"POVIJESNI IDENTITET GRADA
Naišao sam na članak koji govori o mjerama u gradu Puli:
"Gradski program kojim se sufinancira obnova pročelja građevina od važnosti za očuvanje povijesnog identiteta grada".
Ovo dajem kao primjer, to je danas grad Pula, može biti bilo koji drugi Grad ili Općina u zemlji, a kojih sa ovakvim i sličnim mjerama ima dosta.
Sad će ljudi pomisliti, opet nam onaj Kolić nešto.. lamata, mašta, priča bajke.
Ajmo ovako:
Prepoznaje li naš Grad Duga Resa važnost i potencijal svoje "nepokretne kulturne baštine" za očuvanje i promociju tog istog grada? Ne.
Zašto sustavno godinama zanemarujemo i odbacujemo ono najvrjednije? (Ne znam, al je užasno).
Pored ljepota rijeke Mrežnice koju nam je podarila sama priroda i koja je tu igrom slučaja od pamtivijeka.
Pored te „nematerijalne kulturne baštine“ u koju spada sama rijeka Mrežnica,
a koju ovaj Grad uporno i jedino brendira, (još žalosnije štetno i vrlo jeftino) što kroz prostorne planove, što kroz ljetne pučke zabave i grah festivale, (kao da smo jučer poput domorodaca stigli na ovaj prostor kojem se uporno isčuđavamo), pored svega što nam se događa zadnjih desetljeća,
OVAJ GRAD IMA jednako ili više vrijednu svoju „nepokretnu kulturnu baštinu“.
Baštinu stoljetne tradicije, stvorene od čovjekova uma i ruke, baštinu kao utrobu I IDENTITET ovoga Grada.
Da vas ne zbunim izrazima, obrazložiti ću nekoliko vrsta "kulturne baštine".
Razlikujemo sljedeće vrste kulturnih baština odnosno dobara:
1. NEMATERIJALNA KULTURNA DOBRA (primjerice jezik, dijalekti, tradicijska umijeća i obrti, folklorna stvaralaštva u području plesa, glazbe, običaja, i sl.)
2. NEPOKRETNA KULTURNA DOBRA (primjerice, grad, selo, naselje, građevina, spomenik, perivoj, park, tehnički objekt s uređajima i sl.) od kojih razlikujemo – „Pojedinačna nepokretna kulturna dobra“ (građevina ili kompleks) te „Kulturno-povijesne cjeline“ kao jedinstvene skupine građevina koje imaju izrazitu povijesnu, arheološku, umjetničku, znanstvenu, društvenu ili tehničku važnost, a međusobno su dovoljno povezane da nose prostorno prepoznatljiva obilježja. U tu skupinu pripada naša Dugareška baština, zgrade nekadašnje Pamučne industrije zajedno sa prvom hidrocentralom u Hrvatskoj, radničkim naseljima Inzlom , Kasarom, Vilom, Kasinom, gradskim parkom, itd.
3. POKRETNA KULTURNA DOBRA (primjerice zbirke, predmeti, inventar, rekviziti, arheološki nalazi, dokumentacija i sl.)
Uporno si postavljam pitanja, zašto "mi" kao Grad, kao institucija, sustavno i godinama zanemarujemo ono najvrjednije što čini ovaj grad?
Žao mi je što naša „nepokretna kulturna baština“ u ovome Gradu kao instituciji još uvijek nije prepoznata od strane najodgovornijih, nije prepoznata doslovce kao kulturna baština,
kao vrijedan potencijal za očuvanje, promociju i brendiranje ovog grada, ali i kao povijesne činjenice vrijedne spomena barem na nekoj brošuri. (literatura kao i najosnovnije javno dostupne informacije - ne postoji, edukacija najmlađih - ne postoji).
Uočio sam da naš Grad i njegove ustanove, institucije, zajednice, nazovimo ih sve kako god,
(nemaju PAZITE što)
- nemaju definirana potpuna, jedinstvena i jasna stajališta vezana za „isticanje posebnosti područja“ koje predstavljaju.
Mi smo izgubili potpunu definiciju onoga što jesmo. (Grad!)
Kao da se odričemo vlastitog IDENTITETA u zamjenu za sezonske zabave na Mrežnici,
u zamjenu za "posebnosti" koje realno ne nude ništa posebno, koje se mogu naći bilo gdje u zemlji uz neko jezero ili rijeku, a koja se svodi na "fast food", plažu, sunčanje i kupanje, veslanje i.. bicikliranje. Novost je da umjesto pomfrita, na plaži možemo dobiti i svježe pečeni odojak.
Svi koji imaju odgovornost za baštinjenje povijesti ovoga grada, ali
i za vrlo bitno edukativno djelovanje na nove naraštaje Dugarešćana,
svi koji nose odgovornost koja je vezana za očuvanje te stoljetne baštine, u današnjem vremenu i za promociju, brendiranje, turizam,
trebaju imati potpune i jasne definicije „posebnosti“ područja koja predstavljaju.
Naročito kada one dolaze od strane institucija i postaju dio službenih informacija. Opet napominjem, literatura ne postoji, dok internetske stranice Grada i Turističke zajednice "TZP 4 rijeke" poznaju samo riječi "Mrežnica", "restoran", "koncert".
Da li očekivati dugoročni uspjeh kod svih novih vizija i nekih budućih ciljeva za kojima ćemo se voditi, a pritom zanemarujući ono najvrijednije što imamo?
(naravno da ne).
Kako očekivati da će nas drugi vrednovati ako nemamo potpunu definiciju onoga što jesmo, ako se odričemo vlastita identiteta?
Prepoznajemo li potencijal nepokretne kulturne baštine za promociju i brendiranje grada?
Možemo pisati i možemo pričati o modernom vrtnom gradu, o gradskom parku engleskog tipa, njegovim fontanama i teniskom terenu, o naprednom, socijalnom ali vrlo modernom urbanizmu, prvoj hidrocentrali u državi i među prvima u svijetu, prvim javnim rasvjetama, javnim kupatilima za građanstvo, dječjem vrtiću, biblioteci, bolnicama, liječilištima, kantinama i kasinu, hidrantskoj mreži Kasara i Inzla, centralnom grijanju zgrada na tvorničku paru, umjetnom otoku i radničkim naseljima, drugu Titu, sportskim velikanima, stolnotenisaču Tovi Stipančiću, Miroslavu Šuteju kao tvorcu hrvatske kune, nogometnog dresa, grba, Drvodrliću kao igraču Hajduka, Željku Perušiću kao igraču Dinama, Maci Maradoni, heroju pilotu Zlatku Mejaškom i inima..
Baš poput kulisa američkog kaubojskog filma, malog urbanog gradića uslijed pustinje u kojem se događa SVE.
Slikovito kazano, sve današnje manje gradove u 2022. godini, u to doba možemo nazvati "pustinjom". Jer sve što je prije ili kasnije imao Zagreb, postojalo je u jednoj..Dugoj Resi. Svojevremena oaza.
Bsš kako je primjerice, samo primjerice, nadasve poznati kompleks "Haludovo" vrijedio i značio u svoje vrijeme, obilježio jedno zlatno doba što svojom arhitekturom tako i svojim društvenim događanjima, tako je i ova Duga Resa obilježila jedno doba u Hrvatskoj. Ali u puno većem obimu i u puno većem trajanju.
Danas, na žalost, javnosti potpuno nepoznato. Najtužnije od svega, našoj djeci nepoznato..
Na nama je da isto očuvamo i prenesemo novim naraštajima.
Zato kažem,
Kako očekivati da će nas drugi vrednovati ako nemamo potpunu definiciju onoga što jesmo, ako se odričemo vlastita identiteta?
Ljudi probudite se više. Fasada nije samo boja. Ona je povijest i priča,
ona je naš identitet.
Inzistirajmo na konstrukcijskoj i energetskoj obnovi, na uređenju i adaptaciji svih povijesnih zgrada u zaštićenoj kulturno povijesnoj cjelini. Od gradskog parka, velike Vile, Medved zgrade, Stare škole kod vatrogasnog, kompletnih radničkih naselja Inzla i Kasara.
Novaca ima, ali vremena više nema.
Najgore od svega je to što kod najodgovornijih nema ni volje ni vizije da se okrenemo sebi i svom identitetu, da skrene fokus samo sa rijeke Mrežnice.
(Ali kako će imati volju kad nemaju ni viziju.). Kraj citata!
**************************************************************
Gospodin Kolić u svome odlično koncipiranom članku jasno definira što Duga Resa može, a što je Grad do sada postigao. Njegov akcent na "Kulturnu baštinu grada" pogađa bit problema.
On svoj članak završava riječima: "
Donji mlin, prekrasna zgrada koja se trebala u potpunosti renovirat i dat na korištenje dugoreškim udrugama. Zgrada je u toliko ruševnom stanju da joj prijeti potpuno urušavanje.
Zgrada u Kasaru koja je dio kulturne baštine grada. Zgrada je stara preko 100 godina, oštećena u potresu, ne obnavlja se.
Politički pokret ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI
Član GLAVNOG ODBORA
Dipl.-Ing. Dražen Katić mr.sc.
web: www.drazenkatic.blogspot.com
email: pswag@gmx.net
Facebook: Politički pokret ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI
Instagram: zauvijek_vjerni_domovini
Twitter: ZVD_eV
Mobitel / Whatsapp 0049 176 404 483 47
*****************************************************
SKICA PARLAMENTARNOG PROGRAMA Političkog Pokreta "ZAUVIJEK
VJERNI DOMOVINI" za I. do X. izborne jedinice nalazi se POD LINKOM:
PARLAMENTARNI
PROGRAM Političkog Pokreta "ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI" za XI. IZBORNU
JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO), ZA SLIJEDEĆE PARLAMENTANE IZBORE NALAZI SE POD LINKOM:
Nema komentara:
Objavi komentar