ZNANJE SE ISPLATI!

Indikator – visoki nivo kvalifikacije, prekvalifikacije i dokvalifikacije

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 15. lipanj 2015.

 
Mjeri se po broju kvalifikacija, prekvalificija i dokvalifikacija na 1.000 zaposlenih.

Novi zahtjevi tržišta potenciraju neprekidni proces dokvalifikacija, ali i prekvalifikacija radne snage. Od mlade radne snage tržište zahtjeva kvalifikacija u nekim od traženih zanimanja.

U Saveznoj Republici Njemačkoj veliki broj mladih ljudi nema potrebnu kvalifikaciju te su izloženi robovlasničkim principima modernog tržišta – „rad za stan i hranu“.

U njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg u posljednjih 20 godina broj učenika je u različitim zanimanjima na 1.000 zaposlenih pao sa 68% (1990.) na 52% u 2012. godini.

Ulaganje u znanje je „investicija za budućnost“, a ne „nepotrebni trošak“.

Pošto Savezna Republika Njemačka ima najmanju nezaposlenost mladih u Europskoj uniji lagani pad kvalifikacija nije velika tragedija. Mladim ljudima u cijeloj Europi treba se dati mogućnost stjecanja stručne kvalifikacije, čime im se paralelno nudi i bolja životna kvaliteta, a samim time i svijetlija budućnost našeg kontinenta.

U Republici Hrvatskoj postoji velika nezaposlenost koju predvodi nezaposlenost mlađih od 25 godina. Ti mladi ljudi većinom imaju potrebnu kvalifikaciju, ali im ne koristi zbog nedostatka radnih mjesta.

Republika Hrvatska se nužno mora fokusirati u onome pravcu gdje postoji šansa za „radna mjesta budućnosti“. U tim područjima treba ponuditi mladim ljudima dodatnu kratku „dokvalifikaciju“ te im omogućiti zaposlenje.

Neka od vrlo bitnih područja u kojima Republika Hrvatska ima dugoročno perspektivu, a koja pripadaju budućnosti već su navedana:

1. Ekološka poljoprivreda i stočarstvo – takodjer vinogradarstvo, ribarstvo i pčelarstvo

2. Cijelogodišnjizdravstveni turizam i wellness, cijelogodišnji seoski turizam, cijelogodišnji turizam planinarenja, raftinga i biciklizma, cijelogodišnja ponuda razgledavanja kulturnih spomenika, dvoraca i crkvi , cijelogodišnje posjete nacionalnim parkovima.

3. Informatika i programiranje (programi za autoindustriju, kompijutore, tablete, aplikacije za smartfone, videoigrice za djecu i videoigre za odrasle, programi za industrijskestrojeve irobote, programi za svemirsku tehnologiju itd.)

4. Industrija na bazi elektromobiliteta (u kooperaciji s velikimtvornicama koje su pionirielektromobiliteta i hibridnih vozila kao npr. Renault, Daimler, Porsche, BMW, Fiat ostvariti poslovnu suradnju u proizvodnji „sastavnih dijelova“ koje čine električno ili hibridno vozilo)

5. Tekstilna industrija na bazi tehničkih vlakana (Proizvodi od tehničkih vlakana za svemirsku industriju, za industriju električnih automobila, medicinsku industriju, arhitekturu, energetiku te proizvodi u području “bionike”)

Hrvatski zavod za zapošljavanje u 2014. godini omogućio je korištenje slijedećih mjere za poticanje zapošljavanja:

–paket mjera za mlade „Mladi i kreativni“
–paket mjera za posebne skupine „I posebnost je prednost“
–paket mjera za osobe s invaliditetom „Uključeni“
–paket mjera za starije osobe „Važno je iskustvo“
–paket mjera za dugotrajno nezaposlene „I mi smo za novi posao i učenje“
–paket mjera za nezaposlene osobe romske nacionalne manjine
–paket mjera za poslodavce u teškoćama „Važno je očuvati radno mjesto“
–paket mjera za žene

Paket mjera za dugotrajno nezaposlene „I mi smo za novi posao i učenje“ omogućuje također i stjecanje novog znanja pod dvije slijedeće stavke:

1. „Učim uz posao“ – potpora za usavršavanje novozaposlenih osoba

2. „Znanje se isplati“ – obrazovanje nezaposlenih

http://www.hzz.hr/default.aspx?id=11755

Danas se stečeno i usvojeno znanje vrlo brzo mora obnavljati „novim znanjem“ da bi uspješno mogli pratiti razvoj novih tehnologija i znanosti.

Da bi Europska unija održala poslovnu konkurentnost na sjevernom i južnoameričkom kontinentu, u Aziji, ali i u samoj Europi morati će ubudućnosti izdvojiti pozamašnu sumu novca za kvalifikacije, prekvalifikacije i dokvalifikacije. Jedino novim znanjima su moguće inovacije i kreiranje održive budućnosti.

Također općine i županije u Republici Hrvatskoj moraju prilikom planiranja i donošenja godišnjeg proračuna ozbiljno uzeti u obzir „financiranje“ kvalifikacija, prekvalifikacija i dokvalifikacija.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“ 

PRIORITET STRATEGIJE RAZVOJA!

 

Indikator: stvaranje novih radnih mjesta

piše: Dražen Katić, Hratski Glas Berlina, 03. srpanj 2015
Mjeri se u postotku zaposlenih osiguranika na ukupan broj stanovnika između 18. i 65. godine.

Od 1990. godine broj zaposlenih u njemačkoj pokrajini Baden-Württembergu se kontinuirano povećavao. Posebice je u tome razdoblju bilo intenzivnije zapošljavanje žena.

Želim naglasiti da vrlo jaka industrija u široj okolici grada Štutgarta pridonosi kontinuiranoj ponudi novih radnih mjesta.

Grad Štutgart je već duže vrijeme poznat kao „El Dorado za inženjere“. Visok nivo tehničkog obrazovanja i stalne inovacije doprinose stvaranju novih radnih mjesta. Vrlo jaka autoindustrija „Daimler i Porsche“ te mnogobrojne manje i veće tvrtke koje direktno kooperiraju sa ta dva koncerna doprinose kontinuiranoj ponudi novih radnih mjesta.

Postoje također i negativni aspekti gore navedenog indikatora. Zadnji par godina Savezna Republika Njemačka traži tehničare i inženjere i neprestano se u medijima piše i govori o nedostatku radne snage. Međutim radne snage ima dovoljno. Veći broj tehničara i inženjera se nalazi na zavodu za zapošljavanje. Ti tehničari i inženjeri moraju raditi za plaću od koje mogu i živjeti u Njemačkoj. Industrija je više zainteresirana za „jeftinu stručnu radnu snagu“, pa nerijetko zapošljav radnike iz drugih europskih zemalja koji su spremni raditi za daleko nižu satnicu od uobičajene.

Postavlja se pitanje hoće li ti „jeftiniji“ tehničari i inženjeri moći i htjeti dugoročno živjeti od svoje plaće u Njemačkoj ili će nakon prikupljenog radnog iskustva otići u druge zemlje koje im nude bolju plaću za isti posao.

Stvaranje novih radnih mjesta u Republici Hrvatskoj je težak proces. Sezonsko zapošljavanje u turizmu nudi određene mogućnosti. Također sezonsko zapošljavanje u poljoprivredi (proljetna ili jesenska berba) može nakratko smanjiti nezaposlenost. Dugoročno i cjelogodišnje zapošljavanje treba postati prioritet. Postoji više napisanih strategija razvoja i obnove Republike Hrvatske. Da li su te napisane strategije i u praksi provedive, drugo je pitanje. Kao i dosada ja vidim stvaranje novih radnih mjesta kroz moje strateške točke ekonomskog razvoja Republike Hrvatske kojima se može dodati podtočka “volonterski rad”.

„Statista“ nam prikazuje stopu nezaposlenosti u članicama Europske unije u listopadu 2014. godine:

Grčka – 25,9%
Španjolska – 24%
Hrvatska – 16%
Cipar – 15,3%
Portugal – 13,4%
Italija – 13,2%
Slovačka – 12,9%
Euro-Zona – 11,5%
Bugarska – 11,1%
Irska – 10,9%
Letonija – 10,8%
Francuska – 10,5%
Europska unija – 10%
Litva – 9,9%
Finska – 8,9%
Slovenija – 8,8%
Belgija – 8,6%
Poljska – 8,3%
Švedska – 7,9%
Estonija – 7,5%
Mađarska – 7,3%
Rumunjska – 6,7%
Nizozemska – 6,5%
Danska – 6,4%
Luksemburg – 6%
Velika Britanija – 5,9%
Česka – 5,7%
Malta – 5,6%
Austrija – 5,1%
Njemačka – 4,9%

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

EGZODUS MEDICINSKOG KADRA!

INDIKATOR – „KVALITETA MEDICINSKE USLUGE“

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 28.07.2015

 
Mjeri se po broju liječnika na 1.000 stanovnika.

Stanovništvo Europske unije sve više stari. Samim time indikator “Kvaliteta medicinske usluge” dobija to više na važnosti.

U njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg se od 1990. do danas kvaliteta medicinske usluge razvijala u pozitivnom smjeru. Tako bar stoji u službenim izvješćima.

Ono što smo mi stanovnici grada Štutgarta u zadnjih godina osjetili je zatvaranje nekoliko bolnica te preseljenje medizinske tehnike i osoblja u veliki medicinski centar “Katharinenhospital”.

Ja sam gotovo 7 godina živio u predgrađu Štutgarta koji se zove Feuerbach. Gradska bolnica u Feuerbachu je bila izgrađena 1893., a grad Štutgart ju je zatvorio 15.03.2007.

Iz Feuerbacha do centra Štutgarta trebate oko 10 minuta automobilom i to kada nije gužva na cesti. Međutim za vrijeme gužve i zastoja, dolazak u grad može potrajati i do jednog sata.

Neka se dogodi slučaj srčanog ili moždanog udara građanina Feuerbacha vozilo hitne pomoći će rijetko uspjeti za 10 minuta pacjenta prebaciti u neku drugu obližnju bolnicu. Dok je postojala bolnica u Feuerbachu te opasnosti nije bilo.

Na mjestu gdje je 114. godina bila bolnica danas je izgrađeno stambeno naselje. Politika koja je u to vrijeme odlučivala o sudbini bolnice u Feuerbachu nije pitala stanovništvo o njegovom mišljenju i željama, već je profit-orijentirano zatvorila tu ustanovu.

Kakva je situacija sa “kvalitetom medicinske usluge” u Republici Hrvatskoj?

Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju započeo je egzodus radne snage u druge europske zemlje. Taj egzodus je popraćen i odlaskom medicinskog kadra (liječnika i medicinskih sestara) iz naše zemlje. Samim time dolazi i do slabljenja kvalitete medicinske usluge u Republici Hrvatskoj. Iako medicinsko osoblje u Republici Hrvatskoj “nije loše” plaćeno, želja za još boljom zaradom je vrlo jaka.

 

Međutim taj bolji životni standard nosi sa sobom i “pojačan radni tempo” na koji se najčešće ne misli prilikom napuštanja Domovine.

Slijedeća tabela pokazuje zemlje sa najvećim brojem liječnika na 10.000 stanovnika, 2013 (Statista.com):

– Katar – 77,4
– Monako – 71,7
– Kuba – 67,2
– San Marino – 51,3
– Austrija – 48,3
– Rusija – 43,1
– Georgija – 42,4
– Litva – 41,2
– Italija – 40,9
– Švicarska – 39,4
– Njemačka – 38,1
– Bugarska 38,1
– Bjelorusija – 37,6
– Norveška 37,4
– Urugvaj – 37,4
– Španjolska – 37,0
– Česka Republika – 36,2
– Kazastan – 35,8
– Ukrajina – 35,3
– Malta – 35,0

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“ 

Tribina: "Beskompromisna politika Katolika"!

 15.01.2026, Kaptol

 

Mogu li niska ulaganja u istraživanje i razvoj prouzročiti ekonomsko stagniranje Hrvatske?

Razgovor koji je vodio novinar Tomislav Pili sa rektorom sveučilišta u Dubrovniku Nebojšom Stojčićem objavio je Lider - poslovni tjednik, 7. studenog 2025.

Na strani 14 rektor Stojčić navodi, citiram: „Niska ulaganja u istraživanje i razvoj dugoročno prijete ostaviti hrvatsku industriju u zoni imitacije umjesto stvaranja novih riješenja. Takav položaj otežava prelazak iz ekonomije troškova u ekonomiju znanja, u kojoj konkurentnost proizlazi iz inovacija, a ne iz nižih plaća. Nedostatak ulaganjau R & D ne pogađa samo tehnološki sektor nego i usporava modernizaciju cijelog gospodarstva, od poljoprivrede do usluga.“

U gornjem citatu rektor Stojčić navodi da ključni problem koji opterećuje hrvatsku ekonomiju, a to je po njegovim riječima nedovoljna ulaganja u „industrijsko“ istraživanje i razvoj. Republika Hrvatska je u sklopu bivše države imala prilično jaku industrijsku proizvodnju. Kao i u svim postkomunističkim zemljama u Europi, pa tako i u Hrvatskoj (nakon 1990. godine) preko noći pada „Socijalističko samoupravljanje i planska (socijalistička) ekonomija“ te se rađa korak po korak neoliberalna (kapitalistička) ekonomija.

Taj prijelaz iz jednog društvenog sistema u drugi, iz jedne vrste ekonomije u drugu nije prošao bezbolno. Najveća socijalistička ekonomija u Europi je do 1990. godine bila ekonomija DDR-a, odnosno ekonomija Istočne Njemačke. DDR je bio najbogatija socijalistička zemlja na svijetu. Padom Berlinskog zida politički se spajaju Zapadna Njemačka i Istočna Njemačka u jednu zemlju. Industrija koja je bila jednostavna, ali snažna u Istočnoj Njemačkoj sistematski se gasi, masovno se otpušta radna snaga koja završava na Uredima za zapošljavanje „Arbeitsamt“. Zapadna Njemačka u jedom trenutku ima ogroman izvor „jeftine radne snage“ sa Ureda za zapošljavanje iz bivše Istočne Njemačke, koje zapošljava u koncernima i tvrtkama prijašnje Zapadne Njemačke, posebno u Industrijskim gradovima poput Düseldorfa, Stuttgarta i Münchena. Ta bolna tranzicija Istočne Njemačke iz „socijalističke” u „kapitalističku – neoliberalnu” ekonomiju do dan danas je vidljiva u gradovima i mjestima bivšeg DDR-a.

Ako je najbogatija socijalistička zemlja svijeta (DDR) toliko teško podnijela promjenu iz planske u tržišnu ekonomiju, možemo si zamisliti kako su tu tranziciju podnijele siromašne socijalističke zemlje Europe poput: Bugarske, Rumunjske, Albanije itd.

Međutim inovacije te ulaganja u istraživanje i razvoj mogu ublažiti bolove te tranzicije. Uzmimo npr. Rumunjsku i francuski automobilski koncern Renault. Renault je u Rumunjskoj otvorio pogone za proizvodnju automobila marke „Dacia” koja po vanjskom izgledu (design), po Renaultovim motorima, koji se u nju ugrađuju, gotovo kvalitetom konkurira Renaultu.

Proizvodnja „Dacia”-e u Rumunjskoj otvorila je nova radna mjesta za domaće stanovništvo, potaknula ekonomski rast te smanjila iseljenje Rumunja u zapadno europske zemlje – „trbuhom za kruhom”!

Hrvatska nije nikada imala automobilsku industriju, tako da nije ni imala mogućnost razvoja u tom pravcu. Zašto je Renault otvorio pogone u Rumunjskoj, a ne u Hrvatskoj ostaje nepoznanica. Pretpostavljam da je Renault posegnuo za „jeftinijom radnom snagom”, a vjerojatno i za nižim poreznim opterećenjem.

Hrvatska je poput DDR-a prošla također vrlo bolnu tranziciju iz planske u tržišno-liberalnu ekonomiju. Tvornice koje su do 1990. godine bile u vlasništvu države masovno prolaze proces privatizacije u kojima se velike tvornice koje su zapošljavale i do 10.000 radnika cijepaju u male tvrtke u privatnom vlasništvu. Mnoge velike tvornice se u procesu privatizacije na kraju i zatvaraju te se radnici masovno šalju na Urede za zapošljavanje. Za razliku od DDR-a koji je otpuštenu radnu snagu zaposlio u tvornicama Zapadne Njemačke, većina naših radnika završava u Domovinskom ratu.

U procesu privatizacije u velikoj mjeri „gasi” se hrvatska industrija. Velikih tvornica više nemamo. Niču manje inovativne tvrtke koje svoju proizvodnju baziraju na novim i zelenim tehnologijama, poput „Rimac Automobili” ili koje svoje poslovanje baziraju na IT-industriji i razvoju umjetne inteligencije.

Hrvatska je pored toga prošla veliki val iseljavanja stručne radne snage koja je potom nedostajala u domaćim tvornicama, bolnicama, Veleučilštima i ostatku industrije.

Povezanost Visokih učilišta u Socijalističkoj Hrvatskoj s industrijom temeljila se na slanju studenata na odrađivanje „stručne prakse” u tvornice, a manje na zajedničkom inovativnom radu i istraživanju industrije i učilišta.

Prijelazom na tržišnu ekonomiju Republika Hrvatska korak po korak jača istraživačku i inovativnu suradnju fakulteta i „nove industrije”, ali u mjeri koja još uvijek nije dostatna. Za inovacije i razvoj potreban je novac. Izdvajanjem više novca iz državnog proračuna, ali i privatnog sektora u inovacije i razvoj zasigurno ćemo dati hrvatskoj industriji snažan poticaj kojim će biti konkurentnija na tržištu Europske unije, ali i na svjetskom tržištu.

U svome razgovoru rektor Stojčić dotiče se i hrvatskog turizma te na strani 16 Lidera navodi, citiram:

„Problem nije u samome turizmu, nego u neravnoteži. Kada jedan sektor postane predominantan, on postupno potiskuje druge izvore znanja, kreativnosti i poduzetništva, koji su nužni za inovacijski iskorak.....

Ako želimo mjeriti kvalitetu, a ne kvantitetu turizma, moramo gledati pokazatelje koji govore o učinku, ne samo o obujmu. Uz broja dolazaka i noćenja važni su prihodi po po gostu i po zaposlenome, udio lokalnih dobavljača u turističkoj potrošnji, ali i razina produktivnosti i investicija u inovacije.”

Rektor Stojčić u ovome citatu dotiče se teme koja je ujedno i „radost i bol” hrvatske ekonomije. Mi turizam forsiramo do ekonomskog maksimuma, pretvarajući ga u najjaču „industrijsku granu”, ali ga ujedno pretvaramo i u „masovni proizvod” koji u kontekstu održivog razvoja duboko zadire u naše resurse (sirovine), posebno pitku vodu i zemljišne površine.

Inovacije su za hrvatsku vrlo bitne. Treba se investirati ne samo u vojnu industriju, IT- sektor, razvoj umjetne inteligencije, nego i u inovacije u hrvatskom turizmu.

Tko se ne razvija dalje, taj stagnira!

Dražen Katić

INNOVATION FUND

15.01.2026, HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA 

 

STUPANJ KRIMINALITETA I NASILJA!

INDIKATOR – “VISINA NIVOA SIGURNOSTI”

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 04. kolovoz 2015

 
Mjeri se po broju evidentiranih kaznenih djela na 1.000 stanovnika.

Svi mi želimo sigurno živjeti i raditi. Stoga indikator “visina nivoa sigurnosti” igra vrlo važnu ulogu.

U Baden-Württembergu je 2000. godine broj evidentiranih kaznenih djela na 1.000 stanovnika iznosio oko 59%, a 2012. godine 54,3%.

Posebno su starije osobe koje žive same izložene raznim vrstama prijevare kao i otuđenja novca iz stana ili kuće u kojoj žive.

U gradu Štutgartu je nivo sigurnosti po mojoj procjeni prilično visok. U tramvajima i međugradskim vlakovima postavljene su kamere, kao i na stajalištima javnog prijevoza. Također je i dobar dio ostatka grada pokriven kamerama kao i gotovo sve prodavaonice proizvoda. Policijske pješačke i auto patrole redovito opserviraju grad. Na tramvajskim stajalištima su postavljeni alarmni “SOS telefoni” koje možemo u slučaju opasnosti besplatno koristiti i pozvati pomoć.

U zadnje dvije godine učestala je pojava “organiziranog prosjačenja Roma” pretežno iz Rumunjske koji svakodnevno opsjedaju glavnu ulicu u Štutgartu “Königstraße”.

Usprkos mnogobrojnim pritužbama građana glavnom gradonačelniku grada gosp. Huhn-u (stranka zelenih), organizirano prosjačenje se nastavlja. Nadam se da će se toj pojavi koja opterećuje sve nas stati na kraj. Za vrijeme prošlog mandata CDU-a u gradu Štutgartu pojave organiziranog prosjačenja nije bilo i o tome se vodilo posebno računa.

Grad Štutgart je ne samo industrijska metropola Europe već i kulturno-turističko središte. Vrlo poznati su Božićni sajam u Štutgartu, kao i Cannstatter-Wasen Fest. Nekoliko milijuna ljudi za vrijeme navedenih manifestacija posjeti grad.

Kakvo je stanje sa “visinom nivoa sigurnosti” u Republici Hrvatskoj?

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

SLUŽBA ZA STRATEŠKO PLANIRANJE, ANALITIKU I RAZVOJ

STATISTIČKI P R E G L E D TEMELJNIH SIGURNOSNIH POKAZATELJA

I REZULTATA RADA navodi:

“U 2013. godini kaznenih djela za koja se postupak pokreće po službenoj dužnosti manje je za 13,1 posto, prometnih nesreća za 8,2 posto te požara i eksplozija za 50,9 posto.

U događajima koji su ugrožavali sigurnost smrtno je stradalo 976 osoba, što je više za 28,8 posto u odnosu na 2012. godinu. Do znatnog povećanja smrtno stradalih u kriminalitetu došlo je zbog 17 kaznenih djela ratnih zločina počinjenih od 1991. do 1993. godine koja su prijavljena u ovom razdoblju, a u kojima je ubijeno 254 osoba.“

U današnje vrijeme pored „fizičke“ sigurnosti posebnu važnost igra i sigurnost u društvenim mrežama, odnosno virtualna sigurnost. Kazneno djelo „dječje pornografije“ koje spada u vurtualni delikt rasprostranjeno je u europskim zemljama. Također su važna i druga kaznena djela koja nastaju korištenjem podataka iz interneta kao npr. krađa podataka, prodaja sumnjivih proizvoda i usluga, kriminal u području internet-bankinga itd.

Nasilje u familiji i nasilje nad ženama, pedofilija te korupcija pripadaju danas u goruće probleme Europske unije.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

MINIMUM KULTURNOG ŽIVOTA!

INDIKATOR – „KVALITETNA PONUDA GRADSKIH KNJIŽNICA“

tekst: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 11. kolovoz 2015

 
Mjeri se po ukupnom broju “ponuđene” literature, video zapisa, zvučnih zapisa, muzike, dnevnih novina, časopisa na 1.000 stanovnika.

U Baden-Württembergu je 1990. godine bilo 832 gradske knjižnice sa 12,2 milijuna “ponuda“, a 2012. godine se broj gradskih knjižnica smanjio na 801. Međutim povećao se broj ponuda koji je iznosio 15,7 milijuna. Prosječan broj “ponuda” na 1.000 stanovnika u 2012. godini iznosio je 1506.

Grad Štutgart je 2011. godine dobio novu gradsku knjižnicu “Library”!

Nova knjižnica “Library” povećala je kvalitetu kulturne ponude stanovništa grada. Ona je proglašena je 2013. godine “Knjižnicom godine”!

Kakva je situacija u Republici Hrvatskoj sa “Kvalitetom ponude gradskih knjižnica”?

U Rebublici Hrvatskoj u svim većim gradovima i općinama postoje gradske knjižnice ili čitaonice. Vrlo je važno da županije i općine prilikom donošenja godišnjeg proračuna osiguraju dovoljno novca za cijelogodišnje funkcioniranje gradskih knjižnica koje se nalaze na njihovom području.

Nezaposleni, posebice mladi, umirovljenici i građani slabijeg socijalnog statusa ovisni su o besplatnoj kulturnoj ponudi grada. Čitanje dnevnih novina, novih knjiga ili najnovijeg časopisa pripada gotovo u luksuz socijalno slabijih. Stoga gradske knjižnice trebaju svojom raznovrsnom ponudom omogućiti minimum kulturnog života svim građanima.

Slijedeća tabela nam prikazuje učestalost korištenja gradskih (javnih) knjižnica u nekim zemljama Europske unije u 2013. godini (Statista.com):

Švedska – 74%
Finska – 66%
Danska – 63%
Slovenija – 48%
Velika Britanija – 47%
Estonija – 47%
Nizozemska – 45%
Irska – 45%
Letonija – 39%
Belgija – 37%
Litva – 35%
Španjolska – 33%
Francuska – 33%
Hrvatska – 31%
Malta – 29%
Češka Republika – 28%
Poljska – 26%
Slovačka – 26%
Italija – 24% …itd.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

NA MLADIMA SVIJET OSTAJE!

INDIKATOR – “VISINA NIVOA OBRAZOVANJA”

piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 19. kolovoz 2015

Mjeri se po broju učenika koji su nakon završenog obaveznog osmogodišnjeg školovanja nastavili i završili srednju školu.

Izučeno zanimanje omogućava mladim generacijama pronalaženje posla te stabilniji poslovni razvoj. Omogućava i studiranje onima koji se odluče ići tim putem.

U Baden-Württembergu je 2013/2014 nakon završene osnovne škole (Grundschule) nastavilo školovanje 11,9% djece na “Werkreal-/Hauptschulen”, 36,2% na “Realschulen”, 5,7% na “Gemeinschaftsschulen” i 44,6% djece je nastavilo školovanje na Gimnasijama.

Vrlo komplicirani sistem školovanja u Baden-Württembergu nudi djeci nakon završenog osnovnog obrazovanja daljnju izobrazbu u više pravaca. Ovisno o ocjenama i naprednosti djeteta omogućuje mu se daljnje školovanje u jednom od gore navedenih izobraznih pravaca. Najnaprednija djeca imaju mogućnost pohađanja Gimnazije, s kojom kasnije lakše dolaze do radnih mjesta ili imaju mogućnost daljnjeg studiranja.

Osobno sam više privržen jednostavnom hrvatskom modelu školovanja gdje nakon osnovne škole dijete može pohađati srednju školu i izučiti neko od zanimanja. Također djeca u Hrvatskoj mogu ići nakon osnovne škole u gimnaziju. Nakon završenog srednjeg školovanja svako dijete koje prođe prijemni ispit na nekom od fakulteta ima priliku nastaviti studirati.

Hrvatski model osnovnog i srednjeg školstva “ne dijeli i diskriminira” djecu već sva ona imaju jednaku šansu za napredak.

U njemačkom sistemu ako dijete nema “sve petice” ne može ići u gimnaziju, te je kasnije studiranje vrlo veliki problem. Albert Einstein je kao dijete imao vrlo loše ocjene iz matematike, a kasnije je postao sveučilišni profesor i jedan od najznačajnijih fizičara današnjice.

Velika prednost njemačkog modela školovanja pred hrvatskim je u praktičnom dijelu (školskoj praksi). Za vrijeme izučavanja nekog zanimanja ili pohađanja gimnazije djeca u Njemačkoj provode veliki broj sati na praksi radeći u tvrtkama ili koncernima. Za tu praksu su djeca i plaćena. Plaćom koju dobiju mogu pokriti gotovo kompletno svoje troškove školovanja i tako financijski rasteretiti roditelje.

Pošto je u Hrvatskoj plaćanje učenika i studenata za obavljen praktičan dio “stran” pojam, apeliram na hrvatske dobrostojeće tvrtke i koncerne da “financijski” nagrade učenike za njihov rad proveden na praktičnom dijelu. Ta financijska nagrada je “investicija za budućnost”.

Možda će jednog dana baš ti učenici raditi kao vrhunski menadžeri ili inženjeri u tim tvornicama. Hrvatski školski sistem bi se morao transformirati, te skratiti teoretsko gradivo koje učenici danas apsolviraju, a znatno povećati praktični rad (praksu) u tvrtkama, koncernima, udrugama, bolnicama itd.

U Saveznoj Republici Njemačkoj postoji fenomen da priličan broj učenika nikad ne završi neko od zanimanja, te su baš ti učenici u budućnosti izloženi tržištu kao “jeftina radna snaga”.

Europska komisija je 2013. godine objavila da je prosjek mladih u 2012. godini koji su prekinuli školovanje za određeno zanimanje u zemljama Europske unije bio 12,8%. U usporedbi s godinom prije prekid školovanja se smanjio za 0,7%. U izvješću EK-e je naglašeno da postoji razlika u prekidu školovanja između pojedinih zemalja Europske unije kao i razlike u spolu – “djevojčice su rjeđe prekidale školovanje od dječaka”!

Visina nivoa obrazovanja je vrlo važan indikator koji nam omogućava daljnji razvoj znanosti, tehnike, umjetnosti, medicine itd. Uzrečica kaže da “Na mladima svijet ostaje”! Ako su mlade generacije školovane, tada će one na osobnom nivou kao i na općem društvenom nivou doprinijeti razvoju i stabilnosti budućeg europskog društva.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“

Sprega automobilske industrije, robota i umjetne inteligencije!

U tiskanom izdanju Lidera-premijum od 7. studenog 2025. Luka Kasalo navodi, citiram:

„Polarizacija je na djelu i među prvoklasnim automobilima, no izgleda da danas pobjeđuju priključni hibridi, tj. PHEV-ovi - plug-in-hibridna električna vozila. Nikako da završi prijelazna faza prema obećanoj elektrifikaciji. No sutra će, kažu, automobilskom industrijom vladati humanoidni roboti…

Plug-in hibridi, prema analizi neprofitne organizacije Transport and Enviroment, u stvarnim uvjetima emitiraju samo 19 posto manje CO2 od benziskih i dizelskih automobila, a u laboratorijskim testovima pretpostavlja se da onečišćuje čak 75 posto manje. Istraživači su analizirali podatke s uređaja za mjerenje potrošnje goriva u 800 tisuća automobila.“

Kada je 1888. Andreas Flocken u njemačkom gradu Coburgu proizveo prvo električno vozilo na svijetu, koje je pokretala pozamašna olovna baterija, nije se dalo naslututi da će danas visoko razvijena električna vozila proizvoditi i roboti. Nije se dalo naslutiti da će ta ista električna vozila, posebno samovozeća, poput robo-taksija opsluživati progami umjetne inteligencije.

Iako je zadnjih 100 godina automobilskom industrijom dominirao dizel i benzinski motor, električno vozilo pronašlo je danas svoj dobar dio tržišta.

Plug -in hibridna vozila koja se intenzivno razvijaju zadnjih 40 godina također imaju zavidan tržišni udio.

Plug -in hibridna vozila, kao što im i naziv govori su hibridi, točnije kombinacija motora sa unutarnjim izgaranjem (benziski ili dizel) i električnog motora kojeg pokreće električna baterija.

Električne baterije koje danas koristimo su najčešće ion-licijum baterije ili baterije sličnih tehnologija.

U gornjem citatu gospodin Kasalo navodi da plug-in hibridna vozila jedino u „laboratorijskim uvjetima“ 75 posto manje zagađuju okolinu od vozila s unutarnjim izgaranjem. Kasalo dalje navodi da u realnim uvjetima plug-in hibridno vozilo emitira samo 19 posto manje CO2 od benziskih i dizel motora.

Zašto je to tako?

Sami koncept plug-in hibridnog vozile je da kombinira dva načina pogona vozilo. Plug-in koristi motor sa unutarnjim izgaranjem, a ispomaže ga elektromotor pokretan električnom baterijom. Plug-in tehnologija omogućava vozilu da se električna baterija prilikom vožnje jednim manjim dijelom sama puni. Da bi u potpunosti napunili električnu bateriju plug-in vozila, moramo ga puniti na nekoj od javnih punionica ili na običnoj utičnici kod kuće. Na javnoj (gradskoj) punionici bateriju možemo napuniti za 10 minuta, a za isto punjenje baterije kod kuće u našoj garaži na klasičnu utičnicu treba nam cijela noć.

Plug-in hibridna vozila su koncipirana da električnom baterijom možemo prijeći do 50 kilometara, a nakon toga se uključuje dizelski ili benzinski motor te nastavljamo naše putovanje.

Zapravo tvorci plug-in hibrida su zamislili da to vozilo na gradskim ulicama koristimo isključivo električno, a da za dulja putovanja koristimo motor s unutarnjim izgaranjem. Jedino tako plug-in tehnologija ostvaruje svoj pravi smisao.

Ono što ekološki osviještenog kupca vozila interesira je činjenica da u stvarnim – realnim uvjetima plug-in hibridno vozilo emitira samo 19 posto manje CO2 od benziskog ili dizel motora.

Ta činjenica proizlazi jednim dijelom od nepravilnog korištenja plug-in vozila. Ako u gradu ili na vrlo kratkim relacijama vozimo „praznom baterijom“ i vozilo je primorano koristiti benzinski ili dizel motor emisija CO2 će biti gotovo ista kao kod vozila koje imaju motor sa unutarnjim izgaranjem. Drugim riječima, ako želimo dobro našoj okolini, baterija plug-in hibrida treba se redovito puniti.

Druga činjenica koja dovodi do tako velike koncentracije CO2 pri vožnji plug-in vozile je da baterije tih vozila punimo električnom energijom koja nije „isključivo“ proizvedena iz obnovljivih izvora energije (sunce, vjetar, voda, bio-plin, geo-termalni izvori).

Ako naš plug-in hibrid punimo na javnoj punionici u gradu ili kod nas kod kuće, mi naše vozilo ne punimo „isključivo“ električnom energijom iz obnovljivih izvora, već jednim „miksom električne energije“ koja je dobivena iz:

- Ugljena / Naftnih derivata

- Zemnog plina

- Geo-termalne energije

- Spaljivanjem otpada u gradskim ili državnim spalionicama

- Obnovljivih izvora (sunce, vjetar, voda,…)

- Nuklearne energije

Jasno je da udio obnovljivih izvora u miksu električne energije varira od grada do grada i od države do države. Samim time kako punimo naš plug-in hibrid, tako i indirektno emitiramo postotak CO2 u atmosferu.

Da bismo naš plug-in hibrid punili električnom energijom „isključivo“ iz obnovljivih izvora potrebno je da kod kuće imamo garažu natkrivenu solarnim panelima koji će puniti naše vozilo.

Druga mogućost punjenja plug-in hibrida isključivo iz obnovljivih izvora je da imamo ekološki vrlo osvještenog poslodavca.

Danas možemo vidjeti neke trgovačke lance i neke privatne tvrtke koje imaju velike krovne površine pokrivene solarnim panelima.Također vidimo i punionice za električna vozila na parkiralištima tih trgovačkih lanaca (primjer Lidl) i na parkiralištima tih tvrtki.

Ako električna energija koja je proizvedena od solarnih panela na tim krovovima ide direktno u baterije, a iz tih baterija u punionice vozila na parkiralištu tada govorimo o „isključivo“ čistoj električoj energiji koja će pokretati naš plug-in hibrid uz minimalnu CO2 emisiju.

U zadnje vrijeme se govori da je nuklearna energija čista, nema CO2 emisiju i da predstavlja moguću budućnost u proizvodnji električne energije. Samo iskapanje urana i plutonija, njegova tehnološka priprema za nuklearne elekrane ostavlja određeni CO2 otisak. Potom sigurno zbrinjavanje nuklearnog otpada ostavlja dodatni CO2 otisak. Danas još ne postoji tehnologija kojom ćemo proizvesti električnu energiju, a da otisak CO2 bude nula.

Znanstvenici, posebno u CERNu razmatraju različite tehnologije za proizvodnju „čiste“ električne energije bez CO2 otiska, međutim te tehnologije su tehnologije budućnosti.

Gospodin Kasalo u svome članku navodi: „No sutra će, kažu, automobilskom industrijom vladati humanoidni roboti.“

Robotika je danas vrlo razvijena u raznim granama industrije, posebno autoindustriji i više se ne može zamisliti da proizvedemo vozilo koje neće jednim dijelom sastavljati ili zavarivati „robotska ruka“!

Korištenje humanoidnih robota u automobilskoj industriji još je uvijek većim dijelom futurizam, jer nam je za sastavljanje vozila dovoljan obični robot ili robotska ruka koju pokreće složeni program (algoritam).

Humanoidni roboti koji imaju lice čovjeka ili cijeli stas ljudskog bića su danas u svijetu, a posebno u Japanu zastupljeni na recepcijama hotela, u staračkim domovima, u bolnicama itd. Te humanoidne robote pokreću vrlo napredni programi koji uključuju i umjetnu inteligenciju.

Umjetna inteligencija za razliku od naprednih programa i algoritama ima karakteristiku da je možemo „trenirati“. Tako humanoidni roboti koje opslužuju programi umjetne inteligencije mogu učiti da hodaju sve sličnije ljudskim bićima, da putem mikromimike koje očitavaju sa lica čovjeka raspoznaju njegove emocije, da sve bolje izvode pokrete ruku: hvatanje ili držanje, itd.

Humanoidni roboti će svakako pronaći svoje mjesto i u autoindustriji, koja i sama snažno razvija programe umjetne inteligencije.

Možemo si zamisliti, u ne tako dalekoj budućnosti da će humanoidni roboti u kadrovskoj službi nekih automobilskih koncerana sudjelovati u odabiru novih zaposlenika (ljudi), da će raditi u pravnom odjelu tih koncerana ili biti članovi nadzornog odbora tih istih koncerana?

Teže mi je zamislti da će humanoidni robot zamjeniti „robotsku ruku“ koja zavaruje neki dio vozila. Za to je humanoidni robot preskup i presložen. Ono što je moguće zamisliti da će humanoidni roboti raditi zajedno sa ljudima u automobilskoj industriji, možda i u pogonima gdje se sastavljaju vozila, a možda biti i šefovi ljudima, jer humanoidni roboti pokretani umjetnom inteligencijom nemaju emocija, nemaju nagone, i „vrlo rijetko griješe“ !

Umjetna inteligencija ima svoju značajniju primjenu u autonomnim (samovozećim) vozilima, koja bez čovjeka sudjeluje u prometu. Najnoviji primjer su robo-taksiji koje razvija hrvatska tvrtka Rimac Automobili ili Google-ovo vozilo koje ponekad možemo sresti na ulicama većih gradova. Autonomna vozila nemaju vozača i umjetna inteligencija u potpunosti upravlja tim vozilom u prometu.

Njemački koncern Daimler već godinana testira autonomna teretna vozila u Americi s nadom da će u budućosti ta vozila biti upravljana isključivo umjetnom inteligencijom. U sadašnjoj fazi testiranja ta teretna vozila kojom upravlja umjetna inteligencija imaju i vozača, ali on ne sudjeluje u prometu, već pasivno participira u vožnji i prati tok vožnje. Testiranje mora ipak učiniti čovijek!

Europska komisija je postavila za cilj da će od 2035. godine Europska automobilska industrija stati s proizvodnjom osobnih vozila na unutarnje izgaranje (benzin / dizel) i da će se od 2035. godine Europljani proizvoditi isključivo električna osobna vozila. Možda je taj cilj realan, a možda je i preuranjen.

Ono što je sigurno, da će se vrlo snažno u narednim godinama razvijati vozila, a posebno autobusi, kamioni, građevinski i poljoprivredni strojevi, ali i osobni automobili na vodik (H2). Posebno je interesantan „plavi vodik“ kojeg dobivamo elektrolizom vode, a električna energija za elektrolizu vode je proizvedena iz obnovljivih izvora. Vozila koja koriste za pogon vodik su također „električna vozila“, gdje kemijskim procesom, točnije sagorijevanjem vodika u „gorućim člancima“ dobijamo električnu energiju koja pokreće vozilo. Kao nus-proizvod iz auspuha tih vozila izlazi vodena para.

Danas gotovo da ne postoji automobilska industrija koja ne proizvodi neku vrstu električnih vozila, bilo da su to:

- Standardna električna vozila

- Plug-in hibridna vozila

- Vozila na vodik (H2)

Budućnost cestovnog prijevoza je očito električna i u budućnosti će vjerovatno prijevoz biti kombinacija gore navedenih tehnologija.

Umjetna inteligencija će sve više participirati u automobilskoj industriji, bilo u obliku robota pokretanih umjetnom inteligencijom, bilo ugradnjom komponenti i programa umjetne inteligencije u autonomna (samovozeća) vozila!

Daljnje jačanje i povezivanje automobilske industrije, robota i umjetne inteligencije je realna stvarnost. Utopija je, da je umjetna inteligencija „inteligentna“, da će roboti u potpunosti zamjenti ljude kao radnu snagu i da će automobilska industrija u budućnosti ići isključivo u pravcu razvoja električnih vozila. U automobilskoj industriji oduvijek postoje kreativni inženjeri, koji neprestano razmišljaju i tragaju za novim tehnologijama i naprednijim pogonima za osobna i teretna vozila.

Možda nikada nećemo otkriti perpetum mobile, a možda smo na pragu njegovog otkrića!

Nakon izuma kotača ljudsko biće se neprestano tehnički razvija. Postigli smo ogroman napredak u tehnici, medicini, programiranju i znanosti općenito. Umjetna inteligencija je i treba ostati jedino „alat“ kojim će upravljati čovijek!

Dražen Katić