ZAŠTITIMO PRIRODU I SPOMENIKE!

Indikator: jačanje zaštite nacionalnih parkova prirode te spomenika kulture

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina,  04. svibanj 2015

Ovaj indikator se mjeri u površini (ha) zaštićenih nacionalnih parkova, parkova prirode i spomenika kulture u odnos na ukupne površine.

Indikator podrazumijeva zaštitu:

– parkova prirode
– spomenika kulture (stare zgrade i građevine, dvorci, stare drvene ili kamene kuće, spomenici, itd.)
– nacionalnih parkova
– posebno zaštićenih biotopa

Savezna njemačka pokrajina Baden-Württemberg je 1990. godine imala 1,2% zaštićenih površina u odnosu na ukupnu zemljišnu površinu. Dvanaest godina kasnije zaštićene površine su iznosile 2,5%, značajno ispod prosjeka Savezne Republike Njemačke (ca. 4,5%). Potpuno je jasno da je industrija i vrlo gusta naseljenost odnijela svoj danak u Baden-Württembergu. Kakva je daljnja strategija očuvanja i zaštite parkova prirode i spomenika kulture u toj pokrajini meni za sada nije poznato.

U blizini glavnog željezničkog kolodvora u Štutgartu postoji ruševina iz srednjeg vijeka “Alte lust Haus” koja do danas nije rekonstruirana. Često se pitam zašto grad koji posjeduje toliko novca i toliko jaku industriju ne investira jedan dio sredstava u rekonstrukciju i obnovu te građevine. Rekonstrukcija građevine bi upotpunila kulturnu ponudu grada Štutgarta.

Indikator “Jačanje zaštite nacionalnih parkova i parkova prirode, te spomenika kulture” igra za Republiku Hrvatsku ogromnu važnost. Ta se važnost pored ekološke i kulturološke komponente ocrtava i u domaćem bruto društvenom proizvodu. Pošto je najvažnija gospodarska grana Republike Hrvatske turizam, taj indikator treba vrlo često koristiti za mjerenje i usporedbu.

Također u Republici Hrvatskoj treba razmotriti mogućnosti zaštite novih parkova prirode ili biotopa.

Spomenuti ću jedan primjer. Ja sam rođen u Dugoj Resi. Kroz taj mali grad protječe rijeka Mrežnica. Za vrijeme socijalističkog samoupravljanja u pogonu je bila “Pamučna industrija Duga Resa” koja je ispuštanjem kemikalija redovito zagađivala rijeku. Privatizacija 90. godina dovela je do potpunog gašenja pamučne industrije te su poslovni prostori i zgrade pripali privatnicima.

Pozitivan aspekt gašenja Pamučne industrije u Dugoj Resi je da od strane pamučne ne postoji više zagađivanje rijeke kemikalijama. Modernizacijom otpadnih voda više se “otpadne vode” ne ispuštaju u rijeku, već se na propisan način ekološki zbrinjavaju. Sve navedeno dovelo je do pojave ekološke rehabilitacije rijeke, te do obnove flore i faune. Zadnjih godina se zamjećuje u rijeci Mrežnici “riječni rak” (lat. Astacus astacus) za koga je specifično da obituje u vrlo čistoj vodi.

Nekoliko zadnjih godina priča se među građanima Duge Rese da će jedan dio rijeke Mrežnice (područje Zvečaja) biti proglašeno parkom prirode. Do danas se to nije dogodilo. Vjerovatno proces proglašenja mora proći vrlo stroge ekološke uvjete. Proglašenje dijela rijeke „Mrežnice“ parkom prirode donijelo bi prosperitet lokalnom stanovništvu kako u ekološkom tako i u ekonomskom smislu.

To je samo jedan od primjera kako u Republici Hrvatskoj treba težiti i boriti se za dodatne „zaštićene površine“. Republika Hrvatske nikada neće imati razvijenu industriju poput Savezne Republike Njemačke. Međutim dobro je da je tako. Industrija donosi radna mjesta i ekonomsku stabilnost, ali nemilosrdno uništava prirodu. „Čista industrija” je tek na svome začetku.

Strateški plan Republike Hrvatske treba biti daljnji razvoj i profesionalizacija nacionalnog turizma, zaštita prirode te otvaranje novih radnih mjesta u „cijelogodišnjoj turističkoj ponudi“!

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

POSTOJE KOMPARATIVNE PREDNOSTI!

Indikatori ekonomsko-socijalne komponente za mjerenje održivog razvoja Republike Hrvatske 

SMANJENJE NAZAPOSLENOSTI

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 18. svibanj 2015.

 
Mjeri se u ukupnom broju nezaposlenih po spolu.

Zaposlenost se smatra puni ili djelomični posao na neodređeno vrijeme u kome radniku za njegov rad poslodavac uplaćuje socijalna i mirovinska davanja te ugovorom dogovorenu mjesečnu plaću.

Posljednjih godina u Europskoj uniji je posebno izražen problem nezaposlenosti mlađih od 25 godina. Najveća nezaposlenost mladih je 2014. godine bila u Španjolskoj, zatim Grčkoj, pa Italiji i Hrvatskoj. Najmanja nezaposlenost mladih je bila i još danas je u Njemačkoj.

Nezaposlenost u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg je od sredine 70. do sredine 80. godina kontinuirano rasla, na preko 200.000 nezaposlenih. U narednim godinama se nezaposlenost lagano smanjivala, a 1997. godine se poduplala na 378.095 nezaposlenih. Do 2005. sa laganim oscilacijama nezaposlenost se u toj pokrajini nije mijenjala. U listopadu 2014. godine nezaposlenost je u Baden-Württembergu iznosila 3,8%, pri njemačkom prosjeku od 6,3%. Najmanju nezaposlenost je u listopadu 2014. imala njemačka pokrajina Bayern sa stopom nezaposlenosti od 3,4%.

Baden-Württemberg može zahvaliti za nisku nezaposlenost vrlo jakoj industriji u okolici grada Štutgarta. Preko 100 većih i srednjih tvornica zapošljavaju mnogobrojnu radnu snagu. Veće tvornice su: Daimler, Porsche, Bosch, Male, Stihl, Behr, Alcatel-Lucent itd. Također se u području maloprodaje, veleprodaje, području bankarstva, osiguranja i financija zapošljava veliki broj ljudi.

Republika Hrvatska ima visoku stopu nezaposlenih mlađih od 25 godina i ona je u listopadu 2014. iznosila 41,8%. Prema Državnom zavodu za statistiku stopa ukupno registriranih nezaposlenih građana u RepubliciHrvatskoj je u listopadu 2014. iznosila 18,7%.

Republika Hrvatska nema poput Njemačke jaku autoindustriju i visoko razvijenu opću industriju te je samim time i teže zapošljavanje.

Mlade genereacije kao i hrvatski građani koji posjeduju određena tražena zanimanja pokušavaju pronaći zaposlenje u razvijenim zemljama Europske Unije, a često se odlučuju i za odlazak u Kanadu ili u druge prekomorske zemlje.

Nezaposlenost Republika Hrvatska može se riješiti jedino u samoj državi. Odlazak hrvatskih građana iz države ne donosi automatski prinose u državnu blagajnu.

Koncentracijom na “komparativne prednosti” koje Republika Hrvatska ima u odnosu na druge zemlje Europske unije, moguće je dugoročno planirati smanjenje nezaposlenosti.

Ja sam u svojoj prvoj knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost” definirao četiri strateške točke ekonomskog razvoja Republike Hrvatske i to:

1. Ekološka poljoprivreda i stočarstvo
2. Zdravstveni turizam i wellness
3. Informatika i programiranje
4. Industrija na bazi elektromobiliteta

Danas želim te četiri točke nadopuniti petom: “Tekstilna industrija na bazi tehničkih vlakana” te šestom točkom: “Razvijeno volontiranje”!

Ako investiramo naše snage i energiju u pravcu “komparativnih prednosti” u odnosu na druge članice Europske unije, za očekivati je u nadolazećim godinama postupni pad nezaposlenosti, a dugoročno gledano čak povratak mladih ljudi koji danas napuštaju zemlju.

Također pretpostavljam da će početi useljavanje mladih generacija hrvatskog iseljeništva koje su rođene izvan Domovine.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

NOVIM ZNANJIMA DO RAZVOJA!

Indikator: Visoki nivo kvalifikacije, prekvalifikacije i dokvalifikacije

piše: Dražen Katić, 23.svibanj 2015

 
Mjeri se po broju kvalifikacija, prekvalificija i dokvalifikacija na 1.000 zaposlenih. Novi zahtjevi tržišta potenciraju neprekidni proces dokvalifikacija, ali i prekvalifikacija radne snage.

Od mlade radne snage tržište zahtjeva kvalifikacija u nekim od traženih zanimanja. U Saveznoj Republici Njemačkoj veliki broj mladih ljudi nema potrebnu kvalifikaciju te su izloženi robovlasničkim principima modernog tržišta – „rad za stan i hranu“.

U njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg u posljednjih 20 godina broj učenika je u različitim zanimanjima na 1.000 zaposlenih pao sa 68% (1990.) na 52% u 2012. godini. Ulaganje u znanje je „investicija za budućnost“, a ne „nepotrebni trošak“. Pošto Savezna Republika Njemačkaima najmanju nezaposlenost mladih u Europskoj uniji lagani pad kvalifikacija nije velika tragedija. Mladim ljudima u cijeloj Europi treba se dati mogućnost stjecanja stručne kvalifikacije, čime im se paralelno nudi i bolja životna kvaliteta, a samim time i svijetlija budućnost našeg kontinenta.

U Republici Hrvatskoj postoji velika nezaposlenost koju predvodi nezaposlenost mlađih od 25 godina. Ti mladi ljudi većinom imaju potrebnu kvalifikaciju, ali im ne koristi zbog nedostatka radnih mjesta. Republika Hrvatska se nužno mora fokusirati u onome pravcu gdje postoji šansa za „radna mjesta budućnosti“. U tim područjima treba ponuditi mladim ljudima dodatnu kratku „dokvalifikaciju“ te im omogućiti zaposlenje.

Neka od vrlo bitnih područja u kojima Republika Hrvatska ima dugoročno perspektivu, a koja pripadaju budućnosti već su navedana:

1. Ekološka poljoprivreda i stočarstvo – takodjer vinogradarstvo, ribarstvo i pčelarstvo

2. Cijelogodišnjizdravstveni turizam i wellness, cijelogodišnji seoski turizam, cijelogodišnji turizam planinarenja, raftinga i biciklizma, cijelogodišnja ponuda razgledavanja kulturnih spomenika, dvoraca i crkvi , cijelogodišnje posjete nacionalnim parkovima.

3. Informatika i programiranje (programi za autoindustriju, kompijutore, tablete, aplikacije za smartfone, videoigrice za djecu i videoigre za odrasle, programi za industrijskestrojeve irobote, programi za svemirsku tehnologiju itd.)

4. Industrija na bazi elektromobiliteta (u kooperaciji s velikimtvornicama koje su pionirielektromobiliteta i hibridnih vozila kao npr. Renault, Daimler, Porsche, BMW, Fiat ostvariti poslovnu suradnju u proizvodnji „sastavnih dijelova“ koje čine električno ili hibridno vozilo)

5. Tekstilna industrija na bazi tehničkih vlakana (Proizvodi od tehničkih vlakana za svemirsku industriju, za industriju električnih automobila, medicinsku industriju, arhitekturu, energetiku te proizvodi u području “bionike”)

Hrvatski zavod za zapošljavanje u 2014. godini omogućio je korištenje slijedećih mjere za poticanje zapošljavanja:

-paket mjera za mlade „Mladi i kreativni“
-paket mjera za posebne skupine “I posebnoste je prednost”
-paket mjera za osobe s invaliditetom „Ukljuöeni“
-paket mjera za starije osobe „Va#no je iskustvo“
-paket mjera za dugotrajno nezaposlene „I mi smo za novi posao i učenje“
-paket mjera za nezaposlene osobe romske nacionalnosti
-paket mjera za poslodavce u u teškoćama „Važno je očuvati radno mjesto“
-paket mjera za žene

Paket mjera za dugotrajno nezaposlene „I mi smo za novi posao i učenje“ omogućuje također i stjecanje novog znanja pod dvije slijedeće stavke:
1. „Učim uz posao“ – potpora za usavršavanje novozaposlenih osoba http://www.hzz.hr/default.aspx?id=11754

2. „Znanje se isplati“ – obrazovanje nezaposlenih http://www.hzz.hr/default.aspx?id=11755

Danas se stečeno i usvojeno znanje vrlo brzo mora obnavljati „novim znanjem“ da bi uspješno mogli pratiti razvoj novih tehnologija i znanosti. Da bi Europska unija održala poslovnu konkurentnost na sjevernom i južnoameričkom kontinentu, u Aziji, ali i u samoj Europi morati će u budućnosti izdvojiti pozamašnu sumu novca za kvalifikacije, prekvalifikacije i dokvalifikacije. Jedino novim znanjima sumoguće inovacije i kreiranje održive budućnosti. Također općine i županije u Republici Hrvatskoj moraju prilikom planiranja i donošenja godišnjeg proračuna ozbiljno uzeti u obzir „financiranje“ kvalifikacija, prekvalifikacija i dokvalifikacija.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

KOJI JE SLJEDEĆI KORAK?

Gruba diskriminacija hrvatskog iseljeništva u posljednjih 25 godina

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, Svibanj, 2015.

 
Zadnji članak koji sam pročitao u društvenim mrežama, a koji su sročili Hrvati Argentine nosio je naziv “Tko je kriv da smo mi rođeni u Argentini?”

To pitanje dovoljno govori o poziciji hrvatskog naroda u iseljeništvu i o diskriminaciji kojoj je hrvatski narod (iseljenik) izložen.

Nakon ovih napisanih riječi svi “veliki Hrvati” će skočiti na noge i upitati me: “Kako ste diskriminirani, a imate pravo birati?”

Pošto je postavljeno pitanje logično naravno da ću na njega i odgovoriti.

Diskriminacija hrvatskog iseljeništva počela je par godina nakon stvaranja nezavisne Republike Hrvatske. Prvi saziv Hrvatskog Sabora broji je 12 zastupnika koji su zastupali iseljenu Hrvatsku u 11. izbornoj jedinici. HDZ-ova vlada smanjila je taj broj kasnije na 9, pa na 6, a naposljetku samo na tri zastupnika koji zastupaju u Hrvatskom Saboru 4 milijuna iseljenih Hrvata. Očito je Vladi HDZ-a smetalo jako predstavničko tijelo iseljene Hrvatske. Moram napomenuti da su do danas u svih 7 saziva Hrvatskog Sabora svi predstavnici bili iz stranke HDZ-a i po meni za hrvatsko iseljeništvo u zadnjih 25 godina učinili gotovo ništa.

Zadnji slučaj u kome su me osobno razočarali zastupnici HDZ-a koji u 11. izbornoj jedinici zastupaju nas iseljenike je bio slučaj mog protesta protiv “Izrabljivačkog odnosa austrijske tvrtke VIPnet d.o.o. prema hrvatskim potrošačima”. Da pojasnim. Ta strana tvrtka koja posluje u Republici Hrvatskoj je “100% tvrtka kćerka” Austrije-Telekoma. Troje zastupnika koje nas iseljenike zastupa u Hrvatskom Saboru nije niti odgovorilo na moje pismo u kome je stajalo sedam pitanja za definiranje nelegalnog poslovanja i postupanja austrijskog telekomunikacijskog koncerna protiv hrvatskih korisnika.

Kome trebaju takvi zastupnici? Meni, mojim prijateljima i mojim poznanicima zasigurno ne.

Danas 4 milijuna hrvatskih iseljenika ima u Hrvatskom Saboru 3 zastupnika, isto kao i srpska manjina u Hrvatskoj.
Koji je parlament i koja je vlada mogla izglasati takav zakon? Samo ona koja želi odvojiti hrvatski narod od svog iseljeništva i naposljetku ukinuti i ta tri zastupnička mjesta.

Istim pismom o nelegalnom poslovanju VIPnet d.o.o. izvješten je i “Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske” sa istim zahtjevom da odgovore na mojih sedam pitanja.

Šta su učinili?

Nisu niti odgovorili na moje pismo. Takav Ured zasigurno meni ne treba, a vjerujem i drugim iseljenim Hrvatima. Pedeset zaposlenika tog Ureda redovno svakog mjeseca prima plaću da bi povezivali i posredovali između Domovine i iseljene Hrvatske, a ne da bi okretali glavu od problema na drugu stranu.

Kada su predstavnici tog Ureda nedavno posjetili Stuttgart obišli su Hrvatsku katoličku misiju i Hrvatsku dopunsku školu. Nisu se sastali sa hrvatskim poduzetnicima koji žive u Stuttgartu kako bi razmotrili “mogućnosti i šanse te kooperaciju” hrvatskih tvrtki iz Stuttgarta sa Domovinom. Zaključak je da taj Ured postoji jedino zbog samih sebe.

Iduća stavka diskriminacije hrvatskog iseljeništva je u činjenici da je nakon proglašenja nezavisne Republike Hrvatske od 1991. godine pa nadalje uslijedio proces minimiranja predstavničkih tijela iseljenih Hrvata u Domovini:

Prvo “Ministarstvo iseljeništva” uspostavljeno je 30. svibnja 1990., odmah nakon osnivanja prve Vlade Republike Hrvatske i postojalo je do 1995. godine. Prvi ministar iseljeništva bio je Gojko Sušak.

Vlada Republike Hrvatske osniva 1995. godine “Ministarstvo povratka i useljeništva”. Prvi ministar je bio Marijan Petrović i ministarstvo je postojalo do 1999. godine.

Vlada Republike Hrvatske 2000. godine uspostavlja “Upravu za hrvatske manjine, iseljeništvo i useljeništvo” pri Ministarstvu vanjskih poslova.

21. listopada 2011. godine Hrvatski Sabor donosi zakon o osnivanju „Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske“ i „Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske“.

Koji je sljedeći korak?

Možda ukidanje Državnog Ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske te postavljanje “kontejnera” sa dva zaposlena na Trgu Bana Josipa Jelačića koji će povezivati Domovinu i iseljenu Hrvatsku.

Idući vid diskriminacije kojem je još i danas izloženo hrvatsko iseljeništvo je činjenica da je iseljena Hrvatska od 1990. do 2011. godine donirala Domovini ca. 100 milijardi eura, a da Domovina ne može pokazati niti jedan jedini zid koji je tim novcem u Republici Hrvatskoj okrečen.

I na kraju liste diskriminacije vlastitog iseljeništva je porez na inozemne mirovine u Republici Hrvatskoj.

Ako ste vrijedno radili 40 godina u inozenstvu i stekli pristojnu mirovinu rado ćete se vratiti u Domovinu da uživate u vašoj teško stečenoj mirovini. Ako ta mirovina iznosi do 6.000 kuna imali ste sreće. Međutim ako vaša mirovina prelazi taj prag (6.001 kn) Hrvatska država će vam automatski oduzeti 40% mirovine i nazvati to porezom na inozemnu mirovinu. Oni hrvatski iseljenici koji se odluče svoju mirovinu provesti u nekoj od drugih zemalja Europske unije platiti će najviše 20% poreza. Vi koji ste se odlučili vratiti u zemlju u kojoj ste rođeni biti ćete “kažnjeni” za povratak.

Bez obzira što hrvatsko iseljeništvo ima u Hrvatskom Saboru samo tri zastupnika, (kao i srpska manjina u Hrvatskoj) ne prestaje nam se prijetiti potpunim isključenjem iz političkog života, odnosno ukidanjem 11. izborne jedinice. Čak i Hrvat koji je član njemačkog Bundestaga (SPD) nedavnom izjavom u Večernjem listu zastupa tezu o ukidanju prava glasanja iseljenoj Hrvatskoj.

Ja sam kao mlad čovjek otišao dobrovoljno u Domovinski rat braniti Domovinu od agresora. Na ratištu sam proveo period od 1991. – 1993. godine. Samnom su na ratištu bili i dragovoljci iz inozemstva kao i pripadnici srpskog naroda. Ovom prilikom izjavljujem im najveći respekt za obranu Domovine. Mnogi moji suborci su pali u obrani Domovine. Mi smo se borili za slobodnu i ekonomski snažnu Hrvatsku. Za Hrvatsku u kojoj će vladati smijeh, a ne plač gladne djece. U posljednjih 25 godina političari koji su vladali Domovinom ukrali su nama i svim nadolazećim generacijama snove sa koje smo mi kao mladi ljudi otišli u Domovinski rat.

Kao rezultat političkog razočarenja u posljednjih 25 godina moji najuži prijatelji i ja donijeli smo odluku o osnivanju nezavisne liste koja nosi naziv “ZAUVJEK VJERNI DOMOVINI” s kojom ćemo izići na slijedeće parlamentarne izbore u Republici Hrvatskoj. S našom nezavisnom listom izlazimo samostalno u 11. izbornoj jedinici (Hrvatsko iselejništvo), a u drugih 10 izbornih jedinica u Republici Hrvatskoj izići ćemo na izbore sa našim koalicijskim partnerima.

Naš predizborni program objavili smo u medijima 21.02.2015 godine. Program je napisan u 28 točaka te sadrži ekonomske, ekološke, socijalne i političke aspekte.

Odmah nakon objavljivanja našeg programa započela je protukampanja protiv naše nezavisne liste od onih koji ne vole Hrvatsku i hrvatski narod.

Portal “Croative.net” za koji sam volonterski pisao godinu dana nakon objavljivanja programa naše nezavisne liste obustavio je moju volontersku suradnju. Toliko o slobodi medija u Hrvatskoj i novinarskoj nepristranosti.

Naš predizborni program je objavio Hrvatski Glas Berlina, HAZUD i američki Hrvati u portalu “CROWN”. Kao baza za predizbornu diskusiju sa našim biračkim tijelom koristimo BLOG koji nosi naziv nezavisne liste.

Nekoliko dana nakon objavljivanja našeg predizbornog programa započeo je napad bivših i sadašnjih članova HDZ-a Baden-Württemberga u društvenim mrežama na našu nezavisnu listu. Bombardirali su nas većinom nestručnim pitanjima iz područja ekonomije te područja domoljublja. Pošto je naš ekonomski program baziran na 4 knjige iz područja moderne ekonomije i održivog razvoja koje sam napisao, nije bilo teško stručno odgovoriti na neprofesionalno postavljena pitanja. Nakon blamaže koje su HDZ-ovci doživjeli razbježali su se kao miševi i posakrivali. Jedini uspjeh koji su postigli je bio da su me isključili iz facebook grupe „Hrvati u Baden-Württembergu“, što me uopće nije zasmetalo.

Idući ozbiljni napad koji je uslijedio bio je nakon mog komentara u facebook-u o novoj poziciji dr. Šeksa. Pošto je u medijima iznijeto da se dr. Šeks neće više kandidirati na nadolazećim izborima, već odlazi u mirovinu od 12.500 kn ali paralelno i na novu poziciju savjetnika predsjednice Republike za ustavno pravo imao sam potrebu prokomentirati događaj. Napisao sam da dr. Šeks ima dovoljno visoku mirovinu od koje može pristojno živjeti pa ako mu je dosadno u mirovini da si nađe neki hobi kojim će se zanimati te da mjesto savjetnika prepusti mladom čovjeku sa fakulteta koji će stručno savjetovati predsjednicu iz područja ustavnog prava.

I nećete vjerovati da je facebook već idućeg dana blokirao moj profil i moj pristup svim grupama u kojima sam član. Blokirali su me čak i u grupama koje moderiram, kao i grupi “POSLOVNI USPJEH” koju sam 2012. osobno osnovao, a koja danas broji preko 10.000 članova. Vjerovatno tako facebook shvaća američku demokraciju.

Pošto facebook posluje u Europskoj uniji preko tvrtke koja je registrirana u Irskoj (Facebook Irland Ltd.) podređen je zakonima Europske unije i zakonima o zaštiti potrošača u Europskoj uniji. Napisao sam pismo upravi u Irskoj na njemačkom jeziku u kome sam naveo da ja nisam prekršio niti jedno pravilo koje je postavio facebook prema svojim korisnicima, a da je Facebook Irland Ltd. prekršio zakone Europske unije i zakone o zaštiti potrošača u Uniji. Zaključno sam naveo da ako me u roku od 7 dana u svim mojim grupama ne odblokiraju da ću ih prijaviti Europskoj komisiji i komesaru za digitalizaciju gospodinu Oettingeru kao i udrugama za zaštitu potrošača u Uniji. Da poznam gospodina Oettingera još iz vremena kada je bio Ministarpresident u Stuttgartu nisam im saopćio. Naravno nisam ih želio previše prepasti.

I šta se dogodilo?

Facebook nije odgovorio na moje pismo, ali je šestog dana od primitka mog pisma odblokirao moj pristup kompletno u svim grupama u kojima sam član.

Njemačka poslovica kaže: “Čiji kruh jedeš, njegovu pjesmu pjevaš”. U ovom slučaju sa Facebook Irland Ltd. poslovica se pokazala potpuno istinitom.

ZNANJE SE ISPLATI!

Indikator – visoki nivo kvalifikacije, prekvalifikacije i dokvalifikacije

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 15. lipanj 2015.

 
Mjeri se po broju kvalifikacija, prekvalificija i dokvalifikacija na 1.000 zaposlenih.

Novi zahtjevi tržišta potenciraju neprekidni proces dokvalifikacija, ali i prekvalifikacija radne snage. Od mlade radne snage tržište zahtjeva kvalifikacija u nekim od traženih zanimanja.

U Saveznoj Republici Njemačkoj veliki broj mladih ljudi nema potrebnu kvalifikaciju te su izloženi robovlasničkim principima modernog tržišta – „rad za stan i hranu“.

U njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg u posljednjih 20 godina broj učenika je u različitim zanimanjima na 1.000 zaposlenih pao sa 68% (1990.) na 52% u 2012. godini.

Ulaganje u znanje je „investicija za budućnost“, a ne „nepotrebni trošak“.

Pošto Savezna Republika Njemačka ima najmanju nezaposlenost mladih u Europskoj uniji lagani pad kvalifikacija nije velika tragedija. Mladim ljudima u cijeloj Europi treba se dati mogućnost stjecanja stručne kvalifikacije, čime im se paralelno nudi i bolja životna kvaliteta, a samim time i svijetlija budućnost našeg kontinenta.

U Republici Hrvatskoj postoji velika nezaposlenost koju predvodi nezaposlenost mlađih od 25 godina. Ti mladi ljudi većinom imaju potrebnu kvalifikaciju, ali im ne koristi zbog nedostatka radnih mjesta.

Republika Hrvatska se nužno mora fokusirati u onome pravcu gdje postoji šansa za „radna mjesta budućnosti“. U tim područjima treba ponuditi mladim ljudima dodatnu kratku „dokvalifikaciju“ te im omogućiti zaposlenje.

Neka od vrlo bitnih područja u kojima Republika Hrvatska ima dugoročno perspektivu, a koja pripadaju budućnosti već su navedana:

1. Ekološka poljoprivreda i stočarstvo – takodjer vinogradarstvo, ribarstvo i pčelarstvo

2. Cijelogodišnjizdravstveni turizam i wellness, cijelogodišnji seoski turizam, cijelogodišnji turizam planinarenja, raftinga i biciklizma, cijelogodišnja ponuda razgledavanja kulturnih spomenika, dvoraca i crkvi , cijelogodišnje posjete nacionalnim parkovima.

3. Informatika i programiranje (programi za autoindustriju, kompijutore, tablete, aplikacije za smartfone, videoigrice za djecu i videoigre za odrasle, programi za industrijskestrojeve irobote, programi za svemirsku tehnologiju itd.)

4. Industrija na bazi elektromobiliteta (u kooperaciji s velikimtvornicama koje su pionirielektromobiliteta i hibridnih vozila kao npr. Renault, Daimler, Porsche, BMW, Fiat ostvariti poslovnu suradnju u proizvodnji „sastavnih dijelova“ koje čine električno ili hibridno vozilo)

5. Tekstilna industrija na bazi tehničkih vlakana (Proizvodi od tehničkih vlakana za svemirsku industriju, za industriju električnih automobila, medicinsku industriju, arhitekturu, energetiku te proizvodi u području “bionike”)

Hrvatski zavod za zapošljavanje u 2014. godini omogućio je korištenje slijedećih mjere za poticanje zapošljavanja:

–paket mjera za mlade „Mladi i kreativni“
–paket mjera za posebne skupine „I posebnost je prednost“
–paket mjera za osobe s invaliditetom „Uključeni“
–paket mjera za starije osobe „Važno je iskustvo“
–paket mjera za dugotrajno nezaposlene „I mi smo za novi posao i učenje“
–paket mjera za nezaposlene osobe romske nacionalne manjine
–paket mjera za poslodavce u teškoćama „Važno je očuvati radno mjesto“
–paket mjera za žene

Paket mjera za dugotrajno nezaposlene „I mi smo za novi posao i učenje“ omogućuje također i stjecanje novog znanja pod dvije slijedeće stavke:

1. „Učim uz posao“ – potpora za usavršavanje novozaposlenih osoba

2. „Znanje se isplati“ – obrazovanje nezaposlenih

http://www.hzz.hr/default.aspx?id=11755

Danas se stečeno i usvojeno znanje vrlo brzo mora obnavljati „novim znanjem“ da bi uspješno mogli pratiti razvoj novih tehnologija i znanosti.

Da bi Europska unija održala poslovnu konkurentnost na sjevernom i južnoameričkom kontinentu, u Aziji, ali i u samoj Europi morati će ubudućnosti izdvojiti pozamašnu sumu novca za kvalifikacije, prekvalifikacije i dokvalifikacije. Jedino novim znanjima su moguće inovacije i kreiranje održive budućnosti.

Također općine i županije u Republici Hrvatskoj moraju prilikom planiranja i donošenja godišnjeg proračuna ozbiljno uzeti u obzir „financiranje“ kvalifikacija, prekvalifikacija i dokvalifikacija.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“ 

PRIORITET STRATEGIJE RAZVOJA!

 

Indikator: stvaranje novih radnih mjesta

piše: Dražen Katić, Hratski Glas Berlina, 03. srpanj 2015
Mjeri se u postotku zaposlenih osiguranika na ukupan broj stanovnika između 18. i 65. godine.

Od 1990. godine broj zaposlenih u njemačkoj pokrajini Baden-Württembergu se kontinuirano povećavao. Posebice je u tome razdoblju bilo intenzivnije zapošljavanje žena.

Želim naglasiti da vrlo jaka industrija u široj okolici grada Štutgarta pridonosi kontinuiranoj ponudi novih radnih mjesta.

Grad Štutgart je već duže vrijeme poznat kao „El Dorado za inženjere“. Visok nivo tehničkog obrazovanja i stalne inovacije doprinose stvaranju novih radnih mjesta. Vrlo jaka autoindustrija „Daimler i Porsche“ te mnogobrojne manje i veće tvrtke koje direktno kooperiraju sa ta dva koncerna doprinose kontinuiranoj ponudi novih radnih mjesta.

Postoje također i negativni aspekti gore navedenog indikatora. Zadnji par godina Savezna Republika Njemačka traži tehničare i inženjere i neprestano se u medijima piše i govori o nedostatku radne snage. Međutim radne snage ima dovoljno. Veći broj tehničara i inženjera se nalazi na zavodu za zapošljavanje. Ti tehničari i inženjeri moraju raditi za plaću od koje mogu i živjeti u Njemačkoj. Industrija je više zainteresirana za „jeftinu stručnu radnu snagu“, pa nerijetko zapošljav radnike iz drugih europskih zemalja koji su spremni raditi za daleko nižu satnicu od uobičajene.

Postavlja se pitanje hoće li ti „jeftiniji“ tehničari i inženjeri moći i htjeti dugoročno živjeti od svoje plaće u Njemačkoj ili će nakon prikupljenog radnog iskustva otići u druge zemlje koje im nude bolju plaću za isti posao.

Stvaranje novih radnih mjesta u Republici Hrvatskoj je težak proces. Sezonsko zapošljavanje u turizmu nudi određene mogućnosti. Također sezonsko zapošljavanje u poljoprivredi (proljetna ili jesenska berba) može nakratko smanjiti nezaposlenost. Dugoročno i cjelogodišnje zapošljavanje treba postati prioritet. Postoji više napisanih strategija razvoja i obnove Republike Hrvatske. Da li su te napisane strategije i u praksi provedive, drugo je pitanje. Kao i dosada ja vidim stvaranje novih radnih mjesta kroz moje strateške točke ekonomskog razvoja Republike Hrvatske kojima se može dodati podtočka “volonterski rad”.

„Statista“ nam prikazuje stopu nezaposlenosti u članicama Europske unije u listopadu 2014. godine:

Grčka – 25,9%
Španjolska – 24%
Hrvatska – 16%
Cipar – 15,3%
Portugal – 13,4%
Italija – 13,2%
Slovačka – 12,9%
Euro-Zona – 11,5%
Bugarska – 11,1%
Irska – 10,9%
Letonija – 10,8%
Francuska – 10,5%
Europska unija – 10%
Litva – 9,9%
Finska – 8,9%
Slovenija – 8,8%
Belgija – 8,6%
Poljska – 8,3%
Švedska – 7,9%
Estonija – 7,5%
Mađarska – 7,3%
Rumunjska – 6,7%
Nizozemska – 6,5%
Danska – 6,4%
Luksemburg – 6%
Velika Britanija – 5,9%
Česka – 5,7%
Malta – 5,6%
Austrija – 5,1%
Njemačka – 4,9%

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

EGZODUS MEDICINSKOG KADRA!

INDIKATOR – „KVALITETA MEDICINSKE USLUGE“

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 28.07.2015

 
Mjeri se po broju liječnika na 1.000 stanovnika.

Stanovništvo Europske unije sve više stari. Samim time indikator “Kvaliteta medicinske usluge” dobija to više na važnosti.

U njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg se od 1990. do danas kvaliteta medicinske usluge razvijala u pozitivnom smjeru. Tako bar stoji u službenim izvješćima.

Ono što smo mi stanovnici grada Štutgarta u zadnjih godina osjetili je zatvaranje nekoliko bolnica te preseljenje medizinske tehnike i osoblja u veliki medicinski centar “Katharinenhospital”.

Ja sam gotovo 7 godina živio u predgrađu Štutgarta koji se zove Feuerbach. Gradska bolnica u Feuerbachu je bila izgrađena 1893., a grad Štutgart ju je zatvorio 15.03.2007.

Iz Feuerbacha do centra Štutgarta trebate oko 10 minuta automobilom i to kada nije gužva na cesti. Međutim za vrijeme gužve i zastoja, dolazak u grad može potrajati i do jednog sata.

Neka se dogodi slučaj srčanog ili moždanog udara građanina Feuerbacha vozilo hitne pomoći će rijetko uspjeti za 10 minuta pacjenta prebaciti u neku drugu obližnju bolnicu. Dok je postojala bolnica u Feuerbachu te opasnosti nije bilo.

Na mjestu gdje je 114. godina bila bolnica danas je izgrađeno stambeno naselje. Politika koja je u to vrijeme odlučivala o sudbini bolnice u Feuerbachu nije pitala stanovništvo o njegovom mišljenju i željama, već je profit-orijentirano zatvorila tu ustanovu.

Kakva je situacija sa “kvalitetom medicinske usluge” u Republici Hrvatskoj?

Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju započeo je egzodus radne snage u druge europske zemlje. Taj egzodus je popraćen i odlaskom medicinskog kadra (liječnika i medicinskih sestara) iz naše zemlje. Samim time dolazi i do slabljenja kvalitete medicinske usluge u Republici Hrvatskoj. Iako medicinsko osoblje u Republici Hrvatskoj “nije loše” plaćeno, želja za još boljom zaradom je vrlo jaka.

 

Međutim taj bolji životni standard nosi sa sobom i “pojačan radni tempo” na koji se najčešće ne misli prilikom napuštanja Domovine.

Slijedeća tabela pokazuje zemlje sa najvećim brojem liječnika na 10.000 stanovnika, 2013 (Statista.com):

– Katar – 77,4
– Monako – 71,7
– Kuba – 67,2
– San Marino – 51,3
– Austrija – 48,3
– Rusija – 43,1
– Georgija – 42,4
– Litva – 41,2
– Italija – 40,9
– Švicarska – 39,4
– Njemačka – 38,1
– Bugarska 38,1
– Bjelorusija – 37,6
– Norveška 37,4
– Urugvaj – 37,4
– Španjolska – 37,0
– Česka Republika – 36,2
– Kazastan – 35,8
– Ukrajina – 35,3
– Malta – 35,0

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“ 

Tribina: "Beskompromisna politika Katolika"!

 15.01.2026, Kaptol

 

Mogu li niska ulaganja u istraživanje i razvoj prouzročiti ekonomsko stagniranje Hrvatske?

Razgovor koji je vodio novinar Tomislav Pili sa rektorom sveučilišta u Dubrovniku Nebojšom Stojčićem objavio je Lider - poslovni tjednik, 7. studenog 2025.

Na strani 14 rektor Stojčić navodi, citiram: „Niska ulaganja u istraživanje i razvoj dugoročno prijete ostaviti hrvatsku industriju u zoni imitacije umjesto stvaranja novih riješenja. Takav položaj otežava prelazak iz ekonomije troškova u ekonomiju znanja, u kojoj konkurentnost proizlazi iz inovacija, a ne iz nižih plaća. Nedostatak ulaganjau R & D ne pogađa samo tehnološki sektor nego i usporava modernizaciju cijelog gospodarstva, od poljoprivrede do usluga.“

U gornjem citatu rektor Stojčić navodi da ključni problem koji opterećuje hrvatsku ekonomiju, a to je po njegovim riječima nedovoljna ulaganja u „industrijsko“ istraživanje i razvoj. Republika Hrvatska je u sklopu bivše države imala prilično jaku industrijsku proizvodnju. Kao i u svim postkomunističkim zemljama u Europi, pa tako i u Hrvatskoj (nakon 1990. godine) preko noći pada „Socijalističko samoupravljanje i planska (socijalistička) ekonomija“ te se rađa korak po korak neoliberalna (kapitalistička) ekonomija.

Taj prijelaz iz jednog društvenog sistema u drugi, iz jedne vrste ekonomije u drugu nije prošao bezbolno. Najveća socijalistička ekonomija u Europi je do 1990. godine bila ekonomija DDR-a, odnosno ekonomija Istočne Njemačke. DDR je bio najbogatija socijalistička zemlja na svijetu. Padom Berlinskog zida politički se spajaju Zapadna Njemačka i Istočna Njemačka u jednu zemlju. Industrija koja je bila jednostavna, ali snažna u Istočnoj Njemačkoj sistematski se gasi, masovno se otpušta radna snaga koja završava na Uredima za zapošljavanje „Arbeitsamt“. Zapadna Njemačka u jedom trenutku ima ogroman izvor „jeftine radne snage“ sa Ureda za zapošljavanje iz bivše Istočne Njemačke, koje zapošljava u koncernima i tvrtkama prijašnje Zapadne Njemačke, posebno u Industrijskim gradovima poput Düseldorfa, Stuttgarta i Münchena. Ta bolna tranzicija Istočne Njemačke iz „socijalističke” u „kapitalističku – neoliberalnu” ekonomiju do dan danas je vidljiva u gradovima i mjestima bivšeg DDR-a.

Ako je najbogatija socijalistička zemlja svijeta (DDR) toliko teško podnijela promjenu iz planske u tržišnu ekonomiju, možemo si zamisliti kako su tu tranziciju podnijele siromašne socijalističke zemlje Europe poput: Bugarske, Rumunjske, Albanije itd.

Međutim inovacije te ulaganja u istraživanje i razvoj mogu ublažiti bolove te tranzicije. Uzmimo npr. Rumunjsku i francuski automobilski koncern Renault. Renault je u Rumunjskoj otvorio pogone za proizvodnju automobila marke „Dacia” koja po vanjskom izgledu (design), po Renaultovim motorima, koji se u nju ugrađuju, gotovo kvalitetom konkurira Renaultu.

Proizvodnja „Dacia”-e u Rumunjskoj otvorila je nova radna mjesta za domaće stanovništvo, potaknula ekonomski rast te smanjila iseljenje Rumunja u zapadno europske zemlje – „trbuhom za kruhom”!

Hrvatska nije nikada imala automobilsku industriju, tako da nije ni imala mogućnost razvoja u tom pravcu. Zašto je Renault otvorio pogone u Rumunjskoj, a ne u Hrvatskoj ostaje nepoznanica. Pretpostavljam da je Renault posegnuo za „jeftinijom radnom snagom”, a vjerojatno i za nižim poreznim opterećenjem.

Hrvatska je poput DDR-a prošla također vrlo bolnu tranziciju iz planske u tržišno-liberalnu ekonomiju. Tvornice koje su do 1990. godine bile u vlasništvu države masovno prolaze proces privatizacije u kojima se velike tvornice koje su zapošljavale i do 10.000 radnika cijepaju u male tvrtke u privatnom vlasništvu. Mnoge velike tvornice se u procesu privatizacije na kraju i zatvaraju te se radnici masovno šalju na Urede za zapošljavanje. Za razliku od DDR-a koji je otpuštenu radnu snagu zaposlio u tvornicama Zapadne Njemačke, većina naših radnika završava u Domovinskom ratu.

U procesu privatizacije u velikoj mjeri „gasi” se hrvatska industrija. Velikih tvornica više nemamo. Niču manje inovativne tvrtke koje svoju proizvodnju baziraju na novim i zelenim tehnologijama, poput „Rimac Automobili” ili koje svoje poslovanje baziraju na IT-industriji i razvoju umjetne inteligencije.

Hrvatska je pored toga prošla veliki val iseljavanja stručne radne snage koja je potom nedostajala u domaćim tvornicama, bolnicama, Veleučilštima i ostatku industrije.

Povezanost Visokih učilišta u Socijalističkoj Hrvatskoj s industrijom temeljila se na slanju studenata na odrađivanje „stručne prakse” u tvornice, a manje na zajedničkom inovativnom radu i istraživanju industrije i učilišta.

Prijelazom na tržišnu ekonomiju Republika Hrvatska korak po korak jača istraživačku i inovativnu suradnju fakulteta i „nove industrije”, ali u mjeri koja još uvijek nije dostatna. Za inovacije i razvoj potreban je novac. Izdvajanjem više novca iz državnog proračuna, ali i privatnog sektora u inovacije i razvoj zasigurno ćemo dati hrvatskoj industriji snažan poticaj kojim će biti konkurentnija na tržištu Europske unije, ali i na svjetskom tržištu.

U svome razgovoru rektor Stojčić dotiče se i hrvatskog turizma te na strani 16 Lidera navodi, citiram:

„Problem nije u samome turizmu, nego u neravnoteži. Kada jedan sektor postane predominantan, on postupno potiskuje druge izvore znanja, kreativnosti i poduzetništva, koji su nužni za inovacijski iskorak.....

Ako želimo mjeriti kvalitetu, a ne kvantitetu turizma, moramo gledati pokazatelje koji govore o učinku, ne samo o obujmu. Uz broja dolazaka i noćenja važni su prihodi po po gostu i po zaposlenome, udio lokalnih dobavljača u turističkoj potrošnji, ali i razina produktivnosti i investicija u inovacije.”

Rektor Stojčić u ovome citatu dotiče se teme koja je ujedno i „radost i bol” hrvatske ekonomije. Mi turizam forsiramo do ekonomskog maksimuma, pretvarajući ga u najjaču „industrijsku granu”, ali ga ujedno pretvaramo i u „masovni proizvod” koji u kontekstu održivog razvoja duboko zadire u naše resurse (sirovine), posebno pitku vodu i zemljišne površine.

Inovacije su za hrvatsku vrlo bitne. Treba se investirati ne samo u vojnu industriju, IT- sektor, razvoj umjetne inteligencije, nego i u inovacije u hrvatskom turizmu.

Tko se ne razvija dalje, taj stagnira!

Dražen Katić

INNOVATION FUND

15.01.2026, HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA