Gornja slika i citirani tekst preuzeti su sa portala "maxportal.hr", 16.06.2017
http://www.maxportal.hr/kolumne/marko-ljubic-stier-je-mogao-birati-poljubiti-ruku-seksu-ili-ostati-covjek/
"Prastaro je pravilo da ni najpametniji ljudi ne mogu izgledati
samouvjereno, racionalno i uvjerljivo ako druge ljude pokušavaju
uvjeriti u stavove iz čijih rupa curi tisuće mlazova nelogičnosti.
Hadezeovci, pogotovo oni koji su iz bilo kojih razloga doslovno
militarizirani vojnici stranke dokazuju korisnost postupka Andreja
Plenkovića, cijepanjem HNS-a, eliminacijom rigidnih pusićijanaca,
navodnim strateškim izbijanjem klina SDP-u te slabljenjem ljevice. Na
prvi pogled stvarno stvari izgledaju tako, ali istodobno Hadezeovcima ne
pada na pamet da je u isti vrijednosni koš Plenković tim postupkom
strpao Hasanbegovića, Esih i Glasnovića, te stotine drugih već sada, s
Vesnom Pusić.
Nadalje hadezeovci pokušavaju u prvi plan istaći pojmove i sadržaje
koje u principu voli velika većina ljudi u normalnim okolnostima. Pa se
mantra o stabilnosti, europskim fondovima, govori se o uključivosti i
eliminaciji sukoba u zemlji uz uvođenje jednoga novog i izmišljenog
diskursa u društvu i prije svega u politici. Obećava se rast
gospodarstva i naglašava važnost životnih pitanja s naglaskom da su
jedino bitni, među kojima su rast BDP-a, zaposlenosti, poticanje
demografskog rasta Hrvatske, kontrola nad turbulentnim procesima kao što
je Agrokor, te smireno navodno rješavanje čitavoga niza problema, s
naglaskom na nužnosti unaprjeđenja obrazovnoga sustava.
A zajednički vrijednosni okvir za sve te pravce i rješenja je da se
stvari moraju depolitizirati, da svjetonazor nije bitan, da se mora
izbjeći ideologizacija, ukratko – da se iz svega otkloni politika.
Ukratko, iz klasične politike ukloniti – politiku.
Koja bijedna podvala!?
Kao iz kruha ukloniti brašno i sol, iz vina grožđe, iz pluća zrak.
Valja ovdje ponoviti da Plenkovićeva koalicija s HNS-om nije sama po
sebi problem, niti bi trebala biti skandal, kad ne bi bila posve
konzistentan razvoj Plenkovićevih politika u HDZ-u od kada je on lider
te stranke upravo na približavanju nekada suverenističke stranke a time i
Hrvatske, standardu – anacionalnih vrednota.
To je ključni problem, jer, iako se u svakoj prigodi, pa i povodom
ostavke najbližega suradnika Davora Stiera uspinje poslati poruku da je
njegova vizija HDZ-a točno na programskoj i vrijednosnoj platformi
osnivača HDZ-a dr Franje Tuđmana, iako neobjašnjivo i tipično
glavaševićevski Miroslav Tuđman podupire priču pomirbom svoga oca, jasno
je i Plenkoviću da to nije tako, te da mu nitko tko razmišlja o cjelini
njegovih politika – ne vjeruje.
Plenković je mogao prodati za neku daleku viziju čak i uklanjanje
Zlatka Hasanbegovića, mogao je zatim u nizu pojedinačnih kadrovskih
odluka još uvijek zadržavati strpljenje ljudi na čekanju ili stečenoj
navici nadanja, jer ni jedan potez sam po sebi nije morao ukazivati na
konačan smisao i esenciju njegove politike, ali kad se na Obuljenku,
najuže rukovodstvo u vrhu stranke koje nije prošlo izborne stranačke
niti nacionalne filtre, Jandrokovića, Bačića, Šeksa, Božinovića,
Dalićku, Prgometa, zatim kadroviranje na HRT-u, HAVC-u, HINA-i posloži
koalicija s HNS-om – stvari postanu gole golcate.
