OD NEOLITA DO DANAS!

O razvoju ekonomije od …do …

 

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 31. ožujak 2015

Mlađe kameno doba ili neolit je razdoblje u ljudskoj evoluciji prije metalnog doba s obilježjima razvoja poljoprivrede i stočarstva, pojavom stalnih nastambi tj. prijelaza sa nomadskog na sjedilački način života, te proizvodnjom keramičkog posuđa i kamenog oružja.

Po meni je neolit početak stvaranja ekonomije. Prvi puta da čovjek proizvodi nešto planski i u količinama većim od njegovih stvarnih potreba.

U brončanom dobu dolazi do usavršavanja oružja i oruđa za rad, te nakita ali ne više od kamena nego od bronce.

Željezno doba koje je bilo preteća prvoj industrijskoj revoluciji obilježava upotrebu, oblikovanje, te kovanje željeza u svrhu proizvodnje proizvoda šire upotrebe (oružje i alati za rad). Može se reći da je u metalno doba čovjek već bio “mali poduzetnik”!

Prva industrijska revolucija, odnosno izum parnog stroja okreće svijet na glavu. Mašine više ne pokreću životinje nego stroj radi samostalno. Stroj može proizvesti daleko više od čovjeka, feudalizam polako isčezava, a dotadašnji kmetovi preko noći postaju slobodni ljudi odnosno najamni radnici.

U to doba se proizvodi još više nego što čovjeku treba. Proizvodi se višak. Razvija se trgovina. Rađajuju se prva osiguravajuća društva, banke, plaćanje plemenitim metalima polako zamjenjuje papirni novac.

Druga industrijska revolucija, odnosno izum motora sa unutarnjim izgaranjem okreće svijet ponovo na glavu. Konjske zaprege zamjenjuje automobil. Čovjek ne treba više pomoć životinje da bi se kretao.

Vojna industrija iskorištava izum i proizvodi prvo oklopno vozilo, te se javlja prvi zrakoplov i podmornica. Ekonomija počinje cvjetati. Izum rendgenskog uređaja, penicilina, telegrafa, pa poslije telefona i tv-a dovode do rađanja potrošačkog društva. Istražuje se svemir, otkrivaju se novi zakoni fizike, rađa se intranet, a poslije i njegov nasljednik internet.

Potrošač živi jako dobro. Po mome mišljenju od 1960. do 1990. godine čovjek nikad bolje i kvalitetnije nije živio na ovome planetu i taj životni standard ne možemo više ponoviti.

Devedesetih godina svijet se ponovo okreće na glavu. Padom komunizma u mnogim zemljama rađa se demokracija, te se proširuje kapitalizam. Od 1990. godine do danas su se vodili mnogobrojni ratovi u cijelom svijetu. Razlog je bio u većini slučajeva imperijalističkog karaktera. Raste glad u svijetu i razdor između bogatih i siromašnih se svakodnevno povećava. Glavni dobitnici su banke i veliki koncerni. Političari nemaju utjecaj na raspodjelu svjetske dobiti.

Internet koji je nakon intraneta razvijen u Pentagonu jasno pokazuje prisustvo treće informacijske revolucije. Generacije mladih ljudi pokazuju da su u potpunosti ovladali software-om i informatičkom tehnikom.

Informacija kao proizvod danas najviše utječe na promjenu našeg svijeta, čovjekove svijesti i njegovo daljnje evoluiranje. Iphone, tablet, laptop su uređaji kojima se služe djeca od najranije dobi. Znanstvenici govore o programima koji će samostalno razmišljati i osjećati. Robotika ugradjuje umjetne dijelove tijela ljudima, razmišlja se o kolonijalizaciji drugih planeta, čipiranju ljudi, kloniranju, razvija se genetski inženjering.

Čovjek žudi i dalje za poboljšanjem životnog standarda, političari govore o izlasku iz krize, povećanju proizvodnje i oporavku svjetske ekonomije.

Mnogi danas imaju malo ili ništa, a malo njih posjeduje gotovo sve. Danas 0,1 posto ljudi upravlja sa 81% ukupnog kapitala na ovome planetu. Milijarda ljudi nema pitku vodu i nema što jesti. Toliko se hrane baca u smeće da bi svakog dana njome mogli nahraniti sve gladno stanovništvo.

Nameću se slijedeća pitanja:

Kakvu ekonomiju trebamo izgraditi da mi bolje živimo, a da ne “uzimamo” od drugih?

Ima li na ovom planetu dovoljno dobara za sve nas?

Kako možemo zaustaviti imperijalističke ratove?

Da li je održivi razvoj naša budućnost i riješenje globalne ekonomske krize?

Ako ste uspjeli čitajući dosadašnje teme doći do ovih pitanja pokušajte o njima malo razmisliti. Možda već imate odgovore na neka od njih.

Naša zajednička budućnost ovisi o svima nama. Kako ćemo sutra živjeti ne ovisi o predsjednicima država, Top menadžerima i vlasnicima koncerana i banki. Naša budućnost ovisi o 7 milijardi stanovnika na našem planetu. Nemojte zaboraviti da ste i Vi jedan od njih i da ste i Vi jednako važni za našu zajedničku budućnost.

Ovo je jedna od zanimljivih tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko njemačke izdavačke kuće „epubli GmbH.“

KAKO POKRENUTI RAZVOJ?

Održiva ekonomija i indikatori za mjerenje održivog rasta Republike Hrvatske

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 13. travanj 2015

 
Ovu temu započinjem citiranim tekstom iz moje prethodno objavljene knjige „Posljednja ruža hrvatska”:

„Pojam održivog razvoja prvi puta je zabilježio 1713. u svome djelu “Sylvicultura oeconomica” Hans Carl von Carlowitz u kome govori da”..samo toliko šume smije biti iskrčeno koliko može kroz plansko pošumljavanje ponovo narasti“!

Drugim riječima održivi razvoj znači da smijemo samo toliko eksploatirati obnovljive resurse (sirovine) da se mogu sigurno obnoviti.

Prva međunarodna definicija “održivog razvoja” zabilježena je 1987. u završnom dokumentu UN-a, nazvanom “Naša zajednička budućnost”, više poznatom kao “Brundtlandovo izvješće”, u kome se navodi: (slobodni prijevod sa njemačkog) …“Razvoj koji će imati budućnost znači da sadašnja generacija zadovolji svoje potrebe na način da ne ugrožava mogućnost budućih generacija da i one zadovolje svoje potrebe.”

Održivi razvoj se sastoji od tri komponente i vrlo je bitno da su one u ravnoteži:

1. Ekonomska komponenta
2. Socijalna komponenta
3. Ekološka komponenta

Ako bilo koja od tri komponente nadvlada, oslabiti će ostale dvije. Naš planet se nalazi u ravnoteži, a mi to stanje ravnoteže moramo samo podržati.

Održivi razvoj, odnosno održiva eksploatacija je posebno bitna za sirovine koje se sporo obnavljaju, a tu pripada iskorištenje nafte i plina, eksploatacija prašuma, iskorištenje ugljena, iskorištenje radioaktivnih ruda.

Mi smo potrošili već danas sirovine budućih generacija tako da moramo radikalno promijeniti način razmišljanja, način proizvodnje, ali i potrošnje dobara i usluga.

Kod održivog razvoja vrlo je bitno voditi računa o racionalnoj upotrebi pitke vode u domaćinstvu i industriji.
Neškodljiva industrija i ekološka poljoprivreda trebaju biti temelj razvoja naše civilizacije.

Pored toga ravnopravnu ulogu moraju igrati proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, kao i promet održivim prijevoznim sredstvima (električni automobili, hibridna vozila, električni bicikli, električni motocikli, te električna plovila).

Održivi razvoj podrazumijeva također i jedan poseban način življenja svakog od nas. Umjereno korištenje mesnih proizvoda, racionalna upotreba pitke vode u domaćinstvu, kupovina domaćih, a ne uvoznih proizvoda, minimiziranje kupljene ambalaže, isključivanje “stand-by” modusa za električne uređaje prilikom odlaska na spavanje, korištenje štedne rasvjete (LED) itd.

Također svaki fotonaponski sustav za proizvodnju električne energije i za grijanje su doprinos održivom razvoju!
Održivi razvoj znači i ponekad ostaviti automobil na parkiralištu ili u garaži, te otići u kupovinu biciklom ili pješice.

U zadnjih 200 godina potrošili smo resurse budućih generacija, doveli zemlju do globalnog zagrijavanja i prouzročili efekt staklenika. Klima se na planetu poremetila.”

U zemljama Europske Unije pojam održivog razvoja vrlo je poznat i raširen. U najmanju ruku teoretski. Međutim prakticiranje održivog razvoja ide nešto teže.

„Statista” (www.statista.com) nam pokazuje koje 4 europske zemlje proizvode skoro 2/3 ukupnog elektrootpada u Europskoj Uniji (podaci iz 2010. godine):

Njemačka 22,2%
Italija 16,6%
Velika Britanija 13,7%
Francuska 12,4%

Elektrootpad se najčešće izvozi u afričke zemlje gdje se reciklira te nereciklirani dio spaljuje ili ostavlja odbačen u prirodi. Na taj način se pridonosi “ne-održivom” razvoju našeg planete.

„Statista” nam dalje pokazuje koliko se često potrošač kod kupovine hrane ili pića odlučuje za kupovinu proizvoda iz održivog uzgoja (Njemačka 2009.):

Uvijek – 3%
Često – 24%
Ponekad – 40%
Rijetko – 19%
Nikad – 14%

„Statista” obrađuje i razmišljanje mlade generacije u Europskoj Uniji postavljajući slijedeće pitanje:

Da li si ikad razmišljao da li tvoj način života ili općenito ponašanje našeg društva može imati negativne posljedice za druge ljude ili za prirodu?

Da, o tome sam već razmišljao – odgovorilo je 64% mladih ispitanika
Ne, o tome još nisam razmišljao – odgovorilo je 34% mladih ispitanika
Bez odgovora – odgovorilo je 2% mladih ispitanika

„Statista” nam dalje prikazuje koliko nam je kao potrošačima bitno kod kupovine proizvoda da proizvodi dolaze iz održivog uzgoja, odnosno ekološke proizvodnje (podaci 2014.):

Dječja hrana – 37%
Meso, riba, salama – 29%
Voće i povrće – 27%
Kruh i peciva – 26%
Gotova jela – 25%
Mliječni proizvodi – 21%
Razna pića – 16%
Hrana za životinje – 15%
Proizvodi za njegu tijela – 14%
Proizvodi za higijenu – 14%
Proizvodi za domaćinstvo – 8%
Ostali prehrambeni proizvodi – 16%

Tražeći po internetu teme koje službeno obrađuju održivi razvoj u Republici Hrvatskoj naišao sam na slijedeće:

1. Na službenoj stranici Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH stoji:

Republika Hrvatska je podržala Agendu 21 i Plan djelovanja koji su usvojeni 1992. na Konferenciji UN-a o okolišu i razvoju, te preuzela obveze koje proizlaze iz Milenijske deklaracije i Milenijske razvojne ciljeve usvojene na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 2000. Republika Hrvatska sudjelovala je i na konferenciji UN-a o održivom razvoju 2012. godine i podržala je zaključni dokument konferencije „Budućnost kakvu želimo”. Više pod linkom. 

2. Službena stranica Ministarstva turizma RH:

Predstavljen regionalni projekt „Održivi razvoj turizma u Jugoistočnoj Europi”

ZAGREB, 4. 3. 2014.

U prostorijama Ministarstva turizma predstavljen je regionalni projekt „Održivi razvoj turizma u Jugoistočnoj Europi”, kojega u Republici Hrvatskoj provodi Hrvatski centar za čistiju proizvodnju, a pod pokroviteljstvom UNIDO-a (Organizacija UN-a za industrijski razvoj – United Nations Industrial Development Organisation), što je dio krovnog projekta „Jačanje regionalne suradnje i umrežavanja s ciljem osnaživanja suradnje i promicanja prijenosa znanja te prilagodbe resursno i energetski učinkovite proizvodnje (RECP) u zemljama Jugoistočne Europe”. Više možete vidjeti pod  linkom.

Održivi razvoj ne možemo promatrati poput trenda ili prolazne mode. On nije filozofija ili politika. Održivi razvoj je način življenja svakog od nas.

Održivi razvoj je put kojim spriječavamo destrukciju i uništenje planeta na kome živimo. To je put koji omogućava racionalno korištenje sirovina, put koji učvršćuje i podupire međugeneracijsku solidarnost.

Održivi razvoj nas udaljava od masovne (megalomanske) proizvodnje proizvoda i dobara, ali nam istovremeno omogućava umjereno i dugoročno uživanje u „potrebnim” proizvodima i dobrima.

Prakticiranje održivog razvoja započinje već u vrtiću, nastavlja se u školi, kasnije u tvrtci ili koncernu, a kruna takvog načina življenja postiže se u trećoj dobi.

Održivi razvoj u Republici Hrvatskoj ima vrlo veliku važnost kako u području očuvanja prirodnih ljepota, racionalnom korištenju prirodnih resursa, tako i u području brige i zbrinjavanja starijih i nemoćnih osoba, zapošljavanju mladih te brizi za predškolsku generaciju.

Ekonomija Republike Hrvatske nalazi se trenutačno na samome dnu. Daljnji pad ekonomije doveo bi do nelikvidnosti države i državnog bankrota.

Vrlo važno pitanje za sve nas je: Kako pokrenuti ekonomski razvoj Republike Hrvatske?

Ekonomiju Republike Hrvatske možemo usmjeriti u pravcu “Održive ekonomije” ili je dalje držati na kursu “Klasične neoliberalne ekonomije” koja se polako samourušava. Održiva ekonomija ima u Hrvatskoj potencijal, preduvjete i perspektivu.

Održivu ekonomiju možemo sagledati kroz slijedeći primjer!

Tvornica “XY” bavi se proizvodnjom proizvoda i na taj način sudjeluje u ekonomskom razvoju Republike Hrvatske. Zapošljava 50 radnika koji stanuju u bližoj okolici tvornice. Tvornica za proizvodnju proizvoda koristi sirovine iz Republike Hrvatske premda ih nešto skuplje plaća od sirovina iz uvoza. Gotove proizvode visoke kvalitete većinom izvozi u Europu, Aziju i Ameriku. Jednim dijelom tvornica proizvodnjom pokriva i potrebe Republike Hrvatske. Tvornica “XY”ostvaruje svake godine dodatnu dobit. Dodatna dobit se investira u daljnji razvoj, kupovinu najmodernijih strojeva i opreme, te socijalne projekte. Tvornica ima vlastiti vozni park od 5 automobila srednje klase od kojih su dva “Smarta na električni pogon“. U augustu 2014. tvornica je zbog izuzetno dobrog poslovanja ostvarila nadprosječnu dobit (ekstra profit). Jedan dio te dobiti podijeljen je recipročno na sve zaposlenike tvornice. Na taj način je omogućeno da “roditelji zaposlenici” mogu svoju djecu nesmetano opskrbiti sa školskim knjigama i priborom za novu školsku godinu.

Prošle godine tvornica “XY” je financijski pomogla dovršenje gradskog vrtića. Na taj način je roditeljima zaposlenicima, ali i drugim građanima otvorena dodatna perspektiva u zbrinjavanju djece najmlađe dobi. Tvornica isplaćuje redovito plaće svojim zaposlenicima. Bolovanja radnika su gotovo na minimumu. Tvornica “XY” financijski nagrađuje svoje radnike u području inovacija i unapređenja tehnološkog procesa.

Proizvodi tvornice u skladu su sa svim europskim i svjetskim standardima. Posebno se pažnja poklanja ekološkoj komponenti proizvedenih proizvoda, te zaštiti radnika na radu i zaštiti okoliša.

Tvornica “XY” planira za iduću godinu od ostvarenog profita financirati mali “Eko park” koji bi bio na uživanje građanima i zaposlenicima tvornice. O održavanju parka brinuli bi se članovi obližnje ekološke udruge.

Navedeni primjer tvornice “XY” koja sudjeluje u Održivoj ekonomiji je naravno modificiran. Međutim on jasno pokazuje da pored ekonomske komponente (profit), tvornica ostvaruje socijalnu komponentu (financijsko nagrađivanje radnika, proporcionalnu raspodjelu ekstra dobiti, zufinanciranje gradskog vrtića, planirana izgradnja “Eko parka”), te jasno izraženu ekološku komponentu (ekološko proizvedeni proizvodi, zaštita okoliša)!

Iz navedenog primjera jasno je vidljivo da Održiva ekonomije nije “nemoguća misija”. Ona nudi perspektivu kako sadašnje tako i nadolazećih generacija. Održiva ekonomija ne uništava prirodu već se pažljivo koristi njenim resursima. Ona se brine za svoje zaposlenike i sugrađane. Održiva ekonomije nije megalomanska proizvodnja proizvoda već redovita isporuka naručenih proizvoda.

ODRŽIVI RAZVOJ MJERI SE SLJEDEĆIM INDIKATORIMA:
A. INDIKATORI EKOLOŠKE KOMPONENTE

1. Poboljšanje zaštite okoliša (Mjeri se emisija ugljičnog dioksida u tonama po broju stanovnika)

2. Proizvodnja električne energije fotonaponskim sustavima (Mjeri se u ukupno instaliranim kilovatima fotonaponskih sustava po broju stanovnika)

3. Volumen motoriziranog osobnog prometa (Mjeri se u broju osobnih automobila na 1.000 stanovnika)

4. Racionalno korištenje zemljišnih površina (Mjeri se u postotku zemljišnih površina sa izgrađenim stambenim objekatima i prometnicama u odnosu na ukupnu zemljišnu površinu)

5. Jačanje zaštite nacionalnih parkova, parkova prirode, te spomenika kulture (Mjeri se u postotku zaštićenih površina u odnosu na ukupnu zemljišnu površinu)

B. INDIKATORI EKONOMSKO-SOCIJALNE KOMPONENTE

1. Smanjenje nezaposlenosti (Mjeri se u ukupnom broju nezaposlenih po spolu)

2. Visoki nivo kvalifikacije, prekvalifikacije i dokvalifikacije (Mjeri se po broju kvalifikacija, prekvalificija i dokvalifikacija na 1.000 zaposlenih)

3. Stvaranje novih radnih mjesta (Mjeri se u postotku zaposlenih na ukupan broj stanovnika između 18 i 65 godina)

4. Kvaliteta medicinske usluge (Mjeri se po broju liječnika na 1.000 stanovnika)

5. Visina nivoa sigurnosti (Mjeri se po broju evidentiranih kaznenih djela na 1.000 stanovnika)

6. Kvalitetna ponuda gradskih knjižnica (Mjeri se po ukupnom broju ponuđene literature, video zapisa, zvučnih zapisa, muzike, dnevnih novina, časopisa na 1.000 stanovnika)

7. Visina nivoa obrazovanja (Mjeri se po broju učenika koji su nakon završenog obaveznog osmogodišnjeg školovanja nastavili i završili srednju školu)

8. Poboljšanje socijalnih, sportskih i slobodnih aktivnosti za djecu i omladinu (Mjeri se u godišnjem proračunu za djecu i omladinu u odnosu na ukupni godišnji proračun općine ili županije)

C. INDIKATORI “ZA MJERENJE ODRŽIVOSTI” U OPĆINAMA I ŽUPANIJAMA

1. Ujednačena naseljenost (Mjeri se u broju doseljenih i iseljenih stanovnika u određenom vremenskom periodu na 1.000 stanovnika, odnosno migracijskim saldom)

2. Zastupljenosti žena u lokalnoj politici – npr. općinske ili gradske vjećnice (Mjeri se postotkom zastupljenosti žena u lokalnoj politici)

3. Energetski menadžment (Mjeri se po potrošnji energije u općinama i županijama po m2 uporabnih površina – stanovanje, radni i poslovni prostori u kilovatima)

4. Ekološki menadžment (Mjeri se u postotku utrošenog recikliranog papira koji koriste za svoje printere i fotokopirne uređaje općinski i županijski uredi)

5. Javni proračun – javna potrošnja (Mjeri se u postotku javnog duga općina i županija na broj stanovnika)

6. Demokratski anganžman (Mjeri se u postotku izlaska građana na glasovanje na lokalnim izborima – općinski izbori – izbori za načelnike i gradonačelnike)

7. Volonterski angažman (Mjeri se po broju registriranih udruga, volonterskih centara i slobodnih inicijativa građana na 1.000 stanovnika)
Navedenim indikatorima možemo vrlo precizno izmjeriti nivo održivosti u općinama i županijama, a samim time i nivo održivog razvoja naše zemlje.

Samu “Održivu ekonomiju” u nekoj općini ili županiji možemo također izmjeriti koristeći se indikatorima:

1. Ekološke komponente

2. Ekonomsko-socijalne komponente

Klasična neoliberalna europska ekonomija koju mi danas prakticiramo u svim zemljama Europske Unije robuje bankarskom i krupnom kapitalu. Ona se mjeri jednim jedinim indikatorom – profitom i mega profitom. Takva neoliberalna ekonomija je autodestruktivna. Ona ignorira u potpunosti ekološku, a jednim dijelom i socijalnu komponentu. Kontinuiranim i nekontroliranim iscrpljivanjem prirodnih resursa neoliberalna europska ekonomija se gasi poput svijeće koja ubrzano dogorijeva. Klasični neoliberalni europski kapitalizam u potpunosti ignorira glavni postulat održivog razvoja “Međugenereacijsku solidarnost“. Takav kapitalizam živi na račun budućih generacija.

Ako nas jednog dana djeca budu pitala “Zašto smo se tuširali i prali automobile pitkom vodom?”, zar ćemo im odgovoriti da je to bilo potpuno normalno u doba neoliberalnog europskog kapitalizma!

