četvrtak, 21. travnja 2016.

MOŽEMO LI SI EKSPLOATACIJU RESURSA JOŠ PRIUŠTITI



Naša civilizacija ovisna je o nafti, mineralu "rijetka zemlja" i fosfatima. Taj zaključak objavio je "Club of Rome" na održanom sastanku prošle godine u Berlinu, koji je zabilježen u izvješću "Opustošeni planet". Znanstvenici su na sastanku upozorili na ubrzano smanjenje resursa, te uništavanju ekosistema.
Talijanski autor i kemičar Udo Bardi u Berlinu je rekao: "Uskoro ćemo investirati više energije u bušotine nafte i plina, nego eksploatacijom dobijemo. Resursi su postali rijetki, mora se bušiti sve dublje, te primjenjivati skupa tehnologija. Mi stvaramo jedan drugi planet, planet opustošenih sirovina i sasvim promjenjene klime".
Dalje je zaključeno da se nestankom fosilnih goriva naša civilizacija može vratiti u agrarno društvo.

Najvažniji Resurs Republike Hrvatske!
Republika Hrvatska nije bogata rudama,"rijetkom zemljom", kao ni fosfatima.
Međutim ona je bogata izvorima čiste pitke vode, koji su ujedno i naš najvažniji resurs.

UNESCO-vim izvješću o zalihama pitke vode Republika Hrvatska pripada među 30 najbogatijih zemalja svijeta.
U europskim razmjerima nakon Norveške i Islanda dolazimo na treće mjesto.

Hrvatska raspolaže sa 32.818 prostornih metara godišnje obnovljive pitke vode po stanovniku.
90% vodoopskrbe u Hrvatskoj je iz zaliha podzemnih voda.
Najbogatija regija pitkom vodom u Hrvatskoj je Lika.

U Republici Hrvatskoj postoji oko tridesetak koncesionara izvora pitke vode. Koncesija se može dobiti najduže na 60 godina, a najčešće izdane koncesije su u trajanju između 10 i 30 godina.
Najveći domaći proizvođači flaširane vode u Republici Hrvatskoj su:
1. Agrokor (Jamnica i Jana)
2. Podravka (Studena)
3. Coca Cola (Sveti Rok i Bistra)
4. Badel 1862 (Un1que i Bionatura)

U Republici Hrvatskoj postoji 18 proizvođača mineralne vode.
Proizvodnju vode u bocama mnogi vide kao veliki biznis ili biznis budućnosti.

Način proizvodnje kako mineralne tako i izvorske vode u plastičnim bocama ima negativn stranu.
Korištenjem te vode stvara se plastični otpad, a proizvodnja i distribucija troše velike količine energije. Za svaku prodanu litru vode u plastičnoj boci troši se 3 litre vode za njenu proizvodnju.
Taj način proizvodnje je neekonomičan, ne ekološki i nije u skladu sa održivim razvojem.
Pored toga nakon duljeg stajanja, u vodi koja se nalazi u plastičnim bocama počinju se stvarati bakterije. U tijeku su istraživanja koja se bave negativnim utjecajem plastike na ljudski organizam. Rezultati istraživanja će biti prije ili kasnije objavljeni.

Pozitivna alternativa za proizvodnju izvorske i mineralne vode je punjenje u staklene boce. Staklo je prirodni materijal, a boce se mogu nakon temeljitog čišćenja gotovo neograničeno koristiti. Jedini nedostatak je da je staklo teže od plastike.
Međutim kada se moramo odlučiti između zdravlja i "mogućih bolesti", između ekologije i zagađenja, između održivog razvoja i neodrživog tada bi morali zanemariti težinu stakla i uzeti to kao jedini i prirodni način proizvodnje vode.

Izvori pitke vode vrlo su bitni za Republiku Hrvatsku. Oni pripadaju svima nama kao "opće dobro", te ih treba u budućnosti sačuvati od privatizacije i prodaje stranim i domaćim koncernima.
Voda će postati u budućnosti najvažniji resurs naše civilizacije.

Općenito gledajući na resurse koje mi danas u Europskoj Uniji imamo na raspolaganju, te ih koristimo za industrijsku proizvodnju, moram naglasiti da je te resurse jako važno "racionalno koristiti" i samo onda kada više recikliranjem ne možemo dobiti potrebnu sirovinu.
Mi već sada koristimo resurse nadolazećih generacija u potpunosti ignorirajući međugeneracijsku solidarnost. Kada govorimo o brizi za starije i nemoćne, o mirovinskom osiguranju vlo rado se pozivamo na glavni postulat održivog razvoja "međugeneracijsku solidarnost". Međutim kada se radi o eksploataciji prašuma, o prekomjernom ribarstvu, potrošnji nafte i plina, proizvodnji elektro-otpada, porastu CO2 koncentracije rado ćemo zanemariti glavni postulat.
 
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!
Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
Dražen Katić


"DIE BLUMENPRACHT"


"Die Blumenpracht"
34,5 x 50,0 cm
Papier, Acryl
22.05. 2015 Stuttgart


srijeda, 20. travnja 2016.

Tisak s Paketomatom počinje konkurirati tradicionalnim dostavljačima!

Tekst je citiran iz online portala "PoslovniPuls", dana 15.04.2016

http://www.poslovnipuls.com/2016/04/15/tisak-s-paketomatom-pocinje-konkurirati-tradicionalnim-dostavljacima/

"Tisak od sada u cijeloj Hrvatskoj, na više od 50 lokacija u svim većim hrvatskim gradovima kao što su Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Dubrovnik, Šibenik, Zadar, Karlovac i drugi, nudi svoju novu, inovativnu logističku uslugu – Paketomat…

Ukupna vrijednost investicije Tiska u ovaj projekt iznosi deset milijuna kuna. Usluga Paketomata dodatno je unaprijeđena suradnjom s novim online mallom Abrakadabra kao strateškim partnerom, u kojem kupci vrhunskih domaćih i svjetskih brendova imaju i mogućnost odabira inovativne, jednostavne i povoljne usluge dostave putem Paketomata u bilo koje doba dana,“ izjavio je Hrvoje Kraljević, predsjednik Uprave Tiska.

Paketomat služi kao mjesto dostave kod kupnje putem interneta, no i kao klasično mjesto s kojeg se šalju i zaprimaju paketi. Slanje i preuzimanje paketa moguće je u svega 7 sekundi, u nekoliko jednostavnih koraka. Korisnik dobije SMS poruku ili e-mail s jedinstvenim PIN i QR kodom za otvaranje pretinca te u bilo koje vrijeme preuzima pošiljku skenirajući QR kod ili unoseći PIN kod na ekranu Paketomata. Slanje pošiljke putem Paketomata također je vrlo jednostavno, online rezervacijom i uplatom na stranici www.paketomat.hr, nakon čega putem sms i/ili e-mail obavijesti stiže potreban kod za otvaranje pripadajućeg sandučića na Paketomatu, navodi se u priopćenju.

Uz dostupnost usluge 0-24, jednostavnost i brzinu korištenja, rasprostranjenost na atraktivnim lokacijama u Hrvatskoj, prednost Tisak Paketomata je svakako i cijena od 15 kuna za paket, s obzirom da se radi o jednoj od najjeftinijih opcija dostave paketa. Također, inovativnost usluge potvrđuje interakcija s korisnikom putem videa, glasa i personaliziranih multichannel poruka. „Tisak je u 2015. godini znatno ulagao u informatizaciju i unaprjeđenje tehničkih i idejnih rješenja koja su uporište usluge Tisak paket. Uvedeno je obavještavanje putem SMS poruka, unaprijeđen je sustav track&trace za praćenja paketa, a pokrenuta je i nova web-stranica Tisak paket, putem koje korisnici mogu još jednostavnije i brže kreirati svoje narudžbe,“ istaknuo je Darko Gašpar, direktor sektora kurirskih usluga u Tisku.

Kompanija Tisak vodeći je nacionalni distributer tiskovina i duhanskih proizvoda i vodeći maloprodajni lanac kioska s gotovo 1.200 prodajnih mjesta diljem Hrvatske. Implementacijom nove strategije diverzifikacije poslovanja, Tisak želi postati vodećim mjestom za cijeli niz brzih financijskih i logističkih usluga koje će nuditi svojim kupcima, navodi se u priopćenju.
Osim kontinuiranog unaprjeđenja postojećeg, osnovnog segmenta poslovanja, kompanija se razvija i investira u nove segmente, koji su postali prepoznatljivi na tržištu: kurirske usluge, financijske i elektroničke usluge te zbrinjavanje neopasnog otpada.

Kompanija je dosada uspješno uvela više financijskih usluga na kioske (plaćanje računa, usluge mjenjačnice, Moneygram i druge), a u 2015. godini dodatno je investirano 25 milijuna kuna u povećanje sigurnosti provođenja financijskih transakcija na prodajnim mjestima, čime je stvoren preduvjet za daljnji rast i razvoj ovog segmenta poslovanja. U protekloj je godini uloženo i 10 milijuna kuna u modernizaciju više od 60 Tiskovih prodajnih mjesta sa ciljem pružanja što kvalitetnije usluge krajnjim korisnicima.

KOMENTAR:

Paketomati postaju uskoro u Republici Hrvatskoj ono sto su vec godinama "bankomati" u sektoru financijskih poslova. Velika prednost lezi kao i kod bankomata za novac da vas paket mozete poslati takodjer i nedjeljom i praznikom kada su u pravilu posta i druge dostavne tvrtke zatvorene. 

Naravno da je to za nas gradjane velika pogodnost, a i sama povoljna cijena odgovara prosjecnom potrosackom dzepu. Konkurencija na svim podrucjima poslovanja smanjuje u pravilu cijenu proizvoda ili usluge. Tako ce vjerovatno biti i sa cijenama u podrucju dostave paketa. 

Medjutim kao sto svi znama svaka medalja ima dvije strane. Uvodjenjem bankomata za novac koji su nama gradjanima olaksali zivot nekima je zivot zagorcan. Banke su nakon uvodjenja bankomata u pravilu trebale manje zaposlenika te je u nekim slucajevima doslo i do zatvaranja nekih bankarskih filijala. Uvodjenje paketomata omogucava lagodniji zivot gradjana ali istovremeno smanjuje potrebu za postojecom radnom snagom na podrucju dostave. 

Masine i softver sve vise zamjenjuju covjeka kao radnu snagu. Kada se to dogodilo pocetkom industrijalizacije (prva industrijska revolucija) radnici su poceli unistavati strojeve kako ne bi izgubili svoj "kruh". Danas je to vjerovatno nemoguce. Nove tehnologije su nas toliko fizicki i emocionalno vezale da postepeno postajemo robovi vlastite tehnologije.

 Jednostavan primjer je nase slatko robovanje "smartfonu". Kako pronaci ravnotezu izmedju zaposljavanja radnika kao preduvjeta odrzive ekonomije i s druge strane "zaposljavanja" masina i softvera tesko je odgovoriti. Da li ce u buducnosti covjek samo servisirati rad strojeva i programa ili cemo prepustiti da sve poslove obavljaju masine za nas pokazati ce skora buducnost. 

Ugodan dan

Drazen Katic 

PREGLED IZDANE LITERATURE IZ ODRZIVE EKONOMIJE SA TEZISTEM NA ODRZIVOST REPUBLIKE HRVATSKE


MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!
Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:


POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!
Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:

  ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!
Prvi puta knjiga je objavljena u veljači 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:

"IZAZOVI GLOBALIZACIJE U 21. STOLJEĆU"!
Prvi puta knjiga je objavljena u ožujku 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:

ČETIRI STRATEŠKE TOČKE EKONOMSKOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE



Ja sam strategiju ekonomskog rasta Republike Hrvatske maksimalno pojednostavnio i vidim je kroz samo četiri važne točke:
  1. Ekološka poljoprivreda i stočarstvo
  2. Zdravstveni turizam i wellness
  3. Informatika i programiranje
  4. Industrija na bazi elektromobiliteta

Sva ta 4 elementa su uzajamno povezana i podržavaju jedni druge. Objasniti ću svaki pojedinačno.

  1. Ekološka poljoprivreda i stočarstvo!
Davne 1920. godine botaničar i mikrobiolog Raoul Heineich France u svome djelu "Das Edaphon" prvi puta govori o ekološkoj poljoprivredi.
1924. antropozof Rudolf Steiner drži niz svojih predavanja na temu biološko-dimamičke poljoprivrede.
1950. javlja se moderna eko-poljoprivreda kao odgovor na urbanizaciju i industrijalizaciju.
Sedamdesetih godina osnivanjem stranke zelenih eko-poljoprivreda i ekološki uzgoj životinja za proizvodnju mesa dobiva na svojoj popularnosti.

Strategija Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske je do 2016. godine 8 % površine obradivog zemljišta koristiti za ekološku poljoprivredu.

Zašto ekološka, a ne konvencionalna poljoprivreda i stočarstvo?

Vrlo jednostavno jer naša gastronomija i izvoz ovisi o tome! Pored toga medicinski turizam i wellness ne mogu egzistirati bez eko proizvodnje. Konvencionalne proizvode ćemo teško izvoziti dok za eko proizvodima u Europskoj Uniji postoji potreba i potražnja! Razminirane površine u Republici Hrvatskoj su idealne za ekološki uzgoj.

Danas je vidljivo da najnaprednije zemlje u ekološkom uzgoju također pripadaju i u ekonomski najbogatije europske zemlje (Austrija, Švicarska, Švedska).

  1. Zdravstveni turizam i wellness

Zdravstveni turizam i wellness je vrsta turizma novijeg datuma.
Postoji tendencija starenja stanovništva u zemljama Europske Unije. Još uvijek mirovine građana bogatih zemalja EU su tolike da si mogu priuštiti zdravstveni, odnosno wellness turizam. Također svijest o zdravlju i potreba bavljenja sportom treće generacije govori tome u prilog.
Zdravstveni turizam i wellness su mlade grane turizma u Republici Hrvatskoj i po meni imaju veliku šansu za razvoj.
Kod te vrste turizma se podrazumijeva korištenje hrane iz ekološkog uzgoja, kao i vegetarijanski jelovnik.

Prednost "Zdravstvenog turizma i wellnessa" je ta da se on kao ponuda koristi 12 mjeseci u godini, a ne sezonski, tako da omogućava kontinuirani dotok novca.
Kroz zdravstveni turizam ćemo dodatno uspjeti zadržati medicinski kadar u Republici Hrvatskoj, a također privući medicinski mlade obrazovane ljude iz iseljeništva!


  1. Informatika i programiranje

Programi (software) su postali dio našeg svakodnevnog života. Software se ugrađuje gotovo po svuda. U "pametnim kućama" uključuju i isključuju grijanje i svjetlo, u automobilima kontroliraju tehničku ispravnost vozila, u industriji su program apsolutno zastupljen, pogotovo u industriji računala i mobitela, u medicini također!

Sve te programe netko mora napisati (programirati). Programi odnosno software su proizvod koji imaju ogromno tržište i na kojima se godišnje zarađuju milijarde.

Postavlja se pitanje zašto informatika i programiranje kao strateška točka razvoja, a ne proizvodnja hladnjaka ili kamiona?

Vrlo jednostavno. Imamo veliki broj nezaposlenih mladih ljudi mlađih od 25 godina koji bi ciljanom prekvalifikacijom stekli potrebna znanja programera.
S druge strane ako gradimo tvornicu za proizvodnju hladnjaka ili kamiona trebamo daleko veća sredstva za pokretanje proizvodnje, a možemo zaposliti daleko manji broj ljudi nego na području programiranja.

  1. Industrija na bazi elektromobiliteta

Prvi električni automobil sagradila je 1888. u Njemačkoj tvornica za proizvodnju strojeva " A. Flocken" u gradu Coburgu.

Elektroautomobil doživljava nakon 130 godina sna svoju renesansu. Danas sve tvornice automobila nude serijski proizvedeno električno vozilo ili u najmanju ruku imaju prototipove koji uskoro kreću u serijsku proizvodnju.

Međutim nisu samo automobili ti koje danas električki možemo pokretati. Pored vlaka i tramvaja tu su električni bicikli, električni motori, električni čarter brodovi, a upravo se testira prvi električni zrakoplov.

Zašto je jedna od strateških točaka ekonomskog razvoja Republike Hrvatske koju predlažem elektromobilitet?

Vrlo jednostavno. To je tehnologija budućnosti. Dijelovi za sklapanje jednog mercedesa proizvode se u 40 različitih mjesta i gradova. Dijelovi se potom dovoze u tvornicu u Štutgartu i sklapaju se u gotov proizvod. Otprilike slično funkcionira i sa električnim vozilima.

Republika Hrvatska ima prostor i radnu snagu da sudjeluje ako ne u proizvodnji cijelog električnog automobila, motora, bicikla ili broda onda u proizvodnji dijelova za iste.

U kooperaciji sa velikim europskim tvornicama to bi se moglo realizirati. Pošto elektromobilitet samo nadopunjuje prve tri navedene točke strateškog razvoja idealno bi pokrenuo modernu industrijsku proizvodnju u Hrvatskoj.

Pored toga na području turizma i sami imamo veliku potrebu za korištenjem električnih vozila i plovila!

 
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!
Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
Dražen Katić

"DIE EINHEIT"


"Die Einheit"
29,7 x 42,0 cm
Papier, Bleistift und Buntstifte
16.12.2014 Stuttgart

 

utorak, 19. travnja 2016.

POSTWACHSTUMSÖKONOMIE (Post-growth economy)


Njemački naziv „Postwachstumsökonomie“ unio je prvi puta 2006. godine Carl von Ossietzky (univerzitet Oldenburg) u znanstvenu diskusiju vezanu za održivi razvoj. Pošto nisam našao adekvatan prijevod njemačke riječi na hrvatski jezik koristiti ću taj termin na izvornom njemačkom jeziku.

Krajem prošle godine bio sam nazočan na jednom predavanju o toj temi koje je održao prof. dr. Niko Peach sa univerziteta u Oldenburgu. Dr. Peach je ukazao na perspektive koje nam nudi „Postwachstumsökonomie“ u eri brze potrošnje fosilnih goriva.

On je „Postwachstumsökonomie“ definirao kao: „Gospodarstvo koje nije bazirano na rastu bruto društvenog proizvoda (BDP), već kao gospodarstvo smanjenog konzuma, odnosno smanjene potrošnje. To gospodarstvo temelji se na kvalitetnoj, održivoj, ekološkoj, dematerijalizirajućoj (smanjena uporaba resursa) i dekarbonizirajućoj (smanjena uporaba fosilnih goriva) proizvodnji.

Postwachstumsökonomie“ se također orijentira na smanjenoj velikoserijskoj industrijskoj proizvodnji te jačanju lokalne i regionalne proizvodnje dobara.
Zašto potrošačko društvo nije alternativa za „Postwachstumsökonomie“?
  1. U potrošačkom društvu konzumiranjem materijalnih dobara odnosno uvijek ponovnom kupovinom ne povećavamo dugoročno i naše unutarnje zadovoljstvo tj. osjećaj sreće. Taj osjećaj sreće koji se javlja kupovinom materijalnih dobara traje vrlo kratko te se nakon tog kratkog vremena povišena razina serotonina (hormona sreće) ponovo vraća na uobičajenu razin.
  2. Stalni ekonomski rast uzrokuje paralelno i siromaštvo, glad i neravnomjernu raspodjelu financijskog i materijalnog dobra. Danas je siromaštvo u svijetu daleko veće nego je bilo 80. godina.
  3. Neprekidni gospodarski rast se približio svojoj gornjoj granici. Svima nam je poznat izraz „Peak oil“. U dobu stalnog gospodarskog rasta nemilosrdno se troše ne samo nafta već metali, drvo, ugljen, uran, plin, rijetka zemlja, pitka voda. