Caritas Europa - Regionalna konferencija u Zagrebu!

Jučer 05.05.2026 u zagrebačkom hotelu Westin održan je prvi dan regionalne konferencije Caritas Europa. Na portalu Caritas Zagrebačke nadbiskupije 05.05.2026 dat je sažetak prvog dana konferencije, kako slijedi, citiram:                                                                                                                                       "Na konferenciji sudjeluje oko 120 sudionika, među kojima predsjednici i ravnatelji 49 nacionalnih Caritasovih organizacija koje su članice Caritasa Europa (jedne od 7 regija koje okuplja Caritas Internationalis, svjetska konfederacija Caritasovih nacionalnih organizacija sa sjedištem u Vatikanu).

Na službenom otvaranju konferencije, 5. svibnja, pozdravne riječi uputio je predsjednik Caritasa Europa, mons. Michael Landau. „Izazovi s kojima se suočavamo mijenjaju se, nejednakosti se produbljuju, a humanitarne potrebe postaju sve složenije. Rat i dalje bjesni na našem kontinentu, uzrokujući neizrecivu patnju”, poručio je mons. Landau, izražavajući solidarnost s Ukrajinom.

Predsjednik Caritasa Europa istaknuo je važnost prilagođavanja i inovacija u načinu služenja. „Naš razlog postojanja ostaje nepromijenjen. Služba ljubavi je bitna. Ona stoji uz navještaj Riječi i slavlje sakramenata. No način na koji živimo svoje poslanje – to ‘kako’ – mora se i dalje razvijati”.

Službenom otvaranju konferencije prethodio je posjet sudionika raznim projektima u provedbi Hrvatskog Caritasa te nad/biskupijskih Caritasa u zemlji. Mons. Landau istaknuo je kako su bili posebno dirnuti posjetom, navodeći kako su ti projekti „bliski tolikim ljudima, bliski siromasima”. Sudionici konferencije posjetili su Kuću za zbrinjavanje djece i odraslih osoba s tjelesnim i mentalnim oštećenjima “Bl. Alojzije Stepinac” (Brezovica); Kuću „Sv. Vinko Paulski“ za odrasle osobe s tjelesnim i mentalnim invaliditetom (Oborovo); Kuću za starije i nemoćne osobe „Sv. Kamilo de Lellis“ (Vrbovec); Kuću za mlade „Da život imaju“ (Zagreb) te su imali priliku posjetiti potresom pogođena mjesta u Banovini (Sisak, Glina, Petrinja).

Pozdravne riječi uputio je i predsjednik Hrvatskoga Caritasa, varaždinski biskup Bože Radoš. „Okupljeni smo kao velika obitelj Caritasa, povezani istom vjerom, istim poslanjem, istom brigom za čovjeka. Europa i svijet i danas nose mnoge rane. Rane rata, siromaštva, usamljenosti, migracija, prirodnih katastrofa i tihe ravnodušnosti koja čovjeka ostavlja samoga. Upravo zato ovakvi susreti su prilika za međusobno ohrabrenje, za dijeljenje iskustva, za obnovu pogleda i za povratak izvoru. A izvor Caritasa uvijek je evanđelje”, naglasio je mons. Radoš.

„Caritas je živi organizam Crkve. U njemu kola Kristova krv, njegovo djelovanje nije samo jedan od plodova kršćanskoga života, nego trajno središte iz kojega kršćani žive, odlučuju, služe i svjedoče”. Po djelima ljubavi Crkva pokazuje da je živa, vjerodostojna i bliska Kristu, poručio je predsjednik Hrvatskoga Caritasa.

Osvrnuvši se na djelovanje Hrvatskoga Caritasa, predsjednik je poručio kako poslanje ljubavi je na osobit način učio „u teškim trenucima naše povijesti, u vremenu rata, progonstva, izbjeglištva i tolikim drugim nesigurnostima. U novije vrijeme to smo iskustvo ponovno živjeli nakon potresa na Banovini i Zagrebu, gdje se pokazalo koliko je dragocjena suradnja i podrška mreža, odnosno mreže Caritasa, ali i suradnje Crkve, države, lokalne zajednice, dobročinitelja i svih ljudi dobre volje“.

Ovogodišnja Konferencija je izborna te će na njoj biti izabran novi predsjednik Caritasa Europa i njegov Izvršni odbor, koji će službu preuzeti u svibnju 2027. U nadolazećim danima bit će i „Forum ravnatelja“, pod nazivom „Social Innovation“." Kraj citata! Na slijedećim videozapisima dat je pregled zbivanja prvog dana konferencije, kako slijedi!                                                                                            

Slijedi nekoliko fotografija sa prvog dana održane Caritas Europa konferencije!                                        

Dražen Katić                                                                                                                                                  

Indikator – volumen motoriziranog osobnog prometa!

Indikatori ekološke komponente za mjerenje održivog razvoja Republike Hrvatske!

(Volumen motoriziranog osobnog prometa; Racionalno korištenje zemljišnih površina; Jačanje zaštite nacionalnih parkova,)

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 30. travanj 2015.
Indikator  – volumen motoriziranog osobnog prometa

Mjeri se u broju osobnih automobila na 1.000 stanovnika. Ne uključuju se mopedi, električni bicikli i sl. Povećanjem broja osobnih automobila povećava se i korištenje zemljišta za parkirne prostore, emisija ugljičnog dioksida, buka itd.

U Baden-Württembergu je do 2005. godine broj osobnih vozila na 1.000 stanovnika rastao, ali se u narednim godinama počeo smanjivati. Tako je 2012. godine u Baden-Württembergu bilo oko 600 osobnih automobila na 1.000 stanovnika.

Što je dovelo do pojave smanjenja broja osobnih automobila na 1.000 stanovnika od 2005. do danas?

Smatram da je razvoj ekološke svijesti zadnjih godina doprinio smanjenju broja osobnih automobila. Pored toga vrlo važnu ulogu su odigrale mnogobrojne alternativne ponude koje zamjenjuju posjedovanje osobnog automobila kao na primjer:

– rent-a-car
– car sharing
– car2go

Razvojem ekološke svijesti ljudi korištenje osobnog automobila zamjenjuju gradskim prijevozom, električnim biciklom, pedelecsom ili pješačenjem. U gradovima Štutgartu i Ulmu građanima stoji na raspolaganju “car2go” projekt. U samom Štutgartu je građanima svakodnevno dostupno 400 električnih smartova sa besplatnim parkirnim mjestima. Čak je i dugogodišnji glavni gradonačelnik grada Štutgarta prof.dr. Wolfgang Schuster korisnik “car2go” projekta i ne posjeduje vlastiti osobni automobil.

Posjedovanje ili ne posjedovanje osobnog automobila nije uvijek stvar statusa ili financija. Ekološka svijest je u nekim slučajevima presudna. Mi danas u velikim gradovima u prosjeku koristimo osobni automobil 5%, a 95% ostaje parkiran u garaži ili na parkiralištu. To je još jedna stavka koja mnoge ljude odbija od posjedovanja osobnog automobila, te potencira korištenje alternativnih mogućnosti.

Godinama sam koristio osobni automobil u Štutgartu i paralelno kupovao svaki mjesec mjesečnu kartu za javni prijevoz. Motiv kupovine mjesečne karte je bio da mi je do centra grada trebalo 5-10 minuta vožnje automobilom, a traženje slobodnog parkirnog mjesta je trajalo i do pola sata. Ponekad mi je umjesto 5-10 minuta vožnje automobilom od centra grada do stana trebalo i do 60 minuta. Razlog je bio velika gužva na cesti. Automobilom sam vozio daleko sporije nego da idem pješice. Pored svega navedenog automobil sam koristio samo jednom tjedno za odlazak u kupovinu ili obavljanje drugog posla. Nakon toga sam odlučio kupovati mjesečnu kartu za javni prijevoz. Na posao i u grad sam tada odlazio javnim prijevozom, dok je automobil stajao na parkiralištu.

Uvijek sam bio veliki obožavatelj lijepih automobila. Grad Štutgart ima dvije automobilske industrije: Daimler AG i Porsche AG. Grad je prepun skupocjenih osobnih automobila. Međutim kada zbrojite sve troškove koji nastaju posjedovanjem vlastitog osobnog automobila (kojeg vrlo rijetko koristite) možete shvatiti zašto je trend u Baden-Württembergu krenuo u pravcu korištenja alternativnih mogućnosti osobnog prijevoza.

Osobni automobil je oduvijek bio i ostati će vrlo važan statusni simbol. U Republici Hrvatskoj je posjedovanje osobnog automobila također statusni pokazatelj. Čak i bolje stojeće tvrtke i državna uprava kupuju skupocjene automobile da bi prezentirale svoj status. Nerijetko u našoj zemlji u familijama postoje i dva osobna automobila. Republika Hrvatska nema automobilsku industriju, izuzevši pojedinačnu maloserijsku proizvodnju električnih automobila (tvrtke Rimac i Dok-Ing). Međutim ljubav prema osobnim automobilima nije ništa manje nego kod Nijemaca.

“Broj ukupno registriranih cestovnih vozila u Hrvatskoj 2013. iznosio je 1.902.630, što je za 0,4 posto više u odnosu na 2012. godinu, pri čemu je broj prvi put registriranih vozila porastao za 15,3 posto, na 67.511, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku.
Pritom je broj registracija osobnih vozila porastao za 0,2 posto, na 1.448.299. Broj prvi put registriranih osobnih vozila u 2013. iznosio je 46.563, što u odnosu na 2012. predstavlja porast za 14,1 posto.

U vlasništvu fizičkih osoba je 1.302.376 osobnih vozila, a od toga ih je lani 32.038 registrirano prvi put.

Gornje citirani tekst govori o porastu broja osobnih automobila u 2013. godini u odnosu na prethodnu godinu. Republika Hrvatske još nema toliko rasprostranjenu alternativnu ponudu posjedovanju osobnog automobila. S vremenom će se širiti elektromobilitet, pa se može očekivati uslijedećim godinama u našoj zemlji slični projekti poput „car sharinga“ i „car2go“.

Posljednjih godina zamjetio sam osjetno jačanje ekološke svijesti građana naše zemlje, pa je za pretpostaviti u budućnosti i povećanje javnog (gradskog) i željezničkog prijevoza putnika, te korištenje bicikala, električnih automobila, te pješačenje.

Indikator – racionalno korištenje zemljišnih površina

Mjeri se u m²/ha površine koje se koriste za izgradnju stambenih i poslovnih prostora u odnosu na ukupnu površinu županije ili općine.

Pošto su ukupne zemljišne površine „ograničeni resurs“ prilikom planiranja i izgradnje stambenih i poslovnih prostora županije i općine trebaju povesti brigu o dva važna faktora:

1. Stvarna potreba stanovništva za novim stanovima, prodajnim centrima, poslovnim i radnim prostorima
2. Zaštita i umjerena upotreba zemljišnih površina kao „važnog resursa“

Nekontroliranom i pretjeranom upotrebom zemljišnih površina za gradnju činimo nepovratnu štetu u pravcu:

– gubitka obitavališta za biljke i životinje, te samim tim i redukciju flore i faune
– gubitka površina za uzgoj voća, povrća, žitarica, te ispašu sitne ili krupne stoke
– redukciju pčelarstva
– smanjenja apsorbcije vode „kišnice” ili topljenog snijega, te samim tim smanjenje količine pitke vode iz donjih slojeva zemljišne kore

Njemačka pokrajina Baden-Württemberg je 2012. godine imala udio izgradnje stambenih i prometnih površina u odnosu na ukupnu površinu pokrajine od gotovo 32%. Njemačka vlada je u okviru strategije održivog razvoja odlučila da do 2020. godine uporabu površina za izgradnju stanova i prometnica svede na 30 hektara /danu na području cijele Savezne Republike. Shodno tome pokrajina Baden-Württemberg ima za cilj minimirati uporabu površina na 3 hektara / danu do 2020. godine.

Do sada je upotreba zemljišnih površina iznosila oko 6,7 hektara / danu. Dugoročni cilj koji si je postavila pokrajina Baden-Württemberg je „Nula-neto cilj“, a to znači, koliko objekata se sruši (u m²) toliko će se novih objekata i prometnica sagraditi.

Taj cilj ukazuje na jaku želju za prosperitetom održivog razvoja. Ono šta sam ja primjetio u gradu Štutgartu je da se agresivno zadire u nove zemljišne površine, te nemilosrdno grade novi prodajni prostori i ogromne pjesačke zone pokrivene betonskim, odnosno kamenim pločama.Također sam primjetio da je u samome centru grada sve manje zelenila, manje drveća i manje travnatih površina.

U ljetnim danima kada prigrije sunce postaje neizdrživo isijavanje topline iz gradskog betona, tako da stariji građani mogu tek navečer izići iz svojih stanova. Po meni gradŠtutgart vodi potpuno krivu politiku gradnje i uređenja prostora, redovito ne pitajući građane za njihovo mišljenje i želje.

U toj politici jedino dobro zarađuju poduzeća i tvrtke koje obavljaju radove po nalogu grada Štutgarta. Taj fenomen je postao javna tajna, pa se zna da određenipolitičari gaje „uski kontakt“ sa građevinskim firmama koje se redovito angažiraju za izvođenje radova u gradu.

Moje je mišljenje da postoji prevelika destrukcija flore u samome centru grada Štutgarta, a time i faune, nedovoljna cirkulacija svježeg zraka, te preučestala pojava alergija kod male djece i odraslih osoba koje žive u centru grada. Grad Štutgart je niz godina vodeći grad u Njemačkoj povisokoj koncentraciji CO2 i drugih štetnih oksida.

Sadašnja vlast u Štutgartu koju čini koalicija Socijaldemokrata i Stranke zelenih nije učinila potrebne mjere da se stane na kraj zagađenju grada. Bivši glavni gradonačelnik grada prof.dr. Wolfgang Schuster (CDU) se zalagao zaekološki osvješteni grad, za razvoj elektromobiliteta i uporabu električnih bicikala, te pješačenje.

Nadam se da će ova kratka priča o gradu Štutgartu pozitivno utjecati na političare hrvatskih županija i općina, tako da prilikom uporabe zemljišnih površina za novogradnju posebno vode računa o ovom vrlo važnom indikatoru – „Racionalnom korištenju zemljišnih površina“!

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”.

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

 

ZAŠTITIMO PRIRODU I SPOMENIKE KULTURE!

Indikator: jačanje zaštite nacionalnih parkova prirode te spomenika kulture!

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 4. svibanj 2015.
Ovaj indikator se mjeri u površini (ha) zaštićenih nacionalnih parkova, parkova prirode i spomenika kulture u odnos na ukupne površine.

Indikator podrazumijeva zaštitu:

– parkova prirode
– spomenika kulture (stare zgrade i građevine, dvorci, stare drvene ili kamene kuće, spomenici, itd.)
– nacionalnih parkova
– posebno zaštićenih biotopa

Savezna njemačka pokrajina Baden-Württemberg je 1990. godine imala 1,2% zaštićenih površina u odnosu na ukupnu zemljišnu površinu. Dvanaest godina kasnije zaštićene površine su iznosile 2,5%, značajno ispod prosjeka Savezne Republike Njemačke (ca. 4,5%). Potpuno je jasno da je industrija i vrlo gusta naseljenost odnijela svoj danak u Baden-Württembergu. Kakva je daljnja strategija očuvanja i zaštite parkova prirode i spomenika kulture u toj pokrajini meni za sada nije poznato.

U blizini glavnog željezničkog kolodvora u Štutgartu postoji ruševina iz srednjeg vijeka “Alte lust Haus” koja do danas nije rekonstruirana. Često se pitam zašto grad koji posjeduje toliko novca i toliko jaku industriju ne investira jedan dio sredstava u rekonstrukciju i obnovu te građevine. Rekonstrukcija građevine bi upotpunila kulturnu ponudu grada Štutgarta.

Indikator “Jačanje zaštite nacionalnih parkova i parkova prirode, te spomenika kulture” igra za Republiku Hrvatsku ogromnu važnost. Ta se važnost pored ekološke i kulturološke komponente ocrtava i u domaćem bruto društvenom proizvodu. Pošto je najvažnija gospodarska grana Republike Hrvatske turizam, taj indikator treba vrlo često koristiti za mjerenje i usporedbu.

Također u Republici Hrvatskoj treba razmotriti mogućnosti zaštite novih parkova prirode ili biotopa.

Spomenuti ću jedan primjer. Ja sam rođen u Dugoj Resi. Kroz taj mali grad protječe rijeka Mrežnica. Za vrijeme socijalističkog samoupravljanja u pogonu je bila “Pamučna industrija Duga Resa” koja je ispuštanjem kemikalija redovito zagađivala rijeku. Privatizacija 90. godina dovela je do potpunog gašenja pamučne industrije te su poslovni prostori i zgrade pripali privatnicima.

Pozitivan aspekt gašenja Pamučne industrije u Dugoj Resi je da od strane pamučne ne postoji više zagađivanje rijeke kemikalijama. Modernizacijom otpadnih voda više se “otpadne vode” ne ispuštaju u rijeku, već se na propisan način ekološki zbrinjavaju. Sve navedeno dovelo je do pojave ekološke rehabilitacije rijeke, te do obnove flore i faune. Zadnjih godina se zamjećuje u rijeci Mrežnici “riječni rak” (lat. Astacus astacus) za koga je specifično da obituje u vrlo čistoj vodi.

Nekoliko zadnjih godina priča se među građanima Duge Rese da će jedan dio rijeke Mrežnice (područje Zvečaja) biti proglašeno parkom prirode. Do danas se to nije dogodilo. Vjerovatno proces proglašenja mora proći vrlo stroge ekološke uvjete. Proglašenje dijela rijeke „Mrežnice“ parkom prirode donijelo bi prosperitet lokalnom stanovništvu kako u ekološkom tako i u ekonomskom smislu.

To je samo jedan od primjera kako u Republici Hrvatskoj treba težiti i boriti se za dodatne „zaštićene površine“. Republika Hrvatske nikada neće imati razvijenu industriju poput Savezne Republike Njemačke. Međutim dobro je da je tako. Industrija donosi radna mjesta i ekonomsku stabilnost, ali nemilosrdno uništava prirodu. „Čista industrija” je tek na svome začetku.

Strateški plan Republike Hrvatske treba biti daljnji razvoj i profesionalizacija nacionalnog turizma, zaštita prirode te otvaranje novih radnih mjesta u „cijelogodišnjoj turističkoj ponudi“!

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“              

 

Indikatori ekonomsko-socijalne komponente za mjerenje održivog razvoja Republike Hrvatske!

SMANJENJE NAZAPOSLENOSTI

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 18. svibanj 2015.
Mjeri se u ukupnom broju nezaposlenih po spolu.

Zaposlenost se smatra puni ili djelomični posao na neodređeno vrijeme u kome radniku za njegov rad poslodavac uplaćuje socijalna i mirovinska davanja te ugovorom dogovorenu mjesečnu plaću.

Posljednjih godina u Europskoj uniji je posebno izražen problem nezaposlenosti mlađih od 25 godina. Najveća nezaposlenost mladih je 2014. godine bila u Španjolskoj, zatim Grčkoj, pa Italiji i Hrvatskoj. Najmanja nezaposlenost mladih je bila i još danas je u Njemačkoj.

Nezaposlenost u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg je od sredine 70. do sredine 80. godina kontinuirano rasla, na preko 200.000 nezaposlenih. U narednim godinama se nezaposlenost lagano smanjivala, a 1997. godine se poduplala na 378.095 nezaposlenih. Do 2005. sa laganim oscilacijama nezaposlenost se u toj pokrajini nije mijenjala. U listopadu 2014. godine nezaposlenost je u Baden-Württembergu iznosila 3,8%, pri njemačkom prosjeku od 6,3%. Najmanju nezaposlenost je u listopadu 2014. imala njemačka pokrajina Bayern sa stopom nezaposlenosti od 3,4%.

Baden-Württemberg može zahvaliti za nisku nezaposlenost vrlo jakoj industriji u okolici grada Štutgarta. Preko 100 većih i srednjih tvornica zapošljavaju mnogobrojnu radnu snagu. Veće tvornice su: Daimler, Porsche, Bosch, Male, Stihl, Behr, Alcatel-Lucent itd. Također se u području maloprodaje, veleprodaje, području bankarstva, osiguranja i financija zapošljava veliki broj ljudi.

Republika Hrvatska ima visoku stopu nezaposlenih mlađih od 25 godina i ona je u listopadu 2014. iznosila 41,8%. Prema Državnom zavodu za statistiku stopa ukupno registriranih nezaposlenih građana u RepubliciHrvatskoj je u listopadu 2014. iznosila 18,7%.

Republika Hrvatska nema poput Njemačke jaku autoindustriju i visoko razvijenu opću industriju te je samim time i teže zapošljavanje.

Mlade genereacije kao i hrvatski građani koji posjeduju određena tražena zanimanja pokušavaju pronaći zaposlenje u razvijenim zemljama Europske Unije, a često se odlučuju i za odlazak u Kanadu ili u druge prekomorske zemlje.

Nezaposlenost Republika Hrvatska može se riješiti jedino u samoj državi. Odlazak hrvatskih građana iz države ne donosi automatski prinose u državnu blagajnu.

Koncentracijom na “komparativne prednosti” koje Republika Hrvatska ima u odnosu na druge zemlje Europske unije, moguće je dugoročno planirati smanjenje nezaposlenosti.

Ja sam u svojoj prvoj knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost” definirao četiri strateške točke ekonomskog razvoja Republike Hrvatske i to:

1. Ekološka poljoprivreda i stočarstvo
2. Zdravstveni turizam i wellness
3. Informatika i programiranje
4. Industrija na bazi elektromobiliteta

Danas želim te četiri točke nadopuniti petom: “Tekstilna industrija na bazi tehničkih vlakana” te šestom točkom: “Razvijeno volontiranje”!

Ako investiramo naše snage i energiju u pravcu “komparativnih prednosti” u odnosu na druge članice Europske unije, za očekivati je u nadolazećim godinama postupni pad nezaposlenosti, a dugoročno gledano čak povratak mladih ljudi koji danas napuštaju zemlju.

Također pretpostavljam da će početi useljavanje mladih generacija hrvatskog iseljeništva koje su rođene izvan Domovine.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

 

Gruba diskriminacija hrvatskog iseljeništva u posljednjih 25 godina!

 

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas berlina, 28. svibanj 2015.
Zadnji članak koji sam pročitao u društvenim mrežama, a koji su sročili Hrvati Argentine nosio je naziv “Tko je kriv da smo mi rođeni u Argentini?”

To pitanje dovoljno govori o poziciji hrvatskog naroda u iseljeništvu i o diskriminaciji kojoj je hrvatski narod (iseljenik) izložen.

Nakon ovih napisanih riječi svi “veliki Hrvati” će skočiti na noge i upitati me: “Kako ste diskriminirani, a imate pravo birati?”

Pošto je postavljeno pitanje logično naravno da ću na njega i odgovoriti.

Diskriminacija hrvatskog iseljeništva počela je par godina nakon stvaranja nezavisne Republike Hrvatske. Prvi saziv Hrvatskog Sabora broji je 12 zastupnika koji su zastupali iseljenu Hrvatsku u 11. izbornoj jedinici. HDZ-ova vlada smanjila je taj broj kasnije na 9, pa na 6, a naposljetku samo na tri zastupnika koji zastupaju u Hrvatskom Saboru 4 milijuna iseljenih Hrvata. Očito je Vladi HDZ-a smetalo jako predstavničko tijelo iseljene Hrvatske. Moram napomenuti da su do danas u svih 7 saziva Hrvatskog Sabora svi predstavnici bili iz stranke HDZ-a i po meni za hrvatsko iseljeništvo u zadnjih 25 godina učinili gotovo ništa.

Zadnji slučaj u kome su me osobno razočarali zastupnici HDZ-a koji u 11. izbornoj jedinici zastupaju nas iseljenike je bio slučaj mog protesta protiv “Izrabljivačkog odnosa austrijske tvrtke VIPnet d.o.o. prema hrvatskim potrošačima”. Da pojasnim. Ta strana tvrtka koja posluje u Republici Hrvatskoj je “100% tvrtka kćerka” Austrije-Telekoma. Troje zastupnika koje nas iseljenike zastupa u Hrvatskom Saboru nije niti odgovorilo na moje pismo u kome je stajalo sedam pitanja za definiranje nelegalnog poslovanja i postupanja austrijskog telekomunikacijskog koncerna protiv hrvatskih korisnika.

Kome trebaju takvi zastupnici? Meni, mojim prijateljima i mojim poznanicima zasigurno ne.

Danas 4 milijuna hrvatskih iseljenika ima u Hrvatskom Saboru 3 zastupnika, isto kao i srpska manjina u Hrvatskoj.
Koji je parlament i koja je vlada mogla izglasati takav zakon? Samo ona koja želi odvojiti hrvatski narod od svog iseljeništva i naposljetku ukinuti i ta tri zastupnička mjesta.

Istim pismom o nelegalnom poslovanju VIPnet d.o.o. izvješten je i “Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske” sa istim zahtjevom da odgovore na mojih sedam pitanja.

Šta su učinili?
Nisu niti odgovorili na moje pismo. Takav Ured zasigurno meni ne treba, a vjerujem i drugim iseljenim Hrvatima. Pedeset zaposlenika tog Ureda redovno svakog mjeseca prima plaću da bi povezivali i posredovali između Domovine i iseljene Hrvatske, a ne da bi okretali glavu od problema na drugu stranu.
Kada su predstavnici tog Ureda nedavno posjetili Stuttgart obišli su Hrvatsku katoličku misiju i Hrvatsku dopunsku školu. Nisu se sastali sa hrvatskim poduzetnicima koji žive u Stuttgartu kako bi razmotrili “mogućnosti i šanse te kooperaciju” hrvatskih tvrtki iz Stuttgarta sa Domovinom. Zaključak je da taj Ured postoji jedino zbog samih sebe.

Iduća stavka diskriminacije hrvatskog iseljeništva je u činjenici da je nakon proglašenja nezavisne Republike Hrvatske od 1991. godine pa nadalje uslijedio proces minimiranja predstavničkih tijela iseljenih Hrvata u Domovini:

Prvo “Ministarstvo iseljeništva” uspostavljeno je 30. svibnja 1990., odmah nakon osnivanja prve Vlade Republike Hrvatske i postojalo je do 1995. godine. Prvi ministar iseljeništva bio je Gojko Sušak.

Vlada Republike Hrvatske osniva 1995. godine “Ministarstvo povratka i useljeništva”. Prvi ministar je bio Marijan Petrović i ministarstvo je postojalo do 1999. godine.

Vlada Republike Hrvatske 2000. godine uspostavlja “Upravu za hrvatske manjine, iseljeništvo i useljeništvo” pri Ministarstvu vanjskih poslova.

