PISMO I ODGOVOR!

Clanak je citiran iz online portala "HAZUD", 28.04.2015

http://www.hazud.hr/dragovoljac-domovinskog-rata-uputio-je-otvoreno-pismo-potpredsjedniku-hrvatske-vlade-prof-dr-branku-grcicu/#comment-1433

Dragovoljac Domovinskog rata uputio je Otvoreno pismo potpredsjedniku hrvatske Vlade prof. dr. Branku Grčiću

Datum objave; 28. travanj 2015/Dražen Katić 

Otvoreno pismo potpredsjedniku hrvatske Vlade prof. dr. Branku Grčiću u vezi fotografije koja je cirkulirala internetom. Na fotografiji je  uniformirana  osoba za koju se u medijima  nagađalo nalazi li se na njoj dr. Branko Grčić.  Iz hrvatske Dijaspore prof. dr. Branku Grčiću upućeno je otvoreno pitanje.  Pismo prenosimo u cijelosti! 
Dražen Katić; Poštovani profesore Grčić molim Vaš odgovor!

Poštovani prof.dr. Grčić,

zovem se Dražen Katić. Dragovoljac sam Domovinskog rata.
Zadnjih dana u društvenim mrežama i raznim portalima kruži slika uniformiranih osoba u odorama vojske SAO Krajine. Autori teksta u portalima tvrde da se i Vi nalazite na toj slici. Točnije prva osoba sa desne strane!
Meni je osobno teško povjerovati da je to tako. Vi ste ugledni profesor sa Splitskog fakulteta, bivši dekan, a zadnje nepune 4 godine obnašate dužnost potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske. Danima sam se dvoumio da napišem ovo pismo i uvjeravao sam sebe da se opet radi o nekoj “novoj sapunici”.

Surfajući po internetu naišao sam na facebooku profil pod Vašim imenom i prezimenom na kome se nalazi i Vaša novija slika.

19.04.2015 na tom profilu objavljen je post u kome se nalazi odgovor na “spornu fotografiju u odorama”. Nekoliko sam puta pročitao taj post i što sam ga duže čitao bio mi je manje jasan. Danas sam donio odluku da Vam se osobno obratim i definitivno razriješim moju dilemu.
Post na Vašem profilu pisan je u trećem licu tako da mi nije jasno tko ga je sročio.

Post navodi: “…pojavi se uvijek ista lažna i grozomorna vijest o tome da je potpredsjednik Grčić tijekom Domovinskog rata napustio Split i Ekonomski fakultet i otišao na barikade, Beograd i tko zna gdje još. Pa se pet godina poslije, po završetku rata vratio u Split, i eto, kao da se ništa nije dogodilo, nastavio raditi na Ekonomskom fakultetu. Da nije tako grozomorno, bilo bi smiješno.”

Naravno ako takve izjave nisu istinite i ne mogu se dokazati, pripadaju u područje klevete za koje su propisane zakonom Republike Hrvatske određene sankcije, a najčešće novčana kazna. Da li ste gospodine profesore napuštali Ekonomski fakultet u Splitu u  spomenutih 5 godina može provjeriti svaki novinar pa mi nije jasno da to dosad nije učinjeno.

Dalje Vaš post navodi: “…Anonimnost autora takvih tekstova i nikad objavljeni naši demantiji ukazuju da je jedini cilj bio grubo podmetanje”.

Osobno smatram da anonimni autori nisu vjerodostojni kod šire čitalačke publike. Neobjavljivanje Vašeg službenog demantija od strane medija profesore Grčić govori o jednostranom i neprofesionalnom novinarstvu. Shodno tome ja Vam nisam želio uputiti anonimno pismo, već moja pitanja postaviti otvoreno i potpisano mojim imenim i prezimenom.

U nastavaku  Vašeg posta slijedi: “A demanti je vrlo jednostavan: Prof.dr.sc. Branko Grčić cijeli svoj život živi samo i isključivo u Republici Hrvatskoj. Od prosinca 1987. pa sve do dolaska u Vladu RH u prosincu 2011. bez iti jednog dana prekida ili odsutnosti radi na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Od asistenta do redovitog profesora u trajnom zvanju, pa sve do funkcije dekana Fakulteta s koje je i otišao na poziciju potpredsjednika Vlade RH. Za osobu s takvom karijerom lako je provjeriti ove činjenice. Jednim jedinim pozivom Ekonomskom fakultetu u Splitu. Baš se pitamo zašto ti anonimni autori nisu posegnuli za tim jednostavnim alatom.”

Poštovani profesore Grčić,

kao što sam već naveo i ja se zalažem prvo za provjeru činjenica, a tek onda za ozbiljno pisanje. Međutim činjenica da je netko zaposlenik fakulteta ne znači istodobno zabranu slobode kretanja. Zaposlenici fakulteta u Republici Hrvatskoj od tajnice pa sve do dekana imaju pravo na 30 ili više dana godišnjeg odmora, pravo na neradnu subotu, nedjelju i praznike te pravo na korištenje bolovanja u slučaju da to osobni liječnik pismeno potvrdi.
Nemojte to uzeti osobno, ali svaki zaposlenik Ekonomskog fakulteta u Splitu je imao i ima pravo u svoje slobodno vrijeme raditi što želi i kretati se gdje želi ako mu nije izrečena sudska zabrana napuštanja stana ili mjesta (grada) u kome živi.

Dalje Vaš demant navodi: “Jasno je da tako i sve ostale tvrdnje, klevete, lažne konstrukcije, podmetnute fotografije s kojekakvim spodobama…”
Pretpostavljam da pod navedenim smatrate fotomontažu u slučaju “sporne fotografije” koja prikazuje osobe u uniformama SAO krajine!

Poštovani profesore želio bih uz Vaše dopuštenje postaviti nekoliko završnih pitanja!

1. Nalazite li se Vi  na spornoj fotografiji kao što to tvrde mnogobrojni mediji?

2. Ako se ne nalazite na spornoj fotografiji, je li  ta fotografija “fotomontaža”?

3. Ako se ne nalazite na spornoj fotografiji hoćete li tužiti internet portale za klevetu?

4. Ako se nalazite na spornoj fotografiji, koja je bila Vaša motivacija da se slikate u “odori SAO Krajine s oružjem”?

Kraj Vašeg posta navodi: “…te razni drugi nestašluci razigranih anonimnih autora postaju bespredmetne i ostaju samo dio “predizbornog cirkusa” koji je očigledno već počeo.!”