A još od Adama i Eve ljudi većinom imaju zazor od javne golotinje pa se nastoje prikriti.
Pa ispadaju još ogoljeniji.
Plenković mrtav hladan u televizijske kamere izvlači
argument o legitimnosti koalicija liberala i pučana, navodeći „kolege
liberale“ iz Europskog parlamenta
Jakovčića i Radoša kao primjer, a istodobno prešućuje naciji da su upravo ta dvojica „liberala“ prošle godine nekako u isto vrijeme
bojkotirali predstavljanje bl. Alojzija Stepinca u Bruxellesu na – srpski poziv.
Plenković je tome uživo svjedočio.
S kim su tada koalirali, što je u tome praiskonski liberalizam i
počiva li na tome standardizacija suvremenih društvenih vrednota danas u
Hrvatskoj?
Nemojmo se lagati.
Zato je svaka javna potpora toj argumentacijskoj mantri zapravo
beznadežna kompromitacija, nešto slično prispodobi o Muji, kad Fatu
uvjerava s golom ljubavnicom u krevetu pred njenim očima da je nužno
vjerovati njemu, a ne onome što vidi.
Plenkoviću, a pogotovo ostatku HDZ-a, je golemi problem ostavka Davora Stiera.
Nije Stier običan ministar, niti samo jedan od nekolicine vodećih
članova HDZ-a, niti ga je moguće svesti u ovome trenutku u nekakav
eliminacijski kalup pod formom navodnoga ekstremizma, čime se i
Plenković do sada služio pokušavajući pravdati priču o uključivosti –
nužnom eliminacijom svega u što je prstom uprla ekstremna – antifa.
Stiera mainstream nije uspio ni iz bliza toliko javno
kriminalizirati, iako su odnedavno počeli kad su shvatili da nije stup
Plenkovićeve bezuvjetne uključivosti i centrizma, da bi ga Plenković
mogao eliminirati pod naletom te novoeuropske zastrašujuće eliminacijske
paradigme, koja u Hrvatskoj ima vrlo zlokobne diferencijacijske
razmjere posve usporedive s
eliminacijskim procesima u bivšemu komunističkom režimu, samo bez
hapšenja još uvijek.
Zbog razilaženja i to onoga vrijednosnoga i idejnoga, Stier je
napustio pramac Plenkovićevoga državne politike, ostajući u stranci i to
na mjestu političkoga tajnika stranke, čime je dao naslutiti da u HDZ-u
postoje pukotine ispod, kako Plenković kaže – totalne suglasnosti.
Ne znam kakve su Stierove namjere, ali njegov politički postupak više
nego jasno ukazuje da neće šutke prepustiti stranku dramatičnom
vrijednosnom preusmjerenju, pri čemu je važnije od pitanja kako će on
osobno završiti u tome, da nakon njega ostatak članova HDZ-a neće smjeti
ostati indiferentan, te da je vrlo moguće da Plenković umjesto na
razini države zapravo imadne manjinsku vlast u stranci, gdje će morati
za svaku državnu odluku dokazivati svoju demokršćansku pravovjernost.
Stierova izjava da mu je namjera u stranci i Saboru nastaviti se
boriti za demokršćanstvo i demokratizaciju HDZ-a, uz obostrane potvrđene
nesuglasice s Plenkovićem, zorno potvrđuje vrijednosne pukotine u
stranci, te ukazuje da
Plenkovićev smjer nije svim hadezeovcima neupitno demokršćanski, ali ni prihvatljive demokratičnosti.
To je svakako golema šamarčina Plenkoviću, i, iz njegovoga neposredno
datoga intervjua HRT-u nakon Stierove ostavke, iz hladnoće koja je
jedva zadržavala bijes, bilo je vidljivo da je Plenković svjestan toga
što se događa oko njega.
I, utoliko agresivniji.
S obzirom da je struktura koju Plenković svakodnevno uključuje u
političku maticu pod svojim vrijednosnim i političkim vodstvom doslovno
razapela Stiera jer je u okviru rasprava u vijeću ministara vanjskih
poslova Unije jasno naglasio dio hrvatskih autentičnih vrijednosti za
naredno europsko političko razdoblje, među kojima je rezerva prema
pobačaju, čime se otvoreno svrstao u blok s Poljskom i Mađarskom, a
nakon te europske epizode stao u „Hod za život“ pred iskolačenim
antifama spremnim na uključivanje u Plenkovićevu viziju; jasno je da je u
ovakvoj Hrvatskoj, kakvu Plenković pokušava proglasiti uključivim
društvom, ekstremizam svaki pokušaj isticanja bilo koje relevantne
nacionalne vrijednosti.
A ultraekstremizam – kršćanstvo.
Kriminalizacija svega hrvatskoga i kršćanskoga ispod forme navodnoga
ekstremizma se više ne krije nigdje, od ulice, medija, pogotovo onih u
državnom vlasništvu čija je rukovodstva imenovala Plenkovićeva većina,
zatim onih „nezavisnih“ koje podupire država nekim od stotine zakulisnih
aranžmana golemim novcima, preko civilnih udruga koje Krstičević
sladostrasno ističe na televiziji kao super partnere u donošenju
strategije nacionalne sigurnosti, kao Centar za mirovne studije i
opskurnog Bosanca čije bi djelovanje vrlo vjerojatno u svakoj pristojnoj
državi bilo problem nacionalne sigurnosti, a ne rješenje.
Zajedničko obilježje je – gola mržnja prema Crkvi. Katoličkoj.
To je jasno kao dan i jasno je kao dan da Stier odlaskom iz vrha
države, s naglascima na čemu će se temeljiti njegov rad u stranci i
Saboru, neskriveno šalje poruku da su Plenkovićeve teze i proglasi o
demokršćanstvu – lažni.
A ako to kaže čovjek koji je s Plenkovićem činio polazni dvojac nove
politike HDZ-a, dijelio temeljnu namjeru i ideju, ako je to Plenkovićev
prijatelj i najbliži suradnik Davor, onda je očito da je Plenkovićeva
vizija upitne vjerodostojnosti.
Plenković je u vrlo hladnom obraćanju gospodinu Stieru u intervjuu za
HRT, ne više Davoru kako je u svim prilikama ranije govorio, poručio da
je njegova vizija HDZ-a isključivi prag preko kojega se ulazi ili izlazi
iz stranke i hadezeove politike, te da je gospodin Stier dobrodošao,
ako će poduprijeti tu viziju.
A Stier već rekao da – neće.
Naglašavam ovu riječ – dobrodošao. Odakle bi to Stier trebao doći i kamo?
Na rukoljub Šeksu?
Konačno, besmisleno je raspravljati o tome s kim je i kako smio ili
nije smio koalirati Plenkovićev HDZ. To je njihova odluka, odnosit će se
na njihove stranačke i političke pozicije i status. Na to imaju
zakonsko pravo.
Ali nemaju pravo pokušavati prodavati maglu hrvatskome narodu da je
to što rade u nacionalnom interesu, jer ako u nekim elementima može i
biti ne znači da je banalan zbroj pojedinačnih elemenata novu kvalitetu,
a posve je isključeno od tisuća elementa stvoriti novi organizam bez
zajedničkoga duha. To je uvijek ideja, riječ, misao, vrijednost,
ideologija. Nacionalnog interesa nema bez toga.
Zbog toga je opaka podvala javno poručivati naciji da svjetonazor
valja u ime nacionalnih interesa trenutno otkloniti u stranu. Jer u
jednom društvu, pod ravnanjem jedne države, baš ništa ne može biti
autentično bez svjetonazorskoga biljega.
Nacionalni interes nije mehanički djeljiv, nije sastavljen od stotinu
nepovezanih slagalica, niti ga se može mehanički zbrajati ili oduzimati.
Nacionalni interes je jedan, nedjeljiv iako integriran od tisuća
djelića koji jedan bez drugoga ne znače novu kvalitetu, ima zajednički
integracijski sustav vrednota karakterističan hrvatskom narodu, pa, ako
se politika koju Plenković predstavlja kao isključivi nacionalni interes
samo odnosi na to hoće li Hrvat imati plaću deset ili pedeset tisuća
kuna, onda se taj argument glatko može osporiti realnim argumentom da
Hrvat i u Njemačkoj ili u UAE može prilično lako ostvariti daleko veće
egzistencijalne probitke nego u takvoj Hrvatskoj.
Bi li na taj način Njemačka ili Arapski emirati smjeli učiniti Hrvatsku nepotrebnom?
Ne bi.
Upravo se kompleksom administrativno novoeuropskih i sve od reda
lažno deklariranih političkih vrednota nacionalnu državu Hrvatsku čini
bespotrebnom. Nije u Plenkovića problem to što svojim podrijetlom
pripada navodnoj lijevoj, neojugoslavenskoj, ovoj ili onoj političkoj
ideji, njegov je problem to što pripada izrazito otuđenoj, anacionalnoj,
neidentificiranoj, samodovoljnoj novoeuropskoj političkoj nomenklaturi
koja u duhu europskih naroda ostavlja pustoš i stvara trajne klice
golemih poremećaja, uključujući čak i nekontrolirane procese vrlo slične
nekadašnjim revolucijama.
Razuman političar u traumatiziranoj Hrvatskoj bi o tome morao voditi računa.
Problem je što zastupnici te idejne platforme u malim europskim
narodima ne shvaćaju da je upravo navodni izostanak ideologije u takvim
politikama, upravo super ideološki smrtonosan za male narode te vrlo
vjerojatno osmišljen kao nova imperijalna igračka najmoćnijih država ili
kulisa svijeta.
Smiješno je pokušavati pojedinačne političke iskorake i u biti
notorne državne obaveze minimalno dobroga upravitelja državom,
predstavljati kao ukupnost nacionalnih interesa, ako s druge strane,
upravo to nacionalno značenje ili samu esenciju toga pojma, držimo
opasnom ili nepotrebnom.
Nije Plenkovićeva vizija politike predviđena za Grčku, Francusku,
Nizozemsku, Farske otoke ili negdje na Marsu. Svaka ta politika mora
imati hrvatski predznak, pa i u slučajevima kada je posve normalno i
posve nužno primjenjivati univerzalne metode upravljanja i metodologiju
mjerenja rezultata rada, jer rezultate neće dijeliti netko izvan
Hrvatske.
Tu dolazimo na bit stvari, jer što god Plenković uradio, ostvario ne
znam kakav statistički ekonomski probitak, dovukao u Hrvatsku deset
milijardi eura iz Bruxellesa, ako će učinke tih milijardi
raspodjeljivati sadašnja državno-institucionalna struktura po aktualnim
mjerilima i standardima, ako će se utoliko više po istoj metodologiji
sasipati
novac u programe i djelovanje Krstičevićevih strateških suradnika
Bosanaca, Gongova ili Teršelički, onda je to šopanje vlastite nacionalne
smrti.
Ne može se dakle govoriti o apsolutnim ciljevima na bilo kojemu
neidentitetskom području državnoga djelovanja, a istodobno ignorirati
pogubnu neravnotežu goleme antifa nadmoći, koja godinama razara hrvatsko
društvo i čini ga – isključivim i rizičnim po definiciji.
Niti se može govoriti
o demokršćanskoj vladajućoj paradigmi
ako je u tzv. mainstreamu „Hod za život“ posve kriminaliziran, a parada
gayeva predstavljena s ushitom i u prvim udarnim minutama dnevnika
nacionalnih televizija.
Dakle, koalicija HDZ-a s HNS-om je sve, samo ne obično preslagivanje,
a svi pokušaji paradnoga predstavljana toga događaja, samo su u
funkciji maskiranja bitno nove esencije HDZ-a i u konačnici kontinuiteta
lijevo-liberalne politike u Hrvatskoj, koja je samo malo manje
militantna bez navodnih ljevičara na vlasti. I pod drugom zastavom.
Stier je točno to naznačio kao problem."
SKICA PARLAMENTARNOG PROGRAMA Nezavisna liste ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI za I. do X. izborne jedinice nalazi se POD LINKOM:
