Robovlasništvo možemo definirati kao stanje u kome se jedna ili više osoba nalazi u vlasništvu druge ili drugih osoba. Osobi koja je u poziciji „roba“ najčešće je oduzeta sloboda kretanja. U robovlasništvu antike te kasnije srednjeg vijeka „robove“ su njihovi vlasnici koristili za vlastite potrebe te ih također prodavali, iznajmljivali ili poklanjali. Djeca „robova“ su već rođenjem postajali robovi i vlasništvo svoga gazde.
Oblici
modernog robovlasništva!
Robovlasništvo
današnjeg
doba javlja se u nekoliko temeljnih oblika. Četvrti
artikal Europske konvencije za ljudska prava zabranjuje
robovlasništvo.
Moderno robovlasništvo
se danas najčešće
pojavljuje u slijedećim
oblicima:
- prisilna prostitucija
- prisilni rad
- dječji rad
- regrutiranje djece vojnika
- prisilno prosjačenje
Deutsche Welle u svom članku od 17.11.2014 navodi: „U svijetu danas živi oko 36 milijuna modernih robova. Većina ih živi u Indiji, otprilike 14 milijuna. U studiji koju je izradila australijska organizacija „Walk Free“ navodi se da je moderno robovlasništvo zabilježeno u 167 ispitanih zemalja, a više od polovice modernih robova pored Indije živi u Kini (3,2 milijuna), Pakistanu (2,1 milijun), Uzbekistanu (1,2 milijuna) i Rusiji (1,1 milijun). Nakon tih zemalja dolaze Nigeria, Demokratska Republika Kongo, Indonezija, Banglades i Tajland. Deutsche Welle dalje navodi da u Europi danas postoji više od 500.000 žrtava robovlasništva. Na samom vrhu modernog robovlasništva nalaze se Bugarska, Češka i Mađarska. Predvodnica euroazijskog kontinenta je Turska sa 185.500 modernih robova“ navodi Deutsche Welle.
Da potkrijepimo objavljeni članak Deutsche Welle, pozabaviti ćemo se na tranutak službenom statistikom „Statiste“ o prvih 25 zemalja u svijetu sa najvećim brojem modernih robova u 2014. godini (statista.com):
- Indija – 14.285.700
- Kina – 3.242.400
- Pakistan – 2.058.200
- Uzbekistan – 1.201.400
- Rusija – 1.049.700
- Nigerija – 834.200
- Demokratska Republika Kongo – 762.900
- Indonezija – 714.100
- Bangladeš – 680.900
- Tajland – 475.300
- Sudan – 429.000
- Egipat – 393.800
- Etiopija – 389.700
- Tanzanija – 350.400
- Irak – 345.900
- Iran – 336.700
- Vijetnam – 332.200
- Meksiko – 266.900
- Filipini – 261.200
- Sirija – 258.200
- Haiti – 237.700
- Japan – 237.500
- Myanmar – 231.600
- Nepal – 228.700
- Gana – 193.100
„Statista“ nam dalje pokazuje kolika je bila dobit u svijetu u milijardama dolara od prisilnog rada (2014):
http://de.statista.com/infografik/2327/jaehrliche-gewinne-aus-zwangsarbeit-in-milliarden-dollar/
- Azija
i pacifik – 51,8 milijardi $
- Industrijske
nacije (uključujući
EU) – 46,9 milijardi $
- Zentralna
i jugoistočna
Europa te GUS države
– 18 milijardi $
- Afrika
– 13,1 milijarde $
- Latinska
Amerika i Karibik – 12 milijardi $
- Srednji
Istok – 8,5 milijardi $
Utvrđeni podaci su kako slijedi: http://europa.eu/rapid/press-release_IP-13-322_de.htm
Žrtve:
- Ukupan
broj utvrđenih
i pretpostavljenih žrtava iznosio je u
2008. godini 6.309, u 2009. godini 7.795, a u 2010. godini 9.528.
Promatrajući
te tri godine porast broja žrtava iznosio
je 18%.
- Od
ukupnog broja žrtava 68% bile su žene,
17% muškarci,
12% djevojčice
i 3% dječaci.
- Od
ukupnog broja žrtava u te tri godine 62%
je bila prisilna prostitucija. Prislini
rad je iznosio 25%, a nasilno oduzimanje
organa, trgovina djecom i prisilno činjenje
kaznenih dijela iznosilo je 14%.
- Žrtve
su bile 61% iz zemalja članica Europske
unije, 14% iz Afrike, 6% iz Azije i 5% iz Latinske Amerike.
- Većina
žrtava iz zemalja Europske unije potječu
iz Rumunjske i Bugarske.
- Većina
žrtava iz ne-europskih zemalja potječu
iz Nigerije
i Kine.
- Broj
„boravišnih
dozvola“ za žrtve koje potječu
iz ne-europskih zemalja porastao je iz 2008. godine (703) na 1.196
dozvola u 2010. godini.
Tgovina ljudima:
- Ukupan
broj osumnjičenih
„trgovaca ljudima ili organizacija“ u
Europskoj uniji smanjio se od 2008. do 2010. godine za 17%.
- 75%
osumnjičenih
„trgovaca ljudima“ bile su muške
osobe.
- U
tri promatrane godine 84% osumnjičenih
„trgovaca ljudima ili organizacija“
djelovale su u području
prisilne prostitucije.
- Ukupan
broj sudskih sporova zbog „trgovine ljudima“ smanjio se izmedju
2008. i 2010. godine za 13%.
U govoru nazvanom „Više ne robovi, već braća i sestre“ papa Franjo je 1.siječnja 2015. godine povodom Svjetskog dana mira pozvao potrošače da bez obzira na uštedu ne kupuju proizvode koje izrađuju moderni robovi. Papa je osudio „rastuću nesreću u kojoj ljudi izrabljuju ljude“, posebice prostituciju, regrutiranje djece vojnika i robovskog rada u tvornicama. Papa je također u kritici nadodao da je zajednički izvor modernog ropstva „korupcija tj. ljudi koji su spremni učiniti bilo što za financijsku dobit“! Dalje je papa Franjo u svom govoru nadodao da rad modernih robova i trgovina ljudima „često zahtjevaju suučesništvo posrednika“ osuđujući pritom one koji su „zaduženi za provođenje zakona, državne službenike, civilne ili vojne institucije“. Papa je u govoru pozvao na suradnju između svih zemalja kao bi se provela borba protiv „međunarodne mreže organiziranog kriminala“ te protiv modernog robovlasništva.
Primjer modernog robovlasništva i organiziranog kriminala u području „prosjačenja“ naveo sam u mojoj prethodnoj knjizi „Održiva ekonomije Republike Hrvatske“:
"U zadnje dvije godine učestala je pojava "organiziranog prosjačenja Roma" pretežno iz Rumunjske koji svakodnevno opsjedaju glavnu ulicu u Štutgartu "Königstraße". Usprkos mnogobrojnim pritužbama građana glavnom gradonačelniku grada gosp. Huhn-u (stranka zelenih) organizirano prosjačenje se nastavlja. Nadam se da će se toj pojavi koja opterećuje sve nas stati na kraj. Za vrijeme prošlog mandata CDU-a u gradu Štutgartu pojave organiziranog prosjačenja nije bilo i o tome se vodilo posebno računa."
Prosjačenje u gradu Štutgartu nije samo kazneno djelo "organiziranog prosjačenja". To kazneno djelo ima obilježje modernog robovlasnistva, odnosno ono se manifestira kroz prisilno prosjačenje, fizičko kažnjavanje prosjaka koji imaju premalu "dnevnu dobit", oduzimanje putovnice prosjacima i sl.
Iza cijelog organiziranog prosjačenja u gradu Štutgartu stoje dobro organizirane kriminalne skupine iz Rumunjske i Bugarske koje pored prosjačenja nerijetko posreduju i u "prisilnoj prostituciji". Zašto se toj pojavi do danas nije stalo na kraj meni nije poznato. Ljudska prava koja toliko rado propagira "Stranka zelenih – Bündnis 90/Die Grünen“ ne znači zatvaranje očiju pred modernim robovlasništvom u slučaju koji sam upravo opisao.
Protestantska crkva u Štutgartu je napravila mali, ali odlučujući korak u borbi protiv „prostitucije“ i „prisilne prostitucije“. Procjena je da u Štutgartu oko 4.000 žena zarađuje novac prostitucijom. Nerijetko se radi o prisilnoj prostituciji koju nije lako dokazati, a žrtve zbog nepoznavanja jezika i straha od deportacije taje prijavu policiji.
Protestantska crkva uskoro u Štutgartu otvara „sigurnu kuću“ u kojoj će se moći skloniti osobe koje žele prestati sa prostitucijom ili osobe koje obavljaju taj posao u vidu zanimanja, a žele „predahnuti“ od posla. Hvale vrijedna akcija Protestantske crkve će omogućiti lakše razotkrivanje prisilne prostitucije te na taj način efektivno pomoći žrtvama tog oblika modernog robovlasništva.
Moderno
robovlasništvo
mjeri se „Global Slavery Index-om“.
Ono
što mi kao „obični
građani“
možemo
učiniti
u borbi protiv modernog robovlasništva
je u prvom redu bojkotirati kupovinu proizvoda koji dolaze iz zemalja
u kojima je vrlo visok Global Slavery Indeks.
Svi
oni građani
koji su politički
angažirani,
a posebice oni koji su članovi državnih
vlada morali bi neumorno upućivati
na pojavu modernog robovlasništva.
Robovlasništvo
je službeno
već odavno ukinuto. Međutim
mi danas imamo više
robova nego što
ih je ikada na planetu bilo.
Svaki
čovijek
je rođen
kao slobodno biće
i treba tako i živjeti.
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj
petoj knjizi "IZAZOVI GLOBALIZACIJE U 21. STOLJEĆU"!
Prvi puta knjiga je
objavljena u ožujku 2015.
godine, a danas je knjiga dostupna
na hrvatskomjeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
