Ekološka ili konvencionalna poljoprivreda u Republici Hrvatskoj?

KOJIM PUTEM …?

Posted on Juli 15, 2013

Ekološka ili konvencionalna poljoprivreda u Republici Hrvatskoj?

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina

 
 

Turizam u zemljama južne, jugoistočne i jugozapadne  Europe igra vrlo važnu ulogu kod bruto društvenog proizvoda.

Danas se sve više razvijaju nove vrste turizma, kao npr. medicinski turizam i wellness, seoski turizam, biciklistički turizam, turizam obilaska povijesnih i modernih gradova, alpinistički turizam, jedriličarski turizam, rafting, lovni i ribolovni turizam itd.

Seoski turizam je najčešće popraćen sljedećim aktivnostima: hodanjem (walking / wandern),  jahanjem konja, kupanjem u obližnjoj rijeci ili jezeru, vožnji bicikla, branjem gljiva. Ta vrsta  turizma nudi svježi seoski zrak, zelenilo, kretanje, opuštanje, a također i domaću hranu kao i čašicu domaćeg pića!

Često netko tko živi i radi u gradu i tko je spreman izdvojiti novac i vrijeme da godišnji odmor provede  na seoskom imanju očekuje domaću hranu, po mogućnosti iz ekološkog uzgoja.

Mi vrlo često procjenjujemo kvalitetu godišnjeg odmora po gastronomskoj ponudi, a tek poslije toga dolaze drugi sadržaji u kojima smo uživali.

Ako Republika Hrvatska razvije seoski turizam na taj nivo da  gastronomska ponuda bude “domaće i ekološko” ubrzo ćemo postati vrlo prepoznatljivi po toj turističkoj grani u svijetu.

Druga vrsta turizma koji je danas jako popularan je biciklistički turizam, odnosno mountainbike turizam. Razlika je samo kuda bicikal vozimo: po cesti, biciklističkim stazama ili po brdu.

Poznata biciklističko- turistička središta su Boden See (Bodensko jezero koje dijeli Njemačku, Austriju i Švicarsku), te Garda See (Gardensko jezero u Italiji).

Pošto sam i sam  veliki ljubitelj biciklizma poznato mi je iz osobnog iskustva koliko je kod vožnje bicikla  bitna hrana, da je kvalitetna, ukusna, dovoljno velike porcije i ako je moguće k tome iz ekološkog uzgoja.

Prije dvije godine imao sam mogućnost provesti godišnji odmor u duljoj vožnji biciklom. Ruta vožnje je bila od Štutgarta do Bodenskog jezera. Vozeći samo po biciklističkim stazama radilo se o nekih 220 km. Odredište je bilo lijepi gradić Überlingen na samom jezeru. Rutu smo podjelili na četiri dijela, odnosno prijeđenih 50 km na dan.

To ne izgleda na prvu ruku puno, međutim ako želite usput fotografirati, pogledati kulturne znamenitosti, lijepe gradove kroz koje prolazite, te se više puta odmoriti u tih 50 km vam prođe cijeli dan.

Iako smo se pripremali za tu rutu nije bila baš jednostavna. Doručkovali smo uvijek u hotelu gdje smo prenoćili, ručali u nekom lijepom gradu u kome smo napravili pauzu, a večerali u gradu u kome smo imali slijedeće prenoćište.

Mislim da sam u ti četiri dana vožnje prvi puta svjesno uvidio koliko je hrana bitna. Iako su porcije bile dovoljno velike i ukusne na kraju dana sva je energija bila potrošena. Stigavši u Überlingen proveli smo još nekoliko dana uživajući u vožnji oko Bodenskog jezera.

To što možete vidjeti vozeći bicikl, vožnja automobilom ili vlakom ne može nadomjestiti. U nekoliko slijedećih dana obišli smo 5-6 gradova koji se nalaze na samoj obali jezera. Inače Bodensko jezero možete cijelo obići biciklom, a ruta iznosi oko 200 km. Mi smo ukupno napravili 340 km, te se nakon par dana vlakom vratili iz Überlingena za Štutgart.

Tu vrstu turizma bi svakom preporučio bar jednom u životu. Zaista se razlikuje od  ležanja na plaži ili obilaska gradova i znamenitosti.

Jedan novitet u turističkoj gastronomiji  je vegetarijanska hrana. Određeni broj turista ne jede meso, te ako im ponudite vegetarijanski obrok umjesto “brze improvizacije” neće vas zaboraviti.  Za mene osobno vegetarijanski obrok bi trebao biti isključivo iz ekološkog uzgoja..

Sa zdravstvenog aspekta  ekološka hrana nije ni približno u toj mjeri zagađena otrovima, te genetski modificirana kao konvencionalna hrana. Također je poznato da energestska vrijednost ekološki uzgojene hrane može biti i do 30 % veća od one uzgojene konvencionalnim putem.

Jako puno  prednosti, a što je najbitnije povećanjem udjela ekoloških proizvoda na tržištu smanjuje  im  se prodajna cijena, tako da se često u ljetnim danima u Štutgartu može naći ekološki uzgojena mrkva koja je jeftinija od konvencionalne.

Zašto je za Republiku Hrvatsku važna ekološka, a ne konvencionalna poljoprivreda?

Prednost ekološkog uzgoja postoji iz više razloga. Ekološka  hrana se danas jednostavno traži. Prije su u velikim gradovima postojali samo rijetki restorani koji su imali gastronomsku ponudu iz ekološkog uzgoja.

Danas je takvih restorana daleko više, od restorana koji imaju na jelovniku samo ekološke salate i kruh, preko restorana sa kompletnom ekološkom gastronomijom , pa sve do Mc Donald`sa koji  ima ponudu ekoloških napitaka. Danas  jednostavno svi žele ići u skladu sa vremenom.

Sjećam se kada sam prije 13 godina došao u Štutgart bile su dvije ili tri trgovine u cijelom gradu gdje ste mogli kupiti ekološke proizvode. Danas svaka prodavaonica prehrambenih proizvoda: Aldi,  Lidl, REWE, Kaufland, pa čak i DM imaju odjel sa ekološki uzgojenim voćem i povrćem, ekološkim žitaricama, te ekološki proizvedenim mesnim proizvodima. Čak su i cijene ekoloških  proizvoda ponekad gotovo izjednačene sa konvencionalnima.

Republika Hrvatska ima jednu ogromnu prednost ispred drugim europskih zemalja.

Kod nas je prije 20 i nešto godina bio rat i zemljište je bilo posipano raznim minama. To  zemljište je imalo jedinstvenu mogućnost da se „odmori“.

U stara vremena se njiva koristila svake druge godine za uzgoj proizvoda, a ostalo vrijeme kao pašnjak. Na taj način zemljište nije bilo iscrpljeno, te nije postojao nedostatak minerala kako u zemljištu, tako i u uzgojenim plodovima.

Pod posijanim minama se  zemljište u Hrvatskoj regeneriralo i očistilo  od prijašnjih  kemijskih sredstava koja su desetljećima koristila u dohrani.  Samim tim to zemljište sada sadrži veću količinu minerala nego „iscjeđena“ zemlja u Europskoj Uniji.

Republika Hrvatska ako se i orijentira u pravcu konvencionalne poljoprivrede i stočarstva, teško će naći tržište, te cijenom biti konkurentna u zemljama Europske Unije. Europski poljoprivredni giganti su: Nizozemska, Španjolska, Njemačka, jednim dijelom Italija i Grčka i te zemlje najvećim dijelom snabdijevaju konvencionalnim proizvodima tržište Unije.

S druge strane najveći europski ekološki proizvođači hrane su: Austrija, Švicarska i Švedska. To su zemlje dobrog životnog standarda koje su shvatile da je danas važno ulaganje u ekološku poljoprivredu i stočarstvo.

Na politici je da odluči koja će se vrsta poljoprivrede i stočarstva subvencionirati, te kojim putem naša zemlja želi ići.

Mi imamo veliku šansu da postanemo jedan od najvećih europskih izvoznika zdrave hrane.

Također ekološki uzgojena hrana i proizvedeno meso imaju tržište i u Republici Hrvatskoj. Samo zbog potrebe zdravstvenog turizma i wallnessa, te seoskog turizma ne smijemo ekološki način proizvodnje hrane  izbjegavati.

Uvoz ekološke hrane u našu zemlju bio bi ogroman apsurd.

Današnje vrijeme zahtjeva drugi način razmišljanja. Svijet se je promijenio i nije ono što je jučer bio. Međutim temeljne vrijednosti naše civilizacije ostaju nepromijenjene.

Uzgoj i konzumiranje zdrave hrane je naše osnovno ljudsko pravo.

U lipnju 2026. godine  osnivač tvrtke Elementum Hrvatska gospodin Bojan Pravica prezentirao je u Zagrebu poslovanje tvrtke, mogućnost kupnje investicijskog zlata i srebra te mogućnost lukrativne zarade za one koji se odluče krenuti u poslovanje kao partner ili zaposlenik tvrtke. Najavljena je i nova 5. po redu Elementum akademija, koja započinje u rujnu ove godine! Sve dodatne informacije vezane za kupnju investicijskog zlata i srebra te mogućnosti školovanja na Elementum akademiji možete pogledati na donjem linku:

https://pametnaulaganja.blogspot.com/2026/06/prijave-za-5-elementum-akademiju-u.html

Vertikalna poljoprivreda i kontejnerski uzgoj hrane!