21. listopada 2011. godine Hrvatski Sabor donosi zakon o osnivanju „Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske“ i „Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske“.

Koji je sljedeći korak?

Možda ukidanje Državnog Ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske te postavljanje “kontejnera” sa dva zaposlena na Trgu Bana Josipa Jelačića koji će povezivati Domovinu i iseljenu Hrvatsku.

Idući vid diskriminacije kojem je još i danas izloženo hrvatsko iseljeništvo je činjenica da je iseljena Hrvatska od 1990. do 2011. godine donirala Domovini ca. 100 milijardi eura, a da Domovina ne može pokazati niti jedan jedini zid koji je tim novcem u Republici Hrvatskoj okrečen.

I na kraju liste diskriminacije vlastitog iseljeništva je porez na inozemne mirovine u Republici Hrvatskoj.

Ako ste vrijedno radili 40 godina u inozenstvu i stekli pristojnu mirovinu rado ćete se vratiti u Domovinu da uživate u vašoj teško stečenoj mirovini. Ako ta mirovina iznosi do 6.000 kuna imali ste sreće. Međutim ako vaša mirovina prelazi taj prag (6.001 kn) Hrvatska država će vam automatski oduzeti 40% mirovine i nazvati to porezom na inozemnu mirovinu. Oni hrvatski iseljenici koji se odluče svoju mirovinu provesti u nekoj od drugih zemalja Europske unije platiti će najviše 20% poreza. Vi koji ste se odlučili vratiti u zemlju u kojoj ste rođeni biti ćete “kažnjeni” za povratak.

Bez obzira što hrvatsko iseljeništvo ima u Hrvatskom Saboru samo tri zastupnika, (kao i srpska manjina u Hrvatskoj) ne prestaje nam se prijetiti potpunim isključenjem iz političkog života, odnosno ukidanjem 11. izborne jedinice. Čak i Hrvat koji je član njemačkog Bundestaga (SPD) nedavnom izjavom u Večernjem listu zastupa tezu o ukidanju prava glasanja iseljenoj Hrvatskoj.

Ja sam kao mlad čovjek otišao dobrovoljno u Domovinski rat braniti Domovinu od agresora. Na ratištu sam proveo period od 1991. – 1993. godine. Samnom su na ratištu bili i dragovoljci iz inozemstva kao i pripadnici srpskog naroda. Ovom prilikom izjavljujem im najveći respekt za obranu Domovine. Mnogi moji suborci su pali u obrani Domovine. Mi smo se borili za slobodnu i ekonomski snažnu Hrvatsku. Za Hrvatsku u kojoj će vladati smijeh, a ne plač gladne djece. U posljednjih 25 godina političari koji su vladali Domovinom ukrali su nama i svim nadolazećim generacijama snove sa koje smo mi kao mladi ljudi otišli u Domovinski rat.

Kao rezultat političkog razočarenja u posljednjih 25 godina moji najuži prijatelji i ja donijeli smo odluku o osnivanju nezavisne liste koja nosi naziv “ZAUVJEK VJERNI DOMOVINI” s kojom ćemo izići na slijedeće parlamentarne izbore u Republici Hrvatskoj. S našom nezavisnom listom izlazimo samostalno u 11. izbornoj jedinici (Hrvatsko iselejništvo), a u drugih 10 izbornih jedinica u Republici Hrvatskoj izići ćemo na izbore sa našim koalicijskim partnerima.

Naš predizborni program objavili smo u medijima 21.02.2015 godine. Program je napisan u 28 točaka te sadrži ekonomske, ekološke, socijalne i političke aspekte.

Odmah nakon objavljivanja našeg programa započela je protukampanja protiv naše nezavisne liste od onih koji ne vole Hrvatsku i hrvatski narod.

Portal “Croative.net” za koji sam volonterski pisao godinu dana nakon objavljivanja programa naše nezavisne liste obustavio je moju volontersku suradnju. Toliko o slobodi medija u Hrvatskoj i novinarskoj nepristranosti.

Naš predizborni program je objavio Hrvatski Glas Berlina, HAZUD i američki Hrvati u portalu “CROWN”. Kao baza za predizbornu diskusiju sa našim biračkim tijelom koristimo BLOG koji nosi naziv nezavisne liste.

Nekoliko dana nakon objavljivanja našeg predizbornog programa započeo je napad bivših i sadašnjih članova HDZ-a Baden-Württemberga u društvenim mrežama na našu nezavisnu listu. Bombardirali su nas većinom nestručnim pitanjima iz područja ekonomije te područja domoljublja. Pošto je naš ekonomski program baziran na 4 knjige iz područja moderne ekonomije i održivog razvoja koje sam napisao, nije bilo teško stručno odgovoriti na neprofesionalno postavljena pitanja. Nakon blamaže koje su HDZ-ovci doživjeli razbježali su se kao miševi i posakrivali. Jedini uspjeh koji su postigli je bio da su me isključili iz facebook grupe „Hrvati u Baden-Württembergu“, što me uopće nije zasmetalo.

Idući ozbiljni napad koji je uslijedio bio je nakon mog komentara u facebook-u o novoj poziciji dr. Šeksa. Pošto je u medijima iznijeto da se dr. Šeks neće više kandidirati na nadolazećim izborima, već odlazi u mirovinu od 12.500 kn ali paralelno i na novu poziciju savjetnika predsjednice Republike za ustavno pravo imao sam potrebu prokomentirati događaj. Napisao sam da dr. Šeks ima dovoljno visoku mirovinu od koje može pristojno živjeti pa ako mu je dosadno u mirovini da si nađe neki hobi kojim će se zanimati te da mjesto savjetnika prepusti mladom čovjeku sa fakulteta koji će stručno savjetovati predsjednicu iz područja ustavnog prava.

I nećete vjerovati da je facebook već idućeg dana blokirao moj profil i moj pristup svim grupama u kojima sam član. Blokirali su me čak i u grupama koje moderiram, kao i grupi “POSLOVNI USPJEH” koju sam 2012. osobno osnovao, a koja danas broji preko 10.000 članova. Vjerovatno tako facebook shvaća američku demokraciju.

Pošto facebook posluje u Europskoj uniji preko tvrtke koja je registrirana u Irskoj (Facebook Irland Ltd.) podređen je zakonima Europske unije i zakonima o zaštiti potrošača u Europskoj uniji. Napisao sam pismo upravi u Irskoj na njemačkom jeziku u kome sam naveo da ja nisam prekršio niti jedno pravilo koje je postavio facebook prema svojim korisnicima, a da je Facebook Irland Ltd. prekršio zakone Europske unije i zakone o zaštiti potrošača u Uniji. Zaključno sam naveo da ako me u roku od 7 dana u svim mojim grupama ne odblokiraju da ću ih prijaviti Europskoj komisiji i komesaru za digitalizaciju gospodinu Oettingeru kao i udrugama za zaštitu potrošača u Uniji. Da poznam gospodina Oettingera još iz vremena kada je bio Ministarpresident u Stuttgartu nisam im saopćio. Naravno nisam ih želio previše prepasti.

I šta se dogodilo?
Facebook nije odgovorio na moje pismo, ali je šestog dana od primitka mog pisma odblokirao moj pristup kompletno u svim grupama u kojima sam član.

Njemačka poslovica kaže: “Čiji kruh jedeš, njegovu pjesmu pjevaš”. U ovom slučaju sa Facebook Irland Ltd. poslovica se pokazala potpuno istinitom.                                                                                    

Indikator – visoki nivo kvalifikacije, prekvalifikacije i dokvalifikacije!

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 15. srpanj 2015.
Mjeri se po broju kvalifikacija, prekvalificija i dokvalifikacija na 1.000 zaposlenih.

Novi zahtjevi tržišta potenciraju neprekidni proces dokvalifikacija, ali i prekvalifikacija radne snage. Od mlade radne snage tržište zahtjeva kvalifikacija u nekim od traženih zanimanja.

U Saveznoj Republici Njemačkoj veliki broj mladih ljudi nema potrebnu kvalifikaciju te su izloženi robovlasničkim principima modernog tržišta – „rad za stan i hranu“.

U njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg u posljednjih 20 godina broj učenika je u različitim zanimanjima na 1.000 zaposlenih pao sa 68% (1990.) na 52% u 2012. godini.

Ulaganje u znanje je „investicija za budućnost“, a ne „nepotrebni trošak“.

Pošto Savezna Republika Njemačka ima najmanju nezaposlenost mladih u Europskoj uniji lagani pad kvalifikacija nije velika tragedija. Mladim ljudima u cijeloj Europi treba se dati mogućnost stjecanja stručne kvalifikacije, čime im se paralelno nudi i bolja životna kvaliteta, a samim time i svijetlija budućnost našeg kontinenta.

U Republici Hrvatskoj postoji velika nezaposlenost koju predvodi nezaposlenost mlađih od 25 godina. Ti mladi ljudi većinom imaju potrebnu kvalifikaciju, ali im ne koristi zbog nedostatka radnih mjesta.

Republika Hrvatska se nužno mora fokusirati u onome pravcu gdje postoji šansa za „radna mjesta budućnosti“. U tim područjima treba ponuditi mladim ljudima dodatnu kratku „dokvalifikaciju“ te im omogućiti zaposlenje.

Neka od vrlo bitnih područja u kojima Republika Hrvatska ima dugoročno perspektivu, a koja pripadaju budućnosti već su navedana:

1. Ekološka poljoprivreda i stočarstvo – takodjer vinogradarstvo, ribarstvo i pčelarstvo

2. Cijelogodišnjizdravstveni turizam i wellness, cijelogodišnji seoski turizam, cijelogodišnji turizam planinarenja, raftinga i biciklizma, cijelogodišnja ponuda razgledavanja kulturnih spomenika, dvoraca i crkvi , cijelogodišnje posjete nacionalnim parkovima.

3. Informatika i programiranje (programi za autoindustriju, kompijutore, tablete, aplikacije za smartfone, videoigrice za djecu i videoigre za odrasle, programi za industrijskestrojeve irobote, programi za svemirsku tehnologiju itd.)

4. Industrija na bazi elektromobiliteta (u kooperaciji s velikimtvornicama koje su pionirielektromobiliteta i hibridnih vozila kao npr. Renault, Daimler, Porsche, BMW, Fiat ostvariti poslovnu suradnju u proizvodnji „sastavnih dijelova“ koje čine električno ili hibridno vozilo)

5. Tekstilna industrija na bazi tehničkih vlakana (Proizvodi od tehničkih vlakana za svemirsku industriju, za industriju električnih automobila, medicinsku industriju, arhitekturu, energetiku te proizvodi u području “bionike”)

Hrvatski zavod za zapošljavanje u 2014. godini omogućio je korištenje slijedećih mjere za poticanje zapošljavanja:

–paket mjera za mlade „Mladi i kreativni“
–paket mjera za posebne skupine „I posebnost je prednost“
–paket mjera za osobe s invaliditetom „Uključeni“
–paket mjera za starije osobe „Važno je iskustvo“
–paket mjera za dugotrajno nezaposlene „I mi smo za novi posao i učenje“
–paket mjera za nezaposlene osobe romske nacionalne manjine
–paket mjera za poslodavce u teškoćama „Važno je očuvati radno mjesto“
–paket mjera za žene

Paket mjera za dugotrajno nezaposlene „I mi smo za novi posao i učenje“ omogućuje također i stjecanje novog znanja pod dvije slijedeće stavke:

1. „Učim uz posao“ – potpora za usavršavanje novozaposlenih osoba

2. „Znanje se isplati“ – obrazovanje nezaposlenih

http://www.hzz.hr/default.aspx?id=11755

Danas se stečeno i usvojeno znanje vrlo brzo mora obnavljati „novim znanjem“ da bi uspješno mogli pratiti razvoj novih tehnologija i znanosti.

Da bi Europska unija održala poslovnu konkurentnost na sjevernom i južnoameričkom kontinentu, u Aziji, ali i u samoj Europi morati će ubudućnosti izdvojiti pozamašnu sumu novca za kvalifikacije, prekvalifikacije i dokvalifikacije. Jedino novim znanjima su moguće inovacije i kreiranje održive budućnosti.

Također općine i županije u Republici Hrvatskoj moraju prilikom planiranja i donošenja godišnjeg proračuna ozbiljno uzeti u obzir „financiranje“ kvalifikacija, prekvalifikacija i dokvalifikacija.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

 

O izdavanju dozvole turistima za planinarenje na hrvatska brda i planine!

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 06.11.2014.
Često smo svjedoci da se turisti u Europskoj Uniji penju na brda i planine, zavlače u razne špilje, te ih nerijetko treba spašavati iz životne opasnosti. To spašavanje je uvijek povezano sa angažiranjem velikog broja ljudstva i tehnike, te nastalim financijskim troškovima.

U pravilu, većina zemalja Europske Unije će zahtijevati od “spašenoga” podmirivanje nastalih financijskih troškova. Da li će te troškove moći i naplatiti, to je drugo pitanje!

Razmišljao sam kako da na samome početku spriječimo da se netko tko planinari u Republici Hrvatskoj izgubi i dovede svoj život u opasnost.
Ako želimo loviti ribu u hrvatskim rijekama moramo kod nadležnog ribolovnog društva kupiti dnevnu ribolovnu dozvolu.

Zašto turisti koji žele planinariti u Republici Hrvatskoj ne moraju u turističkoj zajednici kupiti jednodnevnu dozvolu za planinarenje?

Naravno ovdje se ne radi o financijskom aspektu prodaja “jednodnevnih planinarskih dozvola”! Ona može koštati i simboličnih 5 kuna.

Radi se o tome da bi se turist koji želi ići na planinarenje prilikom kupnje dozvole u kratkim crtama educirao i uputio na opasnosti koje ga mogu zadesiti.
Pored toga turist bi morao u turističkoj zajednici ostaviti i broj svog mobitela ili smartfona. Mi danas modernom tehnikom možemo locirati položaj svakog smartfona. Za ostale “starije” mobilne uređaje postoji specijalni program s kojim možemo locirati položaj uređaja čak i kada je isključen.

Broj smartfona ili mobitela bi nam uveliko omogućio lakše pronalaženje izgubljenih turista, bar u onim područjima u kojima je moguće locirati signal uređaja. Samim time bi troškovi spašavanja bili daleko niži.

Po medijima se zadnjih mjeseci protezalo pitanje treba li Republika Hrvatska naplatiti turistu njegovo spašavanje. Moramo biti svjesni da je ponekad u spašavanje uključeno i na desetke ili stotine ljudi, vojna oprema, helikopteri, psi tragači itd. Ponekad potraga za izgubljenima traje i po nekoliko dana ili po koji tjedan. Troškovi takove potrage i spašavanja iznose i do nekoliko 100.000 eura. Mali broj turista može podmiriti te troškove.

Akcenat morao biti na edukaciji turista. To prije svega podrazumjeva mini edukaciju od nekih 30 minuta prilikom prodaje “dnevne dozvole za planinarenje”.

Turistima koji češće provode godišnji odmor penjući se po brdima i planinama i zavlačeći se u špilje mogao bi se ponuditi trodnevni kurs, odnosno školovanje.

Taj kurs bi morali sami platiti, a sadržavao bi poglavlja iz: zaštite prirode, zakona Republike Hrvatske, te prve pomoći i samopomoći. Nakon završenog kursa turist bi dobio “Trajnu dozvolu za planinarenje u Republici Hrvatskoj”.

Pored “Trajne dozvole” turist bi i dalje imao obavezu da planinarenje prijavi nadležnoj Turističkoj zajednici i da ostavi broj mobitela ili smartfona. Nakon završenog planinarenja turist bi SMS-om izvjestio nadležnu turističku zajednicu da je penjanje završeno.

Turistička zajednica bi morala biti zakonski obavezana da nakon završenog planinarenja bespovratno izbriše podatke o turistu i njegov broj mobitela/smartfona.

Moj prijedlog za borbu protiv visokih troškova spašavanja izgubljenih turista u Republici Hrvatskoj bi imao pozitivan turistički odjek. Turisti bi imali dojam sigurnosti, ali i odgovornosti. Turističke zajednice bi dobile dodatnu aktivnost i tako proširile svoj krug poslovnog djelovanja.

Hrvatska služba spašavanja bi imala manje posla individualnih potraga i mogla bi se fokusirati na druga područja, pr. angažiranje za vrijeme elementarnih nepogoda, angažiranje u stranim zemljama itd.

Hrvatska bi dodatno dobila na pozitivnom turističkom imidžu kao: Mala zemlja za veliki i “siguran” odmor!

Pitanje je da li službena politika Republike Hrvatske razmišlja na isti način?

Ovo je jedna od zanimljivih tema objavljenih u mojoj knjizi “Posljednja ruža hrvatska”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries Inc.“

 

Indikator: stvaranje novih radnih mjesta!

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 03.07.2015.
Mjeri se u postotku zaposlenih osiguranika na ukupan broj stanovnika između 18. i 65. godine.

Od 1990. godine broj zaposlenih u njemačkoj pokrajini Baden-Württembergu se kontinuirano povećavao. Posebice je u tome razdoblju bilo intenzivnije zapošljavanje žena.

Želim naglasiti da vrlo jaka industrija u široj okolici grada Štutgarta pridonosi kontinuiranoj ponudi novih radnih mjesta.

Grad Štutgart je već duže vrijeme poznat kao „El Dorado za inženjere“. Visok nivo tehničkog obrazovanja i stalne inovacije doprinose stvaranju novih radnih mjesta. Vrlo jaka autoindustrija „Daimler i Porsche“ te mnogobrojne manje i veće tvrtke koje direktno kooperiraju sa ta dva koncerna doprinose kontinuiranoj ponudi novih radnih mjesta.

Postoje također i negativni aspekti gore navedenog indikatora. Zadnji par godina Savezna Republika Njemačka traži tehničare i inženjere i neprestano se u medijima piše i govori o nedostatku radne snage. Međutim radne snage ima dovoljno. Veći broj tehničara i inženjera se nalazi na zavodu za zapošljavanje. Ti tehničari i inženjeri moraju raditi za plaću od koje mogu i živjeti u Njemačkoj. Industrija je više zainteresirana za „jeftinu stručnu radnu snagu“, pa nerijetko zapošljav radnike iz drugih europskih zemalja koji su spremni raditi za daleko nižu satnicu od uobičajene.

Postavlja se pitanje hoće li ti „jeftiniji“ tehničari i inženjeri moći i htjeti dugoročno živjeti od svoje plaće u Njemačkoj ili će nakon prikupljenog radnog iskustva otići u druge zemlje koje im nude bolju plaću za isti posao.

Stvaranje novih radnih mjesta u Republici Hrvatskoj je težak proces. Sezonsko zapošljavanje u turizmu nudi određene mogućnosti. Također sezonsko zapošljavanje u poljoprivredi (proljetna ili jesenska berba) može nakratko smanjiti nezaposlenost. Dugoročno i cjelogodišnje zapošljavanje treba postati prioritet. Postoji više napisanih strategija razvoja i obnove Republike Hrvatske. Da li su te napisane strategije i u praksi provedive, drugo je pitanje. Kao i dosada ja vidim stvaranje novih radnih mjesta kroz moje strateške točke ekonomskog razvoja Republike Hrvatske kojima se može dodati podtočka “volonterski rad”.

„Statista“ nam prikazuje stopu nezaposlenosti u članicama Europske unije u listopadu 2014. godine:

Grčka – 25,9%
Španjolska – 24%
Hrvatska – 16%
Cipar – 15,3%
Portugal – 13,4%
Italija – 13,2%
Slovačka – 12,9%
Euro-Zona – 11,5%
Bugarska – 11,1%
Irska – 10,9%
Letonija – 10,8%
Francuska – 10,5%
Europska unija – 10%
Litva – 9,9%
Finska – 8,9%
Slovenija – 8,8%
Belgija – 8,6%
Poljska – 8,3%
Švedska – 7,9%
Estonija – 7,5%
Mađarska – 7,3%
Rumunjska – 6,7%
Nizozemska – 6,5%
Danska – 6,4%
Luksemburg – 6%
Velika Britanija – 5,9%
Česka – 5,7%
Malta – 5,6%
Austrija – 5,1%
Njemačka – 4,9%

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

 

INDIKATOR – „KVALITETA MEDICINSKE USLUGE“!

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 28. srpanj 2015.
Mjeri se po broju liječnika na 1.000 stanovnika.

Stanovništvo Europske unije sve više stari. Samim time indikator “Kvaliteta medicinske usluge” dobija to više na važnosti.

U njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg se od 1990. do danas kvaliteta medicinske usluge razvijala u pozitivnom smjeru. Tako bar stoji u službenim izvješćima.

Ono što smo mi stanovnici grada Štutgarta u zadnjih godina osjetili je zatvaranje nekoliko bolnica te preseljenje medizinske tehnike i osoblja u veliki medicinski centar “Katharinenhospital”.

Ja sam gotovo 7 godina živio u predgrađu Štutgarta koji se zove Feuerbach. Gradska bolnica u Feuerbachu je bila izgrađena 1893., a grad Štutgart ju je zatvorio 15.03.2007.

Iz Feuerbacha do centra Štutgarta trebate oko 10 minuta automobilom i to kada nije gužva na cesti. Međutim za vrijeme gužve i zastoja, dolazak u grad može potrajati i do jednog sata.

Neka se dogodi slučaj srčanog ili moždanog udara građanina Feuerbacha vozilo hitne pomoći će rijetko uspjeti za 10 minuta pacjenta prebaciti u neku drugu obližnju bolnicu. Dok je postojala bolnica u Feuerbachu te opasnosti nije bilo.

Na mjestu gdje je 114. godina bila bolnica danas je izgrađeno stambeno naselje. Politika koja je u to vrijeme odlučivala o sudbini bolnice u Feuerbachu nije pitala stanovništvo o njegovom mišljenju i željama, već je profit-orijentirano zatvorila tu ustanovu.

Kakva je situacija sa “kvalitetom medicinske usluge” u Republici Hrvatskoj?

Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju započeo je egzodus radne snage u druge europske zemlje. Taj egzodus je popraćen i odlaskom medicinskog kadra (liječnika i medicinskih sestara) iz naše zemlje. Samim time dolazi i do slabljenja kvalitete medicinske usluge u Republici Hrvatskoj. Iako medicinsko osoblje u Republici Hrvatskoj “nije loše” plaćeno, želja za još boljom zaradom je vrlo jaka.

 

Međutim taj bolji životni standard nosi sa sobom i “pojačan radni tempo” na koji se najčešće ne misli prilikom napuštanja Domovine.

Slijedeća tabela pokazuje zemlje sa najvećim brojem liječnika na 10.000 stanovnika, 2013 (Statista.com):

– Katar – 77,4
– Monako – 71,7
– Kuba – 67,2
– San Marino – 51,3
– Austrija – 48,3
– Rusija – 43,1
– Georgija – 42,4
– Litva – 41,2
– Italija – 40,9
– Švicarska – 39,4
– Njemačka – 38,1
– Bugarska 38,1
– Bjelorusija – 37,6
– Norveška 37,4
– Urugvaj – 37,4
– Španjolska – 37,0
– Česka Republika – 36,2
– Kazastan – 35,8
– Ukrajina – 35,3
– Malta – 35,0

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!                                                                                                                                               

 

INDIKATOR – “VISINA NIVOA SIGURNOSTI”!

INDIKATOR – “VISINA NIVOA SIGURNOSTI”

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 04. kolovoz 2015.
Mjeri se po broju evidentiranih kaznenih djela na 1.000 stanovnika.

Svi mi želimo sigurno živjeti i raditi. Stoga indikator “visina nivoa sigurnosti” igra vrlo važnu ulogu.

U Baden-Württembergu je 2000. godine broj evidentiranih kaznenih djela na 1.000 stanovnika iznosio oko 59%, a 2012. godine 54,3%.

Posebno su starije osobe koje žive same izložene raznim vrstama prijevare kao i otuđenja novca iz stana ili kuće u kojoj žive.

U gradu Štutgartu je nivo sigurnosti po mojoj procjeni prilično visok. U tramvajima i međugradskim vlakovima postavljene su kamere, kao i na stajalištima javnog prijevoza. Također je i dobar dio ostatka grada pokriven kamerama kao i gotovo sve prodavaonice proizvoda. Policijske pješačke i auto patrole redovito opserviraju grad. Na tramvajskim stajalištima su postavljeni alarmni “SOS telefoni” koje možemo u slučaju opasnosti besplatno koristiti i pozvati pomoć.

U zadnje dvije godine učestala je pojava “organiziranog prosjačenja Roma” pretežno iz Rumunjske koji svakodnevno opsjedaju glavnu ulicu u Štutgartu “Königstraße”.

Usprkos mnogobrojnim pritužbama građana glavnom gradonačelniku grada gosp. Huhn-u (stranka zelenih), organizirano prosjačenje se nastavlja. Nadam se da će se toj pojavi koja opterećuje sve nas stati na kraj. Za vrijeme prošlog mandata CDU-a u gradu Štutgartu pojave organiziranog prosjačenja nije bilo i o tome se vodilo posebno računa.

Grad Štutgart je ne samo industrijska metropola Europe već i kulturno-turističko središte. Vrlo poznati su Božićni sajam u Štutgartu, kao i Cannstatter-Wasen Fest. Nekoliko milijuna ljudi za vrijeme navedenih manifestacija posjeti grad.

Kakvo je stanje sa “visinom nivoa sigurnosti” u Republici Hrvatskoj?

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

SLUŽBA ZA STRATEŠKO PLANIRANJE, ANALITIKU I RAZVOJ

STATISTIČKI P R E G L E D TEMELJNIH SIGURNOSNIH POKAZATELJA

I REZULTATA RADA navodi:

“U 2013. godini kaznenih djela za koja se postupak pokreće po službenoj dužnosti manje je za 13,1 posto, prometnih nesreća za 8,2 posto te požara i eksplozija za 50,9 posto.

U događajima koji su ugrožavali sigurnost smrtno je stradalo 976 osoba, što je više za 28,8 posto u odnosu na 2012. godinu. Do znatnog povećanja smrtno stradalih u kriminalitetu došlo je zbog 17 kaznenih djela ratnih zločina počinjenih od 1991. do 1993. godine koja su prijavljena u ovom razdoblju, a u kojima je ubijeno 254 osoba.“

U današnje vrijeme pored „fizičke“ sigurnosti posebnu važnost igra i sigurnost u društvenim mrežama, odnosno virtualna sigurnost. Kazneno djelo „dječje pornografije“ koje spada u vurtualni delikt rasprostranjeno je u europskim zemljama. Također su važna i druga kaznena djela koja nastaju korištenjem podataka iz interneta kao npr. krađa podataka, prodaja sumnjivih proizvoda i usluga, kriminal u području internet-bankinga itd.

Nasilje u familiji i nasilje nad ženama, pedofilija te korupcija pripadaju danas u goruće probleme Europske unije.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“