OMASOVITI VOLONTERSKI RAD MLADIH

Kao što sam već naveo u Republici Hrvatskoj preko 50% mlađih ljudi od 25 godina nema posao. Poslije Grčke i Španjolske naša omladina zauzima neslavno treće mjesto po nezaposlenosti u Europskoj Uniji.
Kako riješiti bar privremeno problem nezaposlenosti mladih, mladim ljudima ponuditi bar tračak nade za bolje sutra?
Jedan od načina borbe protiv nezaposlenosti je volontiranje.
Postoje razne vrste volontiranja. Kod jednog volontiranja smo djelomično plaćeni, kod drugog dobijemo putne troškove, a kod trećeg – nikakvu naknadu.
Osobno, već duži niz godina volontiram u raznim organizacijama po trećem modelu, odnosno bez ikakve naknade.
Prije sedam godina osnovali smo u Štutgartu poslovnu grupu “UVNT GRUPE”, gdje se moj dio posla svodio na volonterski rad organiziranja i upravljanja aktivnostima grupe. Naravno u tom poslu uveliko su mi pomagali drugi moderatori i članovi grupe. Volonterskim radom u toj grupi zaokupljen sam i danas.
Prije dvije godine osnovao sam internet grupu "POSLOVNI USPJEH". Članovi grupe svakodnevno se sreću virtualno, te diskutiraju o ekonomsko-političko-socijalnoj problematici Republike Hrvatske i Europske Unije. Od prvih dana moderiranje grupom pored mene vodi gospodin Josip Mayer.

Moj treći volonterski posao je rad u Kulturnom centru “Merlin” u Štuttgartu.

Četvrti volonterski posao koji sam započeo početkom ove godine je sudjelovanje u socijalnom projektu “Atelier Baur” koji je organiziran od “GWG” društva i “Jugendamt-a” (državnog ureda za mlade) u gradu Štuttgartu.

Volontiranje je u Njemačkoj samo po sebi razumljiva stvar, tako da je teško pronaći nekoga tko ne volontira ili nije nikada volontirao. Volonterski rad je jedan od glavnih stupova stabilnosti njemačke ekonomije.
O temi potrebnosti volontiranja u Republici Hrvatskoj dosta sam napisao u mojoj objavljenoj knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”.
Smatram da će izlaz Hrvatske iz ekonomske krize biti jako težak bez dodatne energije mladih ljudi udruženih u različite volonterske udruge i organizacije.
Mladi ljudi u Hrvatskoj koji imaju vremena na pretek, a novca u oskudici trebali bi se masovno uključiti u volonterski rad.
Bivša Jugoslavija je organizirala masovni volonterski rad putem “Omladinskih radnih akcija”. Iako nikad nisam sudjelovao u takvoj akciji moji prijatelji koji su bili sudionici s oduševljenjem su mi pričali o radu, druženju, te nagradama na tim akcijama. Te akcije su bile jedan pozitivni aspekt bivšeg socijalističkog samoupravljanja.Današnjoj omladini u Republici Hrvatskoj možemo ponuditi masovni volonterski rad u sezonskim poslovima.
Najvažniji sezonski posao u Republici Hrvatskoj je turistička sezona.
Svaki hotel, apartmansko naselje ili kamp može zaposliti veći broj mladih volontera. Volonterski rad od 4-5 sati dnevno mladim ljudima ostavlja još uvijek dovoljno vremena da se u toku dana bave slobodnim aktivnostima, sunčaju na plaži, bave sportom, kulturnim aktivnostima itd.
Poslodavci bi se zakonski obavezali da mladim ljudima volonterima ponude besplatno stanovanje, tri obroka dnevno i bonove za konzumiranje bezalkoholnih pića. Na taj način poslodavci bi dobili “financijski povoljnu” radnu snagu, a mladi volonteri prikupljanje radnog iskustva, upoznavanje drugih gradova u Hrvatskoj, strukturirani radni dan i mnogobrojna poznanstva i prijateljstva koja bi kod nekih urodila i pronalaženjem stalnog radnog odnosa.
Pored turističke sezone mladima u Hrvatskoj se može ponuditi i volontiranje u sezonskoj berbi voća. Berbe jabuka, grožđa, maslina, jagoda uveselile bi kako mlade ljude tako i njihove poslodavce koji bi imali istu obavezu kao i poslodavci u turističkoj sezoni.
Obaveze poslodavaca prema volonterima i obrnuto, morala bi nadgledati posebna državna inspekcija ili granična policija. Prije svega u svrhu suzbijanja rada na crno. Ako bi se utvrdile nepravilnosti jedne od partnerskih strana država bi poduzela zakonske mjere predviđene dopunjenim “Zakonom o volontiranju u Republici Hrvatskoj”.
Volontiranje je društveno korisna radnja kojom svi dobivaju. Volontiranje je apsolutna win-win situacija. Prije tek nekoliko godina na volontiranje se u Republici Hrvatskoj gledalo s nevjericom i čak s malom dozom podrugljivosti.
Međutim, danas su druga vremena. Sam ulazak Hrvatske u Europsku Uniju dodatno otvara vrata volontiranju i nudi nove programe i ideje za taj društveno korisni posao.
Volontiranje nije gubljenje vremena. Iako volontiranje nije "isto kao stalno zaposlenje", ono ponekad otvara ona vrata u životu koja nas vode na put stalnog posla ili napretka u karijeri. Volontiranje je most između nestrukturiranog dana kroz nezaposlenost, prema stalnom zaposlenju i dnevnoj radnoj strukturi.
Masovnim volontiranjem mladih u Republici Hrvatskoj otvorile bi se nove perspektive i programi u borbi za ekonomski razvoj naše zemlje.
Iz fondova Europske Unije bi se mogla dobiti jednim dijelom poticajna sredstva za financiranje masovnog volonterskog rada u Republici Hrvatskoj.
Svi preduvjeti za volontiranje mladih u RH su ostvareni: Imamo dovoljan broj mladih nezaposlenih ljudi, imamo kapacitete da mlade ljude volonterski angažiramo, član smo Europske Unije koja financijski potiče volontiranje, imamo dovoljno bivših iseljenika koji danas uživaju mirovinu u Republiici Hrvatskoj, a koji su spremni kao "nekadašnji volonteri" pomoći životnim iskustvom, znanjem i savjetima mladim volonterima i njihovim poslodavcima u našoj zemlji.
Međutim, pored svih nabrojenih parametara neophodno je da "službena politika Republike Hrvatske" inicira, podrži i sprovede masovno volontiranje mladih ljudi. Hoće li se to dogoditi pokazati će vrijeme.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!

Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine. Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/posljednja-ru%C5%BEa-hrvatska

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

www.drazenkatic.blogspot.de

OVO JE JEDINA ŠKOLA U HRVATSKOJ U KOJOJ ĆE SVI UČENICI BITI ISTO OBUČENI ‘Učeničkim uniformama borimo se protiv socijalne diskriminacije u školi’ + KOMENTAR

Citirani clanak je iz portala Jutarnji.hr, dana 03.09.3015

Htjeli bismo da Ministarstvo obrazovanja sufinancira odore za sve škole u RH, a time bi se mogla pokrenuti i tekstilna industrija, kaže Duvnjak

Osnovna škola “Juraj Dalmatinac” u Šibeniku od ove školske godine, prva u Hrvatskoj, uvodi identične odore za svih svojih 550 učenika od prvog do osmog razreda, uključujući osnovce u područnim školama u Bilicama i Lozovcu.

Po dvije majice

- Riječ je zapravo o pilot-projektu za koji smo zeleno svjetlo dobili od Vijeća roditelja naše škole. Svaki učenik imat će zasad po dvije polo majice s našivenim školskim grbom. Jednu s kratkim rukavima za jesen i proljeće i jednu s dugim rukavima za zimu. Još ne mogu reći kakve će boje biti majice, jer još prikupljamo ponude pa ćemo izabrati najpovoljniju. Planiramo sve realizirati tijekom studenoga. Prema dosad pristiglim ponudama, dvije majice stajat će oko 90 kuna, tj. cjelokupna svota za svih 550 učenika neće prelaziti 50 tisuća kuna - izjavio je za Jutarnji Natko Duvnjak, ravnatelj Osnovne škole “Juraj Dalmatinac”, dodavši da su u potrazi za sponzorima za financiranje projekta.
Ideju ravnatelja o uvođenju takvih školskih majica bezrezervno je podržalo dosadašnje školsko Vijeće roditelja i svi članovi su u tome bili jednoglasni, kaže Željka Aras, čije dvoje djece pohađa OŠ “Juraj Dalmatinac” - Ante je osmaš, a Kate će sad u peti razred.

Učenica petog razreda šibenske škole “Juraj Dalmatinac” Kate Aras i njena majka Željka
- Majice će imati i ulogu higijenske zaštite, manje će se prljati ostala odjeća. Ujedno, jednoobraznim odijevanjem neće se primjećivati socijalne razlike među učenicima. Oboje moje djece, i Ante i mala Kate, s oduševljenjem su prihvatili uvođenje istih majica za sve njihove razredne kolege - rekla je Željka Aras, članica Vijeća roditelja šibenske osnovnoškolske ustanove.
Inače, prema saznanjima ravnatelja Natka Duvnjaka, zasad je u Hrvatskoj samo Osnovna škola “Antuna Mihanovića” u Osijeku nabavila jednoobrazne odore.

Odore u EU

- Jednake školske odore uvedene su u zemljama Europske unije. Vlade brojnih zapadnoeuropskih država to reguliraju donesenim zakonima, istoobraznim odijevanjem ne dolaze do izražaja materijalno-socijalne razlike među učenicima, a škole dobivaju prepoznatljiv identitet. Školske uniforme su jedno od najjačih sredstava u borbi protiv socijalne diskriminacije u školskim klupama koje, nažalost, ima sve više, ne samo kod nas, negu i u razvijenijim europskim zemljama. Tim ciljem vodili smo se i u našoj školi, a nakon ovog pilot-projekta namjera nam je uvesti i kvalitetniju identičnu školsku odjeću. Želja nam je u budućnosti da ovakvu ideju zapravo prepozna Vlada, odnosno Ministarstvo obrazovanja koje bi sufinanciralo istovjetnu učeničku odjeću u svim osnovnoškolskim ustanovama diljem Hrvatske. Na taj bi se način pokrenula i posrnula tekstilna industrija u državi - rekao je Natko Duvnjak, ravnatelj osnovne škole u Šibeniku.
Za razliku od Duvnjaka, ima i drukčijih razmišljanja o toj ideji u šibenskim osnovnim školama.

Drukčije mišljenje

- Kako je tu posrijedi nešto što nije propisano zakonom na državnoj razini, uvođenja uniformirane odjeće u našu školu, barem zasad, neće biti niti smo o tome razmišljali. Kada to bude propisano, onda ćemo i djelovati u tom smjeru. Školske uniforme treba uvesti tako da ih imaju sve osnovne škole, a ne samo jedna - rekao je Darko Relja, ravnatelj šibenske Osnovne škole Vidici.

KOMENTAR:

 Uvodjenje odora u skole dobra je ideja. Prije svega da se smanji klasna razlika koja se vidi medju djecom, odnosno da da se djeca iz siromasnijuh obitelji izjednace bar na taj nacin sa djecom iz bogatijih obitelji. I u drugim zemljama postoji odora, ne samo u siromasnim azijskim vec i u europskim zemljama poput Velike Britanije. Medjutim da li su majcice dovoljne da se klasna razlika medju djecom u skolama svede na minimum. Tu postoje i jeftine i skupe skolske torbe, jeftine i skupe tenisice i jeftini i skupi smartfon. Sve su to stvari koje danas ocitavaju klasnu razliku medju djecom. Medjutim neka se pocne sa majcicama pa ce se vidjeti u pilot projektu kako ce djeca u narednom periodu reagirati i medjusobno se ophoditi.

www.drazenkatic.blogspot.de

BRIGA ZA NEMOĆNE I STARIJE

Stanovništvo gotovo cijele Europe ubrzano stari. Imamo sve više osoba starijih od 60 godina, a sve manje osoba mlađih od 25 godina.
Ta pojava će u budućnosti izazvati mnoge probleme.
Današnje potrebe "generacije treće dobi" mogu se općenito definirati kao: njega starijih osoba, socijalna briga o starijima, kulturne i sportske ponude za starije, zaštita starijih osoba od učestale prevare i prodaje nepovoljnih proizvoda (ugovora), edukacija treće dobi, jednodnevni izleti za starije, plesne priredbe itd. Najveći problem koji postoji je da velika većina starijih ljudi koja živi sama ima deficit socijalnih kontakata.
U gradu Štutgartu postoje volonterske organizacije koje se brinu za starije osobe. Volonteri jednom do dva puta tjedno obilaze starije osobe i provode sa njima 1-2 sata. Pomognu im malo pospremiti po kući/stanu, skuhati im nešto ili jednostavno popiju kavu ili čaj sa starijim osobama i odigraju partiju karata (čovječe ne ljuti se, šah itd.).
Također postoje volonterske organizacije čiji članovi obilaze osobe koje su smještene u staračkim domovima ili u bolnicama. I sa tim starijim osobama volonteri provode 1-2 sata tjedno: odu sa njima u šetnju, odigraju neku društvenu igru, popiju kavu u restoranu i sl.
U jednom razgovoru prije par godina, moj dobar poznanik iznio je mišljenje "da će u budućnosti starije osobe živjeti ne samo u staračkim domovima nego i u nekoj vrsti zajednice (komune), gdje će se uzajamno potpomagati, te biti centralno dostupni volonterskim organizacijama koje pomažu starije i nemoćne". Bila je to vrlo interesantna zamisao mog poznanika koja uopće ne djeluje utopijski.
Volontiranje koje sam opisao (primjer grad Štutgart) odnosi se na društveni rad koji činimo za druge, a za njega ne dobivamo financijsku naknadu!
U Republici Hrvatskoj volontiranje je u zadnjih par godina dobilo na popularnosti posebno kod mlađih generacija. Konačno se probila predrasuda o nepotrebnosti i besmislenosti volonterskog rada. Sada je potrebno učiniti slijedeći korak. Pošto je u Republici Hrvatskoj 50% mlađih ljudi od 25 godina bez posla, volontiranje se nudi kao šansa za mlade (prijelazna faza) dok ne stupe u stalni radni odnos.
I u Hrvatskoj sve više ljudi treće generacije živi sama ili su stićenici staračkih domova. To je idealna prilika za "Volonterske organizacije" da organiziraju tjednu posjetu starijim osobama i da na taj način prikažu važnost volontiranja kao neophodne karike ekonomskog razvoja.

Građani treće dobi su nekada radili i odgajali svoju djecu. Brinuli su se za društvo i za svoju porodicu. Akceptirajući "zakon međugeneracijske solidarnosti" neophodno je da starije osobe dobiju od društva natrag bar jedan dio onoga koji su u društvo uložile. Zakon međugeneracijske solidarnosti je glavni postulat održivog razvoja, a bez održivog razvoja nema niti budućnosti, bar ne onakve kakvoj težimo.
 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!

Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine. Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/posljednja-ru%C5%BEa-hrvatska

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

www.drazenkatic.blogspot.de

IZ POŽARA SPASIO ŽENU I DJECU I - REBARCA 'Jedina stvar koju sam mislio je samo da rebarca budu dobra' + KOMENTAR

Citirani clanak je iz portala "Jutarnji.hr", dana 02.09.2015

Amerikanac Robert Wright postao je pravi heroj u kalifornijskom Fresnou nakon što je iz požara spasio svoju suprugu i djecu te, vjerovali ili ne, rebrica s roštilja.

Heroj zajednice i svih gurmana se odmah po spašavanju njemu važnih stvari obratio reportažnoj ekipi lokalne televizije KMPH Fox 26 kojoj je ispričao što se sve dogodilo. Naravno, s rebricama u prvom planu.
- Jedina stvar o kojoj sam razmišljao bilo je 'samo da rebrica budu dobra' te sam utrčao u stan i spasio si obitelj - ispričao je Wright u intervjuu koji je gotovo odmah postao viralan.

Nakon što je suprugu i djecu izveo iz kuće, vratio se po rebrica jer 'nije želio da izgore jer je ponosan na ono što radi'.
U međuvremenu, žena i dijete u čijem je apartmanu buknuo požar uspjeli su se izvući iz stana te su zadržani u bolnici zbog udisanja dima.
Vatra je izbila oko tri sata ujutro, a gospodin Wright brzo je objasnio zašto je roštiljao kao kasno u noći.
- Bilo je tri sata ujutro, i bio sam gladan, i odlučio sam staviti rebrica na roštilj - kazao je Wright.
Po završetku intervjua Wright je kazao kako planira sada uživati u rebricama i nada se da će ih vlasti staviti u motel dok se posljedice požara ne saniraju.
- Nisam zadobio nikakve ozljede, osim dima u plućima, no već swam imao dim u plućima tako da sam ok - zaključio je Wright.

 KOMENTAR:

Amerikanci obicno kada su gladni zavire u frizider ili naruce fast food. Gospodin Wright se odlucio pripremiti pravo jelo. Spasavanje zene i djece te nakon toga pecenih rebaraca je pravi poduhvat kome bi i mnogi profesionalni vatrogasci mogli pozavidjeti.

www.drazenkatic.blogspot.de

STALNI GOSPODARSKI RAST U UVJETIMA OGRANIČENIH RESURSA

Zadnjih godina smo svjedoci kako nam političari u medijima neprestano pričaju o stalnom gospodarskom rastu.

Gospodarski rast je postala fraza koju izgovaraju i oni koji se razumiju u ekonomiji, ali i oni koji se ne razumiju.

Resursi (prirodne sirovine) su na planetu Zemlji vrlo ograničeni. Resursi koji se ne obnavljaju (odnosno koji se obnavljaju milijunima godina) poput nafte, ugljena, plina, urana, plemenitih metala itd. su vrlo osjetljiva tema.

Obnovljivi resursi poput šuma ili prašuma nalaze se danas također na listi ubrzanog odumiranja.

Svjetska i nacionalne ekonomije, kao i gospodarski rast istih ovisi direktno o raspoloživosti “neobnovljivih” i “obnovljivih” resursa.

Stalni gospodarski rast u uvjetima ograničenih resursa nije moguć i pripada u iluziju koju nam svakodnevno putem medija prezentiraju politički i industrijski moćnici.

Mi danas trošimo toliku količinu resursa da ako želimo samo zadržati standard koji imamo bez “daljnjeg gospodarskog rasta” moramo imati na raspolaganju 4 zemaljske kugle.

Mi imamo samo jedan planet, a vrlo je upitno u skoroj budućnosti dovoženje i korištenje resursa (sirovina) s nekih drugih planeta.

Djecu u školi učimo o neprestanom gospodarskom rastu. Nismo spremni najmlađoj generaciji iznijeti pravu istinu, te ju odlučno usmjeriti u pravcu održivog razvoja.

Mi smo dosegnuli vrhunac ekonomskog razvoja u uvjetima u kojima se planet Zemlja može sama obnavljati i regenerirati. Daljnji ekonomski rast nas dovodi u poziciju uništenja planeta Zemlje.

Mi proizvodimo daleko više od onoga što nam treba.

Kada proizvode ne možemo prodati onda ih jednostavno uništimo da bi zadržali povoljnu tržišnu cijenu i da bi mogli nesmetano dalje proizvoditi.

Žrtva takvog načina razmišljanja i poslovanja su mlade generacije kojima uništavamo temelj egzistencije na ovom planetu.

Ponekad se pitam da li moćnici koji vladaju planetom imaju djecu i da li oni uopće žela da i njihovi unuci i praunuci nastave živjeti na zemlji?

Maštanja da ćemo napustiti ovaj planet i izgraditi novu koloniju ljudske rase na nekom drugom planetu, nisu potpuno nerealna.

Međutim mi za to nemamo više vremena. Za koloniziranje nekog drugog planeta biti će nam potrebno još nekoliko stotina godina, a prije toga planet Zemlju ćemo dovesti u uvjete koji neće biti više pogodni za život.

Rješenje navedene situacije je da hitno, a najbolje odmah počnemo živjeti u skladu sa načelima održivog razvoja, da stanemo sa ilizijom neprestanog gospodarskog rasta i da konačno počnemo proizvoditi samo onoliko koliko nam treba.

Jedino na taj način ćemo osigurati korištenje resursa i u daljnjoj budućnosti.

Na taj način ćemo osigurati da i buduće generacije imaju temelj za život i egzistenciju na ovom planetu.

S održivim razvojem možemo započeti vrlo jednostavno. Odvedimo djecu po lijepom vremenu biciklom u školu, otiđimo bar jednom tjedno tramvajem ili autobusom u grad, ostavimo automobil ponekad na parkiralištu ili u garaži, kupimo bar jednom tjedno voće i povrće na obližnjoj tržnici od seljaka iz okolice, jedan dan u tjednu prehranimo se vegetarijanski.

Vidite da održivi razvoj nije teška ni nemoguća misija. Važno je da svi sudjelujemo, cijeli planet, a ne samo nekoliko milijuna entuzijasta.

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!

Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine. Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/posljednja-ru%C5%BEa-hrvatska

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

www.drazenkatic.blogspot.de

NOVI PRAVILNIK KAŽNJAVANJA Teška krađa, korištenje oružja, sramoćenje profesora na YouTubeu... Kazna je jednaka - učenici će letjeti iz škole! + KOMENTAR

Citirani clanak je iz portala "Jutarnji.hr", dana 01.09.2015

U tjednu uoči početka nove školske godine završen je rad na novom Pravilniku o pedagoškim mjerama

Povrijedi li ugled i dostojanstvo drugog učenika ili nastavnika objavom snimke na, primjerice, YouTubeu, srednjoškolac će biti izbačen iz škole, jednako kao da je počinio tešku krađu ili koristio oružje u školi.

Za ista nedjela osnovcu će od nove školske godine koja počinje 7. rujna biti izrečena mjera preseljenja u drugu školu.

Upozorenje prvog sata

U tjednu uoči početka nove školske godine završen je, naime, rad na novom Pravilniku o pedagoškim mjerama, o čijim će novostima svi učenici biti upoznati na prvom satu razredništva, a roditelji s novim detaljima “kažnjavanja” na prvom roditeljskom sastanku.

- Priznajem, pedagoške mjere su prilično osjetljiva materija i uvažili smo puno primjedbi s javne rasprave - kaže Vedran Mornar, ministar znanosti, obrazovanja i sporta, potvrđujući da je na prijedlog sindikata i škola u Pravilnik uvršteno prepisivanje, odnosno “korištenje nedopuštenih izvora podataka u svrhu prepisivanja”. Prepisivanje će tako prvi put na razini sustava biti kvalificirano kao lakši neprihvatljivi oblik ponašanja, a imat će jednaku težinu kao, primjerice, stvaranje buke ili korištenje mobitela na satu, bacanje smeća izvan koševa za otpatke ili oštećenje školske imovine. Za to bi djelo svaki učenik - bilo osnovac ili srednjoškolac - trebao biti kažnjen istom mjerom opomene.
U teže neprihvatljivo ponašanje, za koje će slijediti kazna ukora, ulazi klađenje ili kockanje u školi, ali i, primjerice, konzumiranje alkohola, marihuane ili druge vrste droga. U istoj je kategoriji i povreda dostojanstva druge osobe (učenika, nastavnika, školske čistačice ili ravnatelja), i to omalovažavanjem, vrijeđanjem ili širenjem laži i glasina.

Razlike prema uzrastu

Dok za ove oblike neprihvatljivog ponašanja nema razlike između osnovaca ili srednjoškolaca, pa bi, uvrijedi li školsku spremačicu, prvašić i maturant trebali snositi istu posljedicu - kaznu ukora, u sljedeće dvije kategorije - teška i osobito teška povreda - kazne se razlikuju po dobi.
Tako će, primjerice, osnovac zaraditi strogi ukor ako unese oružje ili drugi opasni predmet u školu, iznudi novac od drugog učenika, krade ili krivotvori ispričnicu, dok će srednjoškolac za iste oblike ponašanja dobiti opomenu pred isključenje.

Najteži prekršaji

Skupina koja je izradila Pravilnik, a prema tvrdnji ministra Mornara riječ je o raznolikom sastavu od ravnatelja škola i psihologa do predstavnika Ministarstva socijalne politike i mladih, svela je popis osobito teškog neprihvatljivog ponašanja na pet obrazaca. Zbog njih osnovac može dobiti mjeru preseljenja u drugu školu, a srednjoškolac isključenje. Riječ je o krivotvorenju službene dokumentacije škole (primjerice, unošenje ocjena u dnevnik), objavljivanju materijala (poput snimaka na YouTubeu), koji za posljedicu imaju povredu ugleda, časti ili dostojanstva druge osobe (bilo da je riječ o učeniku ili nastavniku) te teškoj krađi.
Najteže je kvalificirano nasilno ponašanje koje je rezultiralo teškim emocionalnim ili fizičkim posljedicama za drugu osobu, kao i ugrožavanje sigurnosti učenika ili nastavnika korištenjem oružja.
Kao jednu od pedagoških mjera Pravilnik spominje i odluku ravnatelja o privremenom udaljavanju učenika s nastave (odluku donosi ravnatelj). Definirano je i u kojemu roku mjere trebaju biti izrečene, pa se, primjerice, u roku od dva tjedna od dana saznanja o neprihvatljivom ponašanju izriču opomena i ukor, dok se strogi ukor izriče u 30 dana, a preseljenje, odnosno isključenje iz škole u roku od dva mjeseca.

KOMENTAR:

Sramocenje profesora ili drugih ucenika na drustvenim mrezama i you tube nije lijepa niti ugodna stvar ali da se izjednaci sa krivicnim djelima teske kradje i koristenja oruzja pretjerana je stvar. Takodjer izbacivanje ucenika iz skole mora imati pravi razlog. U drustvenim mrezama se danas nalazi sve i svasta. Sto je zabranjeno, a sto dozvoljeno ubacivati tesko je reci. Postoje osnovna pravila kojih se svi trebamo pridrzavati, medjutim rigorozno kaznjavati ucenike zbog nekog posta.....koliko to moze uopce preventivno i odgojno djelovati?

www.drazenkatic.blogspot.de

DOZVOLA ZA PLANINARENJE

Često smo svjedoci da se turisti u Europskoj Uniji penju na brda i planine, zavlače u razne špilje, te ih nerijetko treba spašavati iz životne opasnosti. To spašavanje je uvijek povezano sa angažiranjem velikog broja ljudstva i tehnike, te nastalim financijskim troškovima.

U pravilu većina zemalja Europske Unije će zahtjevati od "spašenoga" podmirivanje nastalih financijskih troškova. Da li će te troškove moći i naplatiti, to je drugo pitanje!
Razmišljao sam kako da na samome početku spriječimo da se netko tko planinari u Republici Hrvatskoj izgubi i dovede svoj život u opasnost.
Ako želimo loviti ribu u hrvatskim rijekama moramo kod nadležnog ribolovnog društva kupiti dnevnu ribolovnu dozvolu.
Zašto turisti koji žele planinariti u Republici Hrvatskoj ne moraju u turističkoj zajednici kupiti jednodnevnu dozvolu za planinarenje?
Naravno ovdje se ne radi o financijskom aspektu prodaja "jednodnevnih planinarskih dozvola"! Ona može koštati i simboličnih 5 kuna.
Radi se o tome da bi se turist koji želi ići na planinarenje prilikom kupnje dozvole u kratkim crtama educirao i uputio na opasnosti koje ga mogu zadesiti.
Pored toga turist bi morao u turističkoj zajednici ostaviti i broj svog mobitela ili smartfona. Mi danas modernom tehnikom možemo locirati položaj svakog smartfona. Za ostale "starije" mobilne uređaje postoje specijalni program s kojim možemo locirati položaj uređaja čak i kada je isključen.
Broj smartfona ili mobitela bi nam uveliko omogućio lakše pronalaženje izgubljenih turista, bar u onim područjima u kojima je moguće locirati signal uređaja. Samim time bi troškovi spašavanja bili daleko niži.
Po medijima se zadnjih mjeseci protezalo pitanje treba li Republika Hrvatska naplatiti turistu njegovo spašavanje. Moramo biti svjesni da je ponekad u spašavanje uključeno i na desetke ili stotine ljudi, vojna oprema, helikopteri, psi tragači itd. Ponekad potraga za izgubljenima traje i po nekoliko dana ili po koji tjedan. Troškovi takove potrage i spašavanja iznose i do nekoliko 100.000 eura. Mali broj turista može podmiriti te troškove.
Akcenat morao biti na edukaciji turista. To prije svega podrazumjeva mini edukaciju od nekih 30 minuta prilikom prodaje "dnevne dozvole za planinarenje".
Turistima koji češće provode godišnji odmor penjući se po brdima i planinama i zavlačeći se u špilje mogao bi se ponuditi trodnevni kurs, odnosno školovanje.
Taj kurs bi morali sami platiti, a sadržavao bi poglavlja iz: zaštite prirode, zakona Republike Hrvatske, te prve pomoći i samopomoći. Nakon završenog kursa turist bi dobio "Trajnu dozvolu za planinarenje u Republici Hrvatskoj".
Pored "Trajne dozvole" turist bi i dalje imao obavezu da planinarenje prijavi nadležnoj Turističkoj zajednici i da ostavi broj mobitela ili smartfona. Nakon završenog planinarenja turist bi SMS-om izvjestio nadležnu turističku zajednicu da je penjanje završeno. Turistička zajednica bi morala biti zakonski obavezana da nakon završenog planinarenja bespovratno izbriše podatke o turistu i njegov broj mobitela/smartfona.
Moj prijedlog za borbu protiv visokih troškova spašavanja izgubljenih turista u Republici Hrvatskoj bi imao pozitivan turistički odjek. Turisti bi imali dojam sigurnosti, ali i odgovornosti. Turističke zajednice bi dobile dodatnu aktivnost i tako proširile svoj krug poslovnog djelovanja.
Hrvatska služba spašavanja bi imala manje posla individualnih potraga i mogla bi se fokusirati na druga područja, pr. angažiranje za vrijeme elementarnih nepogoda, angažiranje u stranim zemljama itd.
Hrvatska bi dodatno dobila na pozitivnom turističkom imidžu kao: Mala zemlja za veliki i "siguran" odmor!
Pitanje je da li službena politika Republike Hrvatske razmišlja na isti način?

  Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!

Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine. Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/posljednja-ru%C5%BEa-hrvatska

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

www.drazenkatic.blogspot.de