Citirani clanak je iz portala "Jutarnj.hr", dana 11.09.2015
Dijete su liječili terapijom talijanskog doktora koji je završio u zatvoru zbog ubojstva pacijenta
Smrt devetogodišnjaka kojem su roditelji uskratili bolničko liječenje
šokirala je hrvatsku javnost. Teško je vjerovati da su htjeli da im
dijete umre u boli i mukama. Gotovo sigurno je da su imali najbolje
namjere, da su im informacije s kojima su raspolagali govorile da im
dijete uz kemoterapiju nema nikakve šanse, te da im je bolje potražiti
bilo kakvu alternativnu metodu lječenja.
Nažalost, bili su u krivu.
Raspolagali su s potpuno pogrešnim informacijama. Vjerovali su krivim ljudima.
Ne treba gubiti vrijeme na osudu roditelja - za svoju pogrešku
kažnjeni su na najgori mogući način. Nikakva kazna koju im može
udijeliti pravosuđe neće spriječiti druge roditelje da počine istu
grešku - ako netko vjeruje da mu nešto može spasiti život djeteta, ne
postoji kazna koju nije spreman podnijeti za taj cilj.
Ono što možemo učiniti je još jednom skrenuti pozornost na sad već smrtonosnu opasnost koja vreba na internetu - dezinformacije, zablude i teorije zavjera.
Takva urota je nemoguća iz brojnih razloga, od kojih je možda najlakše objasniti sljedeći: zahtijevala bi apsolutni zavjet šutnje tisuće liječnika i farmaceuta. Tkogod je ikad pokušao sačuvati tajnu zna koliko ju je teško sakriti kada ju zna samo dvoje-troje ljudi, a kamoli kada se radi o tisućama, od kojih mnogi imaju članove obitelji koji su oboljeli od raka.
Što oni čine u takvim situacijama? Slušaju mišljenje stručnjaka - onkologa.
Lijekove za rak istražuju i brojne neprofitne organizacije, koje nisu dužne zarađivati i jedini im je cilj provjeravati sve supstance - prirodne ili sintetske - koje bi mogle na bilo koji način pomoći oboljelima.
Suočeni s dijagnozom koju doživljavaju kao smrtnu presudu, ljudi često pribjegavaju potezima očajnika - traže se lijekovi i recepti na opskurnim forumima i zapučcima interneta, isprobava se kora raznog drveća, čajevi raznih biljaka, terapije magnetima i iglama. Velika većina, srećom, ipak najviše vjeruje liječnicima, pa alternativne terapije isprobavaju uz redovito liječenje.
Nekim ljudima jednostavno nema spasa - bez obzira na modernu medicinu i alternativne lijekove, bolest se za njih pokaže prejaka. Iznimno mali broj sretnika - radi se o promilima promila - možda bi preživio i bez liječenja, i za njih nije ni bitno koju su terapiju primili.
Na kraju bolesti, ostaju nam svjedočanstva preživjelih. Neki su uzimali samo kemoterapiju, neki su liječenje dopunjavali alternativnim metodama, jako mali broj njih koristio je samo alternativne metode. No, oni su najglasniji, i najopasniji po život drugih oboljelih.
Zašto su oni preživjeli, ne možemo znati. Možda su oni baš ta manjina koja bi preživjela i bez liječenja. Oni nisu sudjelovali u znanstvenom istraživanju. Nisu uspoređeni s grupom koja je dobila placebo. Rak je iznimno individualna bolest, i ono što je pomoglo jednoj osobi, ne mora pomoći svakoj. Zato tražimo lijekove koje znamo da pomažu većini. Lijekove za koje smo sigurni da čine više dobra nego zla.
Kemoterapija je danas iznimno uspješna. Čak 75% djece s rakom uspije se izliječiti - krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, preživjelo bi ih samo 25%. Stope smrtnosti pale su za 10% samo u zadnjih 10 godina, a padaju i dalje.
U kliničkim uvjetima, znamo točno koliko je neki lijek učinkovit ili neučinkovit. Znamo koja je stopa smrtnosti, i kolike su otprilike šanse za izlječenje. U alternativnoj medicini imamo samo svjedočanstva ljudi koji su preživjeli. Ljudi koji su umrli ne govore. Nitko neće reći ‘probao sam terapiju sodom bikarbonom i nije me spasila.’ Ne znamo i ne možemo znati koliko je takvih primjera, no bilo bi dobro da se misli i na to kada se razmišlja o liječenju.
Očajni ste i spremni ste probati sve? Probajte standardnu medicinu, jer ona jedina dokazano pomaže većini. Ako želite probati alternativne lijekove, razgovarajte sa svojim liječnikom o njima, pitajte smijete li ih uzimati uz redovitu terapiju. Ako kaže da možete, eksperimentirajte po volji, ali ne zanemarujte i redovno liječenje.
Zapravo, znate što? Činite što hoćete! Ako ste punoljetni ljudi, imate pravo donositi vlastite odluke, pa makar vas one i ubile. No ako se radi o djetetu, sjetite se slučaja obitelji Brnobić. Prepustite svoje dijete u ruke stručnjaka. To je ono što čini svaki liječnik i farmaceut. To je ono što čini svaki odgovorni roditelj.
KOMENTAR:
Alternativnim metodama se covjek moze posluziti ako nema neko ozbiljno oboljenje. Medjutim kada se radi o teskim bolestima opasnim za zivot nije se za igrati. Sluzbena medicina ima danas lijek za mnogobrojne bolesti. S druge strane kada sluzbena medicina od nekoga digne ruke tada ponekad pomogne alternativna odnosno narodna medicina. Ima svakakvih slucajeva i primjera izlijecenja. Kada se radi o zdravlju djece tu se sigurno nije za igrati. Djeca imaju slabiji imuni sistem od odraslih osoba pa tako spadaju u rizicnu skupinu poput osoba 3. dobi. Lijecnici pedijatri najbolje znaju sta moze pomoci oboljelom djetetu. Ugodan dan.
www.drazenkatic.blogspot.de
Raspolagali su s potpuno pogrešnim informacijama. Vjerovali su krivim ljudima.
Ono što možemo učiniti je još jednom skrenuti pozornost na sad već smrtonosnu opasnost koja vreba na internetu - dezinformacije, zablude i teorije zavjera.
DESET NAJVEĆIH MITOVA O RAKU Tko vam prodaje lažne lijekove, tko govori istinu i što uistinu djeluje?
Roditelji su dijete liječili terapijom koju je preporučio sad već bivši doktor Tullio Simoncini - liječenje raka sodom bikarbonom. Simoncini je zbog svojeg ‘lijeka’ izbačen iz liječničke komore i osuđen za ubojstvo iz nehaja, što je informacija koju se vrlo lako provjeri na internetu, no mnogi ljudi - vjerojatno i dječakovi roditelji - vjeruju kako se radi o uroti farmaceutske industrije koja želi suzbiti ‘pravi’ lijek za rak kako bi i dalje profitirali od prodaje lijekova za kemoterapiju.Takva urota je nemoguća iz brojnih razloga, od kojih je možda najlakše objasniti sljedeći: zahtijevala bi apsolutni zavjet šutnje tisuće liječnika i farmaceuta. Tkogod je ikad pokušao sačuvati tajnu zna koliko ju je teško sakriti kada ju zna samo dvoje-troje ljudi, a kamoli kada se radi o tisućama, od kojih mnogi imaju članove obitelji koji su oboljeli od raka.
Što oni čine u takvim situacijama? Slušaju mišljenje stručnjaka - onkologa.
Lijekove za rak istražuju i brojne neprofitne organizacije, koje nisu dužne zarađivati i jedini im je cilj provjeravati sve supstance - prirodne ili sintetske - koje bi mogle na bilo koji način pomoći oboljelima.
Suočeni s dijagnozom koju doživljavaju kao smrtnu presudu, ljudi često pribjegavaju potezima očajnika - traže se lijekovi i recepti na opskurnim forumima i zapučcima interneta, isprobava se kora raznog drveća, čajevi raznih biljaka, terapije magnetima i iglama. Velika većina, srećom, ipak najviše vjeruje liječnicima, pa alternativne terapije isprobavaju uz redovito liječenje.
Nekim ljudima jednostavno nema spasa - bez obzira na modernu medicinu i alternativne lijekove, bolest se za njih pokaže prejaka. Iznimno mali broj sretnika - radi se o promilima promila - možda bi preživio i bez liječenja, i za njih nije ni bitno koju su terapiju primili.
Na kraju bolesti, ostaju nam svjedočanstva preživjelih. Neki su uzimali samo kemoterapiju, neki su liječenje dopunjavali alternativnim metodama, jako mali broj njih koristio je samo alternativne metode. No, oni su najglasniji, i najopasniji po život drugih oboljelih.
Zašto su oni preživjeli, ne možemo znati. Možda su oni baš ta manjina koja bi preživjela i bez liječenja. Oni nisu sudjelovali u znanstvenom istraživanju. Nisu uspoređeni s grupom koja je dobila placebo. Rak je iznimno individualna bolest, i ono što je pomoglo jednoj osobi, ne mora pomoći svakoj. Zato tražimo lijekove koje znamo da pomažu većini. Lijekove za koje smo sigurni da čine više dobra nego zla.
Kemoterapija je danas iznimno uspješna. Čak 75% djece s rakom uspije se izliječiti - krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, preživjelo bi ih samo 25%. Stope smrtnosti pale su za 10% samo u zadnjih 10 godina, a padaju i dalje.
U kliničkim uvjetima, znamo točno koliko je neki lijek učinkovit ili neučinkovit. Znamo koja je stopa smrtnosti, i kolike su otprilike šanse za izlječenje. U alternativnoj medicini imamo samo svjedočanstva ljudi koji su preživjeli. Ljudi koji su umrli ne govore. Nitko neće reći ‘probao sam terapiju sodom bikarbonom i nije me spasila.’ Ne znamo i ne možemo znati koliko je takvih primjera, no bilo bi dobro da se misli i na to kada se razmišlja o liječenju.
Očajni ste i spremni ste probati sve? Probajte standardnu medicinu, jer ona jedina dokazano pomaže većini. Ako želite probati alternativne lijekove, razgovarajte sa svojim liječnikom o njima, pitajte smijete li ih uzimati uz redovitu terapiju. Ako kaže da možete, eksperimentirajte po volji, ali ne zanemarujte i redovno liječenje.
Zapravo, znate što? Činite što hoćete! Ako ste punoljetni ljudi, imate pravo donositi vlastite odluke, pa makar vas one i ubile. No ako se radi o djetetu, sjetite se slučaja obitelji Brnobić. Prepustite svoje dijete u ruke stručnjaka. To je ono što čini svaki liječnik i farmaceut. To je ono što čini svaki odgovorni roditelj.
KOMENTAR:
Alternativnim metodama se covjek moze posluziti ako nema neko ozbiljno oboljenje. Medjutim kada se radi o teskim bolestima opasnim za zivot nije se za igrati. Sluzbena medicina ima danas lijek za mnogobrojne bolesti. S druge strane kada sluzbena medicina od nekoga digne ruke tada ponekad pomogne alternativna odnosno narodna medicina. Ima svakakvih slucajeva i primjera izlijecenja. Kada se radi o zdravlju djece tu se sigurno nije za igrati. Djeca imaju slabiji imuni sistem od odraslih osoba pa tako spadaju u rizicnu skupinu poput osoba 3. dobi. Lijecnici pedijatri najbolje znaju sta moze pomoci oboljelom djetetu. Ugodan dan.
www.drazenkatic.blogspot.de
Nema komentara:
Objavi komentar