Indikator – visoki nivo kvalifikacije, prekvalifikacije i dokvalifikacije!

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 15. srpanj 2015.
Mjeri se po broju kvalifikacija, prekvalificija i dokvalifikacija na 1.000 zaposlenih.

Novi zahtjevi tržišta potenciraju neprekidni proces dokvalifikacija, ali i prekvalifikacija radne snage. Od mlade radne snage tržište zahtjeva kvalifikacija u nekim od traženih zanimanja.

U Saveznoj Republici Njemačkoj veliki broj mladih ljudi nema potrebnu kvalifikaciju te su izloženi robovlasničkim principima modernog tržišta – „rad za stan i hranu“.

U njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg u posljednjih 20 godina broj učenika je u različitim zanimanjima na 1.000 zaposlenih pao sa 68% (1990.) na 52% u 2012. godini.

Ulaganje u znanje je „investicija za budućnost“, a ne „nepotrebni trošak“.

Pošto Savezna Republika Njemačka ima najmanju nezaposlenost mladih u Europskoj uniji lagani pad kvalifikacija nije velika tragedija. Mladim ljudima u cijeloj Europi treba se dati mogućnost stjecanja stručne kvalifikacije, čime im se paralelno nudi i bolja životna kvaliteta, a samim time i svijetlija budućnost našeg kontinenta.

U Republici Hrvatskoj postoji velika nezaposlenost koju predvodi nezaposlenost mlađih od 25 godina. Ti mladi ljudi većinom imaju potrebnu kvalifikaciju, ali im ne koristi zbog nedostatka radnih mjesta.

Republika Hrvatska se nužno mora fokusirati u onome pravcu gdje postoji šansa za „radna mjesta budućnosti“. U tim područjima treba ponuditi mladim ljudima dodatnu kratku „dokvalifikaciju“ te im omogućiti zaposlenje.

Neka od vrlo bitnih područja u kojima Republika Hrvatska ima dugoročno perspektivu, a koja pripadaju budućnosti već su navedana:

1. Ekološka poljoprivreda i stočarstvo – takodjer vinogradarstvo, ribarstvo i pčelarstvo

2. Cijelogodišnjizdravstveni turizam i wellness, cijelogodišnji seoski turizam, cijelogodišnji turizam planinarenja, raftinga i biciklizma, cijelogodišnja ponuda razgledavanja kulturnih spomenika, dvoraca i crkvi , cijelogodišnje posjete nacionalnim parkovima.

3. Informatika i programiranje (programi za autoindustriju, kompijutore, tablete, aplikacije za smartfone, videoigrice za djecu i videoigre za odrasle, programi za industrijskestrojeve irobote, programi za svemirsku tehnologiju itd.)

4. Industrija na bazi elektromobiliteta (u kooperaciji s velikimtvornicama koje su pionirielektromobiliteta i hibridnih vozila kao npr. Renault, Daimler, Porsche, BMW, Fiat ostvariti poslovnu suradnju u proizvodnji „sastavnih dijelova“ koje čine električno ili hibridno vozilo)

5. Tekstilna industrija na bazi tehničkih vlakana (Proizvodi od tehničkih vlakana za svemirsku industriju, za industriju električnih automobila, medicinsku industriju, arhitekturu, energetiku te proizvodi u području “bionike”)

Hrvatski zavod za zapošljavanje u 2014. godini omogućio je korištenje slijedećih mjere za poticanje zapošljavanja:

–paket mjera za mlade „Mladi i kreativni“
–paket mjera za posebne skupine „I posebnost je prednost“
–paket mjera za osobe s invaliditetom „Uključeni“
–paket mjera za starije osobe „Važno je iskustvo“
–paket mjera za dugotrajno nezaposlene „I mi smo za novi posao i učenje“
–paket mjera za nezaposlene osobe romske nacionalne manjine
–paket mjera za poslodavce u teškoćama „Važno je očuvati radno mjesto“
–paket mjera za žene

Paket mjera za dugotrajno nezaposlene „I mi smo za novi posao i učenje“ omogućuje također i stjecanje novog znanja pod dvije slijedeće stavke:

1. „Učim uz posao“ – potpora za usavršavanje novozaposlenih osoba

2. „Znanje se isplati“ – obrazovanje nezaposlenih

http://www.hzz.hr/default.aspx?id=11755

Danas se stečeno i usvojeno znanje vrlo brzo mora obnavljati „novim znanjem“ da bi uspješno mogli pratiti razvoj novih tehnologija i znanosti.

Da bi Europska unija održala poslovnu konkurentnost na sjevernom i južnoameričkom kontinentu, u Aziji, ali i u samoj Europi morati će ubudućnosti izdvojiti pozamašnu sumu novca za kvalifikacije, prekvalifikacije i dokvalifikacije. Jedino novim znanjima su moguće inovacije i kreiranje održive budućnosti.

Također općine i županije u Republici Hrvatskoj moraju prilikom planiranja i donošenja godišnjeg proračuna ozbiljno uzeti u obzir „financiranje“ kvalifikacija, prekvalifikacija i dokvalifikacija.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

 

O izdavanju dozvole turistima za planinarenje na hrvatska brda i planine!

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 06.11.2014.
Često smo svjedoci da se turisti u Europskoj Uniji penju na brda i planine, zavlače u razne špilje, te ih nerijetko treba spašavati iz životne opasnosti. To spašavanje je uvijek povezano sa angažiranjem velikog broja ljudstva i tehnike, te nastalim financijskim troškovima.

U pravilu, većina zemalja Europske Unije će zahtijevati od “spašenoga” podmirivanje nastalih financijskih troškova. Da li će te troškove moći i naplatiti, to je drugo pitanje!

Razmišljao sam kako da na samome početku spriječimo da se netko tko planinari u Republici Hrvatskoj izgubi i dovede svoj život u opasnost.
Ako želimo loviti ribu u hrvatskim rijekama moramo kod nadležnog ribolovnog društva kupiti dnevnu ribolovnu dozvolu.

Zašto turisti koji žele planinariti u Republici Hrvatskoj ne moraju u turističkoj zajednici kupiti jednodnevnu dozvolu za planinarenje?

Naravno ovdje se ne radi o financijskom aspektu prodaja “jednodnevnih planinarskih dozvola”! Ona može koštati i simboličnih 5 kuna.

Radi se o tome da bi se turist koji želi ići na planinarenje prilikom kupnje dozvole u kratkim crtama educirao i uputio na opasnosti koje ga mogu zadesiti.
Pored toga turist bi morao u turističkoj zajednici ostaviti i broj svog mobitela ili smartfona. Mi danas modernom tehnikom možemo locirati položaj svakog smartfona. Za ostale “starije” mobilne uređaje postoji specijalni program s kojim možemo locirati položaj uređaja čak i kada je isključen.

Broj smartfona ili mobitela bi nam uveliko omogućio lakše pronalaženje izgubljenih turista, bar u onim područjima u kojima je moguće locirati signal uređaja. Samim time bi troškovi spašavanja bili daleko niži.

Po medijima se zadnjih mjeseci protezalo pitanje treba li Republika Hrvatska naplatiti turistu njegovo spašavanje. Moramo biti svjesni da je ponekad u spašavanje uključeno i na desetke ili stotine ljudi, vojna oprema, helikopteri, psi tragači itd. Ponekad potraga za izgubljenima traje i po nekoliko dana ili po koji tjedan. Troškovi takove potrage i spašavanja iznose i do nekoliko 100.000 eura. Mali broj turista može podmiriti te troškove.

Akcenat morao biti na edukaciji turista. To prije svega podrazumjeva mini edukaciju od nekih 30 minuta prilikom prodaje “dnevne dozvole za planinarenje”.

Turistima koji češće provode godišnji odmor penjući se po brdima i planinama i zavlačeći se u špilje mogao bi se ponuditi trodnevni kurs, odnosno školovanje.

Taj kurs bi morali sami platiti, a sadržavao bi poglavlja iz: zaštite prirode, zakona Republike Hrvatske, te prve pomoći i samopomoći. Nakon završenog kursa turist bi dobio “Trajnu dozvolu za planinarenje u Republici Hrvatskoj”.

Pored “Trajne dozvole” turist bi i dalje imao obavezu da planinarenje prijavi nadležnoj Turističkoj zajednici i da ostavi broj mobitela ili smartfona. Nakon završenog planinarenja turist bi SMS-om izvjestio nadležnu turističku zajednicu da je penjanje završeno.

Turistička zajednica bi morala biti zakonski obavezana da nakon završenog planinarenja bespovratno izbriše podatke o turistu i njegov broj mobitela/smartfona.

Moj prijedlog za borbu protiv visokih troškova spašavanja izgubljenih turista u Republici Hrvatskoj bi imao pozitivan turistički odjek. Turisti bi imali dojam sigurnosti, ali i odgovornosti. Turističke zajednice bi dobile dodatnu aktivnost i tako proširile svoj krug poslovnog djelovanja.

Hrvatska služba spašavanja bi imala manje posla individualnih potraga i mogla bi se fokusirati na druga područja, pr. angažiranje za vrijeme elementarnih nepogoda, angažiranje u stranim zemljama itd.

Hrvatska bi dodatno dobila na pozitivnom turističkom imidžu kao: Mala zemlja za veliki i “siguran” odmor!

Pitanje je da li službena politika Republike Hrvatske razmišlja na isti način?

Ovo je jedna od zanimljivih tema objavljenih u mojoj knjizi “Posljednja ruža hrvatska”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries Inc.“

 

Indikator: stvaranje novih radnih mjesta!

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 03.07.2015.
Mjeri se u postotku zaposlenih osiguranika na ukupan broj stanovnika između 18. i 65. godine.

Od 1990. godine broj zaposlenih u njemačkoj pokrajini Baden-Württembergu se kontinuirano povećavao. Posebice je u tome razdoblju bilo intenzivnije zapošljavanje žena.

Želim naglasiti da vrlo jaka industrija u široj okolici grada Štutgarta pridonosi kontinuiranoj ponudi novih radnih mjesta.

Grad Štutgart je već duže vrijeme poznat kao „El Dorado za inženjere“. Visok nivo tehničkog obrazovanja i stalne inovacije doprinose stvaranju novih radnih mjesta. Vrlo jaka autoindustrija „Daimler i Porsche“ te mnogobrojne manje i veće tvrtke koje direktno kooperiraju sa ta dva koncerna doprinose kontinuiranoj ponudi novih radnih mjesta.

