SHARE ECONOMY

„Share economy“ je pojam koji je prvi uveo ekonomist Martin Weitzman (univ. Harvard). On tvrdi da dijeljenjem predmeta i dobara svi povećavamo ekonomski standard. Slijedeća slika nam prikazuje kompliciranu shemu funkcioniranja „share economy“ koju ćemo drugom prilikom pojasniti.

http://wirtschaftslexikon.gabler.de/Definition/sharing-economy.html?extGraphKwId=688938792

Ono šta ću ovaj puta učiniti jest objasniti funkcioniranje „share economy“ riječnikom običnog čovjeka.

„Share ekonomy“ pojednostavljeno znači da predmete i dobra koja stalno ne koristimo dijelimo sa drugim ljudima te tako svi profitiramo. Uzmimo jednostavan primjer. U našoj ulici je izgrađena infrastruktura za brzi internet. Pošto vam je već dojadio vaš spori internet i otvaranje stranica koje ponekad traje i 5 sekundi, odlučili ste sklopiti novi ugovor ugovor s telekomunikacijskim ponuđačem za „brzi internet“. Sada konačno možete surfati brzinom svjetlosti. Jedini problem je taj što internet koristite samo navečer pošto cijeli dan provodite na poslu. Prije nekoliko dana u vašu zgradu se doselila mlada studentica i to baš u stan do vašega.

Nakon formalnog upoznavanja koji je predhodnica dobrosusjedskih odnosa mlada dama vam se požalila da nema internet u stanu te da ga ponekad u toku dana treba.
Vi kao pravi kavalir predložili ste joj da uz simboličnu financijsku naknadu može tijekom dana koristiti vaš internet, pošto vi sada posjedujete super brzi WLAN. Tako je i bilo. Vaša nova susjeda koristila je tijekom dana internet preko vašeg WLANA, a vi ste surfali u večernjim satima. Pošto mlada stedentica povremeno radi preko „studentskog servisa“ uredno vam plaća dogovorenu naknadu za internet.
Na taj način ste novi super brzi internet „podijelili-share economy“ u toku dana kada ga uopće ne koristite, zaradili mali džeparac, a vaša susjeda je za simboličnu naknadu dobila svakodnevni pristup internetu. U poslovnom žargonu ostvarena je „win-win“ situacija.
Naravno pored dijaljenja našeg WLANA i mnogobrojne druge stvari mogu se podijeliti.

„Share ekonomy“ pronalazi plodno tlo u slijedećim područjima:

1. World Wide Web (www.)
   Današnje znanje i informacije možemo konzumirati ne samo preko knjiga, časopisa, novina, TV-a, već i preko interneta. Korisne informacije ili znanje možemo vrlo jednostavno „podijeliti“ putem e-maila ili preko društvenih mreža (facebook, twitter, xing itd.). Od tih informacija profitirate vi kao „pošiljalac“, ali i drugi konzumenti drustvenih mreža u svojstvu „primaoca“. „Share economy“ se danas smatra i elementom web 2.0 - kao važnog društvenog trenda.
   
2. Područje gospodarstva
   U tom području najpoznatija primjena „schare economy“ je dijeljenje automobila ili „car sharing“. Također postoji i dijeljenje skupih muzickih instrumenata.
   Od 2005. godine postalo je atraktivno dijeljenje vrtova odnosno zemljišnjih parcela nazvano „gardensharing“. Također noviji trend obilježava dijeljenje stanova između 2 ili više studenata, dijeljenje kuća za odmor ili vikendica među poznanicima ili čak neznancima. Može se podijeliti mali ribarski brod ili čak velika jahta ako ju neprekidno ne koristite.
   Zadnjih godina je postala atraktivna zamjena ili dijeljenje stanova. Vi želite putovati u Australiju i provesti tamo nekoliko tjedana, međutim nemate dovoljno novca. Tada pronalazite u internetskoj platformi za dijeljenjem stanova osobu koja želi provesti nekoliko tjedana u zemlji i gradu u kojem vi živite. Kada obostrano dogovorite datum posjete postajete sudionici „flat sharing-a“ te za mali novac uživate u dugom godišnjem odmoru.
   
3. Područje poljoprivrede
   U području poljoprivrede „share economy“ je pala na plodno tlo. Moderna poljoprivreda podrazumijeva korištenje skupe mehanizacije. Manja poljoprivredna dobra (OPG) najčešće nisu u mogućnosti kupiti skupe strojeve i mehanizaciju. Međutim „share economy“ priskače i u tom slučaju u pomoć.
   Skupocjene kombajne, kosilice, strajeve za berbu krumpira te drugog povrća možemo „dijeliti“ sa našim susjedima uz dogovorenu financijsku naknadu. Na taj način profitiraju sve strane. Također 2-3 manja poljoprivredna gospodarstva mogu u dogovoru kupiti skupi poljoprivredni stroj te ga zajednički koristiti.
   
4. U području Crowdsourcing-a
   Pored dijeljenja mašina i dobara razvila se strategija dijeljenja „slobodnih ljudskih resursa“ posebice u područjima mikro-poslova. Drugim riječima ako ste korisnik „crowdsourcinga“ tada ćete ponekad obaviti neki mali posao za tvrtku u kojoj radite. U tvrtkama se najčešće „Crowdsourcing“ koristi kod kratkih zahvata u poboljšanju tehnoloških procesa ili kod inovacija. Na taj način tvrtka štedi na angažiranju skupih eksternih stručnjaka, a vi kao „prosument“ imate mogućnost osobno utjecati na dizajn novog proizvoda, vrstu materijala koja se koristi i sl. U „Crowdsourcingu“ za mikro-posao koji ste obavili možete dobiti „financijsku nagradu“ ili ste posao obavili „volonterski“.
   

„Share economy“ je proizišla iz potrebe uštede resursa (sirovina), nedostatka financijskih sredstava, povećanja svijesti o održivosti, ali kao i revolt protiv pretjeranog konzumiranja proizvoda i usluga. Stara hrvatska uzrečica koja govori da se sve može podjeliti osim „automobila i žene“ poprilično je u pravu.
Prošle sam godine s prijateljem bio na jednom predavanju o „share economy“ koje je organizirao „Daimler und Benz Stiftung“. Predavač je bio mladi profesor Dr. David M.Woisetschläger sa tehničkog univerziteta Braunschweig koji nam je na interesantan način prezentirao ekonomiju dijeljenja.
http://blog.daimler.de/2014/12/12/share-economy-wird-besitz-bedeutungslos-2/
Nakon završenog predavanaj koje je održano u sali za konferencije „Mercedes-Benz muzeja“ bili smo pozvani na snack. U ugodnoj atmosferi diskutirali smo o prethodnoj temi. Razgovarajući o „car sharing-u“ moj prijatelj je iznio stav da on svoj privatni automobil ne bi ni u kome slučaju dijelio. Iako se nejgova izjava protivi principima „share economy“ meni ga je bilo lako razumijeti. U Baden-Württembergu je osobni automobil svetinja. On se zaista ne dijeli. U Njemačkoj je svako 5. radno mjesto direktno ili indirektno vezano za automobilsku industriju.
Smatram da će u nadolazećem periodu koje će biti općenito obilježeno nedostatkom resursa te smanjenom kupovnom moći građana „share economy“ dobiti dodatno na važnosti.
Svako od nas može si postaviti pitanje: „Moram li taj proizvod zaista kupiti ili ga mogu iznajmiti, odnosno podijeliti“.
Ja nisam protivnik razvoja i tehnološkog napretka. Međutim u društvu potrošnje u kome se nemilosrdno uništavaju resursi te krade budućnost nadolazećim generacijama osobno zastupam „share economy“ ispred „društva konzuma“!

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj petoj knjizi "IZAZOVI GLOBALIZACIJE U 21. STOLJEĆU"!

Prvi puta knjiga je objavljena u ožujku 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/izazovi-globalizacije-u-%C2%A021-stolje%C4%87u

Dražen Katić

 

"DIE PROPORTION"

"Die Proportion"

