dostupno i u e-book formatu (PDF) po vrlo povoljnoj cijeni.

Dražen Katić 

Održan 1. Susret obrtnica Hrvatske obrtničke komore u Dugoj Resi!

U petak 06.03.2023 u motelu Roganac u Dugoj Resi održan je 1. Susret obrtnica Hrvatske obrtničke komore na nacionalnoj razini.

KAportal.hr o tome susretu 06.03.2026 navodi, kao što u citatu slijedi:

https://kaportal.net.hr/aktualno/vijesti/1384329/u-dugoj-resi-se-okupile-obrtnice-iz-cijele-hrvatske-na-prvom-nacionalnom-susretu-ovo-nije-obican-susret-vec-pisanje-povijesti/

"Potpredsjednica Hrvatske obrtničke komore Jelena Ivaniš je kazala da „brojke jasno pokazuju da su žene sve snažnije i da su nezaobilazan dio hrvatskog obrtništva“.

– U siječnju 2026. imamo 32.263 žene kojima je obrt jedina djelatnost, što je rast od 6 posto u odnosu na prošlu godinu i čak 42,1 u odnosu na razdoblje prije pet godine, a uz njih još gotovo 19.000 žena kombinira obrt uz zaposlenje, pa to znači da je danas 36 posto obrtnica zaposleno i radi u obrtu balansirajući između različitih odgovornosti i zahtjeva, kazala je J. Ivaniš.

Napomenula je da „iza ovih brojki stoje tisuće hrabrih, upornih i stručnih žena koje stvaraju radna mjesta, grade zajednice i doprinose razvoju gospodarstva“.

– Upravo je zato organizacija ovog susreta logičan i potreban korak prema izgradnji snažne nacionalne mreže podrške – naglasila je J. Ivaniš.

Istaknula je da „jačanje žena nije pitanje podjele, nego zajedničkog napretka“.

.......Ravnateljica Uprave za poduzetništvo i obrt Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske Marija Vukelić je navela da su lokalni susreti pokazali koliko su važni razgovori, razmjena iskustava i međusobna podrška.

– Uloga žena u obrtništvu nije beznačajna, posebice ako uzmemo u obzir da je riječ o balansiranju puno obveza iz privatnog i poslovnog života, a zato nam je Bog i dao da živimo duže od muškaraca – našalila se M. Vukelić.

Naglasila je da Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo gospodarstva „snažno podupiru“ žene u poduzetništvu i da „iznimno veseli“ uključenost žena u projekt „Naukovanje za obrtnička zanimanja“.

– Velik broj vas mentorira mlade i pomaže da se održi i podupre strukovno obrazovanje – dodala je."

Na slijedećim videozapisima možete popratiti tok konferencije:

 

Par slika sa 1. Susreta:

 

 

Dražen Katić

BORBA DAVIDA I GOLIJATA!

Malo i srednje poduzetništvo u borbi protiv megakoncerna!

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 28. veljače 2014.

 
Uzmimo kao primjer malu trgovinu prehrambenim proizvodima u našem susjedstvu.

Mala obiteljska trgovina, zaposlenici su članovi familije, a kupci obližnji susjedi.

Takve male obiteljske trgovine u Njemačkoj se nazivaju “Tante Emma Laden”, odnosno trgovina kod tetke Emme.

Kada sam prije više godina došao u Štutgart još je bilo za vidjeti po koju trgovinu tog tipa, a danas su one prava rijetkost.

Međutim vratimo se našem susjedu trgovcu. On nudi gotovo sve proizvode koje trebamo, izbor nije prevelik ali je zadovoljavajući.

Samo koji kilometar dalje nalazi se konkurencija našem susjedu.

Golijati zvani: Aldi, Lidl, Spar, Kaufland nude veliki asortiman proizvoda. Čak i po desetke različitih marki istog proizvoda. Kako bi se za ispravan proizvod odlučili trebate oko pola sata istraživanja marki ili konzultaciju sa ljubaznim prodajnim osobljem.

Naš susjed koga možemo nazvati “Davidom”, bori se svakog dana da preživi, plati porez i da kupi nove proizvode za svoju trgovinu.

Da li je to zaista borba Davida i Golijata?

U Starom zavjetu je zapisano da se David suprostavio Golijatu i pobijedio ga na kraju. Međutim biblijski David je imao praćku, te je kamenom pogodio Golijata u glavu i oborio ga.

Da li i naš susjed “David” koji vrijedno radi svakog dana da prehrani obitelj ima praćku?

Svi znamo da je to neravnopravna borba. Da mali i srednji poduzetnici imaju malu konkurentsku šansu u borbi sa megakoncernima.

Mi kao susjedi i građani možemo biti ta praćka koju “David” treba. Kupujmo lokalno, kupujmo od obližnjeg seljaka domaće proizvode, kupujmo kod našeg susjeda u maloj trgovini.

Tko kaže da je hrana uvezena iz Španjolske i Nizozemske zdravija i bolja od hrane proizvedene kod nas na selu.

Malo i srednje poduzetništvo predstavlja temelj gospodarstva u Europskoj Uniji, te zapošljava više od dvije trećine zaposlenika u privatnom sektoru.

U Republici Hrvatskoj malo i srednje poduzetništvo čini 99,5 % ukupnog gospodarstva, koje ostvaruje više od 50 % udjela u BDP-u.

Državu naš susjed “David” pretjerano ne interesira, iako se u javnosti prikazuje sasvim suprotno.

Pri Ministarstvu poduzetništva i obrta Republike Hrvatske postoji “Uprava za malo i srednje poduzetništvo”. Na WEB stranici ministarstva nalazi se ovo opširno objašnjenje zadataka i djelatnosti Uprave:

” Uprava za malo i srednje poduzetništvo i obrt prati stanje u području malog i srednjeg poduzetništva, obrta, zadrugarstva te klastera s ciljem prepoznavanja i otklanjanja prepreka za njegov brži razvoj, predlaže politiku mjera za sustavni razvoj kroz promidžbu, izobrazbu, informiranje, stručnu pomoć, formiranje i dodjelu poticajnih sredstava, nadzire namjensko trošenje sredstava potpora, izgradnju institucionalne podrške, primjenu inovacija i usklađivanje pravnih propisa; potiče međusobno povezivanje subjekata maloga gospodarstva te njihovo povezivanje s velikim gospodarskim subjektima; prati djelovanje i predlaže unaprjeđenje instrumenata gospodarskog sustava; osmišljava mjere gospodarske politike za malo i srednje poduzetništvo, obrt, zadrugarstvo i klastere, predlaže i organizira stručno usavršavanje poduzetnika, prati podatke o malom i srednjem poduzetništvu i obrtu te trendove njegova razvoja; obavlja stručne poslove koji se odnose na prilagodbu propisa propisima Europske unije; surađuje s drugim tijelima državne uprave, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, stručnim i znanstvenim institucijama. Izrađuje nacrte prijedloga zakona i prijedloge drugih propisa iz nadležnosti Uprave; izrađuje prijedlog državnog proračuna vezano za aktivnosti Uprave, daje stručna mišljenja i objašnjenja u vezi s primjenom i provedbom zakona i drugih propisa; prati i predlaže izmjene propisa, priprema izradu i izrađuje nacrte prijedloga međudržavnih ugovora iz nadležnosti Uprave; vodi upravni postupak i upravni nadzor u upravnim stvarima iz nadležnosti Uprave, ako ti poslovi ili dio tih poslova zakonom, drugim propisom ili ovom Uredbom nisu stavljeni u nadležnost druge unutarnje ustrojstvene jedinice ili upravne organizacije u sastavu Ministarstva; prati primjenu i osigurava izvršenje zakona i drugih propisa; sudjeluje u pripremi programa i projekata te provedbi projekata iz Programa Unije, pretpristupnih programa Europske unije i ostalih oblika međunarodne pomoći, te obavlja i druge poslove iz svoga djelokruga“

Ako je naš susjed “David” i proučio tekst koji opisuje rad Uprave još uvijek mu je nejasno kome se treba obratiti zbog svakodnevnih problema “nelojalne konkurencije”, “monopolizacije tržišta”, “udruživanje u kartele” i sl.

Ako naš susjed zapadne u financijske teškoće, pošto je prodaja slaba, a nabavne cijene proizvoda za male obrtnike visoke, tražiti će put i način da si financijski pomogne.

U tome slučaju pomoć bi mogao zatražiti od Hrvatske banke za obnovu i razvitak.

Surfajući po internetu “David” je pronašao slijedeći tekst: “Hrvatska banka za obnovu i razvitak je razvojna i izvozna banka Republike Hrvatske čija je osnovna zadaća poticanje razvitka hrvatskog gospodarstva. Kreditiranjem, osiguranjem izvoza od političkih i komercijalnih rizika, izdavanjem garancija te poslovnim savjetovanjem, HBOR gradi mostove između poduzetničkih ideja i njihovih ostvarenja s ciljem osnaživanja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.“

„Djelatnosti Hrvatske banke za obnovu i razvitak su:“

1. financiranje obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva,
2. financiranje infrastrukture,
3. poticanje izvoza,
4. potpora razvitku malog i srednjeg poduzetništva,
5. poticanje zaštite okoliša,
6. osiguranje izvoza hrvatskih roba i usluga od netržišnih rizika.

“David” je sebe kao malog poduzetnika (mikro poduzeće) pronašao u opisu potencijalne mušterije Hrvatske banke za obnovi i razvoj. Sad slijedi cijeli birokratski proces prikupljanja hrpe različitih dokumenata od rodnog lista pa do likvidnosti njegove trgovine kao i  podnošenje zahtjeva za dodjelu financijskih sredstava. On i sam zna ako potrebna sredstva nakon dužeg administrativnog procesa i dobije, pitanje je dali će njegova mala trgovina do tada uopće postojati.

Iako je naš susjed  “David” obični, mali trgovac njemu je stvarnost kristalno jasna. On je svjestan da doslovno ovisi o nama svakodnevnim potrošačima i da tu situaciju niti jedna banka, niti jedan Ured ministarstva ne može promijeniti. “David” zna da svaki puta kada njegovi susjedi odu u kupovinu u Aldi ili Lidl njegova šansa za preživljavanje se smanjuje.

Ako se trend kupovine u velikim prodajnim lancima nastavi, nestati će i zadnja “Tante Emma Laden”, a to bi bio ujedno i nestanak europske potrošačke kulture.

Za ovu temu uzeo sam primjer male trgovine u susjedstvu, premda ni u drugim branšama nije  puno  bolja situacija.

Ovo je jedna od više zanimljivih tema objavljenih u knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „epubli“ (www.epubli.de). Pored standardne (uvežene knjige) izdanje je dostupno i u e-book formatu (PDF) po vrlo povoljnoj cijeni.

Dražen Katić

POTROŠAČ JE ZBUNJEN!

Potrošačko društvo i njegov utjecaj na nacionalnu i globalnu ekonomiju s osvrtom na potrošača u Hrvatskoj!

Piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 11.ožujak 2014.
 

Potrošačko društvo Europe utječe u velikoj mjeri na nacionalne ekonomije pojedenih zemalja, kao i na globalnu europsku i svjetsku ekonomiju.

Padom socijalističkog sistema te uvođenjem tržišnoga kapitalizma došlo je do eksplozije manjih ili većih prodavaonica i prodajnih centara u svim postsocijalističkim zemljama. Disciplinirani “socijalistički” potrošač našao se  u jednoj sasvim novoj situaciji. Izobilje proizvoda, sezonskog i ne sezonskog voća, svih vrsta mesa, kozmetike i proizvoda za održavanje higijene promijenili su način razmišljanja i ponašanja bivšeg “socijalističkog” potrošača.

Danas postoji fenomen “zbunjenog potrošača”, odnosno potrošača koji od 30 različitih vrsta jogurta i drugih mnogobrojnih ponuđenih proizvoda ima problem izbora, odnosno odluke koji proizvod da kupi.

Prosječni potrošač također misli da kupovinom proizvoda “pomaže ekonomiju”. Samo jednim djelom to odgovara stvarnosti. Ako se proizvodi ne kupuju, onda ih nema potrebe ni proizvoditi. To je temelj trgovine, a samim tim i ekonomije.

Međutim pretjerana proizvodnja funkcionira toliko dugo, koliko dugo imamo dovoljno sirovina za proizvodnju!

Veliki problem proizvodnje, a samim tim i potrošnje je da mi pretjerano koristimo resurse, odnosno sirovine.

U Njemačkoj je bio fenomen kod pojačane potrošnje BIO benzina da je došlo do nestašice žitarica u pojedinim siromašnim zemljama koje su iz “hrane” proizvodile gorivo, te ga prodavale u Europi. Taj ECO benzin (E 10) je bio nešto jeftiniji, te stoga izazvao na početku prodaje interes potrošača. Međutim kada se pojavila glad u zemljama koje su taj benzin eksportirale, došlo je do niza protesta humanitarnih organizacija i medija. Nakon što su njemački potrošači bojkotirali kupovinu ECO benzina (E 10) tržište žitaricama se ponovo stabiliziralo.

Fenomen koji je moderno potrošačko društvo izazvalo je da se proizvodi daleko više od onoga što se može potrošiti. Samim tim pojavile su se slijedeće negativne popratne  pojave:

–        namjerno bacanje i uništavanje prehrambenih proizvoda kako bi održali visoku tržišnu cijenu

–        individualno bacanje hrane iz nepoznavanja roka valjanosti prehrambenih proizvoda

–        izgladnjivanje stanovništva siromašnih zemalja

–        uništenje zemljišnih površina sađenjem monokultura, te kultura za proizvodnju   ECO dizela ili ECO benzina

–        uništenje ogromne količine pitke vode u prekomjernoj proizvodnji

–        uništenje zdravlja potrošača jer se konzumira meso, voće i povrće iz masovnog i neekološkog uzgoja, što direktno dovodi do tzv. civilizacijskih bolesti koje su našim djedovima i bakama bile nepoznate (npr. dijabetes kod male djece, te povećana masnoća u krvi itd.)

Da dalje ne nabrajam, želio bi zaključno iznijeti da najviše od “potrošačkoga društva” profitiraju tvrtke i koncerni koji proizvode hranu, velike tvornice za preradu i konzerviranje hrane, veliki prodajni lanci i banke, a najmanje potrošač.

Trebalo bi se polako okrenuti u pravcu “inteligentnog potrošača”, koji kupuje samo  potrebne stvari, odnosno kupuje u skladu sa održivim razvojem. Više puta sam napomenuo da ako nastavimo živjeti “ovako” kao do sada, tada trebamo 4 zemaljske kugle, a kao što svi znamo imamo samo jednu.

Naša civilizacija ovisna je o nafti, mineralu “rijetka zemlja” i fosfatima. Taj zaključak objavio je  “Club of Rome” na održanom sastanku 06.06.2013 u Berlinu, koji je zabilježen u izvješću “Opustošeni planet”.

Znanstvenici su na sastanku upozorili na ubrzano smanjenje resursa, te uništavanju ekosistema.

Talijanski autor i kemičar Udo Bardi u Berlinu je rekao: “Uskoro ćemo investirati više energije u bušotine nafte i plina, nego eksploatacijom dobijemo. Resursi su postali rijetki, mora se bušiti sve dublje, te primjenjivati skupa tehnologija. Mi stvaramo jedan drugi planet, planet opustošenih resursa i sasvim promjenjene klime”.

Dalje je zaključeno da nestankom fosilnih goriva naša civilizacija se može vratiti u agrarno društvo.

Prelaskom sa socijalističkog samoupravljanja u demokratsko društvo Republika Hrvatska je uvela tržišnu ekonomiju. Samim time stvorilo se pogodno tlo za dolazak velikih europskih prodajnih lanaca. Odjednom su preplavili gotovo cijelu Hrvatsku njemački, austrijski i talijanski prodajni lanci. Sa vremenom su se etablirali i neki domaći prodajni centri, najveći među njima Konzum. Vrlo brzo svi proizvodi koje možemo kupiti u Njemačkoj bili su dostupni i u prodajnim lancima u Republici Hrvatskoj (Aldi, Lidl, Kaufland, DM, Baumarkt).

Hrvatski potrošač se u vrlo kratkom vremenu našao u sasvim jednoj novoj situaciji, situaciji velikog izbora. Međutim proizvodi koji su se nudili na tržištu bili su različitih cijena,  kvalitete, zemlje uvoza i različitog roka upotrebe.

Shodno novim izazovima osnovana je 15.01.1998 u Republici Hrvatskoj “Hrvatska udruga za zaštitu potrošača”! To je bila prva osnovana udruga u našoj zemlji. Nakon toga osnovane su Udruge za zaštitu potrošača po većim hrvatskim gradovima.

U većini tih udruga potrošač može dobiti savjetovanje iz područja: elektroopskrbe, vodoopskrbe, telekomunikacija, robnog prometa, financija i zdravstva.

Potrošač ima mogućnost uložiti pritužbu slijedećim tijelima:

1. Povjerenstvu za reklamaciju
2. Državnom inspektoratu
3. Sanitarnoj inspekciji
4. Sudu časti 

Većina Udruga ima na svojoj WEB stranici i obrazac za pritužbe, kojim se potrošač može koristiti. 

Potrošača u Republici Hrvatskoj osim Udruga za zaštitu potrošača štiti i zakon. Sabor Republike Hrvatske je 13.07.2007 na temelju članka 88 Ustava RH donio “Zakon o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75/09 i 79/09)”.

Opasnosti kojima su vrlo često izloženi potrošači u Republici Hrvatskoj su ponude različitih telekomunikacijskih proizvoda, te ponude proizvoda za poboljšanje zdravlja (kreme, dodaci hrani, sredstva za mršavljenje, zdrav san itd.). Pored toga potrošač je izložen intenzivnom telefonskom marketingu, te pozivima na različite prezentacije.

Potrošač u Republici Hrvatskoj ima zakonsko pravo na podnošenje žalbe i pritužbe. Na taj način ne samo da se štite prava potrošača, već se i tjera tvrtke i koncerne na ispravan i zakonski reguliran rad. Jedino ako se ne žalimo tada smo kao potrošači zaista “nezaštićeni”!

Ovo je jedna od više zanimljivih tema objavljenih u knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „epubli“ (www.epubli.de). Pored standardne (uvežene knjige) izdanje je dostupno i u e-book formatu (PDF) po vrlo povoljnoj cijeni.

Dražen Katić

ŠTO NAM MOŽE KIŠA SADA?

Pitanje ljeta: Kuda s turistima kada pada kiša?

 

Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 31.07.2014

 

Vrlo interesantna situacija. Kiša pada kako u Hrvatskoj tako i ovdje u Stuttgartu, pa se i mi pomalo osjećamo kao turisti. Slobodno vrijeme se može provesti između radnog stola i televizora. Međutim, to je dosadna svakodnevnica.

 

Kada pada kiša turisti zaista imaju peh. Platili su godišnji odmor, veselili se kupanju i sunčanju, a sada se nalaze u sasvim novoj “mokroj” situaciji.

 

Razgledanje grada po kiši turistima i nije posebno interesantno. Većina hotela danas ima internet pristup, pa turisti mogu i surfajuci provesti vrijeme. Međutim, nije zadatak turizma prepustiti turista samome sebi, već ga zabaviti i baviti se njime, kako po sunčanom tako i po kišovitom vremenu.

Kada je sunčano lako je i za zabavu. Jutarnji yoging, organizirana gimnastika na plaži, vožnja bicikla ili jahanje može zabaviti turista do njegovog doručka. Navečer igrokazi, kazališne predstave, recitiranje ili zajedničko gledanje filma može organizirati svaki hotel za sebe.

 

Međutim, po kišovitom vremenu je situacija daleko drugačija. Ono što hoteli pod vlastitim krovom mogu ponuditi su mali organizirani turniri u šahu, kartama i drugim društvenim igrama. Simbolična litra vina za pobjednika naravno na račun hotela, uručena osobno od samog “direktora” … Takvi jednostavni ali značajni trenutci se nikada ne zaboravljaju!

 

Hrvatski gradovi mogu također kišovito vrijeme iskoristiti da otvore širom vrata galeijama, muzejima, crkvama i sl. Na taj način gradovi će pridonijeti i kulturnom aspektu godišnjeg odmora svakog turista bez obzira dolazi li iz Hrvatske ili drugih zemalja.

 

Ako pristupimo turistu kao malom djetetu te ga zabavljamo bilo po kiši ili po sunca, njemu onda neće biti dosadno. Zaigrano ce potrošiti vise novca nego što je planirao. Vratiti će se zadovoljan svojoj kući i sjećati se još danima ugodno provedenog godišnjeg odmora.

 

To je moderni turizam, tim putem je potrebno dalje ići te se otvoriti za nove ideje i pristupe toj važnoj grani hrvatske privrede.

 

Dražen Katić

 

STRANI KAPITAL I NACIONALNI INTERESI!

 

Koči li …s pravom …hrvatska politika strane investitore koji žele ulagati u elitni turizam u Hrvatskoj?

 

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 02. kolovoz 2014.

 

 

Mislim da u ovoj tematici hrvatska politika nije potpuno u krivu. Smatram da jedino ona zemlja koja ima jako malo i srednje poduzetništvo, može ostvariti ekonomsku stabilnost.

Drugim riječima …birokratska kočnica stranim ulagačima u hrvatski turizam je zaštita nacionalnih interesa. Koči li hrvatska politika strane investitore namjerno ili je to slučajnost, u ovom trenutku nije ni bitno.

 

Hrvatski nacionalni interes je masovni turizam koji se odvija po modelu obiteljskog obrta.

Da li se u ovom slucaju radi o obitelji koja iznajmljuje apartmane ili posjeduje manji hotel, nebitno je.

Elitni turizam koji žele uvesti u Hrvatsku strani ulagači koristi jedino stranim ulagačima. U krajnjoj liniji, strani ulagač ima mogućnost da zaposli radnu snagu iz Rumunjske ili Bugarske i da na taj način kroz manje rashode za plaće dodatno poveća svoj profit.

 

Hrvatska je stvorena na masovnom,  a “ne elitnom” turizmu i potrebno je da i dalje ide tim putem. Takva vrsta turizma dostupna je srednjem i nižem građanskom sloju, a od njega novac i dolazi.

Građani Republike Hrvatske zadnjih godina doživljavaju konstantni pad životnog standarda. Za mnoge familije odlazak na more postao je luksuz i dio neostvarivog sna.

Elitni turizam ce omogućiti samo malom broju građana Republike Hrvatske da u toj vrsti turizma i uživaju.

 

Ako Republika Hrvatska uloži trud i napor u daljnjem razvoju masovnog turizma koji je u većinskom obiteljskom vlasništvu, turizam tada ima nadu za bolje sutra.

Ako se koncentriramo na elitni turizam kojim će dominirati strani kapital morat ćemo u budućnosti sve više i više vremena provoditi gledajući Jadransko more samo na televiziji.

 

Zaključna riječ o ovoj temi:

Strani kapital i elitni turizam “da”, ali samo u toj mjeri u kojoj ne ugrožava hrvatske nacionalne interese.

 

Dražen Katić

 

MISLITI NA BUDUĆNOST!

Iluzija o stalnom gospodarskom rastu u uvjetima ograničenih resursa!

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 08. kolovoz 2014.

Zadnjih godina smo svjedoci kako nam političari u medijima neprestano pričaju o stalnom gospodarskom rastu.

Gospodarski rast je postala fraza koju izgovaraju i oni koji se razumiju u ekonomiji, ali i oni koji se ne razumiju.

Resursi (prirodne sirovine) su na planetu Zemlji vrlo ograničeni. Resursi koji se ne obnavljaju (odnosno obnavljaju se milijunima godina) poput nafte, ugljena, plina, urana, plemenitih metala itd. su vrlo osjetljiva tema.

Obnovljivi resursi poput šuma ili prašuma nalaze se danas također na listi posebnog opreza.

Svjetska i nacionalne ekonomije, kao i gospodarski rast ovise direktno o raspoloživosti “neobnovljivih” i “obnovljivih” resursa.

Stalni gospodarski rast u uvjetima ograničenih resursa nije moguć i pripada u iluziju koju nam svakodnevno putem medija prezentiraju politički i industrijski moćnici.

Mi danas trošimo toliko resursa da ako želimo samo zadržati standard koji imamo bez “daljnjeg gospodarskog rasta” moramo imati na raspolaganju 4 zemaljske kugle.

Mi imamo samo jedan planet, a vrlo je upitno u skoroj budućnosti dovoženje i korištenje resursa (sirovina) s nekih drugih planeta.

Djecu u skoli učimo o neprestanom gospodarskom rastu. Nismo spremni najmlađoj generaciji iznijeti pravu istinu, te ju odlučno usmjeriti u pravcu održivog razvoja.

Mi smo dosegnuli vrhunac ekonomskog razvoja u uvjetima u kojima se planet Zemlja može sam obnavljati i regenerirati. Daljnji ekonomski rast nas dovodi u poziciju uništenja planeta Zemlje.

Mi proizvodimo daleko više od onoga što nam treba.

Kada proizvode ne možemo prodati onda ih jednostavno uništimo da bi zadržali povoljnu tržišnu cijenu i da bi mogli nesmetano dalje i dalje proizvoditi.

Žrtva takvog načina razmišljanja i poslovanja su mlade generacije kojima uništavamo temelj egzistencije na ovom planetu.

Ponekad se pitam da li moćnici koji vladaju planetom imaju djecu i da li oni uopće žela da i njihovi unuci i praunuci nastave živjeti na zemlji?

Maštanja da ćemo napustiti ovaj planet i izgraditi novu koloniju ljudske rase na nekom drugom planetu, nisu potpuno nerealna.

Međutim. mi za to više nemamo vremena. Za koloniziranje nekog drugog planeta biti će nam potrebno još nekoliko stotina godina, a prije toga planet Zemlju ćemo dovesti u uvjete koji neće biti više pogodni za život.

Rješenje navedene situacije je da da hitno …a najbolje odmah. počnemo živjeti u skladu sa načelima održivog razvoja. Da stanemo sa ilizijom neprestanog gospodarskog rasta i da konačno počnemo proizvoditi samo onoliko koliko nam treba.

Jedino na taj način ćemo osigurati korištenje resursa i u daljnjoj budućnosti.

Jedino na taj način ćemo osigurati da i buduće generacije imaju  temelj za život i egzistenciju na ovom planetu.

Dražen Katić

OMASOVITI VOLONTERSTVO MLADIH!

Kako masovno organizirati volonterski rad mladih u Republici Hrvatskoj!

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 18. kolovoz 2014.
U Republici Hrvatskoj preko 50% mladjih ljudi od 25 godina nema posao. Poslije Grčke i Španjolske naša omladina zauzima neslavno treće mjesto po nezaposlenosti u Europskoj Uniji.

Kako riješiti bar privremeno problem nezaposlenosti mladih, mladim ljudima ponuditi bar tračak nade za bolje sutra?

Jedan od načina borbe protiv nezaposlenosti je volontiranje.

Postoje razne vrste volontiranja. Kod jednog volontiranja smo djelomično plaćeni, kod drugog dobijemo putne troškove, a kod trećeg – nikakvu naknadu.

Osobno, već duži niz godina volontiram u raznim organizacijama po trećem modelu, odnosno, bez ikakve naknade.

Prije sedam godina osnovali smo u Stuttgartu poslovnu grupu “UVNT GRUPE”, gdje se moj dio posla svodio na volonterski rad u organizaciji i upravljanju aktivnostima grupe. Naravno, u tom poslu uveliko su mi pomagali drugi moderatori i članovi grupe. Volonterskim radom u toj grupi zaokupljen sam i danas. 

Moj drugi volonterski posao je rad u Kulturnom centru “Merlin” u Stuttgartu.

Treći volonterski posao koji sam započeo početkom ove godine je sudjelovanje u socijalnom projektu “Atelier Baur” koji je organiziran od “GWG” društva i “Jugendamt-a” (državnog ureda za mlade) u gradu Stuttgartu.

Volontiranje je u Njemačkoj samo po sebi razumljiva stvar, tako da je teško pronaći nekoga tko ne volontira ili nije nikada volontirao. Ekonomski gledano, volonterski rad je jedan od glavnih stupova stabilnosti njemačke ekonomije.

O temi potrebnosti volontiranja u Republici Hrvatskoj dosta sam napisao u mojoj objavljenoj knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”.

Smatram da će izlaz Hrvatske iz ekonomske krize biti jako težak bez dodatne energije mladih ljudi udruženih u različite volonterske udruge i organizacije.

Mladi ljudi u Hrvatskoj koji imaju vremena na pretek, a novca u oskudici, trebali bi se masovno uključiti u volonterski rad.

Bivša Jugoslavija je organizirala masovni volonterski rad putem “Omladinskih radnih akcija”. Iako nikad nisam sudjelovao u takvoj akciji moji prijatelji koji su bili sudionici s oduševljenjem su mi pričali o radu, druženju, te nagradama na tim akcijama. Te akcije su bile pozitivni aspekt bivšeg socijalističkog samoupravljanja.

Današnjoj omladini u Republici Hrvatskoj možemo ponuditi masovni volonterski rad u sezonskim poslovima.

Najvažniji sezonski posao u Republici Hrvatskoj je turistička sezona.

Svaki hotel, apartmansko naselje ili kamp može zaposliti veći broj mladih volontera. Dnevni volonterski rad od 4-5 sati mladim ljudima ostavlja još uvijek dovoljno vremena da se u toku dana bave slobodnim aktivnostima, sunčaju na plaži, bave sportom, kulturnim aktivnostima itd.

Poslodavci bi se zakonski obavezali da mladim ljudima volonterima ponude besplatno stanovanje, tri obroka dnevno i bonove za konzumiranje nealkoholnih pića. Na taj način poslodavci bi dobili “financijski povoljnu” radnu snagu, a mladi volonteri prikupljanje radnog iskustva, upoznavanje drugih gradova u Hrvatskoj, strukturirani radni dan i mnogobrojna poznanstva i prijateljstva koja bi kod nekih urodila i pronalaženjem stalnog radnog odnosa.

Pored turističke sezone mladima u Hrvatskoj se može ponuditi i volontiranje u sezonskoj berbe voća. Berbe jabuka, grozđa, maslina, jagoda …uveselile bi kako mlade ljude tako i njihove poslodavce koji bi imali istu obavezu kao poslodavci u turističkoj sezoni.

Obaveze poslodavaca prema volonterima i obrnuto, morala bi nadgledati posebna državna inspekcija ili granična policija (kao u Njemačkoj). Prije svega, u svrhu suzbijanja rada na crno. Ako bi se utvrdile nepravilnosti jedne od partnerskim strana, država bi poduzela zakonske mjere predviđene “Zakonom o volontiranju u Republici Hrvatskoj”.

Volontiranje je društveno korisna radnja kojom svi dobivaju. Volontiranje je apsolutna win-win situacija. Prije tek nekoliko godina na volontiranje se u Republici Hrvatskoj gledalo s nevjericom i čak s malom dozom podrugljivosti.

Međutim, danas su druga vremena. Sam ulazak Hrvatske u Europsku Uniju dodatno otvara vrata volontiranju i nudi nove programe i ideje za taj društveno korisni posao.

Volontiranje nije gubljenje vremena. Iako volontiranje nije isto kao stalno zaposlenje, ono ponekad otvara ona vrata u životu koja nas vode na put stalnog posla ili napretka u karijeri. Volontiranje je most između nestrukturiranog dana i nezaposlenosti, prema stalnom zaposlenju i dnevnoj radnoj strukturi.

Masovnim volontiranjem mladih u Republici Hrvatskoj otvorile bi se nove perspektive i programi u borbi za ekonomski razvoj naše zemlje.

Iz fondova Europske Unije bi se mogla dobiti poticajna sredstva za financiranje masovnog volonterskog rada u Republici Hrvatskoj.

Svi preduvjeti za volontiranje mladih u RH su ostvareni: Imamo dovoljan broj mladih nezaposlenih ljudi, imamo kapacitete da mlade ljude volonterski angažiramo, član smo Europske Unije koja financijski potiče volontiranje, imamo dovoljno bivših iseljenika koji danas uživaju mirovinu u Republiici Hrvatskoj a spremni su kao nekadašnji volonteri pomoći svojim radnim i životnim iskustvom, znanjem i savjetima mladim volonterima i njihovim poslodavcima u našoj zemlji.

Međutim, pored svih nabrojenih parametara neophodno je da službena politika Republike Hrvatske inicira, podrži i sprovede masovno volontiranje mladih ljudi. Hoće li se to dogoditi,  pokazati će vrijeme.

Dražen Katić

TKO BRINE O RADNIKU?

Je li proleter u socijalističkom samoupravljanju imao veća prava od radnika u današnjem europskom kapitalističkom uređenju? 

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 29. kolovoz 2014.

Nakon proglašenja neovisnosti 8. listopada 1991. godine Republika Hrvatska je počela izgradnju kapitalističkog društvenog uređenja.

Poslije drugog svjetskog rata komunistička partija Jugoslavije je pod ideologijom socijalističkog samoupravljanja uvela državno vlasništvo. Tvornice u kojima su radili radnici proleteri bile su u 100% vlasništvu države. Radnici su samo “u teoriji” imali fizički udio u tvornicama. U praksi proleteri nisu posjedovali ništa.

Postavlja se ključno pitanje jesu li radnici proleteri imali u to vrijeme veća radnička prava od današnjih radnika zaposlenih u tvornicama europskog kapitalizma?

Uvijek pišem jedino o stvarima koje su mi potpuno poznate i koje mogu argumentirati. Tako slijedi i ova priča.

Moji roditelji su bili zaposlenici Pamučne industrije Duga Resa koja je brojila čak i do 4000 radnika. Najveći broj zaposlenih u Pamučnoj Industriji su bili radnici sa sela. Oni su svakodnevno na posao i s posla putovali vlakom ili drugim prijevoznim sredstvima. Nakon odrađenog radnog dana radnici Pamučne industrije bi išli kući i nastavljali dalje raditi na svojim poljima.

Mđutim, u Pamučnoj industriji su radili i radnici proleteri koji nisu posjedovali zemljište ili imali drugi izvor prihoda. Oni su živjeli u svojim kućama koje su gradili od državnih kredita ili u stanovima koje im je dodjelila država.

Pored Pamučne industrije nalazi se stambeno naselje “Kasar” u kome su radnici proleteri prebivali i u kojima i danas žive građani Duge Rese. Danas je naselje “Kasar” zastićen spomenik kulture pošto je izgrađen oko 1884. godine.

Po priči mojih roditelja radnici u socijalističkom samoupravljanju su imali solidna radnička prava. Imali su pravo na štrajk, ako su plaće u tvornici bile premale.

Radnici u Pamučnoj industriji su imali vlastitu pravnu službu koja se brinula za sprovođenje radničkih prava, poput današnjih sindikata, međutim sa puno većom efikasnošću.

U socijalističkom samoupravljanju svaki čovjek je imao pravo na rad i garanciju da ako želi smije raditi. Radno vrijeme je u principu iznosilo 8 sati u kojem je bilo uključeno pola sata dnevne pauze. Pored tih pola sata radnici su imali pravo na još po koju pauzu odlaska na WC ili pušenje. Znači, efektivno se radilo oko 7 sati na dan. Ponekad se radilo i prekovremeno.

Pošto je Pamučna industrija bila jedna od vodećih tekstilnih tvornica u Europi imala je i velike “narudžbe” gotovih ili polu proizvoda. Također su bile i poznate akcije prekovremenog rada za ekonomsku pomoć drugim Socijalističkom Republikama, posebice u to vrijeme autonomnoj pokrajini Kosovo. To znači da je Pamučna industrija u Dugoj Resi financijski pomagala i razvoj drugih dijelova danas bivše Jugoslavije.

Od radnika se i u socijalizmu dosta zahtijevalo ali se taj radnik i štitio.

Ako se dogodio neki spor u tvornici, ako je radnik bio nekorektno kritiziran ili tlačen od “majstora” ili “poslovođe” tada se on mogao za zaštitu obratiti pravnoj službi Pamučne industrije. Ako bi nekim slučajem radnik dobio otkaz u Pamučnoj industriji daljnji postupak, odnosno sudski spor je opet preuzela pravna služba Pamučne industrije.

Po priči mojih roditelja svaki radnik koji je imao pravni spor sa Pamučnom industrijom je na kraju taj spor i dobio. Radnici kojima je dodjeljen otkaz su ponekad nakon višegodišnjeg pravnog spora sa Pamučnom industrijom taj spor i dobili. Oni su vraćeni natrag na svoj “stari” posao, isplaćene su im bile unatrag plaće za sve mjesece koje su proveli kod kuće za vrijeme spora.

Drugim riječima, u pravilu je država u to vrijeme stajala iza radnika i njegovih prava.

U današnjem europskom kapitalističkom uređenju radnik koji je ponekad i dioničar tvrtke za koju radi, u usporedbi sa proleterom bivšeg socijalističkog samoupravljanja, odnosno bivšem zaposleniku Pamučne industrije Duga Resa, ima manja radnička prava.

Današnji radnik ima sindikate koji bi ga trebali štititi. Ima pravo na privatnog advokata (koga mora sam platiti) u slučaju spora sa svojim poslodavcem. O sporu sa poslodavcem u pravilu odlučuje sud koji se nalazi u mjestu u kome tvrtka ima sjedište.

Današnji radnik ima poput proletera također pravo na najavljeni štrajk. Ako radnik dobije otkaz od svog poslodavca i u sudskom sporu dobije spor u principu ga gotovo nikad sud ne vraća na njegovo staro radno mjesto. Radnik dobije “financijsku odštetu” od tvrtke koja mu je dala otkaz. Ta financijska odšteta je u većini slučajeva simbolična u odnosu na ukupne plaće koje je radnik mogao u toj tvrtci daljnjim radom zaraditi.