Poštovani profesore,

Vi u cijelom postu govorite o anonimnim autorima i ako kao i ja znate da su mnogobrojni internet portali objavili “spornu fotografiju” te Vas zbog nje i prozvali. Ja u ovom e-mailu govorim isključivo o tekstovima koji su objavljeni u raznim hrvatskim portalima te potpisani imenom i prezimenom autora. Shodno tome “anonimnost” o kojoj Vi pišete te termin “predizborni cirkus” su samo manevar u kome želite umanjiti težinu Vaše situacije koja je nastala objavom fotografije.
Ja sam kao vrlo mlad čovjek dobrovoljno otišao na ratište braniti moju Domovinu. Mnogi moji suborci su pali za hrvatsku slobodu.

Poštovani profesore,
ja Vas molim da mi odgovorite na gore četiri postavljena pitanja.
Ne želim živjeti u sumnji da je naša borba za hrvatsku slobodu bila uzaludna!

Unaprijed hvala!

Dražen Katić


Odgovor u pismenoj formi prof.dr. Grčića je stigao 27.04.2015. Citiran je doslovno kako slijedi:

Poštovani g. Katić,

Hvala na Vašem upitu i prilici da Vas upoznam s činjenicama koje demantiraju gruba podmetanja kojima sam izložen. Hrvatska je moja Domovina, pola moje obitelji su hrvati, ja se osjećam politički hrvatom jer sve što sam u životu radio i danas radim, radim isključivo i jedino u interesu Republike Hrvatske. To znaju moji prijatelji, kolege, moji studenti i mnogi drugi koji me poznaju. Dakle, odgovori na vaša pitanja su:

1. NE!
2. Mene na toj slici NEMA NITI ME JE IKAKO MOGLO BITI! Čak niti na toj kako ste rekli „fotomontaži“. Rasprave na internetu pokazale su da je ovo podmetanje poprilično traljavo i da je na slici nekakva četnička skupina s Drine, s prostora Bosne i Hercegovine predvođena samozvanim vojvodom Mitar Maksimović Manda (grozno!!!) Ako ste bili na mojoj facebook stranici i gledali sve te komentare vjerojatno ste uočili i taj…Hvala dobronamjernim ljudima koji su se potrudili!!!!
3. Za sada, neću tražiti nikakvu sudsku zaštitu. Ne želim sam sebi stvarati nove neugodnosti. Evo, promislite da ste u mojoj situaciji, nakon što ste javno otklonili bilo kakvu sumnju da ova grozomorna podmetanja imaju ikakav doticaj s istinom, uz potporu mnogih dobronamjernih ljudi ali i institucija koje su stale na stranu istine, da li biste dalje sebe izlagali takvom stresu i nelagodi.
4. Ovo pitanje je bespredmetno.

Dakle, kao što sam i ranije već rekao, kada ste sigurni u sebe i ono što ste u životu činili i što činite, a to je uvijek pošteno, za ljude, protiv zla bilo koje vrste - istina je jednostavna i lako dokaziva.

Hvala Vam na razumijevanju koje ste pokazali zbog neobjavljivanja mojih i Vladinih službenih demantija od strane medija koji su plasirali te grozne „tvrdnje“. Nažalost, profesionalne udruge neprofesionalnih medija „s ruba“ novinarstva nisu reagirale na ovako eklatantno kršenje temeljnih normi ponašanja. Govorim to siguran u činjenicu da su novinari s ovih portala mogli „jednim telefonskim pozivom“ provjeriti navode iz tih grozomornih optužbi, a nisu. Zašto? Da bi deset puta izgovorena laž možda postala istinom? Ili bar da bi ljudi posumnjali u vjerodostojnost čovjeka izloženog takvoj agresiji?

Sve to sam demantirao, a stalno mi se javljaju i ljudi koji ukazuju na ta podmetanja.

Ako ste pratili objave na Facebooku, mogli ste pročitati i mnoga svjedočanstva građana koji me poznaju, koji su me sretali i dobro znaju da sam cijelo vrijeme, do dolaska u Vladu RH, još od 1987. kada sam se zaposlio na Ekonomski fakultet bio u Splitu. Odbacujući grube neistine, priopćenjem se oglasio i splitski Ekonomski fakultet na mrežnim stranicama http://www.efst.unist.hr/, a što su mediji (Slobodna Dalmacija, prije svih) i prenijeli i što Vam prilažem u privitku.

Poštovani gospodine Dražene ovo je jedina istina. Vama skidam kapu što ste, kako kažete, kao mladić otišli u rat i branili domovinu. Nas profesore na faksu su rasporedili u civilnu zaštitu i radili smo taj svoj posao. Nismo bili izloženi ni blizu onome što ste vi prošli. Zato svaka čast. Sada je na svu sreću rat iza nas i Hrvatska već godinama sigurno brodi u bolju budućnost. Ja duboko vjerujem u tu bolju i bogatiju budućnost Hrvatske kao i da sam i ja tome dao barem mali doprinos pošteno i odgovorno radeći svoj posao, i prije i danas dok obnašam ovu visoku dužnost. I bez obzira na kritike da stvari idu sporo, siguran sam da smo napravili veliki pomak i udarili dobre temelje oporavku gospodarstva, zapošljavanju naših ljudi, posebno mladih. Ako su to ciljevi za koje ste se i vi borili, vjerujte na istom smo tragu.

I još nešto. Niti javno a niti u ovom pismu vama ne želim poimenice spominjati moje rođake koji su zajedno s vama izravno branili Hrvatsku. Neki od njih su bili i najistaknutiji, a danas su visoko pozicionirani časnici Hrvatske vojske u mirovini. Oni jako dobro znaju životni put mene i moje obitelji, pa i za vrijeme Domovinskog rata. Puno puta mi je palo napamet kako bi njihova riječ brzo i jednostavno otklonila ovakve neugodne sumnje. No, nikad nisam posegnuo za njima jer sam uvjeren da je u ovom slučaju istina tako jednostavna i da ću se za istinu izboriti sam.

Srdačan pozdrav!!!

Branko Grčić

"DIE BLAUE SCHNEELANDSCHAFT"!

"Die blaue Schneelandschaft"

32,0 x 46,0 cm

Papier, Acryl

09.05. 2015 Stuttgart

Link "ATELIER DK – Freie Kunst":

https://www.facebook.com/Atelier-DK-Freie-Kunst-320359054835245/

MODERNO ROBOVLASNIŠTVO U 21. STOLJEĆU

Robovlasništvo možemo definirati kao stanje u kome se jedna ili više osoba nalazi u vlasništvu druge ili drugih osoba. Osobi koja je u poziciji „roba“ najčešće je oduzeta sloboda kretanja. U robovlasništvu antike te kasnije srednjeg vijeka „robove“ su njihovi vlasnici koristili za vlastite potrebe te ih također prodavali, iznajmljivali ili poklanjali. Djeca „robova“ su već rođenjem postajali robovi i vlasništvo svoga gazde.

Oblici modernog robovlasništva!

Robovlasništvo današnjeg doba javlja se u nekoliko temeljnih oblika. Četvrti artikal Europske konvencije za ljudska prava zabranjuje robovlasništvo. Moderno robovlasništvo se danas najčešće pojavljuje u slijedećim oblicima:

• prisilna prostitucija
• prisilni rad
• dječji rad
• regrutiranje djece vojnika
• prisilno prosjačenje

Smatra se da danas u svijetu postoji više robova nego ih je ikad bilo u ljudskoj povijesti. U 104§ austrijskog kaznenog zakona stoji da će se „robovlasništvo“ kazniti kaznom zatvora od 10 do 20 godina, a u njemačkom zakonu koji definira prisilni rad §233, prisilnu prostituciju §232, lišenje slobode §235 dStGB „robovlasništvo“ će se kazniti kaznom zatvora od 6 mjeseci do 10 godina.
Deutsche Welle u svom članku od 17.11.2014 navodi: „U svijetu danas živi oko 36 milijuna modernih robova. Većina ih živi u Indiji, otprilike 14 milijuna. U studiji koju je izradila australijska organizacija „Walk Free“ navodi se da je moderno robovlasništvo zabilježeno u 167 ispitanih zemalja, a više od polovice modernih robova pored Indije živi u Kini (3,2 milijuna), Pakistanu (2,1 milijun), Uzbekistanu (1,2 milijuna) i Rusiji (1,1 milijun). Nakon tih zemalja dolaze Nigeria, Demokratska Republika Kongo, Indonezija, Banglades i Tajland. Deutsche Welle dalje navodi da u Europi danas postoji više od 500.000 žrtava robovlasništva. Na samom vrhu modernog robovlasništva nalaze se Bugarska, Češka i Mađarska. Predvodnica euroazijskog kontinenta je Turska sa 185.500 modernih robova“ navodi Deutsche Welle.
Da potkrijepimo objavljeni članak Deutsche Welle, pozabaviti ćemo se na tranutak službenom statistikom „Statiste“ o prvih 25 zemalja u svijetu sa najvećim brojem modernih robova u 2014. godini (statista.com):

1. Indija – 14.285.700
2. Kina – 3.242.400
3. Pakistan – 2.058.200
4. Uzbekistan – 1.201.400

5. Rusija – 1.049.700
6. Nigerija – 834.200
7. Demokratska Republika Kongo – 762.900
8. Indonezija – 714.100
9. Bangladeš – 680.900
10. Tajland – 475.300
11. Sudan – 429.000
12. Egipat – 393.800
13. Etiopija – 389.700
14. Tanzanija – 350.400
15. Irak – 345.900
16. Iran – 336.700
17. Vijetnam – 332.200
18. Meksiko – 266.900
19. Filipini – 261.200
20. Sirija – 258.200
21. Haiti – 237.700
22. Japan – 237.500
23. Myanmar – 231.600
24. Nepal – 228.700
25. Gana – 193.100

Focus online u svome članku od 13.10.2013 navodi: „U EU živi gotovo 900.000 modernih robova.“ Kakva je raspodjeljenost modernog robovlasništva po članicama Europske unije nisam uspio pronaći.
„Statista“ nam dalje pokazuje kolika je bila dobit u svijetu u milijardama dolara od prisilnog rada (2014):

http://de.statista.com/infografik/2327/jaehrliche-gewinne-aus-zwangsarbeit-in-milliarden-dollar/

1. Azija i pacifik – 51,8 milijardi $
   
2. Industrijske nacije (uključujući EU) – 46,9 milijardi $
   
3. Zentralna i jugoistočna Europa te GUS države – 18 milijardi $
   
4. Afrika – 13,1 milijarde $
   

5. Latinska Amerika i Karibik – 12 milijardi $
   
6. Srednji Istok – 8,5 milijardi $
   

Europska komisija (GD) je 15. 04. 2013. objavila prvo izvješće o trgovini ljudima (modernim robovima) u Europskoj uniji za 2008., 2009., i 2010. godinu. U izvješće je bilo uključeno svih tadašnjih 27 članica Unije. Po podacima Internacionalne radne organizacije 880.000 ljudi u Europskoj uniji bile su žrtve prisilnog rada te prisilne prostitucije.
Utvrđeni podaci su kako slijedi: http://europa.eu/rapid/press-release_IP-13-322_de.htm



Žrtve:

1. Ukupan broj utvrđenih i pretpostavljenih žrtava iznosio je u 2008. godini 6.309, u 2009. godini 7.795, a u 2010. godini 9.528. Promatrajući te tri godine porast broja žrtava iznosio je 18%.
   
2. Od ukupnog broja žrtava 68% bile su žene, 17% muškarci, 12% djevojčice i 3% dječaci.
   
3. Od ukupnog broja žrtava u te tri godine 62% je bila prisilna prostitucija. Prislini rad je iznosio 25%, a nasilno oduzimanje organa, trgovina djecom i prisilno činjenje kaznenih dijela iznosilo je 14%.
   
4. Žrtve su bile 61% iz zemalja članica Europske unije, 14% iz Afrike, 6% iz Azije i 5% iz Latinske Amerike.
   
5. Većina žrtava iz zemalja Europske unije potječu iz Rumunjske i Bugarske.
   
6. Većina žrtava iz ne-europskih zemalja potječu iz Nigerije i Kine.
   
7. Broj „boravišnih dozvola“ za žrtve koje potječu iz ne-europskih zemalja porastao je iz 2008. godine (703) na 1.196 dozvola u 2010. godini.
   

Tgovina ljudima:

1. Ukupan broj osumnjičenih „trgovaca ljudima ili organizacija“ u Europskoj uniji smanjio se od 2008. do 2010. godine za 17%.
   
2. 75% osumnjičenih „trgovaca ljudima“ bile su muške osobe.
   
3. U tri promatrane godine 84% osumnjičenih „trgovaca ljudima ili organizacija“ djelovale su u području prisilne prostitucije.
   
4. Ukupan broj sudskih sporova zbog „trgovine ljudima“ smanjio se izmedju 2008. i 2010. godine za 13%.
   

U govoru nazvanom „Više ne robovi, već braća i sestre“ papa Franjo je 1.siječnja 2015. godine povodom Svjetskog dana mira pozvao potrošače da bez obzira na uštedu ne kupuju proizvode koje izrađuju moderni robovi. Papa je osudio „rastuću nesreću u kojoj ljudi izrabljuju ljude“, posebice prostituciju, regrutiranje djece vojnika i robovskog rada u tvornicama. Papa je također u kritici nadodao da je zajednički izvor modernog ropstva „korupcija tj. ljudi koji su spremni učiniti bilo što za financijsku dobit“! Dalje je papa Franjo u svom govoru nadodao da rad modernih robova i trgovina ljudima „često zahtjevaju suučesništvo posrednika“ osuđujući pritom one koji su „zaduženi za provođenje zakona, državne službenike, civilne ili vojne institucije“. Papa je u govoru pozvao na suradnju između svih zemalja kao bi se provela borba protiv „međunarodne mreže organiziranog kriminala“ te protiv modernog robovlasništva.
Primjer modernog robovlasništva i organiziranog kriminala u području „prosjačenja“ naveo sam u mojoj prethodnoj knjizi „Održiva ekonomije Republike Hrvatske“:
"U zadnje dvije godine učestala je pojava "organiziranog prosjačenja Roma" pretežno iz Rumunjske koji svakodnevno opsjedaju glavnu ulicu u Štutgartu "Königstraße". Usprkos mnogobrojnim pritužbama građana glavnom gradonačelniku grada gosp. Huhn-u (stranka zelenih) organizirano prosjačenje se nastavlja. Nadam se da će se toj pojavi koja opterećuje sve nas stati na kraj. Za vrijeme prošlog mandata CDU-a u gradu Štutgartu pojave organiziranog prosjačenja nije bilo i o tome se vodilo posebno računa."
Prosjačenje u gradu Štutgartu nije samo kazneno djelo "organiziranog prosjačenja". To kazneno djelo ima obilježje modernog robovlasnistva, odnosno ono se manifestira kroz prisilno prosjačenje, fizičko kažnjavanje prosjaka koji imaju premalu "dnevnu dobit", oduzimanje putovnice prosjacima i sl.
Iza cijelog organiziranog prosjačenja u gradu Štutgartu stoje dobro organizirane kriminalne skupine iz Rumunjske i Bugarske koje pored prosjačenja nerijetko posreduju i u "prisilnoj prostituciji". Zašto se toj pojavi do danas nije stalo na kraj meni nije poznato. Ljudska prava koja toliko rado propagira "Stranka zelenih – Bündnis 90/Die Grünen“ ne znači zatvaranje očiju pred modernim robovlasništvom u slučaju koji sam upravo opisao.
Protestantska crkva u Štutgartu je napravila mali, ali odlučujući korak u borbi protiv „prostitucije“ i „prisilne prostitucije“. Procjena je da u Štutgartu oko 4.000 žena zarađuje novac prostitucijom. Nerijetko se radi o prisilnoj prostituciji koju nije lako dokazati, a žrtve zbog nepoznavanja jezika i straha od deportacije taje prijavu policiji.
Protestantska crkva uskoro u Štutgartu otvara „sigurnu kuću“ u kojoj će se moći skloniti osobe koje žele prestati sa prostitucijom ili osobe koje obavljaju taj posao u vidu zanimanja, a žele „predahnuti“ od posla. Hvale vrijedna akcija Protestantske crkve će omogućiti lakše razotkrivanje prisilne prostitucije te na taj način efektivno pomoći žrtvama tog oblika modernog robovlasništva.

Moderno robovlasništvo mjeri se „Global Slavery Index-om“.

Ono što mi kao „obični građani“ možemo učiniti u borbi protiv modernog robovlasništva je u prvom redu bojkotirati kupovinu proizvoda koji dolaze iz zemalja u kojima je vrlo visok Global Slavery Indeks.

Svi oni građani koji su politički angažirani, a posebice oni koji su članovi državnih vlada morali bi neumorno upućivati na pojavu modernog robovlasništva.

Robovlasništvo je službeno već odavno ukinuto. Međutim mi danas imamo više robova nego što ih je ikada na planetu bilo.

Svaki čovijek je rođen kao slobodno biće i treba tako i živjeti.

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj petoj knjizi "IZAZOVI GLOBALIZACIJE U 21. STOLJEĆU"!

Prvi puta knjiga je objavljena u ožujku 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/izazovi-globalizacije-u-%C2%A021-stolje%C4%87u

Dražen Katić

Prodaja Podravke rizična za hrvatsko selo!

Clanak je citiran iz online portala "Deutsche Welle - Hrvatska", dana 27.04.2016

http://www.dw.com/hr/prodaja-podravke-rizi%C4%8Dna-za-hrvatsko-selo/a-19215239

"Hrvatska vlada želi prodati državni udio u prehrambenoj industriji Podravci. To bi se moglo loše odraziti na hrvatsko gospodarstvo, upozoravaju stručnjaci. Smatraju da bi Podravka mogla biti pokretač nacionalnog agrara.

Posljednje najave reformskih poteza hrvatske vlade uključuju nekoliko sektora poput zdravstva, javne uprave, školstva i drugih, ali i privatizaciju državne imovine u nizu poduzeća. Ovom prilikom obratit ćemo pozornost na državni udio i ulogu u firmama od strateškog značenja za poljoprivredu i srodne djelatnosti, između kojih su se na vladinu popisu našli Podravka, Hrvatske šume, Petrokemija, Nacionalna veletržnica i veletržnica Opuzen. Rasprodaja bi jednokratno riješila dio proračunskog deficita, no njome bi se također eliminirale značajne šanse za oporavak i opći razvoj hrvatskog agrara.
Nakon zahtjeva desetaka drvoprerađivača iz Hrvatskog drvnog klastera – odreda privatnih poduzeća – da vlada nipošto ne privatizira Hrvatske šume i tako ne ugrozi stabilnost tržišta koje predstavlja 10,4 posto nacionalnog izvoza, premijer Tihomir Orešković izjavio je da do te prodaje ipak neće doći. Tim više su prema tržištu dionica isturene Podravka i Petrokemija, međutim, dvije zacijelo najveće preostale poluge državne poljoprivredne politike, ako govorimo o industrijskim subjektima. Nažalost, i dvije također nedovoljno iskorištene poluge, ako hrvatsku praksu usporedimo s onom na zapadu EU-a.

Žila kucavica hrvatske ekonomije

DW je već pisao o pritiscima kreditora na Petrokemiju radi forsiranja privatizacije. A prehrambeni gigant Podravka tek dolazi u prvi plan, nakon dužeg razdoblja mira. Država je vlasnik kontrolnog paketa od 25,4 posto, dok su najkrupniji suvlasnik mirovinski fondovi s 42, a pritom valja uzeti u obzir i da bi s nedavno prizivanom mogućnošću nacionalizacije drugog stupa mirovinske štednje i taj dio Podravke mogao dospjeti u državne ruke, odnosno pod kontrolu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. S druge strane, ne zna se što bi se vremenom moglo dogoditi ako neki inozemni konkurent otkupi tu koprivničku kompaniju s preko 500 proizvoda, kao što su Vegeta, Čokolino, Studenac, Lero, Eva.

Goran Đulić, ekonomist iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID), te analitičar hrvatske poljoprivredne politike, mišljenja je da Podravkino poslovanje samo po sebi dovoljno govori o značenju te kuće po nacionalni agrar. „Treba sagledati tri presudne cjeline: prva nam pokazuje da je tvrtka ostvarila neto dobit od 400 milijuna kuna u prošloj godini, s gotovo 30 posto prihoda na tržištima srednje Europe i zemalja bivšeg SSSR-a, uz strukturu prihoda temeljenih na vlastitim brendovima od čak 88 posto“, rekao nam je Đulić.
Drugi se važan aspekt, po njegovu mišljenju, odnosi na opisanu vlasničku strukturu kojoj na državnoj strani treba pribrojiti i nešto trezorskih dionica, pa biva jasno da je Podravka suštinski u više nego dvotrećinskom vlasništvu hrvatskih građana, čime ona predstavlja žilu kucavicu domaće ekonomije. Treće, pak, jest činjenica da je Podravka najveći otkupljivač voća i povrća u Hrvatskoj: „Povrće za preradu je 85-90 posto iz domaće proizvodnje, pa se prodajom Podravke nekom globalnom koncernu dovodi u pitanje i plasiranje hrvatskih poljoprivrednih sirovina. Uzmimo za primjer mljekarski sektor i prodaju već ranije privatiziranog Dukata francuskom Lactalisu, koja je dovela do pražnjenja štala diljem države“, napominje Đulić.


Upitno preživljavanje ruralnih krajeva

Ta prodaja, naime, dovela je do rušenja otkupa uslijed jačeg plasmana stranih mliječnih sirovina, pa bi se slični efekti mogli očekivati i u slučaju prodaje Podravke. „A ostanak u vlasništvu države može uz još efikasnije upravljanje tvrtkom dovesti do većeg punjenja državnog budžeta“, ističe ekonomist BRID-a, „kao i do jačanja odnosa s domaćim kooperantima, što vodi stvaranju baze opstanka agrarnog sektora i, u krajnjoj liniji, gospodarskom preživljavanju ruralnih krajeva. No sve će to izostati ako interes krupnog kapitala, jer jedino njemu dugoročno odgovara ta prodaja, pretpostavimo toj perspektivi kroz opravdavanje 'vatrogasne' mjere krpanja proračuna“, kaže Đulić.

Kritičan je i neovisni ekonomski komentator Guste Santini, smatrajući da potezima vlade upravlja dominantni utjecaj krupnog privatnog kapitala, budući da se u Hrvatskoj ionako privatiziralo strateške uspješne firme i prije nego što su državne financije zapale u izraziti deficit. „Nisam uvjeren ni da bi ta prodaja donijela onoliko novca koliko neki misle, s obzirom na tržišne prilike. Ostat ćemo bez izuzetne platforme za razvoj agrara, što je upravo tragična situacija. Iako se taj problem ne tiče samo jedne vlasti, jer ni današnja oporba nije znala što bi s tim“, rekao je Santini za DW."

KOMENTAR:

Nakon rusenja socijalizma te uvodjenja demokracije, a samim tim i trzisnog nacina poslovanja u Republici Hrvatskoj zapoceo je proces privatizacije drzavnih tvrtki koji traje jos i danas. Traje vec punih 25 godina, rijetko se pitajuci da li je privatizacija neke tvrtke potrebna i da li ona koristi dobrobiti gradjana nase zemlje.

Nakon Domovinskog rata  privatiziralo se sve sto se privatizirati moglo, po modelu "Cim dalje od socijalizma i socijalistickog samoupravljanja"!

Privatizirane su kako male i srednje tvrtke tako i vrlo velike tvrtke koje su u Hrvatskoj imale cak i preko 10.000 zaposlenih (primjer bivsa Jugotorbina u Mrzlom Polju). Ta privatizacija je u pravilu donijela sigurno otpustanje radne snage ili u najbolju ruku slanje u mirovinu uz odredjenu otpremninu onih koji su bili starije dobi.

Vazno je napomenuti da su privatizaciju vodili ljudi koji nikada nisu zivjeli u kapitalistickom sistemu te nisu imali temeljna znanja o funkcioniranju trzisne ekonomije, trzisnom pluralizmu, tijeku kapitala itd.

Ta privatizacija je bila jedan "pokus", odnosno "avantura" koja je osigurala stvaranje "divljeg kapitalizma", a koji nema nikakvog temelja u Europskoj trzisnoj ekonomiji.

Privatizirane su cak i tvrtke koje imaju vitalnu vaznost za hrvatsko gospodarstvo. Uzmimo na primjer "Hrvatske banke" ili "Hrvatske telekomunikacije". Na prstima jedne ruke mozemo nabrojati banke u Republici Hrvatskoj koje su danas u vlasnistvu hrvatske drzave ili gradjana hrvatske. Vecina banaka poput (Zagrebacke, Privredne...) su prodane talijanskom bankarskom koncorziju. Tom prodajom je omogucen nesmetan odlijev financijskog kapitala iz Republike Hrvatske prema Italiji. Koliko je meni poznato u Hrvatskim rukama su samo jos Hrvatska postanska banka, Karlovacka banka i mozda jos po neka druga.

Vec odavno, oko 15 godina Hrvatske telekomunikacije pripadaju "Deutsche Telekomu", a samim time i pretplate za fiksni telefon su gotovo u Hrvatskoj i Njemackoj izjednacene. Sto nam je donijela privatizacija Hrvatskih telekomunikacija?

Privatizacija pod svaku cijenu, posebice drzavnih tvrtki vaznih za hrvatsko gospodarstvo ne moze osigurati prosperitet kako ekonomije tako i dugorocnog razvoja nase zemlje. Novcem dobivenim od privatizacije mi mozemo jednim dijelom "pokriti" dio proracuna za tekucu godinu. Medjutim sta ce biti godinu poslije? Potrebno je dobro razmisliti na koji nacin financirati proracun drzave. Cak i nepopularno dizanje kredita (zaduzivanje) je bolje od rasprodaje nacionalne imovine. Kod donosenaj proracuna zemalja koje ne ostvaruju ogroman bruto-drustveni proizvod  mora se ici po modelu potrebnosti i stednje. Nije fer da nadolazecim generacijama ostavljamo ogromne vanjske dugove i opustosenu ekonomiju.

Smatram da je Republika Hrvatska dosegla gornju granicu privatizacije, odnosno presla dozvoljenu crvenu liniju privatizacijskog procesa. Natrag se ne mozemo vratiti, pa je potrebno da donesemo mudre politicko-ekonomske odluke u skoroj buducnosti. Daljnja privatizacija tvrtki vitalnih za gospodarstvo Republike Hrvatske je stetna i dugorocno vodi u "ekonomsko robstvo".

Republika Hrvatska prelaskom dozvoljene "crvene linije privatizacije" treba razmisliti u skoroj buducnosti o procesu "REPRIVATIZACIJE". Drugim rijecima, sve drzavne tvrtke i tvrtke od vitalne vaznosti za hrvatsko gospodarstvo koje su prodane ili je u tim tvrtkama  izgubljeno vise od 50% drzavnog vlasnistva nad dionicama trebale bi biti kupljene natrag.

Mnogi ce reci: "Lako je to napisati, ali odakle novac". Mozda novca za reprivatizaciju u ovome trenutku i nema, medjutim kada ga bude bilo tada ga treba utrositi upravu u tu svrhu.

Ako to ucinimo tada cemo nadolazecim generacijama ostaviti mogucnost za dostojanstven zivot u nasoj zemlji i bar djelomicno usporiti "iseljavanje" hrvatskog naroda iz Domovine.

Zakljucno, kao sto je vrlo lijepo argumentirao gospodin Goran Djulic "Podravka treba ostati u hrvatskim rukama"!

Ugodan dan

Drazen Katic

Jubiläumswochenende Merzedes-Benz Museum (Eintritt frei)!

2016 the Mercedes-Benz-Museum celebrates its 10th birthday. The entry will be free on thursday May 19th and the weekend June 4th and 5th.

Invite your friends! Ladet eure Freunde ein!

19.5.: 10. Geburtstag Mercedes-Benz Museum (Eintritt frei) - https://www.facebook.com/events/1533763763589847/
4./5.6.: Jubiläumswochenende Mercedes-Benz Museum (Eintritt frei) - https://www.facebook.com/events/917985261570176/

• Das detaillierte Programm ist ab Mai unter www.mercedes-benz.com/museum verfügbar.

https://www.facebook.com/events/917985261570176/

"DIE ROTE SCHNEELAWINE"

"Die rote Schneelawine"

32,0 x 46,0 cm

Papier, Acryl

10.05. 2015 Stuttgart

Link "ATELIER DK – Freie Kunst":

https://www.facebook.com/Atelier-DK-Freie-Kunst-320359054835245/

INDIKATOR - "PROIZVODNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE FOTONAPONSKIM SUSTAVIMA"

Mjeri se u ukupno instaliranim kilovatima fotonaponskih sustava po broju stanovnika.

"Sunce nam poklanja besplatnu energiju. Bez sunčeve svjetlosti i topline bio bi nezamisliv život na našem planetu. Sunce isijava u jednome danu 10.000 puta više energije nego što je mi ljudi i sva druga živa bića možemo potrošiti u cijeloj godini. Stari drevni narodi su štovali sunce kao božanstvo. Poznat je bio bog sunca "Ra" u starome Egiptu. Danas je moguće putem solarnih panela proizvesti vrlo eficijentno električnu energiju i toplinu.

Zemlje Europske Unije su se obavezale da će do 2020. godine udio električne energije iz obnovljivih izvora iznositi 20%, 2030.-30%, a 2050. najmanje 50%. Sunčeva energija pored energije vode i vjetra pripada u osnovu obnovljivih izvora energija. Također proizvodnja energije putem spaljivanja organskih tvari, a jednim dijelom i smeća "zakonski" se smatra proizvodnjom iz obnovljivih izvora. Da li to možemo akceptirati kao energiju iz obnovljivih izvora na svakom od nas je da odluči.

Znanstvenici tvrde da će sunce sijati narednih 4,5 milijarde godina. Iz tog razloga ne trebamo biti u brizi da će u skoroj budućnosti taj izvor energije nestati.

Danas u mnogim zemalja postoje atraktivne subvencije za sve koji se odluče investirati u solarnu energiju.

U većini Europskih zemalja možete višak proizvedene struje isporučiti državnom energetskom koncernu koji se nalazi u vašoj zemlji, te za to dobiti financijsku naknadu koja je garantirana ugovorom, a proizlazi iz Zakona o obnovljivim izvorima energije.

Investiranjem u solarnu energiju činite dobro i cijelom našem planetu. Teži se zaustaviti globalno zatopljenje, odnosno da prosječna temperatura na zemlji ne pređe granicu od dodatnih 2 stupnja celzijusa. Ako to uspijemo ostvariti razina mora i oceana do kraja ovog tisućljeća će se dignuti za maksimalno 1 m, a to je još uvijek dobar preduvjet da mi i buduće generacije možemo nastaviti lijep život na našem planetu.

Korištenje solarne energije je jedno od naših najjačih oružja u borbi protiv globalnog zatopljenja.

Njemačka nije baš zemlja koja obiluje brojem sunčanih sati. Prije bi se reklo da obiluje brojem oblačnih i kišnih dana. Prosječan broj sunčanih sati po kvadratnom metru na godinu u Saveznoj Republici Njemačkoj iznosi 950 sati. Daleko sunčanije europske zemlje su Italija, Portugal, Španjolska i Grčka. U tim zemljama prosječan broj sunčanih sati se penje čak do 1600.

Usprkos niskom broju sunčanih sati Nijemci su 2011. godine ostvarili kvotu od 20 % proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Nedostatak u suncu nadomjestili su proizvodnjom struje iz vjetra i vode, kao i spaljivanjem biološke mase."

Kakvo je stanje u Republici Hrvatskoj?

Republika Hrvatska ima veći broj sunčanih sati od Njemačke. Prosječan broj sunčanih sati na godinu po metru kvadratnom u našoj zemlji iznosi 1200 sati.

U južnoj Dalmaciji i na otocima je još povoljnije stanje. U tim dijelovima Hrvatske broj sunčanih sati može se popeti čak do 1500.

U prijašnje vrijeme gotovo da nije bilo za vidjeti u našoj zemlji na krovovima fotonaponske panele za proizvodnju struje. Ono što se ponegdje vidjelo bili su solarni sustavi za grijanje tople vode.

U zadnjih par godina u Hrvatskoj se pojavilo više tvrtki koje nude postavljanje fotonaponskih sustava za proizvodnju struje na privatne kuće, ali i na državne objekte. Cijena jednog fotonaponskog sustava bolje kvalitete za prosječnu veličinu krovišta od 10 m2 se danas kreće između 17.000 i 25.000 €. U to je uračunana dokumentacija i svi troškovi.

Pošto je to još uvijek prilično visoka cijena za veći broj hrvatskih građana, neke od tvrtki nude "sistem najma" gdje mušterija iznajmljuje svoje krovište na 14 godina, a nakon tog roka preuzima u vlasništvo fotonaponski sustav. Nakon tih 14 godina mušterija koja je postala vlasnikom sustava može koristiti dobivenu električnu energiju za vlastite potrebe ili ju prodavati državi.

Birokratska prepreka u realizaciji postavljanja fotonaponskih sustava je ishodovanje dokumentacije. Da bi dobili odobrenje za "povlaštenog proizvođača električne energije" morate u Republici Hrvatskoj ishodovati veći broj različitih dozvola koje koštaju preko 1.000 €.

Što se tiče fotonaponskih panela, oni se danas većinom kupuju u Kini. Kina je najveći proizvođač fotonaponskih sustava na svijetu, te proizvodi panele prilično dobre kvalitete. Iskoristivost panela nove generacije je oko 40 godina.

Također i njemačke tvrtke kupuju panele u Kini, te ih postavljaju u Njemačkoj i drugim zemljama.

Pored fotonaponskih panela za proizvodnju električne energije potrebno je posjedovati i transformator struje kao i dodatno električno brojilo koje pokazuje koliko je struje proizvedeno i ubačeno u državnu mrežu. Ako struju koristimo za osobnu potrebu tada moramo dodatno imati i akumulatore.

Kod proizvodnje tople vode solarnim putem koristi se druga vrsta panela. Ispod tih panela nalaze se cijevčice kroz koje prolazi posebna vrsta ulja koje se vrlo lako zagrijava i dugo zadržava toplinu. To ulje grije bojler sa vodom.

Interesantno je napomenuti da moderni solarni sustavi proizvode električnu energiju i kada je oblačno, čak i kada pada kiša, međutim smanjenim kapacitetom.

Po meni solarni sustavi za proizvodnju struje zauzimaju mjesto ispred hidroelektrana i vjetrenjača.

Gradnjom hidroelektrana i vjetrenjača mijenjamo prirodni okoliš, te unosimo neravnotežu u ekološki sustav.

Pored toga običan građanin nije u mogućnosti u privatnom vlasništvu posjedovati veliku hidroelektranu ili polje vjetrenjača. S druge strane solarni sustavi su u današnje vrijeme svima dostupni, naravno ako posjedujete svoje vlastito krovište.

Solarna energija ima veliku prednost, a to je da se može koristiti "decentralno". To znači da jedna osamljenu kuću u Lici ili Dalmatinskoj zagori gdje nikada nije sprovedena javna energetska mreža može koristiti struju proizvedenu solarnim panelima. To je ogromno veselje za baku i djeda koji već desetljećima živi u kući bez priključka struje te modernih električnih uređaja.

Solarni paneli se mogi instalirati na općinske i županijske zgrade, bolnice, škole, sportske dvorane, zgrade privatnih poduzeća, na crkve i župne zgrade, na garaže, te naravno na privatne krovove kuća i stambenih zgrada.

Njemačka savezna pokrajina "Baden – Württemberg“ postavila je visoki cilj da do 2050. godine 80% energije proizvodi iz obnovljivih izvora. Na kraju 2012. godine u toj pokrajini bilo je instalirano oko 0,4 kw solarnih panela po stanovniku.
Republika Hrvatska ima prirodne uvjete, državne poticaje, te ekološki osvještene građane kao temelj za odličan razvoj solarne proizvodnje energije u skoroj budućnosti.
Proizvodnja električne energije fotonaponskim sustavima je važan indikator za mjerenje održivosti, ali i pokazatelj tehničkog napretka, ekološke svijesti i "pametnog" investiranja.
 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Prvi puta knjiga je objavljena u veljači 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/odr%C5%BEiva-ekonomija-republike-hrvatske

Dražen Katić

78. Stuttgarter Frühlingsfest - 2016

Otok Krk primjer kako treba gospodariti otpadom

Citirani tekst je preuzet iz online portala "CROENERGO.EU", dana 21.04.2016

http://www.croenergo.eu/Otok-Krk-primjer-kako-treba-gospodariti-otpadom-29679.aspx

"Krk, 21. travnja 2016. - Ministar zaštite okoliša i prirode Slaven Dobrović danas je na otoku Krku obišao reciklažni centar sa sortirnicom i kompostištem koji su dio lokalnog ekološki zasnovanog sustava gospodarenja otpadom koji je omogućio da se odvojeno prikuplja više od 50% otpada, što je iznad EU prosjeka i ciljeva koje Hrvatska mora ispuniti na nacionalnoj razini do 2020.

"Sustav gospodarenja otpadom razvijen na otoku Krku može biti ogledni primjer za bilo koju sredinu u Hrvatskoj. Riječ je o sustavu koji se temelji na konceptu kružnog gospodarstva i omogućuje građanima da razdvajaju otpad", izjavio je ministar zaštite okoliša i prirode Slaven Dobrović.

Obilazak reciklažnog centra vodio je direktor komunalne tvrtke Ponikve eko otok Krk Frane Mrakovčić koji je objasnio zbog čega je važno povećati stupanje odvojenog prikupljanja otpada.

"Jedini način izbjegavanja značajnog povećanja cijena komunalnih usluga u trenutku zatvaranja odlagališta otpada i početka rada Marišćine je dodatno povećanje stupnja odvojeno prikupljenog otpada. Stoga smo lani započeli primjenjivati sustav odvoza otpada od vrata do vrata", kazao je direktor komunalne tvrtke Ponikve eko otok Krk Frane Mrakovčić istaknuvši kako im je cilj do 2020. stupanj odvojenog prikupljanja otpada povećati na 80%.

U sustavu prikupljanja otpada "od vrata do vrata" radi se o promjeni načina skupljanja otpada iz domaćinstava na način da se postepeno povlače zajednički kontejneri sa javih površina, a svako domaćinstvo dobiva svoj set posuda za odvojeno prikupljanje otpada. Tako se omogućava smanjenje intenziteta odvoza otpada i povećavaju količine korisnog otpada.

Izgradnja sustava uključivala je sanaciju starog dijela odlagališta otpada te uređenje novih ploha za odlaganje, izgradnju reciklažnog dvorišta sa sortirnicom i kompostištem, sedam manjih reciklažnih dvorišta u naseljima, te nabavu spremnika za odvojeno prikupljanje otpada i komunalnih vozila. Ukupna investicija iznosila je 61,4 milijun kuna. Projekti su sufinancirani i sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Ponikve eko otok Krk u vlasništvu su sedam jedinica lokalne samouprave. Tvrtka godišnje prikupi oko 20.000 tona otpada, od čega je 70% za vrijeme ljetnih mjeseci kada se broj stanovnika sa 19.500 podigne na 120.000. Sustav se krenuo razvijati 2006. te je s početnih 16% odvojeno prikupljenog otpada u 2015. dosegnuo 50%."
 
KOMENTAR:


Prikupljanje te daljnja reciklaza otpada vrlo je unosan posao i ekoloski neophodan. Prikupljeni otpad su "sirovine" koje se u kruznom procesu kao sto navodi ministar dalje preradjuju i koriste za izradu novih proizvoda. Ako otpad bacamo ili ga spaljujemo moramo uvijek iznova kupovati nove sirovine, sto poskupljuje gotov proizvod te smanjuje profit tvrtke.

Kod nas se tradicionalno prikuplja otpad. Poznato je bilo prikupljanje papira za vrijeme bivse Jugoslavije. Prikupljanje papira se i danas sprovodi posebice u nekim osnovnim skolama. Za jednu tonu novog papira moramo srusiti 1-2 drveta, a papir je moguce reciklirati 7 puta. Zasto ga onda ne prikupljati?

Druge vazne vrste "otpada" koje je bitno prikupljati, a nakon toga reciklirati su: plastika, staklo, bakar, zlato i srebro (iz starih mobitela i kompijutora).

Recikliranje otpada je vrlo unosan posao. Investicije u recikliranje otpada nisu male ali su dugorocno isplative. To je tema o kojoj mogu posebice razmisliti zupanije i lokalna samouprava.

Medjutim vratimo se otoku Krku i nasim drugim hrvatskim otocima. Otoci su specificni sami po sebi. Oni su izolirani od kontinenta, opskrba vodom i prehrambenim proizvodima je otezana, lijecnicke intervencije (hitni slucajevi) su sporiji nego na kontinentu, kontinuirani odlazak mladih ljudi sa otoka je postalo pravilo, mortalitet je daleko veci od nataliteta itd. A sto je vrlo vazno napomenuti zbrinjavanje i recikliranje otpada je na otocima takodjer teze sprovesti nego na kontinentu. Nabrojene stavke su otegotni elementi s kojima se bori svaki otocan.

Sta nama otoci pruzaju?

Za sve nas koji ne zivimo na otoku i ne moramo se boriti sa teskom svakodnevnicom otocana, hrvatski otoci nam pruzaju mogucnost lijepog godisnjeg odmora. Republika Hrvatska se takodjer veseli nasim otocima jer od njih ostvaruje znacajan udio godisnjeg bruto-drustvenog-proizvoda.

Prikupljanjem otpadnih sirovina na otocima pomoci cemo hrvatskom turizmu, ocuvanju lijepe mediteranske prirode te mozda okrenuti proces "iseljenja" u proces "naseljavanja" hrvatskih otoka.

Apel na hrvatsku politiku je da dodatno razmisli o pojacanom investiranju u "reciklazu otpada". Te investicije nisu male, ali osiguravaju dodatna i dugorocna radna mjesta,  zastitu prirode te perspektivu hrvatskog turizma.

Ugodan dan

Drazen Katic