Postoje također i negativni aspekti gore navedenog indikatora. Zadnji par godina Savezna Republika Njemačka traži tehničare i inženjere i neprestano se u medijima piše i govori o nedostatku radne snage. Međutim radne snage ima dovoljno. Veći broj tehničara i inženjera se nalazi na zavodu za zapošljavanje. Ti tehničari i inženjeri moraju raditi za plaću od koje mogu i živjeti u Njemačkoj. Industrija je više zainteresirana za „jeftinu stručnu radnu snagu“, pa nerijetko zapošljav radnike iz drugih europskih zemalja koji su spremni raditi za daleko nižu satnicu od uobičajene.

Postavlja se pitanje hoće li ti „jeftiniji“ tehničari i inženjeri moći i htjeti dugoročno živjeti od svoje plaće u Njemačkoj ili će nakon prikupljenog radnog iskustva otići u druge zemlje koje im nude bolju plaću za isti posao.

Stvaranje novih radnih mjesta u Republici Hrvatskoj je težak proces. Sezonsko zapošljavanje u turizmu nudi određene mogućnosti. Također sezonsko zapošljavanje u poljoprivredi (proljetna ili jesenska berba) može nakratko smanjiti nezaposlenost. Dugoročno i cjelogodišnje zapošljavanje treba postati prioritet. Postoji više napisanih strategija razvoja i obnove Republike Hrvatske. Da li su te napisane strategije i u praksi provedive, drugo je pitanje. Kao i dosada ja vidim stvaranje novih radnih mjesta kroz moje strateške točke ekonomskog razvoja Republike Hrvatske kojima se može dodati podtočka “volonterski rad”.

„Statista“ nam prikazuje stopu nezaposlenosti u članicama Europske unije u listopadu 2014. godine:

Grčka – 25,9%
Španjolska – 24%
Hrvatska – 16%
Cipar – 15,3%
Portugal – 13,4%
Italija – 13,2%
Slovačka – 12,9%
Euro-Zona – 11,5%
Bugarska – 11,1%
Irska – 10,9%
Letonija – 10,8%
Francuska – 10,5%
Europska unija – 10%
Litva – 9,9%
Finska – 8,9%
Slovenija – 8,8%
Belgija – 8,6%
Poljska – 8,3%
Švedska – 7,9%
Estonija – 7,5%
Mađarska – 7,3%
Rumunjska – 6,7%
Nizozemska – 6,5%
Danska – 6,4%
Luksemburg – 6%
Velika Britanija – 5,9%
Česka – 5,7%
Malta – 5,6%
Austrija – 5,1%
Njemačka – 4,9%

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

 

INDIKATOR – „KVALITETA MEDICINSKE USLUGE“!

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 28. srpanj 2015.
Mjeri se po broju liječnika na 1.000 stanovnika.

Stanovništvo Europske unije sve više stari. Samim time indikator “Kvaliteta medicinske usluge” dobija to više na važnosti.

U njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg se od 1990. do danas kvaliteta medicinske usluge razvijala u pozitivnom smjeru. Tako bar stoji u službenim izvješćima.

Ono što smo mi stanovnici grada Štutgarta u zadnjih godina osjetili je zatvaranje nekoliko bolnica te preseljenje medizinske tehnike i osoblja u veliki medicinski centar “Katharinenhospital”.

Ja sam gotovo 7 godina živio u predgrađu Štutgarta koji se zove Feuerbach. Gradska bolnica u Feuerbachu je bila izgrađena 1893., a grad Štutgart ju je zatvorio 15.03.2007.

Iz Feuerbacha do centra Štutgarta trebate oko 10 minuta automobilom i to kada nije gužva na cesti. Međutim za vrijeme gužve i zastoja, dolazak u grad može potrajati i do jednog sata.

Neka se dogodi slučaj srčanog ili moždanog udara građanina Feuerbacha vozilo hitne pomoći će rijetko uspjeti za 10 minuta pacjenta prebaciti u neku drugu obližnju bolnicu. Dok je postojala bolnica u Feuerbachu te opasnosti nije bilo.

Na mjestu gdje je 114. godina bila bolnica danas je izgrađeno stambeno naselje. Politika koja je u to vrijeme odlučivala o sudbini bolnice u Feuerbachu nije pitala stanovništvo o njegovom mišljenju i željama, već je profit-orijentirano zatvorila tu ustanovu.

Kakva je situacija sa “kvalitetom medicinske usluge” u Republici Hrvatskoj?

Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju započeo je egzodus radne snage u druge europske zemlje. Taj egzodus je popraćen i odlaskom medicinskog kadra (liječnika i medicinskih sestara) iz naše zemlje. Samim time dolazi i do slabljenja kvalitete medicinske usluge u Republici Hrvatskoj. Iako medicinsko osoblje u Republici Hrvatskoj “nije loše” plaćeno, želja za još boljom zaradom je vrlo jaka.

 

Međutim taj bolji životni standard nosi sa sobom i “pojačan radni tempo” na koji se najčešće ne misli prilikom napuštanja Domovine.

Slijedeća tabela pokazuje zemlje sa najvećim brojem liječnika na 10.000 stanovnika, 2013 (Statista.com):

– Katar – 77,4
– Monako – 71,7
– Kuba – 67,2
– San Marino – 51,3
– Austrija – 48,3
– Rusija – 43,1
– Georgija – 42,4
– Litva – 41,2
– Italija – 40,9
– Švicarska – 39,4
– Njemačka – 38,1
– Bugarska 38,1
– Bjelorusija – 37,6
– Norveška 37,4
– Urugvaj – 37,4
– Španjolska – 37,0
– Česka Republika – 36,2
– Kazastan – 35,8
– Ukrajina – 35,3
– Malta – 35,0

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!                                                                                                                                               

 

INDIKATOR – “VISINA NIVOA SIGURNOSTI”!

INDIKATOR – “VISINA NIVOA SIGURNOSTI”

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 04. kolovoz 2015.
Mjeri se po broju evidentiranih kaznenih djela na 1.000 stanovnika.

Svi mi želimo sigurno živjeti i raditi. Stoga indikator “visina nivoa sigurnosti” igra vrlo važnu ulogu.

U Baden-Württembergu je 2000. godine broj evidentiranih kaznenih djela na 1.000 stanovnika iznosio oko 59%, a 2012. godine 54,3%.

Posebno su starije osobe koje žive same izložene raznim vrstama prijevare kao i otuđenja novca iz stana ili kuće u kojoj žive.

U gradu Štutgartu je nivo sigurnosti po mojoj procjeni prilično visok. U tramvajima i međugradskim vlakovima postavljene su kamere, kao i na stajalištima javnog prijevoza. Također je i dobar dio ostatka grada pokriven kamerama kao i gotovo sve prodavaonice proizvoda. Policijske pješačke i auto patrole redovito opserviraju grad. Na tramvajskim stajalištima su postavljeni alarmni “SOS telefoni” koje možemo u slučaju opasnosti besplatno koristiti i pozvati pomoć.

U zadnje dvije godine učestala je pojava “organiziranog prosjačenja Roma” pretežno iz Rumunjske koji svakodnevno opsjedaju glavnu ulicu u Štutgartu “Königstraße”.

Usprkos mnogobrojnim pritužbama građana glavnom gradonačelniku grada gosp. Huhn-u (stranka zelenih), organizirano prosjačenje se nastavlja. Nadam se da će se toj pojavi koja opterećuje sve nas stati na kraj. Za vrijeme prošlog mandata CDU-a u gradu Štutgartu pojave organiziranog prosjačenja nije bilo i o tome se vodilo posebno računa.

Grad Štutgart je ne samo industrijska metropola Europe već i kulturno-turističko središte. Vrlo poznati su Božićni sajam u Štutgartu, kao i Cannstatter-Wasen Fest. Nekoliko milijuna ljudi za vrijeme navedenih manifestacija posjeti grad.

Kakvo je stanje sa “visinom nivoa sigurnosti” u Republici Hrvatskoj?

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

SLUŽBA ZA STRATEŠKO PLANIRANJE, ANALITIKU I RAZVOJ

STATISTIČKI P R E G L E D TEMELJNIH SIGURNOSNIH POKAZATELJA

I REZULTATA RADA navodi:

“U 2013. godini kaznenih djela za koja se postupak pokreće po službenoj dužnosti manje je za 13,1 posto, prometnih nesreća za 8,2 posto te požara i eksplozija za 50,9 posto.

U događajima koji su ugrožavali sigurnost smrtno je stradalo 976 osoba, što je više za 28,8 posto u odnosu na 2012. godinu. Do znatnog povećanja smrtno stradalih u kriminalitetu došlo je zbog 17 kaznenih djela ratnih zločina počinjenih od 1991. do 1993. godine koja su prijavljena u ovom razdoblju, a u kojima je ubijeno 254 osoba.“

U današnje vrijeme pored „fizičke“ sigurnosti posebnu važnost igra i sigurnost u društvenim mrežama, odnosno virtualna sigurnost. Kazneno djelo „dječje pornografije“ koje spada u vurtualni delikt rasprostranjeno je u europskim zemljama. Također su važna i druga kaznena djela koja nastaju korištenjem podataka iz interneta kao npr. krađa podataka, prodaja sumnjivih proizvoda i usluga, kriminal u području internet-bankinga itd.

Nasilje u familiji i nasilje nad ženama, pedofilija te korupcija pripadaju danas u goruće probleme Europske unije.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

 

INDIKATOR – „KVALITETNA PONUDA GRADSKIH KNJIŽNICA“!

tekst: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 11. kolovoz 2015
Mjeri se po ukupnom broju “ponuđene” literature, video zapisa, zvučnih zapisa, muzike, dnevnih novina, časopisa na 1.000 stanovnika.

U Baden-Württembergu je 1990. godine bilo 832 gradske knjižnice sa 12,2 milijuna “ponuda“, a 2012. godine se broj gradskih knjižnica smanjio na 801. Međutim povećao se broj ponuda koji je iznosio 15,7 milijuna. Prosječan broj “ponuda” na 1.000 stanovnika u 2012. godini iznosio je 1506.

Grad Štutgart je 2011. godine dobio novu gradsku knjižnicu “Library”!

Nova knjižnica “Library” povećala je kvalitetu kulturne ponude stanovništa grada. Ona je proglašena je 2013. godine “Knjižnicom godine”!

Kakva je situacija u Republici Hrvatskoj sa “Kvalitetom ponude gradskih knjižnica”?

U Rebublici Hrvatskoj u svim većim gradovima i općinama postoje gradske knjižnice ili čitaonice. Vrlo je važno da županije i općine prilikom donošenja godišnjeg proračuna osiguraju dovoljno novca za cijelogodišnje funkcioniranje gradskih knjižnica koje se nalaze na njihovom području.

Nezaposleni, posebice mladi, umirovljenici i građani slabijeg socijalnog statusa ovisni su o besplatnoj kulturnoj ponudi grada. Čitanje dnevnih novina, novih knjiga ili najnovijeg časopisa pripada gotovo u luksuz socijalno slabijih. Stoga gradske knjižnice trebaju svojom raznovrsnom ponudom omogućiti minimum kulturnog života svim građanima.

Slijedeća tabela nam prikazuje učestalost korištenja gradskih (javnih) knjižnica u nekim zemljama Europske unije u 2013. godini (Statista.com):

Švedska – 74%
Finska – 66%
Danska – 63%
Slovenija – 48%
Velika Britanija – 47%
Estonija – 47%
Nizozemska – 45%
Irska – 45%
Letonija – 39%
Belgija – 37%
Litva – 35%
Španjolska – 33%
Francuska – 33%
Hrvatska – 31%
Malta – 29%
Češka Republika – 28%
Poljska – 26%
Slovačka – 26%
Italija – 24% …itd.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

 

INDIKATOR – “VISINA NIVOA OBRAZOVANJA”!

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 19.kolovoz 2015.

Mjeri se po broju učenika koji su nakon završenog obaveznog osmogodišnjeg školovanja nastavili i završili srednju školu.

Izučeno zanimanje omogućava mladim generacijama pronalaženje posla te stabilniji poslovni razvoj. Omogućava i studiranje onima koji se odluče ići tim putem.

U Baden-Württembergu je 2013/2014 nakon završene osnovne škole (Grundschule) nastavilo školovanje 11,9% djece na “Werkreal-/Hauptschulen”, 36,2% na “Realschulen”, 5,7% na “Gemeinschaftsschulen” i 44,6% djece je nastavilo školovanje na Gimnasijama.

Vrlo komplicirani sistem školovanja u Baden-Württembergu nudi djeci nakon završenog osnovnog obrazovanja daljnju izobrazbu u više pravaca. Ovisno o ocjenama i naprednosti djeteta omogućuje mu se daljnje školovanje u jednom od gore navedenih izobraznih pravaca. Najnaprednija djeca imaju mogućnost pohađanja Gimnazije, s kojom kasnije lakše dolaze do radnih mjesta ili imaju mogućnost daljnjeg studiranja.

Osobno sam više privržen jednostavnom hrvatskom modelu školovanja gdje nakon osnovne škole dijete može pohađati srednju školu i izučiti neko od zanimanja. Također djeca u Hrvatskoj mogu ići nakon osnovne škole u gimnaziju. Nakon završenog srednjeg školovanja svako dijete koje prođe prijemni ispit na nekom od fakulteta ima priliku nastaviti studirati.

Hrvatski model osnovnog i srednjeg školstva “ne dijeli i diskriminira” djecu već sva ona imaju jednaku šansu za napredak.

U njemačkom sistemu ako dijete nema “sve petice” ne može ići u gimnaziju, te je kasnije studiranje vrlo veliki problem. Albert Einstein je kao dijete imao vrlo loše ocjene iz matematike, a kasnije je postao sveučilišni profesor i jedan od najznačajnijih fizičara današnjice.

Velika prednost njemačkog modela školovanja pred hrvatskim je u praktičnom dijelu (školskoj praksi). Za vrijeme izučavanja nekog zanimanja ili pohađanja gimnazije djeca u Njemačkoj provode veliki broj sati na praksi radeći u tvrtkama ili koncernima. Za tu praksu su djeca i plaćena. Plaćom koju dobiju mogu pokriti gotovo kompletno svoje troškove školovanja i tako financijski rasteretiti roditelje.

Pošto je u Hrvatskoj plaćanje učenika i studenata za obavljen praktičan dio “stran” pojam, apeliram na hrvatske dobrostojeće tvrtke i koncerne da “financijski” nagrade učenike za njihov rad proveden na praktičnom dijelu. Ta financijska nagrada je “investicija za budućnost”.

Možda će jednog dana baš ti učenici raditi kao vrhunski menadžeri ili inženjeri u tim tvornicama. Hrvatski školski sistem bi se morao transformirati, te skratiti teoretsko gradivo koje učenici danas apsolviraju, a znatno povećati praktični rad (praksu) u tvrtkama, koncernima, udrugama, bolnicama itd.

U Saveznoj Republici Njemačkoj postoji fenomen da priličan broj učenika nikad ne završi neko od zanimanja, te su baš ti učenici u budućnosti izloženi tržištu kao “jeftina radna snaga”.

Europska komisija je 2013. godine objavila da je prosjek mladih u 2012. godini koji su prekinuli školovanje za određeno zanimanje u zemljama Europske unije bio 12,8%. U usporedbi s godinom prije prekid školovanja se smanjio za 0,7%. U izvješću EK-e je naglašeno da postoji razlika u prekidu školovanja između pojedinih zemalja Europske unije kao i razlike u spolu – “djevojčice su rjeđe prekidale školovanje od dječaka”!