Krajnji pobjednik kako u moralnom, a tako i u financijskom smislu je uvijek tvrtka, odnosno kapitalist. To je osnovna razlika između prava nekadašnjih proletera i prava današnjih radnika.

Prije sto i nešto godina, austrijski ekonomist prof. dr. Schumpeter u svome djelu “Teorija ekonomskog razvoja” izdanom 1911. godine, upućuje na krutost kapitalističkog sistema, te nužnost transformacije kapitalizma u socijalnije društveno uređenje.

Do danas je kapitalizam ostao krut.

U zadnje vrijeme moderne tvrtke uvode za radnike socijalne ponude poput korištenje fitness studija u krugu tvrtke, gimnastike na poslu, korištenja masaže itd.

Međutim, promatrajući radnička prava u europskom kapitalizmu ona su danas gotovo ista kao i prije 100 godina. Poslodavac vas može otpustiti kada poželi. Da li je razlog višak radne snage ili vaše dulje bolovanje to ne igra nikakvu ulogu. U principu, dok ste na bolovanju vi kao radnik ne možete dobiti otkaz. Međutim, ako se to bolovanje nije vašem poslodavcu “svidjelo” on će sačekati da vi ponovo radite 2-3 tjedna i onda vam iz nekog “opravdanog” razloga uručiti otkaz.

Danas možete dobiti otkaz iz bezbroj razloga: privatno telefoniranje na poslu, privatno čitanje novina, privatno korištenje interneta, kašnjenje na posao, dolazak na posao pod utjecajem alkohola, pričanje sa kolegama na radnom mjestu, neodgovarajući odnos prema mušteriji, nedovoljan broj zaključenih ugovora sa klijentima, neakceptiranje prekovremenih sati, itd.

Naravno napisani otkaz vašeg poslodavca ce biti u takvoj formi da predstavlja “grubo” kršenje obaveza i neispunjavanja radnih normi u tvrtci. Najsretniji je radnik koji dobije otkaz zbog viška radne snage. U tom slučaju moze računati na državnu naknadu za nezaposlenost u narednom periodu.

Ponekad se pitam nije li radnik europskog kapitalizma postao samo potrošna roba koji ima vijek trajanja?

Kapitalist posjeduje sredstva za rad, a radnik kroz najamni rad ostvaruje pravo na nadnicu, odnosno mjesečnu plaću. Kapitalist kao vlasnik sredstava za rad uvijek teži svoj kapital “oploditi”, odnosno profitirati u financijskom smislu. Često je slučaj da je profit koji ostvari kapitalist nastao oduzimanjem od nadnice najamanom radniku, odnosno isplaćivanje niže radničke nadnice od one koju je radnik zavrijedio.

Kapitalisticki fenomen koji je zadnjih nekoliko godina vrlo moderan je prebacivanje proizvodnje u zemlje trećeg svijeta, odnosno zemlje sa vrlo niskom radničkom nadnicom.

Ekstremni slučajevi, kao u Republici Hrvatskoj, su neisplaćivanje plaća radnicima.

Iako radnici svaki mjesec dolaze na posao i kapitalist aktivno proizvodi/prodaje svoje proizvode ili usluge izostaje isplaćivanje plaća radnicima. To je neobjašnjiva pojava koja se može okarakterizirati kao kriminalna radnja.

Drugi primjer je najmani rad u Republici Njemačkoj gdje radnici dobiju za puno radno vrijeme toliko nisku nadnicu (mjesečnu plaću) da njome ne mogu pokriti svoje mjesečne troškove (stan, hrana, režije, prijevoz, itd.). Tada u Njemačkoj uskače “Socijalna država”, te plaća dio stanarine ili čak cijelu stanarinu najamnom radniku.

Kakav je to poslodavac koji dozvoljava da njegov najamni radnik od svoje mjesečne place ne moze platiti troškove stanovanja?

Odgovor je vrlo jasan. Nije to siromašan poslodavac, već poslodavac koji ostvaruje dodatan (ekstra) profit, daleko veći od onoga koji bi ostvario da isplati dosljedne plaće svojim radnicima.

O tim problemima je prije 100 godina pričao i pisao prof. Schumpeter.

Mi svi zajedno moramo pronaći onaj socialno-ekonomski model kojim će radnici “biti plaćeni” za svoj rad, a kapitalistu biti omogućeno da dalje financijski profitira kroz rad njegove tvrtke ili koncerna.

Takav model nije utopija, on se mora bazirati na strogom poštivanju radničkih prava, održivom razvoju, te kontroliranom stvaranju poduzetničkog profita.

Mega profit koji danas na usštrb najsiromašnijih ostvaruju brojni koncerni nije samo u sukobu sa zakonskim i moralnim propisima i načelima. On je u sukobu i sa samim sobom, jer dugoročno vodi u autodestrukciju kapitalističkog sistema i tržišne ekonomije kakvu danas poznajemo.

Dražen Katić

TKO PIJE, A TKO PLAĆA?

Političkim strankama i njihovom financiranju u Republici Hrvatskoj

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 18. rujan 2014.
Republika Hrvatska obiluje političkim strankama.

Sedmi saziv Hrvatskog sabora konstituiran je 22. prosinca 2011. godine. U sedmom sazivu Sabora izabran je  151 zastupnik.

Stotinu četrdeset zastupnika izabrano je s lista političkih stranaka u deset izbornih jedinica, tri zastupnika izabrana su u jedanaestoj izbornoj jedinici (iseljeništvo), a osam zastupnika izabrano je zastupati nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.

Od sedmog saziva Hrvatskog sabora u parlamentu su zastupljene sljedeće političke stranke:

1. Bošnjačka demokratska stranka Hrvatske – BDSH
2. Demokratski centar – DC
3. Hrvatska demokratska zajednica – HDZ
4. Hrvatska građanska stranka – HGS
5. Hrvatska narodna stranka – liberalni demokrati – HNS
6. Hrvatska seljačka stranka – HSS
7. Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević – HSP AS
8. Hrvatska stranka umirovljenika – HSU
9. Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje – HDSSB
10. Hrvatski laburisti – Stranka rada
11. Istarski demokratski sabor – IDS-DDI
12. Samostalna demokratska srpska stranka – SDSS
13. Socijaldemokratska partija Hrvatske – SDP
14. Neovisna lista

Izvanparlamentarne stranke u Republici Hrvatskoj su:

1. Abeceda demokracije – abeceda
2. Agenda mladih demokrata – AMD
3. Akcija bjelovarsko-bilogorska – ABB
4. Akcija hrvatske republikanske seljačke stranke – Akcija HRSS
5. Akcija hrvatskih umirovljenika – AHU
6. Akcija mladih – AM
7. Akcija slavonsko baranjskih umirovljenika – ASBU
8. Akcija socijaldemokrata Hrvatske – ASH
9. Akcija umirovljenici zajedno – AUZ
10. Akcija za bolju Hrvatsku – ABH
11. Autohtona hrvatska seljačka stranka – A-HSS
12. Autohtona – Hrvatska stranka prava – A-HSP
13. Autohtona slavonsko posavska stranka – ASPS
14. Autonomna regionalna stranka Hrvatskog primorja, Gorskog kotara, otoka i Rijeke – ARS
15. Banijska demokratska stranka – BDS (Dvor)
16. Blok poljoprivrednika Hrvatske – BPH
17. Blok umirovljenici zajedno – BUZ
18. Čabarski pokret mladih – ČPM
19. Dalmatinska liberalna stranka – DLS
20. Dalmatinski demokrati – DD
21. Demokratska kneginečka stranka – DKS
22. Demokratska partija Srba – DPS (Zagreb)
23. Demokratska prigorsko-zagrebačka stranka – DPS (Sv. Ivan Zelina)
24. Demokratska stranka slavonske ravnice – Slavonska ravnica
25. Demokratska stranka umirovljenika – DSU
26. Demokratska stranka žena – DSŽ
27. Dubrovački demokratski sabor – DDS
28. Glas razuma
29. Glas Zaprešića – nezavisna lista – GZ
30. Gospodarska stranka – GS
31. Građanska akcija Lumbarda – G.A.L.
32. Građanska stranka Sisak – GSS
33. HRAST – Pokret za uspješnu Hrvatsku
34. Hrvatska 21. stoljeća – Hrvatska 21.
35. Hrvatska demokratska regionalna stranka – HDRS (Sisak)
36. Hrvatska demokratska seljačka stranka – HDSS
37. Hrvatska demokratska stranka Dalmacije – HDSD
38. Hrvatska demokršćanska stranka – HDS
39. Hrvatska europska stranka – HES
40. Hrvatska kršćanska demokratska unija – HKDU-(2007./)
41. Hrvatska pučka stranka – HPS
42. Hrvatska radnička stranka – HRS
43. Hrvatska republikanska zajednica – HRZ (politička stranka)
44. Hrvatska romska demokratska stranka – HRDS
45. “Hrvatska straža” Nacionalna stranka – HS NS
46. Hrvatska socijalno-liberalna stranka – HSLS
47. Hrvatska stranka mladih – HSM
48. Hrvatska stranka nezaposlenih – HSN
49. Hrvatska stranka prava 1861 – HSP 1861
50. Hrvatska stranka prava – HSP
51. Hrvatska stranka pravne države – HSPD
52. Hrvatska stranka rada – HSR
53. Hrvatska stranka zelenih – Eko savez – Zeleni
54. Hrvatska čista stranka prava – HČSP
55. Hrvatski demokratski centar – HDC
56. Hrvatski demokratski slobodarski savez Dalmacije – HDSSD
57. Hrvatski oslobodilački pokret – HOP
58. Hrvatski rast – HRAST
59. Hrvatski socijaldemokrati – HSD
60. Hrvatski zbor – Zbor
61. Hrvatsko pravaško bratstvo – HPBratstvo
62. Hrvatska zora-stranka naroda-HZSN
63. Hrvatsko zvono
64. Istarska socijaldemokratska nezavisna stranka – ISDNS
65. Istarska stranka umirovljenika – Partito Istriano dei Pensionati – ISU-PIP
66. Istarski socijaldemokratski forum – Foro social democratico Istriano
67. Jadranska socijaldemokratska stranka Hrvatske – Jadranski socijaldemokrati – JSD
68. Jedino Hrvatska – Pokret za Hrvatsku – Jedino Hrvatska
69. Ladonja
70. Liburnijska stranka – LIST
71. Lista za Rijeku – RI
72. Ljevica Hrvatske
73. Loza nezavisna lista – Loza
74. Maksimirska građanska inicijativa – ZAJEDNO – MGI – ZAJEDNO
75. Međimurska stranka – MS
76. Međimurski demokratski savez – MDS
77. Moje malo Međimurje – 3M
78. Most nezavisnih lista – MOST
79. Nacionalni demokrati – ND
80. Naša stranka – NS
81. Nezavisni seljaci Hrvatske – NSH (2012/.)
82. Nova generacija – NG
83. Nova Hrvatska – NH
84. Nova srpska stranka – NSS
85. Obiteljska stranka – Os
86. Odrzivi razvoj Hrvatske – ORAH
87. Partija podunavskih Srba – PPS
88. Paška stranka – Pag – PSP
89. Piratska stranka – PS
90. Pločanska stranka – PLS
91. Podravska stranka – PS(Koprivnica)
92. Pokret za modernu Hrvatsku
93. Posavsko slavonska stranka – PSS
94. Primorsko goranska stranka umirovljenika – PGSU
95. Primorsko goranski savez – PGS
96. Rapski pučki sabor – RPS
97. Sabor hrvatskih Roma
98. Savez hrvatskih umirovljenika i seniora – SHUS
99. Savez za promjene – SP
100. Snaga Roma Hrvatske – SRH
101. Socijalistička partija Hrvatske – SPH
102. Socijalistička radnička partija Hrvatske – SRP
103. Splitska stranka umirovljenika – SSU
104. Srednjoeuropska akcija – Pokret za Srednju Europu – SEA-PZS
105. Srpska narodna stranka – SNS
106. Stranka demokratske akcije Hrvatske – SDA Hrvatske
107. Stranka Dubrovnik regija – SDR
108. Stranka hrvatskog zajedništva – SHZ
109. Stranka običnih ljudi – SOLJ
110. Stranka penzionera – SP (Sisak)
111. Stranka umirovljenika – SU
112. Stranka umirovljenika Hrvatske – Blok umirovljenici zajedno – SUH
113. Stranka zajedno – Zajedno
114. Volim Hrvatsku – VH
115. Za grad
116. Zagorska demokratska stranka – ZDS
117. Zagorska stranka – ZS(Zabok)
118. Zagrebačka nezavisna lista – ZNL
119. Zavjet za Hrvatsku – ZZH
120. Zelena alternativa – Stranka potrošača – ZA-SPOT
121. Zelena lista
122. Zelena stranka – ZS
123. Zeleni Hrvatske
124. Zeleni Istre
125. Zeleni savez
126. Zeleni zajedno

Da bi osnovali stranku u Republici Hrvatskoj dovoljno je prikupiti 100 potpisa  punoljetnih i poslovno sposobnih državljana RH. Upisom u registar politička stranka postaje pravna osoba, te može djelovati na području Republike Hrvatske u skladu sa svojim statutom.

Broj od gotovo 140 registriranih stranaka u Republici Hrvatskoj govori da gradani RH imaju vrlo visoke političke ambicije.

U pravilu, „igra“ funkcionira na sljedeći način. Vi kao član jedne hrvatske političke stranke napravite „političku pogrešku“, ne slažete se više s „politikom“ vaše stranke ili s njenim rukovodstvom, nezadovoljni ste svojom pozicijom u stranci, vaše je djelovanje u suprotnosti s političkim statutom stranke – napustiti ćete samovoljno stranku ili će vam biti ukinuto članstvo u stranci. I što dalje?

Vrlo jednostavno. Vi ćete s par vaših prijatelja sjesti za stol, popiti piće i osnovati novu stranku. Tako produktivnim političkim angažmanom došli smo do nezavidne brojke od gotovo 140.

Kako se financiraju političke stranke u Republici Hrvatskoj?

U 2014. godini se dio sredstava za rad političkih stranaka osigurao iz Državnog proračuna Republike Hrvatske u iznosu od 50.161.666,00 kuna.

Navedena sredstva pripadaju političkim strankama koje imaju zastupnike u Hrvatskom saboru i nezavisnim zastupnicima, te se raspoređuju 2014. godine kao što slijedi:

1. Socijaldemokratska partija Hrvatske

(42 zastupnika i 19 zastupnica)
20 390 391,50 kuna

2. Hrvatska demokratska zajednica

(37 zastupnika i 8 zastupnica)
14 494 767,12 kuna

3. Hrvatska narodna stranka – liberalni demokrati

(10 zastupnika i 3 zastupnice)
4 364 716,39 kuna

4. Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje

(6 zastupnika)
1 954 350,62 kuna

5. Istarski demokratski sabor

(3 zastupnika)
977 175,31 kuna

6. Hrvatski laburisti – Stranka rada

(5 zastupnika i 1 zastupnica)
1 986 923,13 kuna

7. Demokratski centar

(1 zastupnica)
358 297,61 kuna

8. Hrvatska stranka umirovljenika

(2 zastupnika i 1 zastupnica)
1 009 747,82 kuna

9. Samostalna demokratska srpska stranka

(3 zastupnika)
977 175,31 kuna

10. Hrvatska građanska stranka

(1 zastupnik i 1 zastupnica)
684 022,72 kuna

11. Hrvatska seljačka stranka

(1 zastupnik)
325 725,10 kuna

12. Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević

(1 zastupnica)
358 297,61 kuna

13. Bošnjačka demokratska stranka Hrvatske

(1 zastupnik)
325 725,10 kuna

14. Hrvatska narodna stranka – liberalni demokrati)

(1 zastupnik)
325 725,10 kuna

15. Veljko Kajtazi

(nezavisni zastupnik)
325 725,10 kuna

16. Furio Radin

(nezavisni zastupnik)
325 725,10 kuna

17. Deneš Šoja

(nezavisni zastupnik)
325 725,10 kuna

18. Jakša Baloević

(nezavisni zastupnik)
325 725,10 kuna

19. Ivan Grubišić

(nezavisni zastupnik)
325 725,10 kuna

Pored navedenog „državnog proračuna“, političke stranke se u Republici Hrvatskoj financiraju i kroz:

– Redovne članarine članova stranke
– Dobrovoljnim prilozima (donacijama pravnih ili fizičkih osoba)
– Prihode od imovine u svojem vlasništvu
– Izdavačke djelatnosti
– Prodajom propagandnog materijala
– Organiziranjem stranačkih manifestacija

Političke stranke u RH se ne smiju financirati iz:

• stranih država, stranih političkih stranaka, stranih pravnih osoba,
• državnih tijela, javnih poduzeća, pravnih osoba s javnim ovlastima, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba u kojima Republika Hrvatska, odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ima udjele ili dionice te javnih i drugih ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave,
• udruga radnika i poslodavaca,
• udruga, zaklada i fondacija koje zastupaju ili predstavljaju državni dužnosnici ili dužnosnici lokalne i područne (regionalne) samouprave,
• vjerskih zajednica, humanitarnih te drugih neprofitnih udruga i organizacija,
• fizičkih i pravnih osoba protiv kojih se vodi postupak naplate dospjelih nepodmirenih obveza prema proračunu ili zaposlenicima

Financiranje izborne promidžbe u Republici Hrvatskoj

Političke stranke, kandidati i nezavisne liste, odnosno liste grupa birača imaju pravo na naknadu troškova izborne promidžbe iz državnog proračuna. 

Ukupan iznos troškova izborne promidžbe po kandidatu, odnosno kandidacijskoj listi ne smije prelaziti iznos već od:

– 8.000.000,00 kuna na izborima za Predsjednika Republike Hrvatske
– 1.500.000,00 kuna u jednoj izbornoj jedinici na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor,
– 1.500.000,00 kuna na izborima za članove za Europski parlament,
– 1.000.000,00 kuna na izborima za gradonačelnika Grada Zagreba,
– 600.000,00 kuna na izborima za župana i gradonačelnika velikog grada,
– 250.000,00 kuna na izborima za gradonačelnika i općinskog načelnika u jedinicama lokalne samouprave koje imaju više od 10.000 tisuća stanovnika
– 100.000,00 kuna na izborima za gradonačelnika i općinskog načelnika u jedinicama lokalne samouprave koje imaju od 3.001 do 10.000 tisuća stanovnika,
– 50.000,00 kuna na izborima za gradonačelnika i općinskog načelnika u jedinicama lokalne samouprave koje imaju do 3.000 stanovnika.

Pravo na naknadu troškova izborne promidžbe iz državnog proračuna Republike Hrvatske imaju:

– kandidati koji na izborima za Predsjednika Republike Hrvatske dobiju najmanje 10% važećih glasova birača,
– političke stranke i nezavisne liste koje na izborima za članove u Europski parlament dobiju najmanje 5% važećih glasova birača,
– političke stranke i nezavisne liste koje na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor dobiju više od 5% važećih glasova birača izborne jedinice,
– političke stranke koje su predložile kandidate za zastupnike pripadnika nacionalnih manjina koji su postali zastupnici u Hrvatskom saboru te kandidati za zastupnike pripadnika nacionalnih manjina koje su kandidirali birači i udruge nacionalnih manjina, a koji su postali zastupnici u Hrvatskom saboru,
– kandidati za zastupnike pripadnika nacionalnih manjina zastupljenih u stanovništvu Republike Hrvatske s manje od 1,5% stanovnika, kojina izborima nisu postali zastupnici u Hrvatskom saboru, a dobili su više od 15% važećih glasova birača izborne jedinice, imaju pravo na naknadu u visini od 15% iznosa naknade koja pripada zastupniku.

Pravo na naknadu troškova izborne promidžbe iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju:

– političke stranke i liste grupe birača koje na izborima za članove predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dobiju najmanje jednog člana predstavničkog tijela,
– kandidati koji na izborima za općinskog načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba i njihove zamjenike dobiju najmanje 10% važećih glasova birača od ukupnog broja birača koji su izašli na izbore,
– kandidati koji na izborima za zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika i župana koji se biraju iz reda nacionalnih manjina, dobiju najmanje 10% važećih glasova birača od ukupnog broja birača koji su izašli na izbore.

Nakon proučavanja teksta prethodnog zakona vidljivo je da su prilično visoka financijska sredstva koja stoje na raspolaganju političkim strankama i neovisnim kandidatima za financiranje izborne promidžbe.

Približavaju se izbori za predsjednika Republike Hrvatske. Dosadašnja je praksa pokazala da se nerealno veliki broj hrvatskih državljana kandidira za predsjednika. U većini europskih zemalja za predsjednickog kandidata se natječu 2-3 predstavnika.

U Republici Hrvatskoj na prošlim izborima 27. prosinca 2009. za predsjednika se kandidiralo 12 predstavnika:

Kandidat – Stranka- Ukupni broj glasova- Osvojeni postotak

1. Milan Bandić – nezavisni – 292.774 – 14,83
2. Andrija Hebrang – HDZ – 236.990 – 12,05
3. Ivo Josipović – SDP – 640.005 – 32,44
4. Josip Jurčević – nezavisni – 54.070 – 2,74
5. Damir Kajin – IDS – 76.349 – 3,87
6. Boris Mikšić – nezavisni – 41.434 – 2,10
7. Dragan Primorac – nezavisni – 117.042 – 5,93
8. Vesna Pusić – HNS – 143.078 – 7,25
9. Vesna Škare Ožbolt – nezavisna – 37.328 – 1,89
10. Miroslav Tuđman – nezavisni – 80.298 – 4,09
11. Nadan Vidošević – nezavisni –  223.581 – 11,33
12. Slavko Vukšić – DSSR – 8.299 – 0,42

Od tih 12 čak su četvorica kandidata dobili više od 10% glasova birača, a samim time i pravo na naknadu troškova izborne promidžbe iz proračuna Republike Hrvatske.

Skorašnji izbori za novog predsjednika Republike stavljaju na raspolaganje do 8 milijuna kuna po stranačkom ili neovisnom kandidatu. Radi se o ogromnim sredstvima.

Za Republiku Hrvatsku u kojoj živi veliki broj siromašnih građana to je dodatni financijski udarac.

Stoga apeliram na sve državljane naše zemlje koji se spremaju kandidirati da dobro promisle koliko je kandidatura za predsjednika važna u njihovom životu, jesu li dorasli toj visokoj funkciji, posjeduju li potrebnu kvalifikaciju i znanje,  jesu li spremni i na odricanje, a ne samo na uživanje privilegija koje donosi ta državna funkcija!

Također, apeliram na političke stranke da uđu u utrku za izbor predsjednika Republike Hrvatske samo ako imaju kandidata koji na najvišoj mogućoj razini  može i želi obnašati tu funkciju!

Dražen Katić

Hrvatsko Novinarsko Društvo