35,0 x 50,0 cm

Karton, Bleistift

05.05.2015 Stuttgart

 

https://www.facebook.com/Atelier-DK-Freie-Kunst-320359054835245/

TOPLINA IZ LOKALNIH IZVORA BIOMASE

Clanak je citiran iz online portala "agroklub", dana 13.04.2016

"Istok Hrvatske nekada je bio poznat po drvnoj industriji. Nažalost, proteklih dvadesetak godina, kao i mnoge druge industrijske grane, i ova je gotovo u potpunosti nestala. No, potencijal je tu. Velik je i svakako ga treba iskoristiti.
"Na prostoru županije još uvijek više tisuća hektara nije u sustavu poticaja, čak nije ni prepoznatljivo u smislu njihovog valjanog korištenja. Ljudi zanemaruju to što imaju, a ljubomorno čuvaju. U pravilu, imamo prilično nesređeno stanje sa neprepoznatljivim potencijalom te se moramo kao struka malo više pozabaviti time. Imamo površine i razloge da poljoprivreda pridonese energetskoj učinkovitosti, odnosno i samodostatnosti lokalne zajednice", ističe Andrija Matić, pročelnik UO za poljoprivredu Vukovarsko-srijemske županije.

Brzorastuće vrste drveća pogodne za biomasu

Upravo te površine idealne su za provođenje europskog projekta. Riječ je o kulturama kratkih ophodnji, modernoj poljoprivrednoj djelatnosti koja proizvodi drvnu sječku za dobivanje energije. Riječ je o brzorastućim vrstama drveća koje se ovisno o klimatskim uvjetima, karakteristikama tla i dostupnosti vode sade ručno ili strojno. U Hrvatskoj se sade crna joha, breza, grab, kesten, jasen, bagrem, topola i vrba. Ciljana područja energetskog instituta Hrvoje Požar su Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija.
Željka Fištrek, istraživačica na energetskom institutu Hrvoje Požar ističe: "Organiziramo seminare za poljoprivrednike, upravitelje javnim zemljištem i potencijalne korisnike drvne sječke i peleta."

Na našem području ljudi još uvijek nisu dovoljno upoznati s prednostima koje sa sobom donosi proizvodnja peleta i općenito iskorištavanje biomase. Tek posljednjih desetak godina počinje se intenzivirati poticanje proizvodnje, zahvaljujući integraciji u Europsku uniju.

Pelet upola jeftiniji od lož ulja

Josip Faletar, predsjednik Klastera Slavonski hrast govori: "Sad se polako pokreće svijest ljudi i u ekonomskim razlozima jer je pelet u odnosu na lož ulje jeftiniji u pola, a u odnosu na plin otprilike za PDV. Mi kad kupimo pelet razvijamo naše firme u regionalnom razvoju. Od 100 kubika trupaca, imate 20 kubika parketa, poda ili vrata, a 80% je drvni ostatak. Ako taj ostatak oplemenite, date mu neku dodatnu vrijednost, time se i dodatno zapošljava ljude."
U čitavoj priči ne smije se zanemariti ni ekološka komponenta, koju potenciraju europske politike.
"U usporedbi sa fosilnim gorivima, to je jedan energent koji je čišći, koji je CO₂ neutralan te je zbog toga pogodniji za gradove", ističe Željka Fištrek.

Potiče se domaća proizvodnja

U našim krajevima postoji svojevrsna tradicija grijanja na biomasu, no riječ je o ogrjevnome drvetu.
Pozitivan primjer za ovu priču dolazi iz Vukovara, gdje je gradska tvrtka odlučila kotlovnicu, koja je do tad radila na lož ulje, zamijeniti i prijeći na pelete.
Prelazak na biomasu isplativ je građanima, posebice ustanovama, iz nekoliko razloga. Osim što je sirovina jeftinija, prelazak na nov sustav moguće je u visokom postotku sufinancirati iz Europskih fondova, smanjuje se emisija štetnih plinova, a ujedno potiče domaća proizvodnja."

KOMENTAR:

Pelet kao sirovina za proizvodnju topline je atraktivan posto je jeftiniji od loz uja, ugljena ali i ogrijevnog drva. Medjutim jedino pelet koji se dobije iz brzorastucih vrsta drvca i otpadnog drva je jeftiniji od ogrijevnog drveta. Kod brzorastucih vrsta drveca potreban je oprez. Pokazalo se da su unisteni veliki dijelovi prasuma u juznoj americi bas u borbi za proizvodnju palminog ulja i brzorastucih vrsta drveca. I jedno i drugo su monokulture koje donose dobit koja je manja od stete koja je ucinjena krcenjem prasuma. U Republici Hrvatskoj sadnja brzorastuceg drveca za proizvodnju peleta dovela bi do istog efekta kao i u Juznoj Americi. Domaca vrsta drvece poput hrasta, javora, bukve morala bi se iskrciti da se dobiju povrsine za brzorastuce drvece. To bi generalno dovelo do pojave monokultura u podrucju suma sto je dugorocno veca steta od koristi. Kada govorimo o CO2 neutralnost vrlo je vazno napomenuti da jedino ono posjeceno drvo koje je kao pelet ili ogrijev spaljeno je CO2 neutralno ako se nadomjesti novim drvetom. Neutralno ne postaje cinom sadnje vec kada poraste te apsorbira istu kolicinu CO2 kao posjeceno drvo. Pelet kao sirovina je atraktivan te za prirodu ugodniji od fosilnih goriva, medjutim jedino dok se proizvodi od otpadnog drva. Brzorastuce drvece kao monokultura se pokazaolo kao mac sa dvije ostrice. 

Ugodan dan.

Drazen Katic

ODRŽIVA EKONOMIJA I INDIKATORI ZA MJERENJE ODRŽIVOG RASTA REPUBLIKE HRVATSKE

Ovu temu započinjem citiranim tekstom iz moje prethodno objavljene knjige „Posljednja ruža hrvatska":
„Pojam održivog razvoja prvi puta je zabilježio 1713. u svome djelu "Sylvicultura oeconomica" Hans Carl von Carlowitz u kome govori da"..samo toliko šume smije biti iskrčeno koliko može kroz plansko pošumljavanje ponovo narasti"!
Drugim riječima održivi razvoj znači da smijemo samo toliko eksploatirati obnovljive resurse (sirovine) da se mogu sigurno obnoviti.
Prva međunarodna definicija "održivog razvoja" zabilježena je 1987. u završnom dokumentu UN-a, nazvanom "Naša zajednička budućnost", više poznatom kao "Brundtlandovo izvješće", u kome se navodi: (slobodni prijevod sa njemačkog) ..."Razvoj koji će imati budućnost znači da sadašnja
generacija zadovolji svoje potrebe na način da ne ugrožava mogućnost budućih generacija da i one zadovolje svoje potrebe."
Održivi razvoj se sastoji od tri komponente i vrlo je bitno da su one u ravnoteži:
1. Ekonomska komponenta
2. Socijalna komponenta
3. Ekološka komponenta
Ako bilo koja od tri komponente nadvlada, oslabiti će ostale dvije. Naš planet se nalazi u ravnoteži, a mi to stanje ravnoteže moramo samo podržati.
Održivi razvoj, odnosno održiva eksploatacija je posebno bitna za sirovine koje se sporo obnavljaju, a tu pripada iskorištenje nafte i plina, eksploatacija prašuma, iskorištenje ugljena, iskorištenje radioaktivnih ruda. Mi smo potrošili već danas sirovine budućih generacija tako da moramo radikalno promijeniti način razmišljanja, način proizvodnje, ali i potrošnje dobara i usluga.
Kod održivog razvoja vrlo je bitno voditi računa o racionalnoj upotrebi pitke vode u domaćinstvu i industriji.
Neškodljiva industrija i ekološka poljoprivreda trebaju biti temelj razvoja naše civilizacije. Pored toga ravnopravnu ulogu moraju igrati proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, kao i promet održivim prijevoznim sredstvima (električni automobili, hibridna vozila, električni bicikli, električni motocikli, te električna plovila).

Održivi razvoj podrazumijeva također i jedan poseban način življenja svakog od nas. Umjereno korištenje mesnih proizvoda, racionalna upotreba pitke vode u domaćinstvu, kupovina domaćih, a ne uvoznih proizvoda, minimiziranje kupljene ambalaže, isključivanje "stand-by" modusa za električne uređaje prilikom odlaska na spavanje, korištenje štedne rasvjete (LED) itd.
Također svaki fotonaponski sustav za proizvodnju električne energije i za grijanje su doprinos održivom razvoju!

Održivi razvoj znači i ponekad ostaviti automobil na parkiralištu ili u garaži, te otići u kupovinu biciklom ili pješice.
U zadnjih 200 godina potrošili smo resurse budućih generacija, doveli zemlju do globalnog zagrijavanja i prouzročili efekt staklenika. Klima se na planetu poremetila."
U zemljama Europske Unije pojam održivog razvoja vrlo je poznat i raširen. U najmanju ruku teoretski. Međutim prakticiranje održivog razvoja ide nešto teže.
„Statista" (www.statista.com) nam pokazuje koje 4 europske zemlje proizvode skoro 2/3 ukupnog elektrootpada u Europskoj Uniji (podaci iz 2010. godine):

Njemačka 22,2%
Italija 16,6%
Velika Britanija 13,7%
Francuska 12,4%

Elektrootpad se najčešće izvozi u afričke zemlje gdje se reciklira te nereciklirani dio spaljuje ili ostavlja odbačen u prirodi. Na taj način se pridonosi "ne-održivom" razvoju našeg planete.



„Statista" nam dalje pokazuje koliko se često potrošač kod kupovine hrane ili pića odlučuje za kupovinu proizvoda iz održivog uzgoja (Njemačka 2009.):

Uvijek – 3%
Često – 24%
Ponekad – 40%
Rijetko – 19%
Nikad – 14%

„Statista" obrađuje i razmišljanje mlade generacije u Europskoj Uniji postavljajući slijedeće pitanje:
Da li si ikad razmišljao da li tvoj način života ili općenito ponašanje našeg društva može imati negativne posljedice za druge ljude ili za prirodu?

Da, o tome sam već razmišljao – odgovorilo je 64% mladih ispitanikaNe, o tome još nisam razmišljao – odgovorilo je 34% mladih ispitanikaBez odgovora – odgovorilo je 2% mladih ispitanika

„Statista" nam dalje prikazuje koliko nam je kao potrošačima bitno kod kupovine proizvoda da proizvodi dolaze iz održivog uzgoja, odnosno ekološke proizvodnje (podaci 2014.):

Dječja hrana – 37%
Meso, riba, salama – 29%
Voće i povrće – 27%
Kruh i peciva – 26%
Gotova jela – 25%
Mliječni proizvodi – 21%
Razna pića – 16%

Hrana za životinje – 15%

Proizvodi za njegu tijela – 14%
Proizvodi za higijenu – 14%
Proizvodi za domaćinstvo – 8%
Ostali prehrambeni proizvodi – 16%

Tražeći po internetu teme koje službeno obrađuju održivi razvoj u Republici Hrvatskoj naišao sam na slijedeće:

1. Na službenoj stranici Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH stoji:
   Republika Hrvatska je podržala Agendu 21 i Plan djelovanja koji su usvojeni 1992. na Konferenciji UN-a o okolišu i razvoju, te preuzela obveze koje proizlaze iz Milenijske deklaracije i Milenijske razvojne ciljeve usvojene na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 2000. Republika Hrvatska sudjelovala je i na konferenciji UN-a o održivom razvoju 2012. godine i podržala je zaključni dokument konferencije „Budućnost kakvu želimo".
   http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/globalne-teme/odrzivi-razvoj/
   

2. Službena stranica Ministarstva turizma RH:
Predstavljen regionalni projekt „Održivi razvoj turizma u Jugoistočnoj Europi"
ZAGREB, 4. 3. 2014.
U prostorijama Ministarstva turizma predstavljen je regionalni projekt „Održivi razvoj turizma u Jugoistočnoj Europi", kojega u Republici Hrvatskoj provodi Hrvatski centar za čistiju proizvodnju, a pod pokroviteljstvom UNIDO-a (Organizacija UN-a za industrijski razvoj - United Nations Industrial Development Organisation), što je dio krovnog projekta „Jačanje regionalne suradnje i umrežavanja s ciljem osnaživanja suradnje i promicanja prijenosa znanja te prilagodbe resursno i energetski učinkovite proizvodnje (RECP) u zemljama Jugoistočne Europe". Više možete vidjeti pod slijedećim linkom: http://www.mint.hr/default.aspx?id=12926
Održivi razvoj ne možemo promatrati poput trenda ili prolazne mode. On nije filozofija ili politika. Održivi razvoj je način življenja svakog od nas.
Održivi razvoj je put kojim spriječavamo destrukciju i uništenje planeta na kome živimo. To je put koji omogućava racionalno korištenje sirovina, put koji učvršćuje i podupire međugeneracijsku solidarnost.
Održivi razvoj nas udaljava od masovne (megalomanske) proizvodnje proizvoda i dobara, ali nam istovremeno omogućava umjereno i dugoročno uživanje u „potrebnim" proizvodima i dobrima.
Prakticiranje održivog razvoja započinje već u vrtiću, nastavlja se u školi, kasnije u tvrtci ili koncernu, a kruna takvog načina življenja postiže se u trećoj dobi.

Održivi razvoj u Republici Hrvatskoj ima vrlo veliku važnost kako u području očuvanja prirodnih ljepota, racionalnom korištenju prirodnih resursa, tako i u području brige i zbrinjavanja starijih i nemoćnih osoba, zapošljavanju mladih te brizi za predškolsku generaciju.

Ekonomija Republike Hrvatske nalazi se trenutačno na samome dnu. Daljnji pad ekonomije doveo bi do nelikvidnosti države i državnog bankrota.
Vrlo važno pitanje za sve nas je: Kako pokrenuti ekonomski razvoj Republike Hrvatske?
Ekonomiju Republike Hrvatske možemo usmjeriti u pravcu "Održive ekonomije" ili je dalje držati na kursu "Klasične neoliberalne ekonomije" koja se polako samourušava. Održiva ekonomija ima u Hrvatskoj potencijal, preduvjete i perspektivu.
Održivu ekonomiju možemo sagledati kroz slijedeći primjer!
Tvornica "XY" bavi se proizvodnjom proizvoda i na taj način sudjeluje u ekonomskom razvoju Republike Hrvatske. Zapošljava 50 radnika koji stanuju u bližoj okolici tvornice. Tvornica za proizvodnju proizvoda koristi sirovine iz Republike Hrvatske premda ih nešto skuplje plaća od sirovina iz uvoza. Gotove proizvode visoke kvalitete većinom izvozi u Europu, Aziju i Ameriku. Jednim dijelom tvornica proizvodnjom pokriva i potrebe Republike Hrvatske. Tvornica "XY"ostvaruje svake godine dodatnu dobit. Dodatna dobit se investira u daljnji razvoj, kupovinu najmodernijih strojeva i opreme, te socijalne projekte. Tvornica ima vlastiti vozni park od 5 automobila srednje klase od kojih su dva "Smarta na električni pogon". U augustu 2014. tvornica je zbog izuzetno dobrog poslovanja ostvarila nadprosječnu dobit (ekstra profit). Jedan dio te dobiti podijeljen je recipročno na sve zaposlenike tvornice. Na taj način je omogućeno da "roditelji zaposlenici" mogu svoju djecu nesmetano opskrbiti sa školskim knjigama i priborom za novu školsku godinu.
Prošle godine tvornica "XY" je financijski pomogla dovršenje gradskog vrtića. Na taj način je roditeljima zaposlenicima, ali i drugim građanima otvorena dodatna perspektiva u zbrinjavanju djece najmlađe dobi. Tvornica isplaćuje redovito plaće svojim zaposlenicima. Bolovanja radnika su gotovo na minimumu. Tvornica "XY" financijski nagrađuje svoje radnike u području inovacija i unapređenja tehnološkog procesa.
Proizvodi tvornice u skladu su sa svim europskim i svjetskim standardima. Posebno se pažnja poklanja ekološkoj komponenti proizvedenih proizvoda, te zaštiti radnika na radu i zaštiti okoliša.
Tvornica "XY" planira za iduću godinu od ostvarenog profita financirati mali "Eko park" koji bi bio na uživanje građanima i zaposlenicima tvornice. O održavanju parka brinuli bi se članovi obližnje ekološke udruge.
Navedeni primjer tvornice "XY" koja sudjeluje u Održivoj ekonomiji je naravno modificiran. Međutim on jasno pokazuje da pored ekonomske komponente (profit), tvornica ostvaruje socijalnu komponentu (financijsko nagrađivanje radnika, proporcionalnu raspodjelu ekstra dobiti, zufinanciranje gradskog vrtića, planirana izgradnja "Eko parka"), te jasno izraženu ekološku komponentu (ekološko proizvedeni proizvodi, zaštita okoliša)!
Iz navedenog primjera jasno je vidljivo da Održiva ekonomije nije "nemoguća misija". Ona nudi perspektivu kako sadašnje tako i nadolazećih generacija. Održiva ekonomija ne uništava prirodu već se pažljivo koristi njenim resursima. Ona se brine za svoje zaposlenike i sugrađane. Održiva ekonomije nije megalomanska proizvodnja proizvoda već redovita isporuka naručenih proizvoda. 
 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Prvi puta knjiga je objavljena u veljači 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/odr%C5%BEiva-ekonomija-republike-hrvatske

Dražen Katić