Visina nivoa obrazovanja je vrlo važan indikator koji nam omogućava daljnji razvoj znanosti, tehnike, umjetnosti, medicine itd. Uzrečica kaže da “Na mladima svijet ostaje”! Ako su mlade generacije školovane, tada će one na osobnom nivou kao i na općem društvenom nivou doprinijeti razvoju i stabilnosti budućeg europskog društva.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

 

IZBJEGLICE KAO IZAZOV ZA EUROPU!

Pitanje izbjeglica: Bježanje od rata ili nešto drugo?

Piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 26. kolovoz 2015.

 

Je li Hrvatska spremna: Što će biti kada Slavoniju preplave tisuće izbjeglica!?

Njemačka ima priličan problem sa zbrinjavanjem izbjeglih. Jučerašnja emisija je prikazala velike probleme u Berlinu, gdje izbjegli spavaju na otvorenoj ulici i po parkovima jer nema dovoljno mjesta za njihovo zbrinjavanje. Neki od izbjeglih dobiju od prihvatnih centara “papir” sa kojim mogu tražiti do 50 € prenoćište u hotelu ili hostelu, međutim malo tko ih želi primiti. Veliki problem muče i tranzicijske zemlje Srbija i Makedonija.

Zapravo veći je priliv izbjeglih nego što postoje kapaciteti za njihovo zbrinjavanje. Postavljanjem ograde na državnoj granici između Mađarske i Srbije val izbjeglih će se vjerojatno preusmjeriti na Republiku Hrvatsku.

Da li naša zemlja ima dovoljno kapaciteta za prihvat izbjeglih. Ne smije se zanemariti da je još uvijek ljeto i da se izbjegli mogu primiti i pod šatore. Međutim, nadolazeća zima će cijelu situaciju dodatno zakomplicirati. Također su sve učestaliji sukobi između samih izbjeglih unutar “kampova” posebice između raznih etničkih i vjerskih skupina.

Njemačka policija je jučer doživjela i prve napade izbjeglih na specijalne postrojbe. Kuda sve to vodi? Da li smo se svi mi u Europskoj uniji preračunali te zbog sukrivice u izazivanju ratova duž Sjeverne Afrike i Bliskog istoka ponudili pomoć izbjeglima kojoj zapravo nismo dorasli?

Mnoga pitanja možemo postaviti, međutim teško da ćemo pronaći neki racionalan odgovor.

Zašto migranti ne bježe u Saudijsku Arabiju, Katar, Kuvajt i Emirate?

Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati su vrlo bogate arapske zemlje koje imaju odličan životni standard. Međutim, to su i zemlje koje zagovaraju islamsku budućnost, odnosno strog religiozni život po islamskim načelima. Te zemlje Također u najmanju ruku financijski pomažu terorističku vojsku ISIL-a. Nedavno su predstavnici ISIL-a najavili da će uništiti Europu izbjeglicama koje će u nju natjerati. Zapravo je to i prava istina. Islamizacija Europe i ostatka svijeta je prioritet ISILA-a te istovremeno želja u podnaslovu navedenih 5 bogatih islamskih zemalja.

Među izbjeglima su većinom muslimani, a vrlo mali broj je prognanih kršćana sa Bliskog istoka. Svakom čovjeku se treba u nevolji pomoći. Međutim, ta pomoć mora biti racionalna, te ne ići na štetu onoga tko pomaže.

Koliko će izbjeglih u narednim godinama Europa primiti i kako će ta Europa tada izgledati?

Činjenica je da se rat protiv ISIL-a neće okončati do kraja ove godine. Činjenica je i da se taj rat ne vodi jedino oružjem već slanjem i poticanjem stanovništva Bliskog istoka na migraciju i naseljavanje Europe.

Migracija koja je vrlo intenzivna iz Sjevernoafričkih zemalja, a također i iz Indije i Pakistana samo pomaže jačanju tenzija koje su danas vezane za useljavanje u Europu.

MILANOVIĆ OBJERUČKE PRIHVAĆA IZBJEGLICE ‘To su ljudi, a ne vreće kupusa… Pa nećemo ih valjda dočekati pendrecima!’

Nakon postavljanja “zida” na granici Mađarske sa Srbijom pretpostaviti je da će izbjegli pokušati preko Hrvatske stići u bogate zemlje Europske unije. To konkretno znači, val ljudi koje treba u kratkom roku zbrinuti, te im omogućiti (ako oni to žele) put ka zapadnoj Europi.

Da bi izbjegli katastrofu koja se trenutno događa u Srbiji, Makedoniji i Njemačkoj (Berlin) gdje ljudi spavaju na ulici i na željezničkim kolodvorima humano je otvoriti prazne vojarne u kojima će ljudi biti za kratko vrijeme zbrinuti.

Ne treba biti u strahu da će izbjegli dugo vremena ostati u Hrvatskoj. Svima njima je cilj Njemačka, Engleska i možda još koja bogata europska zemlja. Da li će Europska unija donijeti odluku o kvotama o raspodjeli izbjeglih u svim zemljama unije vidjet će se u narednim tjednima ili mjesecima.

Ako Hrvatska bude morala trajno zbrinuti određeni broj izbjeglih u prvom redu je važno da se osigura da djeca izbjeglih krenu odmah u školu te da se izbjeglima do donošenja trajnog azila, ali i nakon njega omogući neka vrsta posla, odnosno volonterskog rada.

Izbjegli u Njemačkoj imaju ukupna primanja u visini socijalnog minimuma (stan, hrana, te oko 150 eura džeparca mjesečno po osobi).

Međutim u velikoj većini ti izbjegli nisu uključeni u radni (volonterski) odnos već se bave “ubijanjem dosade”, a ponekad i krivičnim djelima krađe i preprodaje droge. Po zakonu dok osoba ne dobije status “azilanta” ne smije imati redovni radni odnos.

Međutim te osobe se mogu uključiti volonterski u rad, te potpomoći socijalnu situaciju u zemlji u kojoj su zatražile azil. Rješenje o azilu zna trajati 6 mjeseci, do godinu dana.
U Baden-Württembergu 40% građana volontira, a većina ima stalni radni odnos. Neshvatljivo je da se u volonterski rad ne uključuju i izbjegli. O toj temi treba u Hrvatskoj posebno voditi računa da ne činimo istu grešku sa izbjeglima kao u Njemačkoj.

ISIL: Poslat ćemo vam pola milijuna imigranata koji će preplaviti Europu

Vlada Baden-Württemberga je nedavno izjavila da do kraja godine očekuje oko 800.000 izbjeglih u toj Njemačkoj pokrajini. Ako je po tvrdnjama ISIL-a od veljače ove godine kvota od pola milijuna izbjeglih je odavno premašena, čak samo u Njemačkoj.

Koliko ljudi zaista bježi pred ratom, a koliko pred gladi, neimaštinom i željom za boljim životom teško je precizno utvrditi. Ima izvora koji tvrde da najviše 20% izbjeglih dolazi zbog ratnih strahota, a da ostatak pripada u tzv. ekonomske izbjeglice.

Bilo kako bilo Europa se sada nalazi u najvećem izazovu koji je imala nakon 2. svjetskog rata.

 

INDIKATOR – “POBOLJŠANJE SOCIJALNIH, SPORTSKIH I SLOBODNIH AKTIVNOSTI ZA DJECU I OMLADINU”!

Mjeri se u godišnjem proračunu za djecu i omladinu u odnosu na ukupni godišnji proračun općine ili županije.

Djeca su budućnost. Ona osiguravaju stabilnu ekonomiju, napredak, opstojnost mirovinskog i socijalnog sistema . Održivi razvoj se temelji na glavnom postulatu “Međugeneracijske solidarnosti”! Kontinuirani tehnički i znanstveni napredak naše civilizacije ne smije dovesti u pitanje opstojnost budućih generacija.

Neobnovljive resurse (sirovine) koje danas trošimo pripadaju budućim generacijama, a sadašnja generacija je svoje sirovine već potrošila osamdesetih godina.
Međutim o potrošnji resursa se nerado govori, te njihova eksploatacija ide do krajnjih granica.

U Baden-Württembergu je 2000. godine za djecu i mlade izdvojeno 4,5% pokrajinskog proračuna. U 2012. godini je izdvojeno 3,8%.
Slijedeća tabela nam prikazuje broj novorođene djece u zemljama Europske unije u 2013. godini (Statista.com):
• Francuska – 810.820
• Velika Britanija – 782.089
• Njemačka – 685.000
• Italija – 514.308
• Španjolska – 424.494
• Poljska – 369.576
• Rumunjska – 176.013
• Nizozemska – 171.341
• Belgija – 125.606
• Švedska – 113.593
• Češka Republika – 106.751
• Grčka – 94.146
• Mađarska – 91.000
• Portugal – 82.787
• Austrija – 79.330
• Irska – 68.930
• Belgija – 66.578
• Finska – 58.134
• Danska – 55.873
• Slovačka – 54.823
• Hrvatska – 39.939
• Litva – 29.885
• Slovenija – 21.111
• Letonija – 20.596
• Estonija – 13.531
• Cipar – 9.290
• Luksemburg – 6.115
• Malta – 4.032
Novorođena djeca u Europskoj uniji su budući političari, znanstvenici, učitelji, poljoprivrednici, liječnici, inženjeri, građevinari.

Upravo najmlađe generacije da bi se normalno razvijale i imale kvalitetno djetinjstvo moraju imati u ponudi mnogobrojne socijalne, sportske i slobodne aktivnosti.

Pošto je u Republici Hrvatskoj veliki dio mladih nezaposlen, indikator “Poboljšanje socijalnih, sportskih i slobodnih aktivnosti za djecu i omladinu” igra važnu ulogu za mlade.
Poželjno je da općine i županije u godišnjem proračunu osiguraju dostatna sredstva za tu svrhu.

Štedjeti na djeci i omladini je najlošiji način štednje. Investicija u djecu i omladinu je najbolja investicija koju možemo učiniti.

Ta investicija nam se u budućnosti sigurno vraća, a nerijetko i u daleko uvećanom iznosu.
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“             

 

 

INDIKATOR – “UJEDNAČENA NASELJENOST”!

Mjeri se po broju doseljenih i iseljenih stanovnika u određenom vremenskom periodu na 1.000 stanovnika, odnosno migracijskim saldom.

Doseljavanje koje je veće od iseljavanja u nekome gradu ili regiji govori o „atraktivnosti za život i rad“ u tom području. Ljudi su se uvijek iz siromašnih krajeva iseljavali i naseljavali se u područja u kojima je bila razvijena industrija ili poljoprivreda. Oduvijek se išlo “trbuhom za kruhom”.

Ta tendencija je i danas izražena u našoj zemlji. Posebno ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju otvorila su se vrata novom egzodusu hrvatskog naroda.

U Saveznoj Republici Njemačkoj dvije pokrajine u kojima prednjači doseljavanje nad iseljavanjem su Bayern i Baden-Württemberg (obadvije imaju pozitivan migracijski saldo). To su dvije industrijski najrazvijenije njemačke pokrajine s niskom nezaposlenošću.

Grad Štutgart se često naziva “Eldoradom za inženjere”. Međutim taj grad nije atraktivan samo za zapošljavanje inženjera već i za sve druge struke i profile. Gotovo iz cijele Njemačke, ali i iz drugih zemalja na kraće ili duže vrijeme ljudi se doseljavaju u Štutgart u potrazi za poslom.

Migracija stanovništva i doseljavanje nije uvijek uvjetovana ekonomskim faktorima. Današnje migracije stanovništva posebice Afrike i Azije u pravcu Europe su pored ekonomskih faktora inicirane ratovima i ekološkim pustošenjem tih kontinenata.

Sličnost gradu Štutgartu u području migracija pokazuje glavni grad Republike Hrvatske – Zagreb.

Zagreb je zbog svoje ekonomske, kulturne, obrazovne i sportske ponude mamac mnogim građanima naše, ali i drugih zemalja. Zagreb ima pozitivan migracijski saldo, odnosno veći broj stanovnika se useli nego što se iseli iz njega.

Međutim održivi razvoj podrazumijeva ujednačenu naseljenost, a to znači da je broj useljenja u blagome porastu na odnos broja iseljenja.

U gradovima gdje imamo intenzivno useljavanje, a jedva iseljavanje stanovništva ne može se govoriti o održivom razvoju grada ili regije. Neprestano useljavanje povlači sa sobom i rizik od stvaranja sirotinjskih četvrti i slum-ova. Takav prenaseljeni grad naziva se “Megacity” koji ima u pravilu više od 10 milijuna stanovnika. Danas u svijetu postoji preko 30 megacities, a od njih 20 ih se nalazi na azijskom i južno-američkom kontinentu.

Slijedeća tabela pokazuje najveće od njih:

1. Tokyo/ Japan/ Asia/ 37,900,000

2. Delhi/ India/ Asia/ 26,580,000

3. Seoul/ South Korea/ Asia/ 26,100,000

4. Shanghai/ China/ Asia/ 25,400,000

5. Mumbai/ India/ Asia/ 23,920,000

6. Mexico City/ Mexico/ North America/ 22,200,000

7. Beijing/ China/ Asia/ 21,650,000

8. Sao Paulo/ Brazil/ South America/ 21,390,000

9. Jakarta/ Indonesia/ Asia/ 20,500,000

10. New York City/ United States/ North America/ 20,300,000

11. Karachi/ Pakistan/ Asia/ 20,290,000

12. Osaka/ Japan/ Asia/ 20,260,000

13. Manila/ Philippines/ Asia/ 20,040,000

14. Cairo/ Egypt/ Africa/ 18,810,000

15. Dhaka/ Bangladesh/ Asia/ 18,250,000

16. Los Angeles/ United States/ North America/ 17,900,000

17. Moscow/ Russia/ Europe/ 16,900,000

18. Buenos Aires/ Argentina/ South America/ 16,500,000

19. Kolkata/ India/ Asia/ 16,240,000

20. London/ United Kingdom/ Europe/ 15,800,000

21. Bangkok/ Thailand/ Asia/ 15,350,000

22. Lagos/ Nigeria/ Africa/ 15,210,000

23. Istanbul/ Turkey/ Europe/Asia/ 14,800,000

24. Rio de Janeiro/ Brazil/ South America/ 14,500,000

25. Tehran/ Iran/ Asia/ 13,700,000

26. Guangzhou/ China/ Asia/ 12,700,000

27. Kinshasa/ Democratic Republic of Congo/ Africa/ 12,500,000

28. Shenzhen/ China/ Asia / 12,250,000

29. Lahore/ Pakistan/ Asia/ 11,580,000

30. Rhine-Ruhr/ Germany/ Europe/ 11,350,000

31. Tianjin/ China/ Asia/ 11,000,000

32. Bengaluru/ India/ Asia/ 10,820,000

33. Paris/ France/ Europe/ 10,770,000

34. Chennai/ India/ Asia/ 10,350,000

35. Hyderabad/ India/ Asia/ 10,100,000

 

http://en.wikipedia.org/wiki/Megacity

U Saveznoj Republici Njemačkoj i Republici Hrvatskoj ne postoje gradovi sa više od 10 milijuna stanovnika. Samim time je izbjegnuta mogućnost stvaranja velikih sirotinjskih četvrti i slum-ova. Bez obzira na to treba se voditi posebna pažnja o „indikatoru – ujednačene naseljenosti“ te osigurati dugoročnu održivu perspektivu za život i rad stanovništva Štutgarta, Zagreba, ali i svih drugih manjih gradova.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“