Gornja slika i citirani tekst preuzeti su sa online portala "dnevno.hr", 11.06.2017
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/stjepan-radic-beskompromisni-borac-za-hrvatska-prava-i-pucki-tribun-koji-je-seljastvo-uveo-u-politiku-1032700/
"Radić je svojim političkim djelovanjem postao neupitni vođa
hrvatskog naroda u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca i kao takav
opasan za velikosrpske ideje i pretenzije
Jedan od velikana hrvatske povijesti, političar, književnik i publicist, Stjepan Radić
rodio se 11. lipnja 1871. godine u mjestu Desno Trebarjevo kod Siska.
Studirao je pravo u Zagrebu, Pragu i Budimpešti odakle je izbačen zbog
sukoba s policijom. Na kraju je diplomirao u Parizu. Već za studenskih
dana politički je aktivan pa tako 1895. godine, prilikom boravka cara i
kralja Franje Josipa u Zagrebu, sudjeluje u spaljivanju mađarske zastave
zbog čega je osuđen na šest mjeseci zatvora.
Nakon završetka studija bavi se
novinarstvom, a 1904. osniva, zajedno sa bratom Antunom (rođen na isti
dan 1868.), Hrvatsku pučku seljačku stranku. Braća Radić zalažu se za
rješavanje agrarnog, socijalnog i nacionalnog pitanja Hrvata u
Austro-Ugarskoj, uvođenje općeg prava glasa te formiranja treće,
slavenske, teritorijalne cjeline unutar Monarhije.
Stjepan Radić u
Hrvatski sabor prvi puta je izabran 1908. godine, do 1914., kada HPSS
nije imao većeg uspjeha na izborima, suprotstavljao se politici „novoga
kursa“ nakon donošenja Riječke rezolucije, isticao je pravo Hrvatske na
BiH te zagovarao preustroj Austro-Ugarske Monarhije i stvaranje zasebne
hrvatske političke jedinice unutar Podunavske konfederacije država i
naroda. Nakon osnivanja Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u
listopadu 1918. godine Radić postaje članom Središnjeg odbora u kojem je
glavnu riječ imao Svetozar Pribičević, vođa Hrvatsko-srpske Koalicije.
Nakon toga podržava odluku o raskidanju svih državnopravnih veza s
Austro-Ugarskom Monarhijom te uspostavi Države Slovanaca, Hrvata i Srba
na čelu s Narodnim vijećem s namjerom ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom.
Treba naglasiti da je u to je vrijeme talijanska vojska nadirala u
Dalmaciju, Istru, Kvarner i svakog dana zauzimala sve više hrvatskog
teritorija, a Država SHS nije imala gotovo nikakve vojne snage.
Stjepan Radić je bio svjestan
neizbježnosti unije sa Srbijom, no zahtijevao je da se prethodno
dogovore uvjeti pod kojim će se ono obaviti. Otuda i njegov slavni govor
na zasjedanju Središnjeg odbora Narodnog vijeća u Zagrebu 24. studenog
1918. godine koji je završio riječima: “Gospodo! Još nije prekasno! Ne
srljajte kao guske u maglu.” Nažalost, Radić je bio nadglasan te se u
ujedinjenje krenulo bez razrađenog plana.
Nakon osnivanja Kraljevine SHS Radićeva
stranka postaje najjača u Hrvatskoj i mijenja ime u Hrvatska
republikanska seljačka stranka. Pridjevak republikanska i protivljenje
centralističkom i unitarističkom režimu dovodi Radića u česte sukobe s
vlastima zbog čega je nekoliko puta završio u zatvoru, a često je tražio
i pomoć u inozemstvu (Francuska, Velika Britanija, sad, pa čak i SSSR).
Balansirajući između težnji hrvatskog
naroda i realnih političkih prilika Stjepan Radić radikalno mijenja
politiku te prihvaća Vidovdanski ustav i priznaje dinastiju
Karađorđević, a stranka mijenja ime u Hrvatska seljačka stranka. Godine
1925. ulazi u vladu kao ministar prosvjete pokušavjući s pozicije vlasti
zastupati hrvatske interese i mijenjati režim „iznutra“. Zbog neslagnja
s srpskim radiklima već sljedeće godine daje ostavku, a 1927. iz vlade
istupa i HSS. Tada Radić ponovo radi politički zaokret te počinje
suradnju s dugogodišnjim oponentom Svetozarom Pribičevićem (vođom
hrvatskih Srba koji se razočarao u Kraljevinu i dinastiju). Pribičević i
Radić osnivaju Seljačko-demokratsku koaliciju, koja se zauzimala za
preustroj države, reviziju Vidovdanskog ustava i federalizam, a protiv
centralističke politike.
Radić i Pribičević svojim su govorima i
masovnim skupovima toliko utjerali strah u kosti velikosrbima i kralju
da su ovi zaključili da ih se sve popularniji dvojac svaku cijenu mora
zaustaviti. To je dovelo do poznatog atentata u Narodnoj skupštini u
Beogradu 20. lipnja 1928. godine od strane kraljevog agenta i zastupnika
Srpske radikalne stranke Puniše Račića. Radić je teško ranjen, a
hrvatski zastupnici Pavle Radić i Đuro Basariček su ubijeni. Nedugo
potom uhićen je i Svetozar Pribičević.
Stjepan Radić je od posljedica
ranjavanja preminuo 8. kolovoza u Zagrebu. Pokopan je u mirogojskim
arkadama, a na sprovodu se, prema pisanju ondašnjih tiskovina, okupilo
više od 300.000 ljudi.
Jedna od
manje poznatih činjenica je da je tijekom svađa oko načina ujedinjenja s
Kraljevinom Srbijom Radić iznio jednu nesvakidašnju ideju. Naime,
predložio je da se buduća zajednička država ustroji kao savezna država u
kojoj bi vrhovnu vlast imala tri regenta, srpski prijestolonasljednik,
hrvatski ban i predsjednik slovenskog Narodnog sveta."
SKICA PARLAMENTARNOG PROGRAMA Nezavisna liste ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI za I. do X. izborne jedinice nalazi se POD LINKOM:
