Dragi citaoci mog bloga,
borba za Hrvatsku istinu izgleda otprilike ovako:
"Novinarska turneja zapoceta 20.04.2017 u Dugoj Resi, a sa zavrsetkom u svibnju 2017. u Zagrebu!
Ova posebno interesantna prica gospodje Anzulovic u trajanju od 20
minuta sa temom "Znate li pricu o Gavrilovicu?" startala je kao
novinarska turneja u gradu Dugoj Resi.
Tema koja nas precizno i opsirno informira o prvoj privatizaciji u
Domovini Hrvatskoj koja je izvrsena pocetkom rata u radnickoj tvornici
"Gavrilovic" navela me je na dublje razmisljanje. Tema je sama za sebe
jedna vrsta tabua, ali i senzacija. Ona nas potice na razmisljanje
upravo u trenutku prvog sudjenja za ratno profiterstvo u Republici
Hrvatskoj.
Zapravo kao gradjani nase zajednicke Domovine mozemo se s pravom
zapitati "Da li je uopce moguce nekoga u Hrvatskoj osuditi za ratno
profiterstvo?"
Dosadasnji slucajevi su jasno pokazali da je to gotovo "nemoguca
misija"!. Slucaj Gavrilovic ce pokazati postoji li trunka pravde u nasoj
zemlji, postoji li trunka snage stati na put onome sto nije ispravno i
postoji li trunka hrabrosti sudaca koji ce voditi taj proces.
Gospodja Anzulovic je hrabra osoba i hrabra novinarka. Cetiri godine
svoga zivota je investirala u novinarsko istrazivanje slucaja prve
privatizacije u RH. Da li smo mi spremni, svatko od nas investirati 4
godine naseg zivota za neku opcedobru ili plemenitu stvar? Rijetko tko
ce od nas "na prvu" reci "da". Kada je bilo neophodno obraniti Domovinu s
puskom u ruci hrabrosti nam nije nedostajalo, zasto nam danas nedostaje
hrabrost?
Mozemo se mi jeftino pokusat izvuci i reci "Kriva je kletva kralja
Zvonimira" ili "to je Hrvatska sutnja", medjutim hocemo li biti iskreni
prema nama samima u tom trenutku?
Meni se izlaganje gospodje Anzulovic dojmilo. Nemojte propustiti
slijedece izlaganje ako budete snasli malo vremena. Isplati se
pogledati.
Nakon izlaganja je gospodja Anzulovic u rundi "Pitanje-odgovor" neumorno
odgovarala na nasa pitanja vezana za izlaganje. Pitanja su bila
interesantna, a odgovori strucni i direktni.
Najmanje sto sam mogao uciniti za gospodju novinarku je da napisem par
rijeci o prethodnom skupu u Dugoj Resi, objavim par slika te ubacim par
kratkih video zapisa u "youtube kanal". Naravno da ovaj materijal ne
moze ni blizu zamijeniti "skup u zivo", on moze biti samo i jedino
inspiracija zaposjetiti iduci skup i na njemu mozda pitati i nesto sto
se u svakodnevnom zivotu ne bi samo tako usudili."
Vise slika i video zapisa o skupu u Dugoj Resi mozete pogledati pod slijedecim linkom:
NOVINARSKI KRUH JE TVRD:
Iako nikada nisam zivio od novinarstva, vec uvijek pisao volonterski i za moju dusu znam da je novinarski kruh tvrd. Novinari koji rade za odredjene novinske kuce i dobivaju svaki mjesec "sigurnu placu", jos su u nesto povlastenijem polozaju od slobodnih novinara. Naravno da oni (zaposleni novinari) moraju pisati sto od njih ocekuje glavni urednik novina iako to po neki puta i ne zele.
Njemacka poslovica kaze: "Ciji kruh jedes, njegovu pjesmu pjevas"! - slobodni prijevod na hrvatski jezik. U novinarstvu se to pokazuje doista istinitim.
Gotovo da se vise ni ne cudimo informacijama koje dobivamo iz "dnevne stampe" koje su nekako pripremljne za nase osjetljive usi. Mozda je ponekad i bolje da sve i ne znamo, medjutim ne uvijek!
Nepristrano i slobodno novinarstvo mozemo jedino sprovesti kao "SLOBODNI NOVINAR". Tada zaista pisemo sto zelimo, medjutim i dalje ostaje problem, tko ce nam clanak objaviti i isplatiti za taj clanak nasu "honoralnu naknadu"?
Da bi slobodni novinari uopce uspjeli prezivjeti cesto kao dodatan posao rade i druge stvari koje uopce nisu iz novinarske struke. Mnogi koriste reklamu na svojoj WEB stranici i mole boga da netko klikne na tu reklamu kako bi zaradili koricu kruha. Mnogi slobodni novinari zive od milosti "Donatora", koji donacijama podrzavaju "SLOBODNO I NEZAVISNO NOVINARSTVO" u pravom smislu rijeci.
Podrzavaju donacijama istinu, hrabrost i novinarsku struku koja bi trebala biti objektivna i opce informirajuca.
Nasa slobodna novinarka gospodja Anzulovic odlucila se za SLOBODNO NOVINARSTVO! Odlucila se za taj put jer vise voli istinu nego udoban i prilicno dobro placen posao u nekoj novinskoj kuci.
Gospodja Anzulovic je prosla na svom putu slobodnog novinarstva pakao. Blokirani privatni racuni, oduzet stan koji je otplacivala od strane banke, dani provedeni doslovno na "suhom kruhu i vodi". Ali ona nije odustala od borbe za istinom!
Citiram njene rijeci koje mi je danas uputila:
"
Neka samo Hrvati u
Stuttgartu znaju istinu i sve Ok. Sama sam svjesno krenula u ovu
borbu prije pet godina i riskirala svjesno sve, nitko me nije tjerao
a najgore je iza mene (doslovna glad) tako da u ovom trenutku, kada
imam prvog ratnog profitera na sudu i svu pozornost kolega u i van
Hrvatske - nema bojazni. Pozdravite sve drage ljude i neka ne klonu,
još Hrvatska ni propala."
Postovane Hrvatice i Hrvati,
Cijenjeni pripadnici nacionalnih zajednica (manjina) zajednicke nam Domovine Hrvatske,
Drago Hrvatsko Iselejnistvo,
ako volite ISTINU poput slobodne hrvatske novinarke gospodje Azinovic, ako volite nasu Domovinu Hrvatsku, ako vam je stalo da slobodno novinarstvo i dalje zivi i ne bude u potpunosti uguseno metodama koje ste uvidjeli u ovome tekstu,
obratite se jednim mailom na: iva.anzulovic@gmail.com
ili na njen facebook profil koji se nalazi pod slijedecim linkom:
Jedna rijec podrske, jedno "HVALA IVA - za sve to sto cinis za nas" biti ce vise nego dovoljno!
Lijep pozdrav Domovini i Hrvatskom Iseljenistvu!
Drazen Katic