Nikada nije bilo istovremeno vise ratova nego u danasnje dane. 50 milijuna ljudi je u velikim seobama. izbjegli pred ratnim stradanjima, ekonomskom situacijom ili ekoloskim katastrofama.
Terorizam kao fenomen je zapravo stvoren od velikih zemalja. Cak i danas u Iraku i Siriji velike mocne zemlje podrzavaju ISIS. Zapravo radi se o velikom biznisu u kome bogati zaradjuju ogroman novac od isporuke oruzja, isporuke lijekova i hrane itd. Ceh placaju siromasni.
Apsurd danasnjeg vremena je za prosjecnog covjeka ogroman i neshvatljiv pa tako i meni. Biti ce mi drago procitati i Vase misljenje o temi ratova i terorizma.
Lijep pozdrav
Drazen
srijeda, 2. prosinca 2015.
petak, 11. rujna 2015.
KOMENTAR JUTARNJEG Roditelji umrlog dječaka iz Rijeke sigurno su imali najbolje namjere, ali su vjerovali krivim ljudima
Citirani clanak je iz portala "Jutarnj.hr", dana 11.09.2015
Dijete su liječili terapijom talijanskog doktora koji je završio u zatvoru zbog ubojstva pacijenta
Smrt devetogodišnjaka kojem su roditelji uskratili bolničko liječenje
šokirala je hrvatsku javnost. Teško je vjerovati da su htjeli da im
dijete umre u boli i mukama. Gotovo sigurno je da su imali najbolje
namjere, da su im informacije s kojima su raspolagali govorile da im
dijete uz kemoterapiju nema nikakve šanse, te da im je bolje potražiti
bilo kakvu alternativnu metodu lječenja.
Nažalost, bili su u krivu.
Raspolagali su s potpuno pogrešnim informacijama. Vjerovali su krivim ljudima.
Ne treba gubiti vrijeme na osudu roditelja - za svoju pogrešku
kažnjeni su na najgori mogući način. Nikakva kazna koju im može
udijeliti pravosuđe neće spriječiti druge roditelje da počine istu
grešku - ako netko vjeruje da mu nešto može spasiti život djeteta, ne
postoji kazna koju nije spreman podnijeti za taj cilj.
Ono što možemo učiniti je još jednom skrenuti pozornost na sad već smrtonosnu opasnost koja vreba na internetu - dezinformacije, zablude i teorije zavjera.
Takva urota je nemoguća iz brojnih razloga, od kojih je možda najlakše objasniti sljedeći: zahtijevala bi apsolutni zavjet šutnje tisuće liječnika i farmaceuta. Tkogod je ikad pokušao sačuvati tajnu zna koliko ju je teško sakriti kada ju zna samo dvoje-troje ljudi, a kamoli kada se radi o tisućama, od kojih mnogi imaju članove obitelji koji su oboljeli od raka.
Što oni čine u takvim situacijama? Slušaju mišljenje stručnjaka - onkologa.
Lijekove za rak istražuju i brojne neprofitne organizacije, koje nisu dužne zarađivati i jedini im je cilj provjeravati sve supstance - prirodne ili sintetske - koje bi mogle na bilo koji način pomoći oboljelima.
Suočeni s dijagnozom koju doživljavaju kao smrtnu presudu, ljudi često pribjegavaju potezima očajnika - traže se lijekovi i recepti na opskurnim forumima i zapučcima interneta, isprobava se kora raznog drveća, čajevi raznih biljaka, terapije magnetima i iglama. Velika većina, srećom, ipak najviše vjeruje liječnicima, pa alternativne terapije isprobavaju uz redovito liječenje.
Nekim ljudima jednostavno nema spasa - bez obzira na modernu medicinu i alternativne lijekove, bolest se za njih pokaže prejaka. Iznimno mali broj sretnika - radi se o promilima promila - možda bi preživio i bez liječenja, i za njih nije ni bitno koju su terapiju primili.
Na kraju bolesti, ostaju nam svjedočanstva preživjelih. Neki su uzimali samo kemoterapiju, neki su liječenje dopunjavali alternativnim metodama, jako mali broj njih koristio je samo alternativne metode. No, oni su najglasniji, i najopasniji po život drugih oboljelih.
Zašto su oni preživjeli, ne možemo znati. Možda su oni baš ta manjina koja bi preživjela i bez liječenja. Oni nisu sudjelovali u znanstvenom istraživanju. Nisu uspoređeni s grupom koja je dobila placebo. Rak je iznimno individualna bolest, i ono što je pomoglo jednoj osobi, ne mora pomoći svakoj. Zato tražimo lijekove koje znamo da pomažu većini. Lijekove za koje smo sigurni da čine više dobra nego zla.
Kemoterapija je danas iznimno uspješna. Čak 75% djece s rakom uspije se izliječiti - krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, preživjelo bi ih samo 25%. Stope smrtnosti pale su za 10% samo u zadnjih 10 godina, a padaju i dalje.
U kliničkim uvjetima, znamo točno koliko je neki lijek učinkovit ili neučinkovit. Znamo koja je stopa smrtnosti, i kolike su otprilike šanse za izlječenje. U alternativnoj medicini imamo samo svjedočanstva ljudi koji su preživjeli. Ljudi koji su umrli ne govore. Nitko neće reći ‘probao sam terapiju sodom bikarbonom i nije me spasila.’ Ne znamo i ne možemo znati koliko je takvih primjera, no bilo bi dobro da se misli i na to kada se razmišlja o liječenju.
Očajni ste i spremni ste probati sve? Probajte standardnu medicinu, jer ona jedina dokazano pomaže većini. Ako želite probati alternativne lijekove, razgovarajte sa svojim liječnikom o njima, pitajte smijete li ih uzimati uz redovitu terapiju. Ako kaže da možete, eksperimentirajte po volji, ali ne zanemarujte i redovno liječenje.
Zapravo, znate što? Činite što hoćete! Ako ste punoljetni ljudi, imate pravo donositi vlastite odluke, pa makar vas one i ubile. No ako se radi o djetetu, sjetite se slučaja obitelji Brnobić. Prepustite svoje dijete u ruke stručnjaka. To je ono što čini svaki liječnik i farmaceut. To je ono što čini svaki odgovorni roditelj.
KOMENTAR:
Alternativnim metodama se covjek moze posluziti ako nema neko ozbiljno oboljenje. Medjutim kada se radi o teskim bolestima opasnim za zivot nije se za igrati. Sluzbena medicina ima danas lijek za mnogobrojne bolesti. S druge strane kada sluzbena medicina od nekoga digne ruke tada ponekad pomogne alternativna odnosno narodna medicina. Ima svakakvih slucajeva i primjera izlijecenja. Kada se radi o zdravlju djece tu se sigurno nije za igrati. Djeca imaju slabiji imuni sistem od odraslih osoba pa tako spadaju u rizicnu skupinu poput osoba 3. dobi. Lijecnici pedijatri najbolje znaju sta moze pomoci oboljelom djetetu. Ugodan dan.
www.drazenkatic.blogspot.de
Raspolagali su s potpuno pogrešnim informacijama. Vjerovali su krivim ljudima.
Ono što možemo učiniti je još jednom skrenuti pozornost na sad već smrtonosnu opasnost koja vreba na internetu - dezinformacije, zablude i teorije zavjera.
DESET NAJVEĆIH MITOVA O RAKU Tko vam prodaje lažne lijekove, tko govori istinu i što uistinu djeluje?
Roditelji su dijete liječili terapijom koju je preporučio sad već bivši doktor Tullio Simoncini - liječenje raka sodom bikarbonom. Simoncini je zbog svojeg ‘lijeka’ izbačen iz liječničke komore i osuđen za ubojstvo iz nehaja, što je informacija koju se vrlo lako provjeri na internetu, no mnogi ljudi - vjerojatno i dječakovi roditelji - vjeruju kako se radi o uroti farmaceutske industrije koja želi suzbiti ‘pravi’ lijek za rak kako bi i dalje profitirali od prodaje lijekova za kemoterapiju.Takva urota je nemoguća iz brojnih razloga, od kojih je možda najlakše objasniti sljedeći: zahtijevala bi apsolutni zavjet šutnje tisuće liječnika i farmaceuta. Tkogod je ikad pokušao sačuvati tajnu zna koliko ju je teško sakriti kada ju zna samo dvoje-troje ljudi, a kamoli kada se radi o tisućama, od kojih mnogi imaju članove obitelji koji su oboljeli od raka.
Što oni čine u takvim situacijama? Slušaju mišljenje stručnjaka - onkologa.
Lijekove za rak istražuju i brojne neprofitne organizacije, koje nisu dužne zarađivati i jedini im je cilj provjeravati sve supstance - prirodne ili sintetske - koje bi mogle na bilo koji način pomoći oboljelima.
Suočeni s dijagnozom koju doživljavaju kao smrtnu presudu, ljudi često pribjegavaju potezima očajnika - traže se lijekovi i recepti na opskurnim forumima i zapučcima interneta, isprobava se kora raznog drveća, čajevi raznih biljaka, terapije magnetima i iglama. Velika većina, srećom, ipak najviše vjeruje liječnicima, pa alternativne terapije isprobavaju uz redovito liječenje.
Nekim ljudima jednostavno nema spasa - bez obzira na modernu medicinu i alternativne lijekove, bolest se za njih pokaže prejaka. Iznimno mali broj sretnika - radi se o promilima promila - možda bi preživio i bez liječenja, i za njih nije ni bitno koju su terapiju primili.
Na kraju bolesti, ostaju nam svjedočanstva preživjelih. Neki su uzimali samo kemoterapiju, neki su liječenje dopunjavali alternativnim metodama, jako mali broj njih koristio je samo alternativne metode. No, oni su najglasniji, i najopasniji po život drugih oboljelih.
Zašto su oni preživjeli, ne možemo znati. Možda su oni baš ta manjina koja bi preživjela i bez liječenja. Oni nisu sudjelovali u znanstvenom istraživanju. Nisu uspoređeni s grupom koja je dobila placebo. Rak je iznimno individualna bolest, i ono što je pomoglo jednoj osobi, ne mora pomoći svakoj. Zato tražimo lijekove koje znamo da pomažu većini. Lijekove za koje smo sigurni da čine više dobra nego zla.
Kemoterapija je danas iznimno uspješna. Čak 75% djece s rakom uspije se izliječiti - krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, preživjelo bi ih samo 25%. Stope smrtnosti pale su za 10% samo u zadnjih 10 godina, a padaju i dalje.
U kliničkim uvjetima, znamo točno koliko je neki lijek učinkovit ili neučinkovit. Znamo koja je stopa smrtnosti, i kolike su otprilike šanse za izlječenje. U alternativnoj medicini imamo samo svjedočanstva ljudi koji su preživjeli. Ljudi koji su umrli ne govore. Nitko neće reći ‘probao sam terapiju sodom bikarbonom i nije me spasila.’ Ne znamo i ne možemo znati koliko je takvih primjera, no bilo bi dobro da se misli i na to kada se razmišlja o liječenju.
Očajni ste i spremni ste probati sve? Probajte standardnu medicinu, jer ona jedina dokazano pomaže većini. Ako želite probati alternativne lijekove, razgovarajte sa svojim liječnikom o njima, pitajte smijete li ih uzimati uz redovitu terapiju. Ako kaže da možete, eksperimentirajte po volji, ali ne zanemarujte i redovno liječenje.
Zapravo, znate što? Činite što hoćete! Ako ste punoljetni ljudi, imate pravo donositi vlastite odluke, pa makar vas one i ubile. No ako se radi o djetetu, sjetite se slučaja obitelji Brnobić. Prepustite svoje dijete u ruke stručnjaka. To je ono što čini svaki liječnik i farmaceut. To je ono što čini svaki odgovorni roditelj.
KOMENTAR:
Alternativnim metodama se covjek moze posluziti ako nema neko ozbiljno oboljenje. Medjutim kada se radi o teskim bolestima opasnim za zivot nije se za igrati. Sluzbena medicina ima danas lijek za mnogobrojne bolesti. S druge strane kada sluzbena medicina od nekoga digne ruke tada ponekad pomogne alternativna odnosno narodna medicina. Ima svakakvih slucajeva i primjera izlijecenja. Kada se radi o zdravlju djece tu se sigurno nije za igrati. Djeca imaju slabiji imuni sistem od odraslih osoba pa tako spadaju u rizicnu skupinu poput osoba 3. dobi. Lijecnici pedijatri najbolje znaju sta moze pomoci oboljelom djetetu. Ugodan dan.
www.drazenkatic.blogspot.de
ODRŽIVA EKONOMIJA I INDIKATORI ZA MJERENJE ODRŽIVOG RASTA REPUBLIKE HRVATSKE
„Pojam održivog razvoja prvi puta je zabilježio 1713. u svome djelu "Sylvicultura oeconomica" Hans Carl von Carlowitz u kome govori da"..samo toliko šume smije biti iskrčeno koliko može kroz plansko pošumljavanje ponovo narasti"!
Drugim riječima održivi razvoj znači da smijemo samo toliko eksploatirati obnovljive resurse (sirovine) da se mogu sigurno obnoviti.
Prva međunarodna definicija "održivog razvoja" zabilježena je 1987. u završnom dokumentu UN-a, nazvanom "Naša zajednička budućnost", više poznatom kao "Brundtlandovo izvješće", u kome se navodi: (slobodni prijevod sa njemačkog) ..."Razvoj koji će imati budućnost znači da sadašnja
generacija zadovolji svoje potrebe na način da ne ugrožava mogućnost budućih generacija da i one zadovolje svoje potrebe."
Održivi razvoj se sastoji od tri komponente i vrlo je bitno da su one u ravnoteži:
1. Ekonomska komponenta
2. Socijalna komponenta
3. Ekološka komponenta
Ako bilo koja od tri komponente nadvlada, oslabiti će ostale dvije. Naš planet se nalazi u ravnoteži, a mi to stanje ravnoteže moramo samo podržati.
Održivi razvoj, odnosno održiva eksploatacija je posebno bitna za sirovine koje se sporo obnavljaju, a tu pripada iskorištenje nafte i plina, eksploatacija prašuma, iskorištenje ugljena, iskorištenje radioaktivnih ruda. Mi smo potrošili već danas sirovine budućih generacija tako da moramo radikalno promijeniti način razmišljanja, način proizvodnje, ali i potrošnje dobara i usluga.
Kod održivog razvoja vrlo je bitno voditi računa o racionalnoj upotrebi pitke vode u domaćinstvu i industriji.
Neškodljiva industrija i ekološka poljoprivreda trebaju biti temelj razvoja naše civilizacije. Pored toga ravnopravnu ulogu moraju igrati proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, kao i promet održivim prijevoznim sredstvima (električni automobili, hibridna vozila, električni bicikli, električni motocikli, te električna plovila).
Održivi razvoj
podrazumijeva također i jedan poseban način življenja svakog od
nas. Umjereno korištenje mesnih proizvoda, racionalna upotreba pitke
vode u domaćinstvu, kupovina domaćih, a ne uvoznih proizvoda,
minimiziranje kupljene ambalaže, isključivanje "stand-by"
modusa za električne uređaje prilikom odlaska na spavanje,
korištenje štedne rasvjete (LED) itd.
Također svaki fotonaponski sustav za proizvodnju električne energije i za grijanje su doprinos održivom razvoju!
Održivi razvoj znači i
ponekad ostaviti automobil na parkiralištu ili u garaži, te otići
u kupovinu biciklom ili pješice.Također svaki fotonaponski sustav za proizvodnju električne energije i za grijanje su doprinos održivom razvoju!
U zadnjih 200 godina potrošili smo resurse budućih generacija, doveli zemlju do globalnog zagrijavanja i prouzročili efekt staklenika. Klima se na planetu poremetila."
U zemljama Europske Unije pojam održivog razvoja vrlo je poznat i raširen. U najmanju ruku teoretski. Međutim prakticiranje održivog razvoja ide nešto teže.
„Statista" (www.statista.com) nam pokazuje koje 4 europske zemlje proizvode skoro 2/3 ukupnog elektrootpada u Europskoj Uniji (podaci iz 2010. godine):
Njemačka
22,2%
Italija 16,6%
Velika Britanija 13,7%
Francuska 12,4%
Elektrootpad se najčešće
izvozi u afričke zemlje gdje se reciklira te nereciklirani dio
spaljuje ili ostavlja odbačen u prirodi. Na taj način se pridonosi
"ne-održivom" razvoju našeg
planete.Italija 16,6%
Velika Britanija 13,7%
Francuska 12,4%
„Statista" nam dalje pokazuje koliko se često potrošač kod kupovine hrane ili pića odlučuje za kupovinu proizvoda iz održivog uzgoja (Njemačka 2009.):
Uvijek
– 3%
Često – 24%
Ponekad – 40%
Rijetko – 19%
Nikad – 14%
„Statista" obrađuje
i razmišljanje mlade generacije u Europskoj Uniji postavljajući
slijedeće pitanje:Često – 24%
Ponekad – 40%
Rijetko – 19%
Nikad – 14%
Da li si ikad razmišljao da li tvoj način života ili općenito ponašanje našeg društva može imati negativne posljedice za druge ljude ili za prirodu?
Da,
o tome sam već razmišljao
– odgovorilo je 64%
mladih ispitanikaNe,
o tome još nisam razmišljao
– odgovorilo je 34%
mladih ispitanikaBez
odgovora –
odgovorilo je 2%
mladih ispitanika
„Statista" nam dalje
prikazuje koliko nam je kao potrošačima bitno kod kupovine
proizvoda da proizvodi dolaze iz održivog uzgoja, odnosno ekološke
proizvodnje (podaci 2014.):
Dječja
hrana – 37%
Meso, riba, salama – 29%
Voće i povrće – 27%
Kruh i peciva – 26%
Gotova jela – 25%
Mliječni proizvodi – 21%
Razna pića – 16%
Meso, riba, salama – 29%
Voće i povrće – 27%
Kruh i peciva – 26%
Gotova jela – 25%
Mliječni proizvodi – 21%
Razna pića – 16%
Hrana
za životinje – 15%
Proizvodi za njegu tijela – 14%
Proizvodi za higijenu – 14%
Proizvodi za domaćinstvo – 8%
Ostali prehrambeni proizvodi – 16%
Tražeći po internetu teme
koje službeno obrađuju održivi razvoj u Republici Hrvatskoj naišao
sam na slijedeće:Proizvodi za njegu tijela – 14%
Proizvodi za higijenu – 14%
Proizvodi za domaćinstvo – 8%
Ostali prehrambeni proizvodi – 16%
- Na službenoj
stranici Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH
stoji:
Republika Hrvatska je podržala Agendu 21 i Plan djelovanja koji su usvojeni 1992. na Konferenciji UN-a o okolišu i razvoju, te preuzela obveze koje proizlaze iz Milenijske deklaracije i Milenijske razvojne ciljeve usvojene na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 2000. Republika Hrvatska sudjelovala je i na konferenciji UN-a o održivom razvoju 2012. godine i podržala je zaključni dokument konferencije „Budućnost kakvu želimo".
http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/globalne-teme/odrzivi-razvoj/
Predstavljen regionalni projekt „Održivi razvoj turizma u Jugoistočnoj Europi"
ZAGREB, 4. 3. 2014.
U prostorijama Ministarstva turizma predstavljen je regionalni projekt „Održivi razvoj turizma u Jugoistočnoj Europi", kojega u Republici Hrvatskoj provodi Hrvatski centar za čistiju proizvodnju, a pod pokroviteljstvom UNIDO-a (Organizacija UN-a za industrijski razvoj - United Nations Industrial Development Organisation), što je dio krovnog projekta „Jačanje regionalne suradnje i umrežavanja s ciljem osnaživanja suradnje i promicanja prijenosa znanja te prilagodbe resursno i energetski učinkovite proizvodnje (RECP) u zemljama Jugoistočne Europe". Više možete vidjeti pod slijedećim linkom: http://www.mint.hr/default.aspx?id=12926
Održivi razvoj ne možemo promatrati poput trenda ili prolazne mode. On nije filozofija ili politika. Održivi razvoj je način življenja svakog od nas.
Održivi razvoj je put kojim spriječavamo destrukciju i uništenje planeta na kome živimo. To je put koji omogućava racionalno korištenje sirovina, put koji učvršćuje i podupire međugeneracijsku solidarnost.
Održivi razvoj nas udaljava od masovne (megalomanske) proizvodnje proizvoda i dobara, ali nam istovremeno omogućava umjereno i dugoročno uživanje u „potrebnim" proizvodima i dobrima.
Prakticiranje održivog razvoja započinje već u vrtiću, nastavlja se u školi, kasnije u tvrtci ili koncernu, a kruna takvog načina življenja postiže se u trećoj dobi.
Održivi razvoj u
Republici Hrvatskoj ima vrlo veliku važnost kako u području
očuvanja prirodnih ljepota, racionalnom korištenju prirodnih
resursa, tako i u području brige i zbrinjavanja starijih i nemoćnih
osoba, zapošljavanju mladih te brizi za predškolsku generaciju.
Ekonomija Republike Hrvatske
nalazi se trenutačno na samome dnu. Daljnji pad ekonomije doveo bi
do nelikvidnosti države i državnog bankrota.Vrlo važno pitanje za sve nas je: Kako pokrenuti ekonomski razvoj Republike Hrvatske?
Ekonomiju Republike Hrvatske možemo usmjeriti u pravcu "Održive ekonomije" ili je dalje držati na kursu "Klasične neoliberalne ekonomije" koja se polako samourušava. Održiva ekonomija ima u Hrvatskoj potencijal, preduvjete i perspektivu.
Održivu ekonomiju možemo sagledati kroz slijedeći primjer!
Tvornica "XY" bavi se proizvodnjom proizvoda i na taj način sudjeluje u ekonomskom razvoju Republike Hrvatske. Zapošljava 50 radnika koji stanuju u bližoj okolici tvornice. Tvornica za proizvodnju proizvoda koristi sirovine iz Republike Hrvatske premda ih nešto skuplje plaća od sirovina iz uvoza. Gotove proizvode visoke kvalitete većinom izvozi u Europu, Aziju i Ameriku. Jednim dijelom tvornica proizvodnjom pokriva i potrebe Republike Hrvatske. Tvornica "XY"ostvaruje svake godine dodatnu dobit. Dodatna dobit se investira u daljnji razvoj, kupovinu najmodernijih strojeva i opreme, te socijalne projekte. Tvornica ima vlastiti vozni park od 5 automobila srednje klase od kojih su dva "Smarta na električni pogon". U augustu 2014. tvornica je zbog izuzetno dobrog poslovanja ostvarila nadprosječnu dobit (ekstra profit). Jedan dio te dobiti podijeljen je recipročno na sve zaposlenike tvornice. Na taj način je omogućeno da "roditelji zaposlenici" mogu svoju djecu nesmetano opskrbiti sa školskim knjigama i priborom za novu školsku godinu.
Prošle godine tvornica "XY" je financijski pomogla dovršenje gradskog vrtića. Na taj način je roditeljima zaposlenicima, ali i drugim građanima otvorena dodatna perspektiva u zbrinjavanju djece najmlađe dobi. Tvornica isplaćuje redovito plaće svojim zaposlenicima. Bolovanja radnika su gotovo na minimumu. Tvornica "XY" financijski nagrađuje svoje radnike u području inovacija i unapređenja tehnološkog procesa.
Proizvodi tvornice u skladu su sa svim europskim i svjetskim standardima. Posebno se pažnja poklanja ekološkoj komponenti proizvedenih proizvoda, te zaštiti radnika na radu i zaštiti okoliša.
Tvornica "XY" planira za iduću godinu od ostvarenog profita financirati mali "Eko park" koji bi bio na uživanje građanima i zaposlenicima tvornice. O održavanju parka brinuli bi se članovi obližnje ekološke udruge.
Navedeni primjer tvornice "XY" koja sudjeluje u Održivoj ekonomiji je naravno modificiran. Međutim on jasno pokazuje da pored ekonomske komponente (profit), tvornica ostvaruje socijalnu komponentu (financijsko nagrađivanje radnika, proporcionalnu raspodjelu ekstra dobiti, zufinanciranje gradskog vrtića, planirana izgradnja "Eko parka"), te jasno izraženu ekološku komponentu (ekološko proizvedeni proizvodi, zaštita okoliša)!
Iz navedenog primjera jasno je vidljivo da Održiva ekonomije nije "nemoguća misija". Ona nudi perspektivu kako sadašnje tako i nadolazećih generacija. Održiva ekonomija ne uništava prirodu već se pažljivo koristi njenim resursima. Ona se brine za svoje zaposlenike i sugrađane. Održiva ekonomije nije megalomanska proizvodnja proizvoda već redovita isporuka naručenih proizvoda.
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj
četvrtoj knjizi “ODRŽIVA
EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke
kuće „Peleman Industries NV“
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.
www.drazenkatic.blogspot.de
četvrtak, 10. rujna 2015.
HRVATSKA ZNANSTVENICA U TIMU KOJI JE OTKRIO NEŠTO SENZACIONALNO 'Pronašli smo fosile dosad nepoznate ljudske vrste' + KOMENTAR
Prosječan pripadnik vrste Homo naledi bio je visok 150 centimetara, težak 50 kilograma, a imao je mali mozak veličine naranče
Međunarodni tim znanstvenika, među kojima i dr. Davorka Radovčić iz
Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, otkrio je novu vrstu ljudskih
srodnika. Otkriće Homo naledi, kako se zove nova vrsta, objavljeno je u
znanstvenom časopisu eLife, a bit će mu posvećena i naslovna priča
listopadskog broja National Geographica. Znanstvenici pod vodstvom Lee
Bergera sa Sveučilišta Witwatersrand otkrili su tijekom 2013. i 2014.
godine 1500 fosilnih ostataka dosad nepoznate vrste u nalazištu Dinaledi
u Južnoafričkoj Republici, na području tzv. Kolijevke života, pedesetak
kilometara od Johanesburga.
Zatim su te fosilne elemente analizirali i znanstveno obradili.
- Bila sam u timu koji se bavio prepoznavanjem, deskripcijom, te metrijskim i nemetrijskim analizama sačuvanih fragmenata lubanje H. naledija. Time je Hrvatski prirodoslovni muzej, sa svjetski prepoznatom tradicijom bavljenja pitanjima porijekla čovjeka, sudjelovao u ovoj značajnoj međunarodnoj znanstvenoj suradnji koja je okupila tridesetak mladih znanstvenika s pet kontinenta – rekla nam je dr. Davorka Radovčić.
Naša sugovornica istaknula je da starost fosilnih ostataka nove vrste
još nije određena. - Bila su tri pokušaja datiranja pronađenih fosilnih
ostataka. Zbog jedinstvenosti fosila i konteksta u kojoj su pronađeni,
apsolutno datiranje objavti će se tek kada bude potpuno sigurno –
istaknula je dr. Radovčić.
Prosječan pripadnik vrste Homo naledi bio je visok 150 centimetara, težak 50 kilograma, a imao je mali mozak veličine naranče.
- Homo naledi dijeli pojedine zajedničke karakteristike s australopitecinima, a pojedine s ranim vrstama roda Homo, kao što su H. habilis ili H. erectus, pa je moguće je da je ova nova vrsta bila ukorijenjena u sam početak i diverzifikaciju roda Homo. Istovremeno, H. naledi pokazuje karakteristike koje su inače pronađene samo u H. sapiensa – rekla dr. Davorka Radovčić.
KOMENTAR:
Svako malo se otkrije nesto novo. Bilo da se radi o nepoznatim arheoloskim iskopinama nekih gradjevina, bilo da se radi o otkricu neke nove zivotinjske vrste ili ljudske vrste sto pokazuje ovaj clanak. Planet zemlja je toliko raznovrsan da je jos uvijek samo u manjem dijelu istrazen. Postoje mnogobrojne nama jos nepoznate stvari koje ce biti otkrivene uz pomoc novih tehnologija. Mnogo toga se otkriva putem satelita posebno ako se radi o nepoznatim gradjevinama. Afrika kao "kolijevka civilizacije" cuva mnogobrojne skrivene tajne. Jedno africko pleme tvrdi da posjeduje zlatni kovceg u kome su prvi krscani nosili predmete za obavljanje mise. Naravno da ima i puno kojekakvih prica i bajki u vezi otkricima. Medjutim ono sto se otkrije i pokaze javnosti obogacuje povijest nase civilizacije. Ugodan dan.
www.drazenkatic.blogspot.de
- Bila sam u timu koji se bavio prepoznavanjem, deskripcijom, te metrijskim i nemetrijskim analizama sačuvanih fragmenata lubanje H. naledija. Time je Hrvatski prirodoslovni muzej, sa svjetski prepoznatom tradicijom bavljenja pitanjima porijekla čovjeka, sudjelovao u ovoj značajnoj međunarodnoj znanstvenoj suradnji koja je okupila tridesetak mladih znanstvenika s pet kontinenta – rekla nam je dr. Davorka Radovčić.
Prosječan pripadnik vrste Homo naledi bio je visok 150 centimetara, težak 50 kilograma, a imao je mali mozak veličine naranče.
- Homo naledi dijeli pojedine zajedničke karakteristike s australopitecinima, a pojedine s ranim vrstama roda Homo, kao što su H. habilis ili H. erectus, pa je moguće je da je ova nova vrsta bila ukorijenjena u sam početak i diverzifikaciju roda Homo. Istovremeno, H. naledi pokazuje karakteristike koje su inače pronađene samo u H. sapiensa – rekla dr. Davorka Radovčić.
KOMENTAR:
Svako malo se otkrije nesto novo. Bilo da se radi o nepoznatim arheoloskim iskopinama nekih gradjevina, bilo da se radi o otkricu neke nove zivotinjske vrste ili ljudske vrste sto pokazuje ovaj clanak. Planet zemlja je toliko raznovrsan da je jos uvijek samo u manjem dijelu istrazen. Postoje mnogobrojne nama jos nepoznate stvari koje ce biti otkrivene uz pomoc novih tehnologija. Mnogo toga se otkriva putem satelita posebno ako se radi o nepoznatim gradjevinama. Afrika kao "kolijevka civilizacije" cuva mnogobrojne skrivene tajne. Jedno africko pleme tvrdi da posjeduje zlatni kovceg u kome su prvi krscani nosili predmete za obavljanje mise. Naravno da ima i puno kojekakvih prica i bajki u vezi otkricima. Medjutim ono sto se otkrije i pokaze javnosti obogacuje povijest nase civilizacije. Ugodan dan.
www.drazenkatic.blogspot.de
PUT HRVATSKOG VOJNIKA
Tražeći po internetu teme koje govore o vojnom sudjelovanju Hrvata u prošlosti naišao sam u „Wikipediji“ na sljedeći tekst:
„U krajeve rimskih provincija Dalmacije i Panonije Hrvati su se doselili u drugoj polovici 6. i prvoj polovici 7. stoljeća zajedno s vojnim osvajanjima Avara, napose nakon pada Sirmiuma (582.) i Salone (614.).
Bizanski car Heraklije, želeći se suprotstaviti osvajanjima Perzijanaca i Avara zove u pomoć Hrvate, koji zajedno s Bizantom 626. pobjeđuju Avare kod Carigrada.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_prije_Hrvata
Hrvatske vojnike možemo dalje pratiti u nadolazećim stoljećima.
Turski filozof Kjafija u svojoj knjizi „Uredba svijeta“ opisuje Hrvate kao ratnike i junake. On savjetuje Turcima da od Hrvata uče ratno umijeće ukoliko žele pobjeđivati.
Turci su cijenili hrabrost i viteški duh Hrvata. Za vrijeme Osmanijskog carstva sa hrvatskih područja „odvedena“ hrvatska djeca su započinjala u Turskoj život i vojnu izobrazbu „Janjičara“.
Janjičari su bili elitni dio osmanijske vojne sile. Osim prestižne vojne sile predstavljali su i političku moć. Janjičari su 1687. godine u Istambulu svrgnuli sa prijestolja sultana Mehmeda IV.
U stogodišnjem ratu Hrvata protiv Osmanijskog carstva, u drugoj polovici 15. stoljeća, rat se prenio iz okupirane Bosne u Hrvatsku. Osmanlije su redom zauzeli: Blagaj na Sani, Počitelj na Neretvi, te Herceg-Novi.
Hrvati su 1491. godine pobijedili Tursku vojsku koja se vraćala s pohoda u Kranjskoj. Tek dvije godine kasnije hrvatsko plemstvo je podnijelo teški poraz u „bitci na Krbavskom polju“.
Međutim, poraz na Krbavi je bio tek početak stogodišnjeg obrambenog rata Hrvata protiv Osmanlijskog carstva.
Dok su Osmanlije osvojili Carigrad, srušili Bizantsko carstvo i pokorili brojna kraljevstva, Hrvati su u 100 godina izgubili samo 50 kilometara u dubini svog prostora.
Otpor Hrvata pod vodstvom Nikole Subića Zrinskog u bitci kod Sigeta (1566.) iscrpio je Osmanijsku vojnu silu i tako spasio Beč.
Osmanlijska vojska je doživjela konačni poraz 1593. godine kod Siska na ušću Kupe u Savu. Bila je to dotad najveća pobjeda kršćanske vojske i godina propasti za Osmanlije, poglavito poturčene Bošnjake, te najveći uspjeh hrvatskog bana Tome Erdödyja.
Dok sam radio 2008. godine u Gradskom arhivu u Stuttgartu jedan me radni kolega upitao: „Znaš li Dražene da su se Hrvati u 30-godišnjem ratu u ovim krajevima borili na strani katolika ali i na strani protestanata?“
Manje mi je bilo poznato da su naši vojnici kao plaćenici služili obadvije zaraćene strane.
U 30-godišnjem ratu (1618.-1648.) je na zahtjev kardinala Richelieua vitez Bonnet ustrojio od hrvatskih jahača lako konjaništvo.
Hrvatsko se konjaništvo pod zapovjedništvom generala Albrechta von Wallensteina proslavilo u brojnim bitkama, posebice u bitkama kod Lützena i kod Nördlingena.
Francuski kralj Louis VIII (kralj od 1223. -1226.) dao je osnovati gardu „Royal cravatos“ koja je bila sačinjena od Hrvata koji su nosili marame oko vrata.
Početkom 19. stoljeća u Francuskoj je od Hrvata osnovana „Regiments croats“!
Francuski vojskovođa i car Napoleon Bonaparte je u svojoj vojsci imao četiri hrvatske pukovnije koje su ustrojene izmedju 1811. i 1813. godine:
Prva je nosila naziv „1er Regiment d`Infanterie Provisories Croate“
Druga je nosila naziv „2e Regiment d’Infanterie Provisories Croate“
Treca je nosila naziv „3e Regiment d’Infanterie Provisories Croate“
Cetvrta je nosila naziv „4e Regiment de Chasseurs Illyriens“
Bonaparte je jednom rekao svom generalu Marmontu: „Hrvati su najbolji vojnici na svijetu. Kada bih imao samo 100.000 Hrvata osvojio bih čitav svijet!“
Povlačenjem napoleonove vojske iz Rusije dvije trećine Hrvata izgubilo je život. Sve četiri hrvatske pukovnije raspuštene su 1813. godine.
Početkom prvog svjetskog rata Austrougarska vojska je bila ustrojena od tri vojne formacije:
1. Zajednička carsko-kraljevska vojska
2. Austrijsko domobranstvo
3. Mađarsko domobranstvo
U Mađarskom domobranstvu je bila i jedna divizija Hrvatskog domobranstva.
U prvom svjetskom ratu (1914. – 1918.) hrvatski vojnici su ratovali na strani Austrougarske i Njemačke protiv Velike Britanije, Francuske i Rusije.
Hrvati su se borili na tri fronte.
Poznate bitke u kojima su velik doprinos dali Hrvati bile su: bitka u Galiciji i Bukovini, te bitka na Sueskom kanalu.
U to vrijeme Austrougarska vojska je imala 315 generala i 17 admirala, od kojih su bili 30 hrvatski generali i 2 hrvatska admirala.
Hrvatski feldmaršal Svetozar Borojević je 1918. godine izjavio povijesnu rečenicu: „Hrvatska da, Jugoslavija ne!“
U drugom svjetskom ratu Hrvatski vojnici su se borili na strani „Trećeg Reicha“.
Nakon proglašenja NDH, 10. travnja 1941. bivši pukovnik austrougarske vojske Slavko Kvaternik (tadašnji zamjenik Ante Pavelića) potpisao je „Zakon o osnutku vojske i mornarice Države Hrvatske“!
Prvi službeni naziv je bio „Vojska Države Hrvatske“, no već je 16. travnja 1941. taj naziv je promijenjen u „Hrvatsko domobranstvo“.
Ante Pavelić je nakon preuzimanja vlasti odlučio stvoriti stranačku vojsku -„Ustašku vojnicu“. Uredbu o utemeljenju je izdao 10. svibnja 1941. Iako je nastala kao stranačka vojska, Ustaška vojnica je postala regularni dio oružanih snaga NDH.
Zapovjednik Hrvatskog domobranstva Slavko Kvaternik je bio nezadovoljan samovoljnim ustaškim postupcima, te tražio da mu se potpuno podredi Ustaška vojnica. Pavelić je imao sve manje povjerenja u domobranstvo, te se sve više oslanjao na visoke ustaške časnike.
U listopadu 1942. dolazi do razlaza Kvaternika i Pavelića. Kvaternik daje ostavku i odlazi u Slovačku.
Pavelić Ustašku vojnicu i Hrvatsko domobranstvo 1944. ujedinjuje u Hrvatske oružane snage.
Hrvatski vojnici su se u drugom svjetskom ratu borili i u njemačkim SS vojnim formacijama.
Najpoznatije su bile:
- 23. Waffen-Gebirgs-Division der SS „Kama“. Divizija je formirana od „Volksdeutschen“ i Bošnjaka 10. Juna 1944 u istočnoj Hrvatskoj.
- 13. Waffen-Gebirgs-Division der SS „Handžar“. Divizija je bila sastavljena najvećim dijelom od Bošnjaka.
- 7. Freiwilligen-Gebirgs-Division „Prinz Eugen“. Divizija je bila sastavljena od „Volksdeutschen“ i Hrvata iz područja Banata.
U bitkama protiv Sovjetskog saveza (najpoznatija bitka za Staljingrad) sudjelovala je 1/3 ne-njemačkih vojnih snaga.
Povjesničar Christian Hartmann predviđa da je u tim bitkama sudjelovalo:
800.000 Mađara, 500.000 Rumunja, 250.000 Talijana, 45.000 Slovaka i 145.000 Hrvata.
http://www.welt.de/kultur/history/article108260890/Hitlers-Leih-Armeen-beim-Marsch-nach-Stalingrad.html
Tri dana prije kapitulacije Njemačke, Vlada NDH 6. svibnja 1945. napušta Zagreb. Partizanske jedinice ulaze u Zagreb 8. svibnja 1945. Većina preostale vojske Hrvatskih oružanih snaga (Ustaške vojice i domobrana) zajedno sa civilima kreću na put prema Austriji, te se 15. svibnja 1945. predaju britanskim vojnim predstavnicima u Bleiburgu. Britanska vojska izručuje razoružane hrvatske vojnike i civile jugoslavenskoj partizanskoj vojsci (grubo kršenje temeljnih vojnih konvencija).
Središnji ured britanskog 5. korpusa ocijenio je: „….da se predalo oko 300.000 ratnih zatočenika, osoblja i izbjeglica u dijelu pod nadzorom Korpusa, dok se daljnjih 600.000 kretalo iz Jugoslavije sjeverno u smjeru Austrije….Navedenih 600.000 činile su vojne formacije hrvatskih domobrana i ustaša, kao i veliki broj civilnih izbjeglica.”
http://shp.bizhat.com/N.Tolstoy.html
To je bio početak bleiburškog pokolja i križnog puta hrvatskog naroda.
„Bez suđenja masovno su ubijani vojnici i civili, među kojima je bilo najviše Hrvata ali i brojnih pripadnika drugih naroda iz svih bivših jugoslavenskih republika.
Velikom broju intelektualaca, uglednika, državnih službenika bivše NDH i osoba koje su bili nepodobne zbog vjerskog ili nacionalnog opredjeljenja jugokomunisti su oduzeli pravo na život. Jugoslavenska komunistička nomenklatura desetljećima je skrivala i relativizirala svoje strašne zločine. Javne rasprave i istrage bile su zabranjene.
Na području Slovenije evidentirano je preko 600 masovnih prikrivenih grobišta različite veličine s preko 100 tisuća ubijenih ljudi, a u Hrvatskoj preko 900 s mogućih 90.000 žrtava.U poraću je ubijeno i više od 50.000 pripadnika njemačke manjine.“
http://hr.wikipedia.org/wiki/Jugokomunisti%C4%8Dki_zlo%C4%8Dini_nakon_zavr%C5%A1etka_Drugog_svjetskog_rata
Hrvate nisu samo ubijali, mučili i zatvarali na području bivše Jugoslavije. Jugoslavenska obavještajna služba (UDBA) je progon i likvidaciju Hrvata nastavljala i u inozemstvu.
Iz Političkih razloga UDBA je ubila sljedeće Hrvate: http://hr.wikipedia.org/wiki/UDBA
1946. Italija – Ivo Protulipac
1948. Austrija – Ilija Abramović
1960. Argentina – Dinka Domančinović
1962. Argentina – Rudolf Kantoci
1966. Kanada – Mate Miličević
1967. SR Njemačka – Joze Jelić, Mile Jelić, Vlado Murat, Anđelko Pernar, Marijan Šimundić, Petar Tominac
1968. Italija – Josip Krtalić, / Australija – Pero Čović / Francuska – Nedjeljko Mrkonjić- Ante Znaor / SR Njemačka – Đuro Kokić, Vid Maričić, Mile Rukavina, Krešimir Tolj, Hrvoje Ursa
1969. SR Njemačka – Mirko Ćurić, Nahid Kulenović / Španjolska – Vjekoslav (Maks) Luburić
1971. Argentina – Ivo Bogdan / Engleska – Maksim Krstulović / SR Njemačka – Mirko Šimić / Švedska – Mijo Lijić
1972. Italija – Rosemarie Bahorić, Stjepan Ševo, Tatjana Ševo / SR Njemačka – Branko Jelić, Ivan Mihalić, Josip Senić
1973. SR Njemačka – Josip Buljan-Mikulić
1974. SR Njemačka – Mate Jozak
1975. Austrija – Nikola Martinović / Belgija – Matko Bradarić / Danska – Vinko Eljuga / SR Njemačka – Ivica Miošević, Nikola Penava, Ilija Vučić / Švedska – Stipe Mikulić
1976. Francuska – Ivan Tuksor
1977. JAR – Jozo Oreč / SR Njemačka – Ivan Vučić
1978. Francuska – Bruno Bušić / SAD – Križan Brkić
1979. Kanada – Cvitko Cicvarić, Goran Šećer / SAD – Marijan Rudela, Zvonko Štimac
1980. SR Njemačka- Mirko Desker, Nikola Miličević
1981. Francuska – Mate Kolić / SR Njemačka – Petar Bilandžić, Ivo Furlić, Ivan Jurišić, Mladen Jurišić, Ante Kostić / Švicarska – Stanko Nižić
1983. SR Njemačka – Stjepan Đureković, Franjo Mikulić, Đuro Zagajski, Milan Župan
1984. SR Njemačka – Slavko Logarić
1986. SAD – Franjo Mašić
1987. Kanada – Damir Đureković / SR Njemačka – Ivan Hlevnjak
1989. SR Njemačka – Anto Đapić, stariji
Interesantno je da za počnjene zločine nad Hrvatskim narodom od 1945.-1990. nitko do sada u Republici Hrvatskoj nije osuđen niti je kazneno odgovarao. Taj fenomen nije moguće niti pravno, a niti moralno definirati.
Republika Hrvatska je izručenjem dva bivša agenta UDBE (Perkovića i Mustača) Saveznoj Republici Njemačkoj napravila mali korak u rasvjetljenju tajne genocida počinjenog nad hrvatskim narodom nakon drugog svjetskog rata.
Ranih 70-tih godina u redovima Saveza komunista Hrvatske nastaje nacionalni pokret nazvan „Hrvatsko proljeće“.
Hrvatsko proljeće je u užem smislu trajalo od X. Sjednice CK SKH (siječanj 1970.) na kojoj je osuđen „unitarizam“, pa do sjednice Predsjedništva CK SKJ (studeni1971.).
U širem smislu „Hrvatsko proljeće“ počinje 1966. plenumom na Brijunima. Cilj Hrvatskog proljeća pored političkih reformi, bile su i reforme gospodarskog i kulturnog života Hrvata.
U Hrvatskom proljeću su sudjelovali političari, intelektualci, znanstvenici i studenti. Par poznatih lica koja su obilježila Hrvatsko proljeće: Savka Dabčević-Kučar, Miko Tripalo, Pero Pirker, Ivan Šibl, Dragutin Haramija, Vlado Gotovac, Marko Veselica, Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak, koji su kao i brojni drugi domoljubi osuđeni na zatvorske kazne.
Obračun Jugoslavije sa „Hrvatskim proljećem“ rezultirao je tzv. „Hrvatskom šutnjom“ koja je trajala do kraja 80. godina.
- lipnja 1991. Hrvatski
državni sabor donosi DEKLARACIJU O PROGLAŠENJU SUVERENE I
SAMOSTALNE REPUBLIKE HRVATSKE!
http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=15680
Otpor Jugoslavenskom agresoru ubrzo prerasta u Domovinski rat hrvatskog naroda za svoju slobodu.
Otpor agresoru počeo je 01. ožujka 1991. godine u Pakracu, gdje se Hrvatska policija sukobila sa paravojnim srpskim formacijama. Domovinski rat u Hrvatskoj završava vojno-redarstvenom akcijom „Oluja“ (04. – 07. kolovoz 1995.)!
U Domovinskom ratu „prema Ivi Goldsteinu, poginulo je ili nestalo 13.583 osoba na hrvatskoj strani od 1991. do 1995. Prema drugom izvoru iz 2002., Draženu Živiću, znanstvenom suradniku Instituta društvenih znanosti “Ive Pilara”, bilo je 15.970 žrtava rata na hrvatskoj strani, od toga 8.147 palih branitelja, 6.605 ubijenih civila te 1.218 nestalih osoba (od toga preko 600 civila).„
U obrani Republike Hrvatske sudjelovali su i hrvatski građani srpske nacionalnosti.
„Deset tisuća Srba prema dostupnim, a 20 tisuća, prema neslužbenim podacima od 1991. do 1995. sudjelovalo je u obrani RH." naslov članka u Večernjem listu!
Pored Srba u obrani Republike Hrvatske sudjelovale su i sve druge nacionalnosti i manjine koje žive u RH.
Također su sudjelovali i dragovoljci iz stranih država. “-U obrani Hrvatske 1991. godine sudjelovalo je 456 stranih dragovoljaca iz 35 država. Najviše iz Engleske, 139, ali i iz Njemačke, Francuske, Nizozemske, Italije, SAD-a i Kanade, Čilea, Australije, Gambije, Zimbabwea.“
http://www.forum.hr/showthread.php?t=525588&r=archive
Nakon Domovinskog rata hrvatski vojnik je redovito angažiran u mirovnim misijama diljem svijeta:
„Kronološki slijed sudjelovanja pripadnika OS RH u mirovnim operacijama UN-a od 1999. do danas:
1. UNAMSIL (Sijera Leone), rujan 1999. – prosinac 2005.
2. UNMEE (Etiopija i Eritreja), ožujak 2001. – srpanj 2008.
3. UNMOGIP (Indija i Pakistan), kolovoz 2002. –
4. MINURSO (Zapadna Sahara), prosinac 2002. –
5. UNMOVIC (Irak), prosinac 2002. – ožujak 2003.
6. UNMISET (Istočni Timor), srpanj 2003. – prosinac 2003.
7. UNMIL (Libanon), listopad 2003. –
8. MINUSTAH (Haiti), lipanj 2004. – studeni 2009.
9. UNOCI (Obala Bjelokosti), kolovoz 2004. – kolovoz 2009.
10. UNFICYP (Cipar), rujan 2004. –
11. UNOMIG (Gruzija), ožujak 2005. – lipanj 2009.
12. UNMIS (Sudan), travanj 2005. – kolovoz 2011.
13. UNIOSIL (Sijera Leone), lipanj 2007. – prosinac 2007.
14. UNMIN (Nepal), srpanj 2007. – srpanj 2008.
15. UNIFIL (Libanon), srpanj 2007. –
16. BINUB (Burundi), rujan 2007. – rujan 2009.
17. UNDOF (Golanska visoravan), svibanj 2008. – ožujak 2013.
18. MINURCAT (Čad), siječanj 2009. – ožujak 2010.
19. UNSMIS (Sirija), svibanj 2012. – kolovoz 2012.
U travnju 2013. Hrvatska sudjeluje sa 20 pripadnika Oružanih snaga u 5 mirovnih operacija UN-a:
MINURSO (Zapadna Sahara) – 6 vojnih promatrača
UNFICYP (Cipar) – 2 vojna promatrača
UNIFIL (Libanon) – 1 stožerni časnik
UNMIL (Liberija) – 2 stožerna časnika
UNMOGIP (Indija i Pakistan) – 9 vojnih promatrača.”
http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/mir-i-sigurnost/mirovne-misije/hrvatska-u-mirovnim-misijama-i-operacijama/hrvatska-u-mirovnim-misijama-i-operacijama-un-a/
Već jedanaest godina Hrvati su pored gore navedenih mirovnih misija angažirani u ISAF-u u Afganistanu.
Kao i Savezna republika Njemačka, tako je i Republika Hrvatska ukinula obavezno služenje vojnog roka. Time oružane snage Republike Hrvatske sada sačinjavaju: profesionalna vojska, policija i specijalna policija.
Hrvatska je obranu svoje zemlje učinila ovisnom o snagama NATO-a. Otpor koji je pružen jugoslavenskom agresoru 1991. godine gotovo da nije moguće ponoviti u slučaju nove agresije na Republiku Hrvatsku, u najmanju ruku ne oružanim snagama kojima danas raspolaže naša zemlja.
Hrvatska omladina koja je danas punoljetna kontakt s oružjem ima samo preko videoigrica. Nekada je ta omladina pripadala u hrabre hrvatske vojnike, koji su se borili u svim velikim ratovima u svijetu. Ne bi bilo na odmet razmisliti o ponovnom "obaveznom" služenju vojnog roka u Republici Hrvatskoj.
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj
trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!
Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine. Izdanje
knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „
Peleman Industries NV “
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc. Dražen
Katić, dipl.ing.
www.drazenkatic.blogspot.de
srijeda, 9. rujna 2015.
ANKETA AGENCIJE BLISKE DESNOJ OPCIJI Evo koliko bi prema ovom istraživanju osvojila HDZ-ova, a koliko SDP-ova koalicija + KOMENTAR
Prema telefonskoj anketi, HDSSB bi u 4. i 9. izbornoj jedinici osvojio tri mandata
Prema zadnjim anketama koje je provela agencija Roberta Bosaka
2x1 komunikacije, inače bliska HDZ-u, ta bi stranka sa svojom
Domoljubnom koalicijom u dvije izborne jedinice koje su dosada obradil, u
4. i 9., osvojila ukupno 18 mandata.
Prema njihovim podacima, u te dvije izborne jedinice Kukuriku
koaliciji pripalo bi 7 mandata, a 3 mandata bi dobio HDSSB. Anketa je,
kako se navodi, provedena telefonski, i to za 9. izbornu jedinicu od 17.
do 23. kolovoza, a za 4. jedinicu od 24. do 30. kolovoza 2015. U obje
jedinice rađena je na uzorku od 1041 ispitanika.
Četvrta izborna jedinica obuhvaća, podsjetimo, u cijelosti Virovitičko -podravsku i Osječko-baranjsku županiju, a 9. obuhvaća u cijelosti Ličko-senjsku, Zadarsku i Šibensko-kninsku županiju, te sjeverni dio Splitsko-dalmatinske županije - gradove i općine: Dicmo, Dugopolje, Hrvace, Kaštela, Klis, Lećevica, Marina, Muć, Okrug, Otok, Prgomet, Primorski Dolac, Seget, Sinj, Trilj, Trogir i Vrliku.
Prema 2x1 komunikacijama, HDZ-ova bi koalicija tako u 9. izbornoj
jedinici osvojila 56,48% i 10 mandata, a Kukuriku 26,22% i 4 mandata.
Podrška strankama u toj jedinici izgledala bi ovako - HDZ bi dobio
45,92%, SDP 22,19%, Živi zid 4,32%, ORaH 4,03%, HSP AS 3,75%, HSS 2,88%,
HNS 2,11%, HSP 2,02%, HSLS 1,92%, Most 1,54%, a toliko bi osvojio i
HSU. Hrastu bi pripalo 1,44%, Reformistima Radimira Čačića 1,06%,
ostalima 1,92%, a neodlučnih bi bilo 2,31%. Prema 2x1 komunikacijama, u
4. izbornoj jedinici HDZ-ova koalicija dobila bi 48,22% i 8 mandata,
Kukuriku koalicija - 21,81% i 3 mandata, dok bi HDSSB osvojio 16,71% i
također 3 mandata. Prema toj anketi, HDZ bi u 4. izbornoj jedinici
osvojio 38,04%, SDP 18,73%, HDSSB 16,71%, HSS 3,84%, Živi zid 3,74%, HSP
AS 2,40%, HSP 2,02%, Uspješna Hrvatska 1,92%, HNS 1,63%, ORaH 1,54%,
HSLS 1,44%, a BUZ, Hrast, SDSS i HSU osvojili bi po 1,06%. Na ostale
otpada 1,73%, a neodlučnih bi bilo 2,02%.
U 9. izbornoj jedinici, prema 2x1 komunikacijama, šef HDZ-a Tomislav Karamarko dobio bi potporu 39,96%, u 4. bi imao slično - 39,19%, a premijer i predsjednik SDP-a Zoran Milanović u 9. jedinici bi imao 23,63% potpore, a u 4. izbornoj jedinici 20,94 posto.
KOMENTAR:
Oslanajti se na ankete vrlo je nezahvalna stvar posto su se do sada u politickoj procjeni pokazale prilicno netocnim. Tko ce nakon iducih izbora sastaviti vladu vrlo je tesko pitanje. Dvije najvece stranke HDZ i SDP sa svojim koalicijskim partnerima vrlo su izjednacene po broju glasova koje bi mogli dobiti. Medjutim kandidiranje Zivog Zida, Oraha te Naprijed Hrvatska moglo bi znacajno utjecati na zavrsne rezultate. Takodje je novina u ovim izborima pravo more nezavisnih lista koje ce izici na slijedece izbore. Dvije najvece grupacije nezavisnih lista cine MOST te grupa lista koja koalira sa gospodinom Petrinom. Da li ce se hrvatski narod odluciti prije svega svoje povjerenje pokloniti etabliranim strankama HDZ-a i SDP-a ili ce na veliko iznenadjenje svih vecinu glasova pokloniti nezavisnim kandidatima otvoreno je pitanje. Postoji realna mogucnost da formiranje nove vlade nece biti moguce bez "nezavisnih lista"!. Ugodan dan.
www.drazenkatic.blogspot.de
Četvrta izborna jedinica obuhvaća, podsjetimo, u cijelosti Virovitičko -podravsku i Osječko-baranjsku županiju, a 9. obuhvaća u cijelosti Ličko-senjsku, Zadarsku i Šibensko-kninsku županiju, te sjeverni dio Splitsko-dalmatinske županije - gradove i općine: Dicmo, Dugopolje, Hrvace, Kaštela, Klis, Lećevica, Marina, Muć, Okrug, Otok, Prgomet, Primorski Dolac, Seget, Sinj, Trilj, Trogir i Vrliku.
U 9. izbornoj jedinici, prema 2x1 komunikacijama, šef HDZ-a Tomislav Karamarko dobio bi potporu 39,96%, u 4. bi imao slično - 39,19%, a premijer i predsjednik SDP-a Zoran Milanović u 9. jedinici bi imao 23,63% potpore, a u 4. izbornoj jedinici 20,94 posto.
KOMENTAR:
Oslanajti se na ankete vrlo je nezahvalna stvar posto su se do sada u politickoj procjeni pokazale prilicno netocnim. Tko ce nakon iducih izbora sastaviti vladu vrlo je tesko pitanje. Dvije najvece stranke HDZ i SDP sa svojim koalicijskim partnerima vrlo su izjednacene po broju glasova koje bi mogli dobiti. Medjutim kandidiranje Zivog Zida, Oraha te Naprijed Hrvatska moglo bi znacajno utjecati na zavrsne rezultate. Takodje je novina u ovim izborima pravo more nezavisnih lista koje ce izici na slijedece izbore. Dvije najvece grupacije nezavisnih lista cine MOST te grupa lista koja koalira sa gospodinom Petrinom. Da li ce se hrvatski narod odluciti prije svega svoje povjerenje pokloniti etabliranim strankama HDZ-a i SDP-a ili ce na veliko iznenadjenje svih vecinu glasova pokloniti nezavisnim kandidatima otvoreno je pitanje. Postoji realna mogucnost da formiranje nove vlade nece biti moguce bez "nezavisnih lista"!. Ugodan dan.
www.drazenkatic.blogspot.de
SKUPA OBUĆA IZ AZIJE
Rezultat je bio slijedeći:
Zimska
obuća
- Visoke zimske čizme, Jack Wolfskin, Made in Vietnam
- Srednje zimske čizme, Nike, Made in Kina
- Visoke zimske čizme, Jack Wolfskin, Made in Vietnam
- Srednje zimske čizme, Nike, Made in Kina
Sportska
obuća (tenisice)
- Nike, Made in Vietnam
- Asics, Made in Indonezija
- Nike, Made in Vietnam
- Asics, Made in Indonezija
Sportske
cipele
- Crne cipele Reebok, Made in Vietnam
- Bijele cipele Reebok, Made in Indonezija
- Crne cipele Kappa, Made in Vietnam
Nakon pregleda obuće ostao
sam djelomično zatečen. U principu nikada ne štedim na obući i
spomenutu obuću sam platio izmedju 100 i 200 eura. Kod kupovine
nisam baš provjeravao zemlju porijekla. Znao sam da se danas puno
toga proizvodi u Aziji, ali da sve moje cipele dolaze iz Azije nisam
mogao ni sanjati!- Crne cipele Reebok, Made in Vietnam
- Bijele cipele Reebok, Made in Indonezija
- Crne cipele Kappa, Made in Vietnam
Nakon pregleda mog ormarića za obuću postavio sami si pitanje: "Zašto si toliko platio svoju obuću? Pa to je proizvedeno u Aziji, a ne u Europi"!
Još uvijek mi to pitanje bruji u glavi. Poznato je da su industrija obuće i tekstila prebacila svoju proizvodnju u zemlje jeftine radne snage, jeftinih sirovina i malog poreza za strane tvrtke.
Znači sve je jeftino u toj priči, osim prodajne cijene proizvoda. Ne treba biti profesor matematike da na prvi pogled vidimo koliki ogroman profit zarađuju svjetski koncerni "jeftino proizvodeći i skupo prodajući"!
Pošto je većina moje obuće proizvedena u Vietnamu pokušat ću napraviti malu analizu te zemlje i njenog tržišta.
Uzmimo npr. američki koncern "Nike" koji danas pretežno proizvodi svoje proizvode u toj azijskoj zemlji. U posljednjih 30 godina tvornice Nike-a su se selile iz jedne zemlje u drugu: prvo Japan, pa Južna Korea, Taiwan, kasnije Filipini, Tailand, Malezija, Honkong.
Nike se 1981. godine izmedju Kine i Indije odlučio za proizvodnju u Kini. Danas Nike proizvodi u Vietnamu.
"Godinama je 'Made in China' bio sinonim za jeftinu robu. Ali radna snaga je zbog RMB-a i inflacije postala u Kini sve skuplja. Sve više i više tvrtke sele svoje tvornice u jeftinije zemlje!", izjavio je Song Songxing profesor s Nanjing Univerziteta u Kini.
230 njemačkih tvrtki ima svoju cijelu ili djelomičnu proizvodnju u Vietnamu. Da spomenemo samo neke: Adidas, Puma, Audi, BMW, Porsche, Mercedes, Bosch itd.
Zašto je Vietnam toiko atraktivan za stranu Industriju?
Vietnam ima preko 91.500.000 stanovnika. Preko 70% Vijetmanaca je mladje od 30 godina. Vijetmanci rade naporno i disciplinirano. Od 2009. godine strane tvrtke smiju proizvode prodavati kako izvan Vietnama tako i u samoj zemlji. Također blizina kineskog i japanskog tržišta doprinosi atraktivnosti Vietnama.
Jeftina radna snaga je glavni motiv industrijske proizvodnje. U Vietnamu je prosječni radnik u tekstilnoj industriji u prvom kvartalu 2013. godine radio za mjesečnu plaću od 120 $.
Za strane tvrtke u Vietnamu postoji 100% oslobođenje od poreza za prve 2-4 godine. Narednih 4-9 godina u pravilu strane tvrtke u Vietnamu plaćaju 50% manji porez. Dodatnu olakšicu poreza ostvaruju strane tvrtke koje otvaraju tvornice u posebnim dijelovima Vietnama (razvojna područja), tvrtke koje investiraju u "posebnu branšu", te tvrtke koje zapošljavaju "veći" broj radnika.
Ta dodatna olakšica poreza može trajati od 10-15 godina.
U Vietnamu možete otvoriti tvrtku kao "obrt ili kao d.o.o.". Vietnam važi za politički stabilnu zemlju, povoljnu za dugoročna industrijska ulaganja.
Pored svih gore navedenih proizvodnih povoljnosti i povlastica koje uživaju strani koncerni i tvrtke u Vietnamu, nije mi nikako jasno zašto moram tenisice koje su proizvedene u toj zemlji u Njemačkoj platiti izmedju 100 i 200 eura!
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj
trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!
Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine. Izdanje
knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „
Peleman Industries NV “
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc. Dražen
Katić, dipl.ing.
www.drazenkatic.blogspot.de
Pretplati se na:
Postovi (Atom)