U tiskanom izdanju Lidera-premijum od 7. studenog 2025. Luka Kasalo
navodi, citiram:
„Polarizacija je
na djelu i među prvoklasnim automobilima, no izgleda da danas
pobjeđuju priključni hibridi, tj. PHEV-ovi - plug-in-hibridna
električna vozila. Nikako da završi prijelazna faza prema obećanoj
elektrifikaciji. No sutra će, kažu, automobilskom industrijom
vladati humanoidni roboti…
Plug-in hibridi,
prema analizi neprofitne organizacije Transport and Enviroment, u
stvarnim uvjetima emitiraju samo 19 posto manje CO2 od benziskih i
dizelskih automobila, a u laboratorijskim testovima pretpostavlja se
da onečišćuje čak 75 posto manje. Istraživači su analizirali
podatke s uređaja za mjerenje potrošnje goriva u 800 tisuća
automobila.“
Kada je 1888.
Andreas Flocken u njemačkom gradu Coburgu proizveo prvo električno
vozilo na svijetu, koje je pokretala pozamašna olovna baterija, nije
se dalo naslututi da će danas visoko razvijena električna vozila
proizvoditi i roboti. Nije se dalo naslutiti da će ta ista
električna vozila, posebno samovozeća, poput robo-taksija
opsluživati progami umjetne inteligencije.
Iako je zadnjih 100
godina automobilskom industrijom dominirao dizel i benzinski motor,
električno vozilo pronašlo je danas svoj dobar dio tržišta.
Plug -in hibridna
vozila koja se intenzivno razvijaju zadnjih 40 godina također imaju
zavidan tržišni udio.
Plug -in hibridna
vozila, kao što im i naziv govori su hibridi, točnije kombinacija
motora sa unutarnjim izgaranjem (benziski ili dizel) i električnog
motora kojeg pokreće električna baterija.
Električne baterije
koje danas koristimo su najčešće ion-licijum baterije ili baterije
sličnih tehnologija.
U gornjem citatu
gospodin Kasalo navodi da plug-in hibridna vozila jedino u
„laboratorijskim uvjetima“ 75 posto manje zagađuju okolinu od
vozila s unutarnjim izgaranjem. Kasalo dalje navodi da u realnim
uvjetima plug-in hibridno vozilo emitira samo 19 posto manje CO2 od
benziskih i dizel motora.
Zašto je to
tako?
Sami koncept plug-in
hibridnog vozile je da kombinira dva načina pogona vozilo. Plug-in
koristi motor sa unutarnjim izgaranjem, a ispomaže ga elektromotor
pokretan električnom baterijom. Plug-in tehnologija omogućava
vozilu da se električna baterija prilikom vožnje jednim manjim
dijelom sama puni. Da bi u potpunosti napunili električnu bateriju
plug-in vozila, moramo ga puniti na nekoj od javnih punionica ili na
običnoj utičnici kod kuće. Na javnoj (gradskoj) punionici bateriju
možemo napuniti za 10 minuta, a za isto punjenje baterije kod kuće
u našoj garaži na klasičnu utičnicu treba nam cijela noć.
Plug-in hibridna
vozila su koncipirana da električnom baterijom možemo prijeći do
50 kilometara, a nakon toga se uključuje dizelski ili benzinski
motor te nastavljamo naše putovanje.
Zapravo tvorci
plug-in hibrida su zamislili da to vozilo na gradskim ulicama
koristimo isključivo električno, a da za dulja putovanja koristimo
motor s unutarnjim izgaranjem. Jedino tako plug-in tehnologija
ostvaruje svoj pravi smisao.
Ono što ekološki
osviještenog kupca vozila interesira je činjenica da u stvarnim –
realnim uvjetima plug-in hibridno vozilo emitira samo 19 posto manje
CO2 od benziskog ili dizel motora.
Ta činjenica
proizlazi jednim dijelom od nepravilnog korištenja plug-in vozila.
Ako u gradu ili na vrlo kratkim relacijama vozimo „praznom
baterijom“ i vozilo je primorano koristiti benzinski ili dizel
motor emisija CO2 će biti gotovo ista kao kod vozila koje imaju
motor sa unutarnjim izgaranjem. Drugim riječima, ako želimo dobro
našoj okolini, baterija plug-in hibrida treba se redovito puniti.
Druga činjenica
koja dovodi do tako velike koncentracije CO2 pri vožnji plug-in
vozile je da baterije tih vozila punimo električnom energijom koja
nije „isključivo“ proizvedena iz obnovljivih izvora energije
(sunce, vjetar, voda, bio-plin, geo-termalni izvori).
Ako naš plug-in
hibrid punimo na javnoj punionici u gradu ili kod nas kod kuće, mi
naše vozilo ne punimo „isključivo“ električnom energijom iz
obnovljivih izvora, već jednim „miksom električne
energije“ koja je dobivena iz:
- Ugljena / Naftnih
derivata
- Zemnog plina
- Geo-termalne
energije
- Spaljivanjem
otpada u gradskim ili državnim spalionicama
- Obnovljivih izvora
(sunce, vjetar, voda,…)
- Nuklearne energije
Jasno je da udio
obnovljivih izvora u miksu električne energije varira od grada do
grada i od države do države. Samim time kako punimo naš plug-in
hibrid, tako i indirektno emitiramo postotak CO2 u atmosferu.
Da bismo naš
plug-in hibrid punili električnom energijom „isključivo“ iz
obnovljivih izvora potrebno je da kod kuće imamo garažu
natkrivenu solarnim panelima koji će puniti naše vozilo.
Druga mogućost
punjenja plug-in hibrida isključivo iz obnovljivih izvora je da
imamo ekološki vrlo osvještenog poslodavca.
Danas možemo
vidjeti neke trgovačke lance i neke privatne tvrtke koje imaju
velike krovne površine pokrivene solarnim panelima.Također vidimo i
punionice za električna vozila na parkiralištima tih trgovačkih
lanaca (primjer Lidl) i na parkiralištima tih tvrtki.
Ako električna
energija koja je proizvedena od solarnih panela na tim krovovima ide
direktno u baterije, a iz tih baterija u punionice vozila na
parkiralištu tada govorimo o „isključivo“ čistoj električoj
energiji koja će pokretati naš plug-in hibrid uz minimalnu CO2
emisiju.
U zadnje vrijeme se
govori da je nuklearna energija čista, nema CO2 emisiju i da
predstavlja moguću budućnost u proizvodnji električne energije.
Samo iskapanje urana i plutonija, njegova tehnološka priprema za
nuklearne elekrane ostavlja određeni CO2 otisak. Potom sigurno
zbrinjavanje nuklearnog otpada ostavlja dodatni CO2 otisak. Danas još
ne postoji tehnologija kojom ćemo proizvesti električnu energiju, a
da otisak CO2 bude nula.
Znanstvenici,
posebno u CERNu razmatraju različite tehnologije za proizvodnju
„čiste“ električne energije bez CO2 otiska, međutim te
tehnologije su tehnologije budućnosti.
Gospodin Kasalo u
svome članku navodi: „No sutra će, kažu, automobilskom
industrijom vladati humanoidni roboti.“
Robotika je danas
vrlo razvijena u raznim granama industrije, posebno autoindustriji i
više se ne može zamisliti da proizvedemo vozilo koje neće jednim
dijelom sastavljati ili zavarivati „robotska ruka“!
Korištenje
humanoidnih robota u automobilskoj industriji još je uvijek većim
dijelom futurizam, jer nam je za sastavljanje vozila dovoljan obični
robot ili robotska ruka koju pokreće složeni program (algoritam).
Humanoidni roboti
koji imaju lice čovjeka ili cijeli stas ljudskog bića su danas u
svijetu, a posebno u Japanu zastupljeni na recepcijama hotela, u
staračkim domovima, u bolnicama itd. Te humanoidne robote pokreću
vrlo napredni programi koji uključuju i umjetnu inteligenciju.
Umjetna
inteligencija za razliku od naprednih programa i algoritama ima
karakteristiku da je možemo „trenirati“. Tako humanoidni roboti
koje opslužuju programi umjetne inteligencije mogu učiti da hodaju
sve sličnije ljudskim bićima, da putem mikromimike koje očitavaju
sa lica čovjeka raspoznaju njegove emocije, da sve bolje izvode
pokrete ruku: hvatanje ili držanje, itd.
Humanoidni roboti će
svakako pronaći svoje mjesto i u autoindustriji, koja i sama snažno
razvija programe umjetne inteligencije.
Možemo si
zamisliti, u ne tako dalekoj budućnosti da će humanoidni roboti u
kadrovskoj službi nekih automobilskih koncerana sudjelovati u
odabiru novih zaposlenika (ljudi), da će raditi u pravnom odjelu tih
koncerana ili biti članovi nadzornog odbora tih istih koncerana?
Teže mi je zamislti
da će humanoidni robot zamjeniti „robotsku ruku“ koja zavaruje
neki dio vozila. Za to je humanoidni robot preskup i presložen. Ono
što je moguće zamisliti da će humanoidni roboti raditi zajedno sa
ljudima u automobilskoj industriji, možda i u pogonima gdje se
sastavljaju vozila, a možda biti i šefovi ljudima, jer humanoidni
roboti pokretani umjetnom inteligencijom nemaju emocija, nemaju
nagone, i „vrlo rijetko griješe“ !
Umjetna
inteligencija ima svoju značajniju primjenu u autonomnim
(samovozećim) vozilima, koja bez čovjeka
sudjeluje u prometu. Najnoviji primjer su robo-taksiji koje razvija
hrvatska tvrtka Rimac Automobili ili Google-ovo vozilo koje ponekad
možemo sresti na ulicama većih gradova. Autonomna vozila nemaju
vozača i umjetna inteligencija u potpunosti upravlja tim vozilom u
prometu.
Njemački koncern
Daimler već godinana testira autonomna teretna vozila u Americi s
nadom da će u budućosti ta vozila biti upravljana isključivo
umjetnom inteligencijom. U sadašnjoj fazi testiranja ta teretna
vozila kojom upravlja umjetna inteligencija imaju i vozača, ali on
ne sudjeluje u prometu, već pasivno participira u vožnji i prati
tok vožnje. Testiranje mora ipak učiniti čovijek!
Europska komisija
je postavila za cilj da će od 2035. godine Europska automobilska
industrija stati s proizvodnjom osobnih vozila na unutarnje izgaranje
(benzin / dizel) i da će se od 2035. godine Europljani proizvoditi
isključivo električna osobna vozila. Možda je taj cilj realan, a
možda je i preuranjen.
Ono što je sigurno,
da će se vrlo snažno u narednim godinama razvijati vozila, a
posebno autobusi, kamioni, građevinski i poljoprivredni strojevi,
ali i osobni automobili na vodik (H2). Posebno je
interesantan „plavi vodik“ kojeg dobivamo elektrolizom
vode, a električna energija za elektrolizu vode je proizvedena iz
obnovljivih izvora. Vozila koja koriste za pogon vodik su također
„električna vozila“, gdje kemijskim procesom, točnije
sagorijevanjem vodika u „gorućim člancima“ dobijamo električnu
energiju koja pokreće vozilo. Kao nus-proizvod iz auspuha tih vozila
izlazi vodena para.
Danas gotovo da ne
postoji automobilska industrija koja ne proizvodi neku vrstu
električnih vozila, bilo da su to:
- Standardna
električna vozila
- Plug-in hibridna
vozila
- Vozila na vodik
(H2)
Budućnost cestovnog
prijevoza je očito električna i u budućnosti će vjerovatno
prijevoz biti kombinacija gore navedenih tehnologija.
Umjetna
inteligencija će sve više participirati u automobilskoj industriji,
bilo u obliku robota pokretanih umjetnom inteligencijom, bilo
ugradnjom komponenti i programa umjetne inteligencije u autonomna
(samovozeća) vozila!
Daljnje jačanje i
povezivanje automobilske industrije, robota i umjetne inteligencije
je realna stvarnost. Utopija je, da je umjetna inteligencija
„inteligentna“, da će roboti u potpunosti zamjenti ljude kao
radnu snagu i da će automobilska industrija u budućnosti ići
isključivo u pravcu razvoja električnih vozila. U automobilskoj
industriji oduvijek postoje kreativni inženjeri, koji neprestano
razmišljaju i tragaju za novim tehnologijama i naprednijim pogonima
za osobna i teretna vozila.
Možda nikada nećemo
otkriti perpetum mobile, a možda smo na pragu njegovog
otkrića!
Nakon izuma kotača
ljudsko biće se neprestano tehnički razvija. Postigli smo ogroman
napredak u tehnici, medicini, programiranju i znanosti općenito.
Umjetna inteligencija je i treba ostati jedino „alat“ kojim će
upravljati čovijek!
Dražen Katić