S druge strane održivi razvoj koji se bazira na “Održivoj ekonomiji” ima za cilj dostojanstven i zdrav život građana, te “potrebama” iniciranu proizvodnju dobara, hrane i usluga.

U idućem članku ćemo podrobno analizirati indikatore za mjerenje održivog razvoja, odnosno “Održive ekonomije” u gradovima, općinama i županijama.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

POTONUTI ILI OKRENUTI KURS!

Pojedinačno definiranje indikatora za mjerenje održivog razvoja u Hrvatskoj

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 20. travanj 2015

 
Republika Hrvatska je nakon rušenje socijalizma krenula putem kapitalizma i počela izgrađivati neoliberalnu ekonomiju.

Ratom osiromašena i razrušena zemlja počela je izgrađivati novi sistem u kome danas mali broj građana posjeduje velikim dijelom financijski kapital. To je dodatan šok građanima Republike Hrvatske koji su očekivali pravedniji ekonomsko-politički sistem od bivšeg socijalizma. Srednja klasa bivšeg socijalizma je u zadnjih 25 godina gotovo u potpunosti nestala.

Novo društvo u kome građani Republike Hrvatske danas žive nudi: veliku nezaposlenost pogotovo mlade generacije, neisplaćivanje osobnih dohodaka, odlazak kvalificirane i visokokvalificirane radne snage u inozemstvo, siromaštvo umirovljenika i životnu bezperspektivu.

Da li će Republika Hrvatska i dalje ostati u tonućem brodu neoliberalnog kapitalizma ili će u potpunosti okrenuti kurs i početi ploviti u pravcu “Održive ekonomije” pokazati će nadolazeće vrijeme.

Mi ćemo se pozabaviti u ovome tekstu sa “budućnošću” kako sadašnjih tako i nadolazećih generacija.

Definirati ćemo i opisati svaki indikator pojedinačno kojim se mjeri “Održivi razvoj”, ali i “Održiva ekonomija”.

Održiva ekonomija je uži pojam i sastavni dio održivog razvoja. Održiva ekonomija u najgrubljim crtama znači neškodljivi način proizvodnje iniciran narudžbom. To je proizvodnja koja omogućava efikasno poslovanje bez stvaranja “mega profita”. Održivi razvoj je vrlo širok pojam koji se po meni odnosi na uravnotežen i neškodljiv način života, proizvodnje i potrošnje svakog stanovnika našeg planeta. Razvoj je jedino održiv ako ne nanosi štetu nadolazećim generacijama.

A) INDIKATORI EKOLOŠKE KOMPONENTE:

INDIKATOR – “POBOLJŠANJE ZAŠTITE OKOLIŠA”

Mjeri se u emisiji ugljičnog dioksida u tonama po broju stanovnika. Pored metana ugljični dioksid pripada u osnovne krivce za globalno zatopljenje planete odnosno stvaranja “efekta staklenika”.

“09.05.2013 je navečer u Mauna Loa na Havaima izmjerena od početka službenog mjerenja najveća koncentracija ugljičnog dioksida u zraku koja je iznosila preko 400 ppm (parts per million).

U zadnjih 800. 000 godina koncentracija ugljičnog dioksida se kretala u granicama od 180 – 280 ppm. Prije početka industrijske revolucije koncentracija CO2 je bila oko 280 ppm.”

Što znači izmjerenih 400 ppm za našu budućnost?

Taj iznos je siguran pokazatelj da će prosječno povećanje temperature na zemlji prijeći granicu od 2 stupnja celzijusa. Povećanje temperature do dva stupnja se smatralo podnošljivim za naš budući život na planetu. Sa 2 dodatna stupnja razina mora i oceana bi se do kraja stoljeća dignula za 0,5 do 1 metar. Toj klimatskoj promjeni smo dorasli i mogli bi prilagoditi našu budućnost tim novim uvjetima.

Međutim dizanjem prosječne temperature iznad 2 stupnja celzijusa naša budućnost je prilično neizvjesna. Smatra se da će se razina mora i oceana dignuti više od jednog metra.

Samim tim može doći do prekida golfske struje u Europi koja nam donosi ugodnu klimu. Europa će se vjerojatno početi hladiti. Neki stručnjaci govore o malom ledenom dobu koje bi moglo snaći naš kontinent.

Podizanje razine mora i oceana iznad jednog metra prouzročilo bi potapanje najmanje 10 milijunskih gradova koji se nalaze na niskoj nadmorskoj razini.

Takav porast razine mora i oceana uzrokovao bi velike seobe naroda, nove ratove za zemlju i vodu. Bio bio destabiliziran cijeli političko-ekonomski sistem na našem planetu, proširile bi se bolesti i gladi.”

Ugljični dioksid nastaje izgaranjem fosilnih goriva i njihovih derivata.

Ugljični dioksid uzrokuju:

– Termoelektrane koje spaljivanjem ugljena ili plina proizvode električnu energiju i toplinu

– Spalionice smeća

– Industrijska proizvodnja koja koristi fosilna goriva za grijanje, pokretanje strojeva i proizvodnju električne energije

– Transport putnika i robe “vozilima na unutarnje izgaranje”

– Korištenje osobnih automobila na unutarnje izgaranje

– Upotreba “električnih osobnih automobila” i “osobnih automobila na goruće ćelije” koji se napajaju električnom energijom proizvedenom spaljivanjem fosilnih goriva

– Grijanje domaćinstava ugljenom, loživim uljem, plinom i ogrijevnim drvom

Smanjenje emisije ugljičnog dioksida je osnovni zadatak, posebice industrijskih zemalja u borbi protiv globalnog zatopljenja.

Industrijske zemlje su se 2010. godine usuglasile na zajedničkom projektu “Dva stupnja celzijusa – cilj“. To znači da globalno zatopljenje planeta ne bi smjelo prijeći granicu od 2 stupnja celzijusa u odnosu na predindustrijsko razdoblje tj. godine 1850. Konkretno to znači da do 2050. godine industrijske zemlje trebaju postupno prijeći na održivi način proizvodnje, potrošnje i života građana. U brojkama je to emisija od maksimalno 2 tone ugljičnog dioksida na godinu po stanovniku industrijskih zemalja.

Primjerice u 2010. godini Savezna Republika Njemačka je imala emisiju od 9,1 tone ugljičnog dioksida po stanovniku. U skladu s projektom “Dva stupnja celzijusa – cilj” Njemačka treba do 2050. godine smanjiti emisiju ugljičnog dioksida po stanovniku za preko 80%.

Na koji se način općine i županije u Republici Hrvatskoj mogu uključiti u projekt “Dva stupnja celzijusa – cilj”?

Republika Hrvatska u usporedbi sa Saveznom Republikom Njemačkom ima slabije razvijenu industrijsku proizvodnju, a samim time i manju emisiju ugljičnog dioksida prouzrokovanog industrijom.

S druge strane Savezna Republika Njemačka ima velike privatne i industrijske površine popločene fotonaponskim panelima, te na taj način u proizvodnji struje i topline koristi u dobroj mjeri obnovljive izvore energije. U Republici Hrvatskoj je u zadnjih par godina popularizirana “solarna energija”. Čak pojedine općine i gradovi nude subvencije građanima prilikom postavljanja solarnih panela na vlastito krovište. Također se subvencionira i proizvodnja tople vode solarnim putem. U tome području se može daleko napredovati. Za razliku od Njemačke, Republika Hrvatska ima veći broj sunčanih sati po kvadratnom metru na godinu. Samim time i veću iskoristivost solarnih panela, odnosno veću proizvodnju električne energije i topline po kvadratnom metru od Njemačke.

Procjena je da u Republici Hrvatskoj građani imaju oko 10.000 € ušteđevine po stanovniku. Jedna od mogućnosti ulaganja ušteđenog novca je i ulaganje u vlastito solarno postrojenje. Dobiveni renditi prodajom energije HEP-u veći su od kamata na štednju ili kamata na oročenu štednju koje nude banke.

Republika Njemačka pritisnuta zakonima u zadnjih nekoliko godina ulaže ogromna sredstva u izolaciju izgrađenih zgrada. Nove zgrade moraju od početka biti građene sa propisanom izolacijom. Poznato je da ogromna količina ugljičnog dioksida nastaje grijanjem stambenih i radnih prostora. U tom segmentu se ponovo pruža prilika općinama, županijama, ali i građanima da prilikom sanacije fasade stambene ili poslovne zgrade korisno ulože financijska sredstva u izolaciju. Ta uložena sredstva su investicija, a ne trošak pošto se u narednim godinama smanjenim računom za grijanje ta sredstva ubrzano vraćaju vlasniku.

Republika Njemačka je zacrtala da do 2020. godine ima 1 milijun električnih vozila na svojim ulicama. Shodno tome u njemačkim gradovima nije više rijetkost vidjeti ili koristiti električna vozila.

Projekt “Car to go” stavio je na raspolaganje građanima grada Štutgarta 400 električnih automobila tipa “smart”. Za upotrebu električnog smarta potrebno se jednom registrirati, te sa korisničkom karticom koju dobijete nakon registracije plaćate upotrebu vozila. Republika Hrvatska nema autoindustriju i ne može razmišljati i djelovati u okvirima poput Njemačke. Za našu zemlju je interesantno da kao turistička destinacija pratimo trend elektromobiliteta.

Električna vozila su za sada prilično skupa. Elektro-smart košta oko 20.000 eura. To je za građane Republike Hrvatske priličan novac. Međutim općine i županije, te turističke zajednice prilikom obnove voznog parka mogu razmisliti da novi vozni park obnove bar jednim električnim vozilom.

Danas postoje i električni bicikli koji su znatno jeftiniji od automobila. Za ca. 1.500 eura možete kupiti solidan elektrilnični bicikl. To je prilika za općine i gradove uzduž Jadrana da iznajmljivanje bicikala i mopeda dopune iznajmljivanjem električnih bicikala. Samim time će učiniti hrvatski turizam atraktivnijim, zrak u gradovima čišćim, te će ravnopravno krenuti u korak sa projektom “Dva stupnja celzijusa – cilj”!

U Republici Hrvatskoj mnoga kućanstva imaju po dva osobna automobila. Ako ponekad ostavimo automobil na parkiralištu ili u garaži, te obavimo kupovinu namirnica pješice ili biciklom smanjit ćemo individualnu emisiju ugljičnog dioksida, a učiniti i nešto dobro za vlastito zdravlje. Djecu trebamo motivirati da po lijepom vremenu u školu ide pješice ili biciklom, a da javni prijevoz koriste u kišovite i zimske dana.

Republika Njemačka je donijela zakon o postupnom napuštanju proizvodnje električne energije nuklearnim putem. Republika Hrvatska koristi veliki dio električne energije proizvedene u nuklearnoj elektrani “Krško”. U planu je i gradnja novih termoelektrana na ugljen ili plin u našoj zemlji. Da li je to ispravan poslovni i ekološki potez dalo bi se diskutirati. Tek kada iscrpimo prirodne (regenerativne) mogućnosti za proizvodnju električne energije i topline , tek tada možemo razmišljati o neophodnoj “dopuni” proizvodnje energije iz fosilnih goriva. U Republici Hrvatskoj o tako bitnoj stavci kao što je energija trebao bi odlučiti hrvatski narod putem referenduma. Referendum o budućoj proizvodnji energije u Republici Hrvatskoj bi bio svrsishodan.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

NEZAMJENJIVO SUNCE!

Indikator-“proizvodnja električne energije fotonaponskim sustavima”– Mjeri se u ukupno instaliranim kilovatima fotonaponskih sustava po broju stanovnika.

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 25. travamk 2015

 
“Sunce nam poklanja besplatnu energiju. Bez sunčeve svjetlosti i topline bio bi nezamisliv život na našem planetu. Sunce isijava u jednome danu 10.000 puta više energije nego što je mi ljudi i sva druga živa bića možemo potrošiti u cijeloj godini. Stari drevni narodi su štovali sunce kao božanstvo. Poznat je bio bog sunca “Ra” u starome Egiptu.

Danas je moguće putem solarnih panela proizvesti vrlo eficijentno električnu energiju i toplinu.

Zemlje Europske Unije su se obavezale da će do 2020. godine udio električne energije iz obnovljivih izvora iznositi 20%, 2030.-30%, a 2050. najmanje 50%. Sunčeva energija pored energije vode i vjetra pripada u osnovu obnovljivih izvora energija. Također proizvodnja energije putem spaljivanja organskih tvari, a jednim dijelom i smeća “zakonski” se smatra proizvodnjom iz obnovljivih izvora. Da li to možemo akceptirati kao energiju iz obnovljivih izvora na svakom od nas je da odluči.

Znanstvenici tvrde da će sunce sijati narednih 4,5 milijarde godina. Iz tog razloga ne trebamo biti u brizi da će u skoroj budućnosti taj izvor energije nestati.

Danas u mnogim zemalja postoje atraktivne subvencije za sve koji se odluče investirati u solarnu energiju.

U većini Europskih zemalja možete višak proizvedene struje isporučiti državnom energetskom koncernu koji se nalazi u vašoj zemlji, te za to dobiti financijsku naknadu koja je garantirana ugovorom, a proizlazi iz Zakona o obnovljivim izvorima energije.

Investiranjem u solarnu energiju činite dobro i cijelom našem planetu. Teži se zaustaviti globalno zatopljenje, odnosno da prosječna temperatura na zemlji ne pređe granicu od dodatnih 2 stupnja celzijusa. Ako to uspijemo ostvariti razina mora i oceana do kraja ovog tisućljeća će se dignuti za maksimalno 1 m, a to je još uvijek dobar preduvjet da mi i buduće generacije možemo nastaviti lijep život na našem planetu.

Korištenje solarne energije je jedno od naših najjačih oružja u borbi protiv globalnog zatopljenja.

Njemačka nije baš zemlja koja obiluje brojem sunčanih sati. Prije bi se reklo da obiluje brojem oblačnih i kišnih dana. Prosječan broj sunčanih sati po kvadratnom metru na godinu u Saveznoj Republici Njemačkoj iznosi 950 sati. Daleko sunčanije europske zemlje su Italija, Portugal, Španjolska i Grčka. U tim zemljama prosječan broj sunčanih sati se penje čak do 1600.

Usprkos niskom broju sunčanih sati Nijemci su 2011. godine ostvarili kvotu od 20 % proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Nedostatak u suncu nadomjestili su proizvodnjom struje iz vjetra i vode, kao i spaljivanjem biološke mase.”

Kakvo je stanje u Republici Hrvatskoj?

Republika Hrvatska ima veći broj sunčanih sati od Njemačke. Prosječan broj sunčanih sati na godinu po metru kvadratnom u našoj zemlji iznosi 1200 sati.

U južnoj Dalmaciji i na otocima je još povoljnije stanje. U tim dijelovima Hrvatske broj sunčanih sati može se popeti čak do 1500.

U prijašnje vrijeme gotovo da nije bilo za vidjeti u našoj zemlji na krovovima fotonaponske panele za proizvodnju struje. Ono što se ponegdje vidjelo bili su solarni sustavi za grijanje tople vode.

U zadnjih par godina u Hrvatskoj se pojavilo više tvrtki koje nude postavljanje fotonaponskih sustava za proizvodnju struje na privatne kuće, ali i na državne objekte. Cijena jednog fotonaponskog sustava bolje kvalitete za prosječnu veličinu krovišta od 10 m2 se danas kreće između 17.000 i 25.000 €. U to je uračunana dokumentacija i svi troškovi.

Pošto je to još uvijek prilično visoka cijena za veći broj hrvatskih građana, neke od tvrtki nude “sistem najma” gdje mušterija iznajmljuje svoje krovište na 14 godina, a nakon tog roka preuzima u vlasništvo fotonaponski sustav. Nakon tih 14 godina mušterija koja je postala vlasnikom sustava može koristiti dobivenu električnu energiju za vlastite potrebe ili ju prodavati državi.

Birokratska prepreka u realizaciji postavljanja fotonaponskih sustava je ishodovanje dokumentacije. Da bi dobili odobrenje za “povlaštenog proizvođača električne energije” morate u Republici Hrvatskoj ishodovati veći broj različitih dozvola koje koštaju preko 1.000 €.

Što se tiče fotonaponskih panela, oni se danas većinom kupuju u Kini. Kina je najveći proizvođač fotonaponskih sustava na svijetu, te proizvodi panele prilično dobre kvalitete. Iskoristivost panela nove generacije je oko 40 godina.

Također i njemačke tvrtke kupuju panele u Kini, te ih postavljaju u Njemačkoj i drugim zemljama.

Pored fotonaponskih panela za proizvodnju električne energije potrebno je posjedovati i transformator struje kao i dodatno električno brojilo koje pokazuje koliko je struje proizvedeno i ubačeno u državnu mrežu. Ako struju koristimo za osobnu potrebu tada moramo dodatno imati i akumulatore.

Kod proizvodnje tople vode solarnim putem koristi se druga vrsta panela. Ispod tih panela nalaze se cijevčice kroz koje prolazi posebna vrsta ulja koje se vrlo lako zagrijava i dugo zadržava toplinu. To ulje grije bojler sa vodom.

Interesantno je napomenuti da moderni solarni sustavi proizvode električnu energiju i kada je oblačno, čak i kada pada kiša, međutim smanjenim kapacitetom.

Po meni solarni sustavi za proizvodnju struje zauzimaju mjesto ispred hidroelektrana i vjetrenjača.

Gradnjom hidroelektrana i vjetrenjača mijenjamo prirodni okoliš, te unosimo neravnotežu u ekološki sustav.

Pored toga običan građanin nije u mogućnosti u privatnom vlasništvu posjedovati veliku hidroelektranu ili polje vjetrenjača. S druge strane solarni sustavi su u današnje vrijeme svima dostupni, naravno ako posjedujete svoje vlastito krovište.

Solarna energija ima veliku prednost, a to je da se može koristiti “decentralno”. To znači da jedna osamljenu kuću u Lici ili Dalmatinskoj zagori gdje nikada nije sprovedena javna energetska mreža može koristiti struju proizvedenu solarnim panelima. To je ogromno veselje za baku i djeda koji već desetljećima živi u kući bez priključka struje te modernih električnih uređaja.

Solarni paneli se mogi instalirati na općinske i županijske zgrade, bolnice, škole, sportske dvorane, zgrade privatnih poduzeća, na crkve i župne zgrade, na garaže, te naravno na privatne krovove kuća i stambenih zgrada.

Njemačka savezna pokrajina “Baden – Württemberg“ postavila je visoki cilj da do 2050. godine 80% energije proizvodi iz obnovljivih izvora. Na kraju 2012. godine u toj pokrajini bilo je instalirano oko 0,4 kw solarnih panela po stanovniku.

Republika Hrvatska ima prirodne uvjete, državne poticaje, te ekološki osvještene građane kao temelj za odličan razvoj solarne proizvodnje energije u skoroj budućnosti.

Proizvodnja električne energije fotonaponskim sustavima je važan indikator za mjerenje održivosti, ali i pokazatelj tehničkog napretka, ekološke svijesti i “pametnog” investiranja.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

ŠTO VOZIMO I KAKO KORISTIMO ZEMLJU!

Indikatori ekološke komponente za mjerenje održivog razvoja Republike Hrvatske

(Volumen motoriziranog osobnog prometa; Racionalno korištenje zemljišnih površina; Jačanje zaštite nacionalnih parkova,)

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 30. travanj 2015

Indikator  – volumen motoriziranog osobnog prometa

Mjeri se u broju osobnih automobila na 1.000 stanovnika. Ne uključuju se mopedi, električni bicikli i sl. Povećanjem broja osobnih automobila povećava se i korištenje zemljišta za parkirne prostore, emisija ugljičnog dioksida, buka itd.

U Baden-Württembergu je do 2005. godine broj osobnih vozila na 1.000 stanovnika rastao, ali se u narednim godinama počeo smanjivati. Tako je 2012. godine u Baden-Württembergu bilo oko 600 osobnih automobila na 1.000 stanovnika.

Što je dovelo do pojave smanjenja broja osobnih automobila na 1.000 stanovnika od 2005. do danas?

Smatram da je razvoj ekološke svijesti zadnjih godina doprinio smanjenju broja osobnih automobila. Pored toga vrlo važnu ulogu su odigrale mnogobrojne alternativne ponude koje zamjenjuju posjedovanje osobnog automobila kao na primjer:

– rent-a-car
– car sharing
– car2go

Razvojem ekološke svijesti ljudi korištenje osobnog automobila zamjenjuju gradskim prijevozom, električnim biciklom, pedelecsom ili pješačenjem. U gradovima Štutgartu i Ulmu građanima stoji na raspolaganju “car2go” projekt. U samom Štutgartu je građanima svakodnevno dostupno 400 električnih smartova sa besplatnim parkirnim mjestima. Čak je i dugogodišnji glavni gradonačelnik grada Štutgarta prof.dr. Wolfgang Schuster korisnik “car2go” projekta i ne posjeduje vlastiti osobni automobil.

Posjedovanje ili ne posjedovanje osobnog automobila nije uvijek stvar statusa ili financija. Ekološka svijest je u nekim slučajevima presudna. Mi danas u velikim gradovima u prosjeku koristimo osobni automobil 5%, a 95% ostaje parkiran u garaži ili na parkiralištu. To je još jedna stavka koja mnoge ljude odbija od posjedovanja osobnog automobila, te potencira korištenje alternativnih mogućnosti.

Godinama sam koristio osobni automobil u Štutgartu i paralelno kupovao svaki mjesec mjesečnu kartu za javni prijevoz. Motiv kupovine mjesečne karte je bio da mi je do centra grada trebalo 5-10 minuta vožnje automobilom, a traženje slobodnog parkirnog mjesta je trajalo i do pola sata. Ponekad mi je umjesto 5-10 minuta vožnje automobilom od centra grada do stana trebalo i do 60 minuta. Razlog je bio velika gužva na cesti. Automobilom sam vozio daleko sporije nego da idem pješice. Pored svega navedenog automobil sam koristio samo jednom tjedno za odlazak u kupovinu ili obavljanje drugog posla. Nakon toga sam odlučio kupovati mjesečnu kartu za javni prijevoz. Na posao i u grad sam tada odlazio javnim prijevozom, dok je automobil stajao na parkiralištu.

Uvijek sam bio veliki obožavatelj lijepih automobila. Grad Štutgart ima dvije automobilske industrije: Daimler AG i Porsche AG. Grad je prepun skupocjenih osobnih automobila. Međutim kada zbrojite sve troškove koji nastaju posjedovanjem vlastitog osobnog automobila (kojeg vrlo rijetko koristite) možete shvatiti zašto je trend u Baden-Württembergu krenuo u pravcu korištenja alternativnih mogućnosti osobnog prijevoza.

Osobni automobil je oduvijek bio i ostati će vrlo važan statusni simbol. U Republici Hrvatskoj je posjedovanje osobnog automobila također statusni pokazatelj. Čak i bolje stojeće tvrtke i državna uprava kupuju skupocjene automobile da bi prezentirale svoj status. Nerijetko u našoj zemlji u familijama postoje i dva osobna automobila. Republika Hrvatska nema automobilsku industriju, izuzevši pojedinačnu maloserijsku proizvodnju električnih automobila (tvrtke Rimac i Dok-Ing). Međutim ljubav prema osobnim automobilima nije ništa manje nego kod Nijemaca.

“Broj ukupno registriranih cestovnih vozila u Hrvatskoj 2013. iznosio je 1.902.630, što je za 0,4 posto više u odnosu na 2012. godinu, pri čemu je broj prvi put registriranih vozila porastao za 15,3 posto, na 67.511, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku.
Pritom je broj registracija osobnih vozila porastao za 0,2 posto, na 1.448.299. Broj prvi put registriranih osobnih vozila u 2013. iznosio je 46.563, što u odnosu na 2012. predstavlja porast za 14,1 posto.

U vlasništvu fizičkih osoba je 1.302.376 osobnih vozila, a od toga ih je lani 32.038 registrirano prvi put.

Gornje citirani tekst govori o porastu broja osobnih automobila u 2013. godini u odnosu na prethodnu godinu. Republika Hrvatske još nema toliko rasprostranjenu alternativnu ponudu posjedovanju osobnog automobila. S vremenom će se širiti elektromobilitet, pa se može očekivati uslijedećim godinama u našoj zemlji slični projekti poput „car sharinga“ i „car2go“.

Posljednjih godina zamjetio sam osjetno jačanje ekološke svijesti građana naše zemlje, pa je za pretpostaviti u budućnosti i povećanje javnog (gradskog) i željezničkog prijevoza putnika, te korištenje bicikala, električnih automobila, te pješačenje.

Indikator – racionalno korištenje zemljišnih površina

Mjeri se u m²/ha površine koje se koriste za izgradnju stambenih i poslovnih prostora u odnosu na ukupnu površinu županije ili općine.

Pošto su ukupne zemljišne površine „ograničeni resurs“ prilikom planiranja i izgradnje stambenih i poslovnih prostora županije i općine trebaju povesti brigu o dva važna faktora:

1. Stvarna potreba stanovništva za novim stanovima, prodajnim centrima, poslovnim i radnim prostorima

2. Zaštita i umjerena upotreba zemljišnih površina kao „važnog resursa“

Nekontroliranom i pretjeranom upotrebom zemljišnih površina za gradnju činimo nepovratnu štetu u pravcu:

– gubitka obitavališta za biljke i životinje, te samim tim i redukciju flore i faune
– gubitka površina za uzgoj voća, povrća, žitarica, te ispašu sitne ili krupne stoke
– redukciju pčelarstva
– smanjenja apsorbcije vode „kišnice” ili topljenog snijega, te samim tim smanjenje količine pitke vode iz donjih slojeva zemljišne kore

Njemačka pokrajina Baden-Württemberg je 2012. godine imala udio izgradnje stambenih i prometnih površina u odnosu na ukupnu površinu pokrajine od gotovo 32%. Njemačka vlada je u okviru strategije održivog razvoja odlučila da do 2020. godine uporabu površina za izgradnju stanova i prometnica svede na 30 hektara /danu na području cijele Savezne Republike. Shodno tome pokrajina Baden-Württemberg ima za cilj minimirati uporabu površina na 3 hektara / danu do 2020. godine.

Do sada je upotreba zemljišnih površina iznosila oko 6,7 hektara / danu. Dugoročni cilj koji si je postavila pokrajina Baden-Württemberg je „Nula-neto cilj“, a to znači, koliko objekata se sruši (u m²) toliko će se novih objekata i prometnica sagraditi.

Taj cilj ukazuje na jaku želju za prosperitetom održivog razvoja. Ono šta sam ja primjetio u gradu Štutgartu je da se agresivno zadire u nove zemljišne površine, te nemilosrdno grade novi prodajni prostori i ogromne pjesačke zone pokrivene betonskim, odnosno kamenim pločama.Također sam primjetio da je u samome centru grada sve manje zelenila, manje drveća i manje travnatih površina.

U ljetnim danima kada prigrije sunce postaje neizdrživo isijavanje topline iz gradskog betona, tako da stariji građani mogu tek navečer izići iz svojih stanova. Po meni gradŠtutgart vodi potpuno krivu politiku gradnje i uređenja prostora, redovito ne pitajući građane za njihovo mišljenje i želje.

U toj politici jedino dobro zarađuju poduzeća i tvrtke koje obavljaju radove po nalogu grada Štutgarta. Taj fenomen je postao javna tajna, pa se zna da određenipolitičari gaje „uski kontakt“ sa građevinskim firmama koje se redovito angažiraju za izvođenje radova u gradu.

Moje je mišljenje da postoji prevelika destrukcija flore u samome centru grada Štutgarta, a time i faune, nedovoljna cirkulacija svježeg zraka, te preučestala pojava alergija kod male djece i odraslih osoba koje žive u centru grada. Grad Štutgart je niz godina vodeći grad u Njemačkoj povisokoj koncentraciji CO2 i drugih štetnih oksida.

Sadašnja vlast u Štutgartu koju čini koalicija Socijaldemokrata i Stranke zelenih nije učinila potrebne mjere da se stane na kraj zagađenju grada. Bivši glavni gradonačelnik grada prof.dr. Wolfgang Schuster (CDU) se zalagao zaekološki osvješteni grad, za razvoj elektromobiliteta i uporabu električnih bicikala, te pješačenje.

Nadam se da će ova kratka priča o gradu Štutgartu pozitivno utjecati na političare hrvatskih županija i općina, tako da prilikom uporabe zemljišnih površina za novogradnju posebno vode računa o ovom vrlo važnom indikatoru – „Racionalnom korištenju zemljišnih površina“!

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”.

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

ZAŠTITIMO PRIRODU I SPOMENIKE!

Indikator: jačanje zaštite nacionalnih parkova prirode te spomenika kulture

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina,  04. svibanj 2015

Ovaj indikator se mjeri u površini (ha) zaštićenih nacionalnih parkova, parkova prirode i spomenika kulture u odnos na ukupne površine.

Indikator podrazumijeva zaštitu:

– parkova prirode
– spomenika kulture (stare zgrade i građevine, dvorci, stare drvene ili kamene kuće, spomenici, itd.)
– nacionalnih parkova
– posebno zaštićenih biotopa

Savezna njemačka pokrajina Baden-Württemberg je 1990. godine imala 1,2% zaštićenih površina u odnosu na ukupnu zemljišnu površinu. Dvanaest godina kasnije zaštićene površine su iznosile 2,5%, značajno ispod prosjeka Savezne Republike Njemačke (ca. 4,5%). Potpuno je jasno da je industrija i vrlo gusta naseljenost odnijela svoj danak u Baden-Württembergu. Kakva je daljnja strategija očuvanja i zaštite parkova prirode i spomenika kulture u toj pokrajini meni za sada nije poznato.

U blizini glavnog željezničkog kolodvora u Štutgartu postoji ruševina iz srednjeg vijeka “Alte lust Haus” koja do danas nije rekonstruirana. Često se pitam zašto grad koji posjeduje toliko novca i toliko jaku industriju ne investira jedan dio sredstava u rekonstrukciju i obnovu te građevine. Rekonstrukcija građevine bi upotpunila kulturnu ponudu grada Štutgarta.

Indikator “Jačanje zaštite nacionalnih parkova i parkova prirode, te spomenika kulture” igra za Republiku Hrvatsku ogromnu važnost. Ta se važnost pored ekološke i kulturološke komponente ocrtava i u domaćem bruto društvenom proizvodu. Pošto je najvažnija gospodarska grana Republike Hrvatske turizam, taj indikator treba vrlo često koristiti za mjerenje i usporedbu.

Također u Republici Hrvatskoj treba razmotriti mogućnosti zaštite novih parkova prirode ili biotopa.

Spomenuti ću jedan primjer. Ja sam rođen u Dugoj Resi. Kroz taj mali grad protječe rijeka Mrežnica. Za vrijeme socijalističkog samoupravljanja u pogonu je bila “Pamučna industrija Duga Resa” koja je ispuštanjem kemikalija redovito zagađivala rijeku. Privatizacija 90. godina dovela je do potpunog gašenja pamučne industrije te su poslovni prostori i zgrade pripali privatnicima.

Pozitivan aspekt gašenja Pamučne industrije u Dugoj Resi je da od strane pamučne ne postoji više zagađivanje rijeke kemikalijama. Modernizacijom otpadnih voda više se “otpadne vode” ne ispuštaju u rijeku, već se na propisan način ekološki zbrinjavaju. Sve navedeno dovelo je do pojave ekološke rehabilitacije rijeke, te do obnove flore i faune. Zadnjih godina se zamjećuje u rijeci Mrežnici “riječni rak” (lat. Astacus astacus) za koga je specifično da obituje u vrlo čistoj vodi.

Nekoliko zadnjih godina priča se među građanima Duge Rese da će jedan dio rijeke Mrežnice (područje Zvečaja) biti proglašeno parkom prirode. Do danas se to nije dogodilo. Vjerovatno proces proglašenja mora proći vrlo stroge ekološke uvjete. Proglašenje dijela rijeke „Mrežnice“ parkom prirode donijelo bi prosperitet lokalnom stanovništvu kako u ekološkom tako i u ekonomskom smislu.

To je samo jedan od primjera kako u Republici Hrvatskoj treba težiti i boriti se za dodatne „zaštićene površine“. Republika Hrvatske nikada neće imati razvijenu industriju poput Savezne Republike Njemačke. Međutim dobro je da je tako. Industrija donosi radna mjesta i ekonomsku stabilnost, ali nemilosrdno uništava prirodu. „Čista industrija” je tek na svome začetku.

Strateški plan Republike Hrvatske treba biti daljnji razvoj i profesionalizacija nacionalnog turizma, zaštita prirode te otvaranje novih radnih mjesta u „cijelogodišnjoj turističkoj ponudi“!

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

POSTOJE KOMPARATIVNE PREDNOSTI!

Indikatori ekonomsko-socijalne komponente za mjerenje održivog razvoja Republike Hrvatske 

SMANJENJE NAZAPOSLENOSTI

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 18. svibanj 2015.

 
Mjeri se u ukupnom broju nezaposlenih po spolu.

Zaposlenost se smatra puni ili djelomični posao na neodređeno vrijeme u kome radniku za njegov rad poslodavac uplaćuje socijalna i mirovinska davanja te ugovorom dogovorenu mjesečnu plaću.

Posljednjih godina u Europskoj uniji je posebno izražen problem nezaposlenosti mlađih od 25 godina. Najveća nezaposlenost mladih je 2014. godine bila u Španjolskoj, zatim Grčkoj, pa Italiji i Hrvatskoj. Najmanja nezaposlenost mladih je bila i još danas je u Njemačkoj.

Nezaposlenost u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg je od sredine 70. do sredine 80. godina kontinuirano rasla, na preko 200.000 nezaposlenih. U narednim godinama se nezaposlenost lagano smanjivala, a 1997. godine se poduplala na 378.095 nezaposlenih. Do 2005. sa laganim oscilacijama nezaposlenost se u toj pokrajini nije mijenjala. U listopadu 2014. godine nezaposlenost je u Baden-Württembergu iznosila 3,8%, pri njemačkom prosjeku od 6,3%. Najmanju nezaposlenost je u listopadu 2014. imala njemačka pokrajina Bayern sa stopom nezaposlenosti od 3,4%.

Baden-Württemberg može zahvaliti za nisku nezaposlenost vrlo jakoj industriji u okolici grada Štutgarta. Preko 100 većih i srednjih tvornica zapošljavaju mnogobrojnu radnu snagu. Veće tvornice su: Daimler, Porsche, Bosch, Male, Stihl, Behr, Alcatel-Lucent itd. Također se u području maloprodaje, veleprodaje, području bankarstva, osiguranja i financija zapošljava veliki broj ljudi.

Republika Hrvatska ima visoku stopu nezaposlenih mlađih od 25 godina i ona je u listopadu 2014. iznosila 41,8%. Prema Državnom zavodu za statistiku stopa ukupno registriranih nezaposlenih građana u RepubliciHrvatskoj je u listopadu 2014. iznosila 18,7%.

Republika Hrvatska nema poput Njemačke jaku autoindustriju i visoko razvijenu opću industriju te je samim time i teže zapošljavanje.

Mlade genereacije kao i hrvatski građani koji posjeduju određena tražena zanimanja pokušavaju pronaći zaposlenje u razvijenim zemljama Europske Unije, a često se odlučuju i za odlazak u Kanadu ili u druge prekomorske zemlje.

Nezaposlenost Republika Hrvatska može se riješiti jedino u samoj državi. Odlazak hrvatskih građana iz države ne donosi automatski prinose u državnu blagajnu.

Koncentracijom na “komparativne prednosti” koje Republika Hrvatska ima u odnosu na druge zemlje Europske unije, moguće je dugoročno planirati smanjenje nezaposlenosti.

Ja sam u svojoj prvoj knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost” definirao četiri strateške točke ekonomskog razvoja Republike Hrvatske i to:

1. Ekološka poljoprivreda i stočarstvo
2. Zdravstveni turizam i wellness
3. Informatika i programiranje
4. Industrija na bazi elektromobiliteta

Danas želim te četiri točke nadopuniti petom: “Tekstilna industrija na bazi tehničkih vlakana” te šestom točkom: “Razvijeno volontiranje”!

Ako investiramo naše snage i energiju u pravcu “komparativnih prednosti” u odnosu na druge članice Europske unije, za očekivati je u nadolazećim godinama postupni pad nezaposlenosti, a dugoročno gledano čak povratak mladih ljudi koji danas napuštaju zemlju.

Također pretpostavljam da će početi useljavanje mladih generacija hrvatskog iseljeništva koje su rođene izvan Domovine.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

NOVIM ZNANJIMA DO RAZVOJA!

Indikator: Visoki nivo kvalifikacije, prekvalifikacije i dokvalifikacije

piše: Dražen Katić, 23.svibanj 2015

 
Mjeri se po broju kvalifikacija, prekvalificija i dokvalifikacija na 1.000 zaposlenih. Novi zahtjevi tržišta potenciraju neprekidni proces dokvalifikacija, ali i prekvalifikacija radne snage.

Od mlade radne snage tržište zahtjeva kvalifikacija u nekim od traženih zanimanja. U Saveznoj Republici Njemačkoj veliki broj mladih ljudi nema potrebnu kvalifikaciju te su izloženi robovlasničkim principima modernog tržišta – „rad za stan i hranu“.

U njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg u posljednjih 20 godina broj učenika je u različitim zanimanjima na 1.000 zaposlenih pao sa 68% (1990.) na 52% u 2012. godini. Ulaganje u znanje je „investicija za budućnost“, a ne „nepotrebni trošak“. Pošto Savezna Republika Njemačkaima najmanju nezaposlenost mladih u Europskoj uniji lagani pad kvalifikacija nije velika tragedija. Mladim ljudima u cijeloj Europi treba se dati mogućnost stjecanja stručne kvalifikacije, čime im se paralelno nudi i bolja životna kvaliteta, a samim time i svijetlija budućnost našeg kontinenta.

U Republici Hrvatskoj postoji velika nezaposlenost koju predvodi nezaposlenost mlađih od 25 godina. Ti mladi ljudi većinom imaju potrebnu kvalifikaciju, ali im ne koristi zbog nedostatka radnih mjesta. Republika Hrvatska se nužno mora fokusirati u onome pravcu gdje postoji šansa za „radna mjesta budućnosti“. U tim područjima treba ponuditi mladim ljudima dodatnu kratku „dokvalifikaciju“ te im omogućiti zaposlenje.

Neka od vrlo bitnih područja u kojima Republika Hrvatska ima dugoročno perspektivu, a koja pripadaju budućnosti već su navedana:

1. Ekološka poljoprivreda i stočarstvo – takodjer vinogradarstvo, ribarstvo i pčelarstvo

2. Cijelogodišnjizdravstveni turizam i wellness, cijelogodišnji seoski turizam, cijelogodišnji turizam planinarenja, raftinga i biciklizma, cijelogodišnja ponuda razgledavanja kulturnih spomenika, dvoraca i crkvi , cijelogodišnje posjete nacionalnim parkovima.

3. Informatika i programiranje (programi za autoindustriju, kompijutore, tablete, aplikacije za smartfone, videoigrice za djecu i videoigre za odrasle, programi za industrijskestrojeve irobote, programi za svemirsku tehnologiju itd.)

4. Industrija na bazi elektromobiliteta (u kooperaciji s velikimtvornicama koje su pionirielektromobiliteta i hibridnih vozila kao npr. Renault, Daimler, Porsche, BMW, Fiat ostvariti poslovnu suradnju u proizvodnji „sastavnih dijelova“ koje čine električno ili hibridno vozilo)

5. Tekstilna industrija na bazi tehničkih vlakana (Proizvodi od tehničkih vlakana za svemirsku industriju, za industriju električnih automobila, medicinsku industriju, arhitekturu, energetiku te proizvodi u području “bionike”)

Hrvatski zavod za zapošljavanje u 2014. godini omogućio je korištenje slijedećih mjere za poticanje zapošljavanja:

-paket mjera za mlade „Mladi i kreativni“
-paket mjera za posebne skupine “I posebnoste je prednost”
-paket mjera za osobe s invaliditetom „Ukljuöeni“
-paket mjera za starije osobe „Va#no je iskustvo“
-paket mjera za dugotrajno nezaposlene „I mi smo za novi posao i učenje“
-paket mjera za nezaposlene osobe romske nacionalnosti
-paket mjera za poslodavce u u teškoćama „Važno je očuvati radno mjesto“
-paket mjera za žene

Paket mjera za dugotrajno nezaposlene „I mi smo za novi posao i učenje“ omogućuje također i stjecanje novog znanja pod dvije slijedeće stavke:
1. „Učim uz posao“ – potpora za usavršavanje novozaposlenih osoba http://www.hzz.hr/default.aspx?id=11754

2. „Znanje se isplati“ – obrazovanje nezaposlenih http://www.hzz.hr/default.aspx?id=11755

Danas se stečeno i usvojeno znanje vrlo brzo mora obnavljati „novim znanjem“ da bi uspješno mogli pratiti razvoj novih tehnologija i znanosti. Da bi Europska unija održala poslovnu konkurentnost na sjevernom i južnoameričkom kontinentu, u Aziji, ali i u samoj Europi morati će u budućnosti izdvojiti pozamašnu sumu novca za kvalifikacije, prekvalifikacije i dokvalifikacije. Jedino novim znanjima sumoguće inovacije i kreiranje održive budućnosti. Također općine i županije u Republici Hrvatskoj moraju prilikom planiranja i donošenja godišnjeg proračuna ozbiljno uzeti u obzir „financiranje“ kvalifikacija, prekvalifikacija i dokvalifikacija.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

KOJI JE SLJEDEĆI KORAK?

Gruba diskriminacija hrvatskog iseljeništva u posljednjih 25 godina

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, Svibanj, 2015.

 
Zadnji članak koji sam pročitao u društvenim mrežama, a koji su sročili Hrvati Argentine nosio je naziv “Tko je kriv da smo mi rođeni u Argentini?”

To pitanje dovoljno govori o poziciji hrvatskog naroda u iseljeništvu i o diskriminaciji kojoj je hrvatski narod (iseljenik) izložen.

Nakon ovih napisanih riječi svi “veliki Hrvati” će skočiti na noge i upitati me: “Kako ste diskriminirani, a imate pravo birati?”

Pošto je postavljeno pitanje logično naravno da ću na njega i odgovoriti.

Diskriminacija hrvatskog iseljeništva počela je par godina nakon stvaranja nezavisne Republike Hrvatske. Prvi saziv Hrvatskog Sabora broji je 12 zastupnika koji su zastupali iseljenu Hrvatsku u 11. izbornoj jedinici. HDZ-ova vlada smanjila je taj broj kasnije na 9, pa na 6, a naposljetku samo na tri zastupnika koji zastupaju u Hrvatskom Saboru 4 milijuna iseljenih Hrvata. Očito je Vladi HDZ-a smetalo jako predstavničko tijelo iseljene Hrvatske. Moram napomenuti da su do danas u svih 7 saziva Hrvatskog Sabora svi predstavnici bili iz stranke HDZ-a i po meni za hrvatsko iseljeništvo u zadnjih 25 godina učinili gotovo ništa.

Zadnji slučaj u kome su me osobno razočarali zastupnici HDZ-a koji u 11. izbornoj jedinici zastupaju nas iseljenike je bio slučaj mog protesta protiv “Izrabljivačkog odnosa austrijske tvrtke VIPnet d.o.o. prema hrvatskim potrošačima”. Da pojasnim. Ta strana tvrtka koja posluje u Republici Hrvatskoj je “100% tvrtka kćerka” Austrije-Telekoma. Troje zastupnika koje nas iseljenike zastupa u Hrvatskom Saboru nije niti odgovorilo na moje pismo u kome je stajalo sedam pitanja za definiranje nelegalnog poslovanja i postupanja austrijskog telekomunikacijskog koncerna protiv hrvatskih korisnika.

Kome trebaju takvi zastupnici? Meni, mojim prijateljima i mojim poznanicima zasigurno ne.

Danas 4 milijuna hrvatskih iseljenika ima u Hrvatskom Saboru 3 zastupnika, isto kao i srpska manjina u Hrvatskoj.
Koji je parlament i koja je vlada mogla izglasati takav zakon? Samo ona koja želi odvojiti hrvatski narod od svog iseljeništva i naposljetku ukinuti i ta tri zastupnička mjesta.

Istim pismom o nelegalnom poslovanju VIPnet d.o.o. izvješten je i “Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske” sa istim zahtjevom da odgovore na mojih sedam pitanja.

Šta su učinili?

Nisu niti odgovorili na moje pismo. Takav Ured zasigurno meni ne treba, a vjerujem i drugim iseljenim Hrvatima. Pedeset zaposlenika tog Ureda redovno svakog mjeseca prima plaću da bi povezivali i posredovali između Domovine i iseljene Hrvatske, a ne da bi okretali glavu od problema na drugu stranu.

Kada su predstavnici tog Ureda nedavno posjetili Stuttgart obišli su Hrvatsku katoličku misiju i Hrvatsku dopunsku školu. Nisu se sastali sa hrvatskim poduzetnicima koji žive u Stuttgartu kako bi razmotrili “mogućnosti i šanse te kooperaciju” hrvatskih tvrtki iz Stuttgarta sa Domovinom. Zaključak je da taj Ured postoji jedino zbog samih sebe.

Iduća stavka diskriminacije hrvatskog iseljeništva je u činjenici da je nakon proglašenja nezavisne Republike Hrvatske od 1991. godine pa nadalje uslijedio proces minimiranja predstavničkih tijela iseljenih Hrvata u Domovini:

Prvo “Ministarstvo iseljeništva” uspostavljeno je 30. svibnja 1990., odmah nakon osnivanja prve Vlade Republike Hrvatske i postojalo je do 1995. godine. Prvi ministar iseljeništva bio je Gojko Sušak.

Vlada Republike Hrvatske osniva 1995. godine “Ministarstvo povratka i useljeništva”. Prvi ministar je bio Marijan Petrović i ministarstvo je postojalo do 1999. godine.

Vlada Republike Hrvatske 2000. godine uspostavlja “Upravu za hrvatske manjine, iseljeništvo i useljeništvo” pri Ministarstvu vanjskih poslova.

21. listopada 2011. godine Hrvatski Sabor donosi zakon o osnivanju „Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske“ i „Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske“.

Koji je sljedeći korak?

Možda ukidanje Državnog Ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske te postavljanje “kontejnera” sa dva zaposlena na Trgu Bana Josipa Jelačića koji će povezivati Domovinu i iseljenu Hrvatsku.

Idući vid diskriminacije kojem je još i danas izloženo hrvatsko iseljeništvo je činjenica da je iseljena Hrvatska od 1990. do 2011. godine donirala Domovini ca. 100 milijardi eura, a da Domovina ne može pokazati niti jedan jedini zid koji je tim novcem u Republici Hrvatskoj okrečen.

I na kraju liste diskriminacije vlastitog iseljeništva je porez na inozemne mirovine u Republici Hrvatskoj.

Ako ste vrijedno radili 40 godina u inozenstvu i stekli pristojnu mirovinu rado ćete se vratiti u Domovinu da uživate u vašoj teško stečenoj mirovini. Ako ta mirovina iznosi do 6.000 kuna imali ste sreće. Međutim ako vaša mirovina prelazi taj prag (6.001 kn) Hrvatska država će vam automatski oduzeti 40% mirovine i nazvati to porezom na inozemnu mirovinu. Oni hrvatski iseljenici koji se odluče svoju mirovinu provesti u nekoj od drugih zemalja Europske unije platiti će najviše 20% poreza. Vi koji ste se odlučili vratiti u zemlju u kojoj ste rođeni biti ćete “kažnjeni” za povratak.

Bez obzira što hrvatsko iseljeništvo ima u Hrvatskom Saboru samo tri zastupnika, (kao i srpska manjina u Hrvatskoj) ne prestaje nam se prijetiti potpunim isključenjem iz političkog života, odnosno ukidanjem 11. izborne jedinice. Čak i Hrvat koji je član njemačkog Bundestaga (SPD) nedavnom izjavom u Večernjem listu zastupa tezu o ukidanju prava glasanja iseljenoj Hrvatskoj.

Ja sam kao mlad čovjek otišao dobrovoljno u Domovinski rat braniti Domovinu od agresora. Na ratištu sam proveo period od 1991. – 1993. godine. Samnom su na ratištu bili i dragovoljci iz inozemstva kao i pripadnici srpskog naroda. Ovom prilikom izjavljujem im najveći respekt za obranu Domovine. Mnogi moji suborci su pali u obrani Domovine. Mi smo se borili za slobodnu i ekonomski snažnu Hrvatsku. Za Hrvatsku u kojoj će vladati smijeh, a ne plač gladne djece. U posljednjih 25 godina političari koji su vladali Domovinom ukrali su nama i svim nadolazećim generacijama snove sa koje smo mi kao mladi ljudi otišli u Domovinski rat.

Kao rezultat političkog razočarenja u posljednjih 25 godina moji najuži prijatelji i ja donijeli smo odluku o osnivanju nezavisne liste koja nosi naziv “ZAUVJEK VJERNI DOMOVINI” s kojom ćemo izići na slijedeće parlamentarne izbore u Republici Hrvatskoj. S našom nezavisnom listom izlazimo samostalno u 11. izbornoj jedinici (Hrvatsko iselejništvo), a u drugih 10 izbornih jedinica u Republici Hrvatskoj izići ćemo na izbore sa našim koalicijskim partnerima.

Naš predizborni program objavili smo u medijima 21.02.2015 godine. Program je napisan u 28 točaka te sadrži ekonomske, ekološke, socijalne i političke aspekte.

Odmah nakon objavljivanja našeg programa započela je protukampanja protiv naše nezavisne liste od onih koji ne vole Hrvatsku i hrvatski narod.

Portal “Croative.net” za koji sam volonterski pisao godinu dana nakon objavljivanja programa naše nezavisne liste obustavio je moju volontersku suradnju. Toliko o slobodi medija u Hrvatskoj i novinarskoj nepristranosti.

Naš predizborni program je objavio Hrvatski Glas Berlina, HAZUD i američki Hrvati u portalu “CROWN”. Kao baza za predizbornu diskusiju sa našim biračkim tijelom koristimo BLOG koji nosi naziv nezavisne liste.

Nekoliko dana nakon objavljivanja našeg predizbornog programa započeo je napad bivših i sadašnjih članova HDZ-a Baden-Württemberga u društvenim mrežama na našu nezavisnu listu. Bombardirali su nas većinom nestručnim pitanjima iz područja ekonomije te područja domoljublja. Pošto je naš ekonomski program baziran na 4 knjige iz područja moderne ekonomije i održivog razvoja koje sam napisao, nije bilo teško stručno odgovoriti na neprofesionalno postavljena pitanja. Nakon blamaže koje su HDZ-ovci doživjeli razbježali su se kao miševi i posakrivali. Jedini uspjeh koji su postigli je bio da su me isključili iz facebook grupe „Hrvati u Baden-Württembergu“, što me uopće nije zasmetalo.

Idući ozbiljni napad koji je uslijedio bio je nakon mog komentara u facebook-u o novoj poziciji dr. Šeksa. Pošto je u medijima iznijeto da se dr. Šeks neće više kandidirati na nadolazećim izborima, već odlazi u mirovinu od 12.500 kn ali paralelno i na novu poziciju savjetnika predsjednice Republike za ustavno pravo imao sam potrebu prokomentirati događaj. Napisao sam da dr. Šeks ima dovoljno visoku mirovinu od koje može pristojno živjeti pa ako mu je dosadno u mirovini da si nađe neki hobi kojim će se zanimati te da mjesto savjetnika prepusti mladom čovjeku sa fakulteta koji će stručno savjetovati predsjednicu iz područja ustavnog prava.

I nećete vjerovati da je facebook već idućeg dana blokirao moj profil i moj pristup svim grupama u kojima sam član. Blokirali su me čak i u grupama koje moderiram, kao i grupi “POSLOVNI USPJEH” koju sam 2012. osobno osnovao, a koja danas broji preko 10.000 članova. Vjerovatno tako facebook shvaća američku demokraciju.

Pošto facebook posluje u Europskoj uniji preko tvrtke koja je registrirana u Irskoj (Facebook Irland Ltd.) podređen je zakonima Europske unije i zakonima o zaštiti potrošača u Europskoj uniji. Napisao sam pismo upravi u Irskoj na njemačkom jeziku u kome sam naveo da ja nisam prekršio niti jedno pravilo koje je postavio facebook prema svojim korisnicima, a da je Facebook Irland Ltd. prekršio zakone Europske unije i zakone o zaštiti potrošača u Uniji. Zaključno sam naveo da ako me u roku od 7 dana u svim mojim grupama ne odblokiraju da ću ih prijaviti Europskoj komisiji i komesaru za digitalizaciju gospodinu Oettingeru kao i udrugama za zaštitu potrošača u Uniji. Da poznam gospodina Oettingera još iz vremena kada je bio Ministarpresident u Stuttgartu nisam im saopćio. Naravno nisam ih želio previše prepasti.

I šta se dogodilo?

Facebook nije odgovorio na moje pismo, ali je šestog dana od primitka mog pisma odblokirao moj pristup kompletno u svim grupama u kojima sam član.

Njemačka poslovica kaže: “Čiji kruh jedeš, njegovu pjesmu pjevaš”. U ovom slučaju sa Facebook Irland Ltd. poslovica se pokazala potpuno istinitom.

ZNANJE SE ISPLATI!

Indikator – visoki nivo kvalifikacije, prekvalifikacije i dokvalifikacije

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 15. lipanj 2015.

 
Mjeri se po broju kvalifikacija, prekvalificija i dokvalifikacija na 1.000 zaposlenih.

Novi zahtjevi tržišta potenciraju neprekidni proces dokvalifikacija, ali i prekvalifikacija radne snage. Od mlade radne snage tržište zahtjeva kvalifikacija u nekim od traženih zanimanja.

U Saveznoj Republici Njemačkoj veliki broj mladih ljudi nema potrebnu kvalifikaciju te su izloženi robovlasničkim principima modernog tržišta – „rad za stan i hranu“.

U njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg u posljednjih 20 godina broj učenika je u različitim zanimanjima na 1.000 zaposlenih pao sa 68% (1990.) na 52% u 2012. godini.

Ulaganje u znanje je „investicija za budućnost“, a ne „nepotrebni trošak“.

Pošto Savezna Republika Njemačka ima najmanju nezaposlenost mladih u Europskoj uniji lagani pad kvalifikacija nije velika tragedija. Mladim ljudima u cijeloj Europi treba se dati mogućnost stjecanja stručne kvalifikacije, čime im se paralelno nudi i bolja životna kvaliteta, a samim time i svijetlija budućnost našeg kontinenta.

U Republici Hrvatskoj postoji velika nezaposlenost koju predvodi nezaposlenost mlađih od 25 godina. Ti mladi ljudi većinom imaju potrebnu kvalifikaciju, ali im ne koristi zbog nedostatka radnih mjesta.

Republika Hrvatska se nužno mora fokusirati u onome pravcu gdje postoji šansa za „radna mjesta budućnosti“. U tim područjima treba ponuditi mladim ljudima dodatnu kratku „dokvalifikaciju“ te im omogućiti zaposlenje.

Neka od vrlo bitnih područja u kojima Republika Hrvatska ima dugoročno perspektivu, a koja pripadaju budućnosti već su navedana:

1. Ekološka poljoprivreda i stočarstvo – takodjer vinogradarstvo, ribarstvo i pčelarstvo

2. Cijelogodišnjizdravstveni turizam i wellness, cijelogodišnji seoski turizam, cijelogodišnji turizam planinarenja, raftinga i biciklizma, cijelogodišnja ponuda razgledavanja kulturnih spomenika, dvoraca i crkvi , cijelogodišnje posjete nacionalnim parkovima.

3. Informatika i programiranje (programi za autoindustriju, kompijutore, tablete, aplikacije za smartfone, videoigrice za djecu i videoigre za odrasle, programi za industrijskestrojeve irobote, programi za svemirsku tehnologiju itd.)

4. Industrija na bazi elektromobiliteta (u kooperaciji s velikimtvornicama koje su pionirielektromobiliteta i hibridnih vozila kao npr. Renault, Daimler, Porsche, BMW, Fiat ostvariti poslovnu suradnju u proizvodnji „sastavnih dijelova“ koje čine električno ili hibridno vozilo)

5. Tekstilna industrija na bazi tehničkih vlakana (Proizvodi od tehničkih vlakana za svemirsku industriju, za industriju električnih automobila, medicinsku industriju, arhitekturu, energetiku te proizvodi u području “bionike”)

Hrvatski zavod za zapošljavanje u 2014. godini omogućio je korištenje slijedećih mjere za poticanje zapošljavanja:

–paket mjera za mlade „Mladi i kreativni“
–paket mjera za posebne skupine „I posebnost je prednost“
–paket mjera za osobe s invaliditetom „Uključeni“
–paket mjera za starije osobe „Važno je iskustvo“
–paket mjera za dugotrajno nezaposlene „I mi smo za novi posao i učenje“
–paket mjera za nezaposlene osobe romske nacionalne manjine
–paket mjera za poslodavce u teškoćama „Važno je očuvati radno mjesto“
–paket mjera za žene

Paket mjera za dugotrajno nezaposlene „I mi smo za novi posao i učenje“ omogućuje također i stjecanje novog znanja pod dvije slijedeće stavke:

1. „Učim uz posao“ – potpora za usavršavanje novozaposlenih osoba

2. „Znanje se isplati“ – obrazovanje nezaposlenih

http://www.hzz.hr/default.aspx?id=11755

Danas se stečeno i usvojeno znanje vrlo brzo mora obnavljati „novim znanjem“ da bi uspješno mogli pratiti razvoj novih tehnologija i znanosti.

Da bi Europska unija održala poslovnu konkurentnost na sjevernom i južnoameričkom kontinentu, u Aziji, ali i u samoj Europi morati će ubudućnosti izdvojiti pozamašnu sumu novca za kvalifikacije, prekvalifikacije i dokvalifikacije. Jedino novim znanjima su moguće inovacije i kreiranje održive budućnosti.

Također općine i županije u Republici Hrvatskoj moraju prilikom planiranja i donošenja godišnjeg proračuna ozbiljno uzeti u obzir „financiranje“ kvalifikacija, prekvalifikacija i dokvalifikacija.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“ 

PRIORITET STRATEGIJE RAZVOJA!

 

Indikator: stvaranje novih radnih mjesta

piše: Dražen Katić, Hratski Glas Berlina, 03. srpanj 2015
Mjeri se u postotku zaposlenih osiguranika na ukupan broj stanovnika između 18. i 65. godine.

Od 1990. godine broj zaposlenih u njemačkoj pokrajini Baden-Württembergu se kontinuirano povećavao. Posebice je u tome razdoblju bilo intenzivnije zapošljavanje žena.

Želim naglasiti da vrlo jaka industrija u široj okolici grada Štutgarta pridonosi kontinuiranoj ponudi novih radnih mjesta.

Grad Štutgart je već duže vrijeme poznat kao „El Dorado za inženjere“. Visok nivo tehničkog obrazovanja i stalne inovacije doprinose stvaranju novih radnih mjesta. Vrlo jaka autoindustrija „Daimler i Porsche“ te mnogobrojne manje i veće tvrtke koje direktno kooperiraju sa ta dva koncerna doprinose kontinuiranoj ponudi novih radnih mjesta.

Postoje također i negativni aspekti gore navedenog indikatora. Zadnji par godina Savezna Republika Njemačka traži tehničare i inženjere i neprestano se u medijima piše i govori o nedostatku radne snage. Međutim radne snage ima dovoljno. Veći broj tehničara i inženjera se nalazi na zavodu za zapošljavanje. Ti tehničari i inženjeri moraju raditi za plaću od koje mogu i živjeti u Njemačkoj. Industrija je više zainteresirana za „jeftinu stručnu radnu snagu“, pa nerijetko zapošljav radnike iz drugih europskih zemalja koji su spremni raditi za daleko nižu satnicu od uobičajene.

Postavlja se pitanje hoće li ti „jeftiniji“ tehničari i inženjeri moći i htjeti dugoročno živjeti od svoje plaće u Njemačkoj ili će nakon prikupljenog radnog iskustva otići u druge zemlje koje im nude bolju plaću za isti posao.

Stvaranje novih radnih mjesta u Republici Hrvatskoj je težak proces. Sezonsko zapošljavanje u turizmu nudi određene mogućnosti. Također sezonsko zapošljavanje u poljoprivredi (proljetna ili jesenska berba) može nakratko smanjiti nezaposlenost. Dugoročno i cjelogodišnje zapošljavanje treba postati prioritet. Postoji više napisanih strategija razvoja i obnove Republike Hrvatske. Da li su te napisane strategije i u praksi provedive, drugo je pitanje. Kao i dosada ja vidim stvaranje novih radnih mjesta kroz moje strateške točke ekonomskog razvoja Republike Hrvatske kojima se može dodati podtočka “volonterski rad”.

„Statista“ nam prikazuje stopu nezaposlenosti u članicama Europske unije u listopadu 2014. godine:

Grčka – 25,9%
Španjolska – 24%
Hrvatska – 16%
Cipar – 15,3%
Portugal – 13,4%
Italija – 13,2%
Slovačka – 12,9%
Euro-Zona – 11,5%
Bugarska – 11,1%
Irska – 10,9%
Letonija – 10,8%
Francuska – 10,5%
Europska unija – 10%
Litva – 9,9%
Finska – 8,9%
Slovenija – 8,8%
Belgija – 8,6%
Poljska – 8,3%
Švedska – 7,9%
Estonija – 7,5%
Mađarska – 7,3%
Rumunjska – 6,7%
Nizozemska – 6,5%
Danska – 6,4%
Luksemburg – 6%
Velika Britanija – 5,9%
Česka – 5,7%
Malta – 5,6%
Austrija – 5,1%
Njemačka – 4,9%

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

EGZODUS MEDICINSKOG KADRA!

INDIKATOR – „KVALITETA MEDICINSKE USLUGE“

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 28.07.2015

 
Mjeri se po broju liječnika na 1.000 stanovnika.

Stanovništvo Europske unije sve više stari. Samim time indikator “Kvaliteta medicinske usluge” dobija to više na važnosti.

U njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg se od 1990. do danas kvaliteta medicinske usluge razvijala u pozitivnom smjeru. Tako bar stoji u službenim izvješćima.

Ono što smo mi stanovnici grada Štutgarta u zadnjih godina osjetili je zatvaranje nekoliko bolnica te preseljenje medizinske tehnike i osoblja u veliki medicinski centar “Katharinenhospital”.

Ja sam gotovo 7 godina živio u predgrađu Štutgarta koji se zove Feuerbach. Gradska bolnica u Feuerbachu je bila izgrađena 1893., a grad Štutgart ju je zatvorio 15.03.2007.

Iz Feuerbacha do centra Štutgarta trebate oko 10 minuta automobilom i to kada nije gužva na cesti. Međutim za vrijeme gužve i zastoja, dolazak u grad može potrajati i do jednog sata.

Neka se dogodi slučaj srčanog ili moždanog udara građanina Feuerbacha vozilo hitne pomoći će rijetko uspjeti za 10 minuta pacjenta prebaciti u neku drugu obližnju bolnicu. Dok je postojala bolnica u Feuerbachu te opasnosti nije bilo.

Na mjestu gdje je 114. godina bila bolnica danas je izgrađeno stambeno naselje. Politika koja je u to vrijeme odlučivala o sudbini bolnice u Feuerbachu nije pitala stanovništvo o njegovom mišljenju i željama, već je profit-orijentirano zatvorila tu ustanovu.

Kakva je situacija sa “kvalitetom medicinske usluge” u Republici Hrvatskoj?

Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju započeo je egzodus radne snage u druge europske zemlje. Taj egzodus je popraćen i odlaskom medicinskog kadra (liječnika i medicinskih sestara) iz naše zemlje. Samim time dolazi i do slabljenja kvalitete medicinske usluge u Republici Hrvatskoj. Iako medicinsko osoblje u Republici Hrvatskoj “nije loše” plaćeno, želja za još boljom zaradom je vrlo jaka.

 

Međutim taj bolji životni standard nosi sa sobom i “pojačan radni tempo” na koji se najčešće ne misli prilikom napuštanja Domovine.

Slijedeća tabela pokazuje zemlje sa najvećim brojem liječnika na 10.000 stanovnika, 2013 (Statista.com):

– Katar – 77,4
– Monako – 71,7
– Kuba – 67,2
– San Marino – 51,3
– Austrija – 48,3
– Rusija – 43,1
– Georgija – 42,4
– Litva – 41,2
– Italija – 40,9
– Švicarska – 39,4
– Njemačka – 38,1
– Bugarska 38,1
– Bjelorusija – 37,6
– Norveška 37,4
– Urugvaj – 37,4
– Španjolska – 37,0
– Česka Republika – 36,2
– Kazastan – 35,8
– Ukrajina – 35,3
– Malta – 35,0

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“