KAKO SE PREHRANITI?

Posted on Oktober 30, 2013

Vertikalna poljoprivreda i kontejnerski uzgoj hrane. Mogućnost primjene u Republici Hrvatskoj!

piše: Dražen Katić. Hrvatski Glas Berlina

 
Smatra se da će 2050 na zemlji živjeti oko 9 milijardi ljudi, a od toga čak 80% u velikim gradovima “megacities” koji će imati čak preko 50 milijuna stanovnika. Da je to moguće pokazuje činjenica da Tokio sa svojim satelitskim predgrađima ima već danas oko 40 milijuna stanovnika.

Postavlja se pitanje kako će se prehraniti ti ogromni gradovi? Uvozom te gradove neće biti moguće snabdjeti s dovoljnom količinom hrane, tako da će dio hrane morati sami proizvoditi.

Jedan od modela proizvodnje hrane koji se može primijeniti u velikim gradovima je “Vertikalna poljoprivreda”, engleski nazvano “vertical farming”!

Radi se o tome da bi neboderi budućnosti nudili na pojedinim katovima zelene površine za uzgoj povrća i salate  ili spiralni model po kome se zelena površina nebodera spiralno proteže od dna do vrha nebodera.

Na taj način bi se osigurao jedan dio vlastite poljoprivredne proizvodnje.

U velikim gradovima u Republici Hrvatskoj postoje projekti koji su zbog nedostatka financija nedovršeni. Radi se o različitim nedovršenim zgradama. Koliko će  godina te zgrade stajati još nedovršene otvoreno je pitanje.

Najbolji primjer je nedovršena zgrada Sveučilišne bolnice u Zagrebu koja se nalazi preko puta Arene.

Od početka gradnje prošlo je 20 godina. Ona je odličan primjer za pokretanje projekta “vetikalne poljoprivrede”.

Na katovima te nedovršene bolnice bi se mogle uzgojiti znatna količina povrća i salate. Grad Zagreb kao tržište je dovoljno velik da bi proizvode mogao otkupiti. Zarađenim novcem od “vertikalne poljoprivrede” bi se moglo postupno financirati dovršenje te bolnice. Inače će nedovršena bolnica  postupno toliko oronuti da neće biti više funkcionalna za dovršenje.

Drugi model proizvodnje hrane koji se danas istražuje je “proizvodnja u kontejnerima”. U donjem dijelu kontejnera se nalaze bazeni za uzgoj ribe, a u gornjem dijelu kontejnera (na katu) se nalazi prostor za uzgoj povrća.

To je jedan zatvoreni krug proizvodnje u kome ne postoji otpad. Izmet koji proizvedu ribe se koristi za gnojenje povrća. Ostaci bilja se koriste za kompost. Kontejneri se mogu osvijetliti  i grijati solarnom energijom.

Velika prednost vertikalne poljoprivrede i uzgoja u kontejnerima je da hranu proizvodimo ne samo sezonski nego tokom cijele godine.

Za sada se pokazalo da je u velikim gradovima moguće pčelarstvo. Uzgoj hrane je idući korak.

Jedne godine sam  posadio u kante na balkonu rajčicu. Izrasle su vrlo velike stabljike. Plod je bio nešto sitniji ali izvanrednog ukusa. Pošto se balkon nalazio na južnoj strani sa velikim brojem sunčanih sati bili je potrebno svakodnevno zalijevanje rajčice. Uzgoj je bio bez korištenja ikakvih sredstava dohrane. To je bio mali pokus koji je bio interesantan i donio par kila proizvoda izuzetne kvalitete.

Ono što bi se iz navedenog koncepta moglo već sad primijeniti je “kontejnerski uzgoj ribe i povrća”  u Dalmaciji.

Na taj način bi se tijekom cijele godine osigurala određena količina svježe ribe i povrća, ne bi bili toliko ovisni o uvozu i nudili bi ekološki domaći proizvod. Investicija u kontejnere nije pretjerano visoka, sunca ima dovoljno za solarno snabdijevanje toplinom i strujom, a otvorio bi se i jedan dio novih radnih mjesta.

Svakako da bi na taj način bili među prvima u svijetu koji su primijenili kontejnerski uzgoj hrane u komercijalne, a ne samo u istraživačke svrhe.

Naravno da kontejnerski uzgoj hrane možemo primijeniti gdje god želimo, ne samo u Dalmaciji. Kod manjeg broja sunčanih sati u zimskim mjesecima kontejnere bi se morali dodatno snabdjeti grijanjem.

Također je za potrebe “zdravstvenog turizma” kontejnerski uzgoj vrlo zanimljiv.

U neposrednoj blizini centara za  medicinsko sportsku rehabilitaciju i wellness mogu se postaviti kontejneri za uzgoj. Na taj način bi iz vlastite proizvodnje navedeni centri imali preko cijele godine opskrbu svježim ekološkim povrćem, salatom i ribom.

Kontejnerski uzgoj bi se mogao kao dio dodatnog edukacijskog programa ponuditi osnovnim školama.

U osnovnoj školi se stiče baza za cijeli život. Također djeca u toj dobi svjesno prihvaćaju spoznaje o ekologiji i održivom razvoju. Svaka osnovna škola koja ima prostora mogla bi  imati jedan ili više kontejnera za uzgoj. Učenici bi uzgojeno povrće i ribu mogli koristiti za prehranu u školi, ako škole imaju vlastitu kuhinju. Ako to nije slučaj tada bi mogli proizvode prodavati obližnjem restoranu, ribarnici ili trgovini zdravom hranom. Na taj način bi pored znanja o ekološkom i održivom razvoju djeca stjecala praktična iskustva iz trgovine.

Zarađeni novac bi mogli investirati u neki drugi školski projekt, kao pomoć siromašnim učenicima, za proslavu dana škole, financiranje izleta i sl.

Iako gornji video prikazuje kontejnerski uzgoj kao primjer istraživanja u Berlinu, taj način uzgoja bi se mogao komercijalno sa punim uspjehom primijeniti u Republici Hrvatskoj.

Također bi se kontejneri za uzgoj mogli i komercijalno prodavati, jer se oni lako mogu postaviti i u vlastiti vrt.

Kao negativan primjer uzgoja ribe u Republici Hrvatskoj  naveo bi komercijalni uzgoj tuna u kavezima u Jadranskom moru. Taj način uzgoja nije ekološki niti održiv. Riba se uzgaja za strana tržišta, najčešće Japan, a nama se u Hrvatskoj nudi uvežena tuna iz konzervi. Novac zarađuje jedino vlasnik tvrtke za uzgoj i država. Pored tog negativnog aspekta uzgojem tuna u kavezima zagađuje se more. Pored ostatka hrana postoji i biološki otpad kojeg stvaraju ribe, te masne mrlje u moru.

Alternativi tom negativnom načinu uzgoja ribe koja kao “sushi” završi u japanskim restoranima je kontejnerski uzgoj.

Njega možemo opisati u tri riječi: on je ekonomski, ekološki i socijalan.  To znači da obuhvaća sve tri komponente održivog razvoja.

Najveća dva grada u Republici Hrvatskoj su Zagreb i Split. Ti gradovi nemaju vlastitu proizvodnju hrane, te ovise o opskrbi prehrambenim proizvodima.

Gledano jedan korak dalje, u tim gradovima postoji kako mogućnost tako i kapacitet za vertikalnu poljoprivredu i kontejnerski uzgoj hrane.

Investicije u tom pogledu nisu velike, a zaposlili bi se i mladi ljudi.

Projekt uzgoja  bi se mogao integrirati u Program zapošljavanja Europske Unije za  mlađe od 25 godina, koji nosi naziv “Garancija za mlade”.

Tim projektom bi se osigurale volonterske plaće za mlade zaposlenike iz EU fonda, a uzgojeni proizvodi donosili bi čistu dobit, (kada se odbiju porez i troškovi energije).

Postoji poslovica da “svaka kriza nosi sa sobom i šansu”.

Da li ćemo mi tu šansu prepoznati i iskoristiti mogućnosti koje su nam ponuđene ovisi jedino o nama.

Ovo je jedna od više zanimljivih tema objavljenih u mojoj knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „epubli“ (www.epubli.de). Pored standardne (uvežene knjige) izdanje je dostupno i u e-book formatu (PDF).

U lipnju 2026. godine  osnivač tvrtke Elementum Hrvatska gospodin Bojan Pravica prezentirao je u Zagrebu poslovanje tvrtke, mogućnost kupnje investicijskog zlata i srebra te mogućnost lukrativne zarade za one koji se odluče krenuti u poslovanje kao partner ili zaposlenik tvrtke. Najavljena je i nova 5. po redu Elementum akademija, koja započinje u rujnu ove godine! Sve dodatne informacije vezane za kupnju investicijskog zlata i srebra te mogućnosti školovanja na Elementum akademiji možete pogledati na donjem linku:

https://pametnaulaganja.blogspot.com/2026/06/prijave-za-5-elementum-akademiju-u.html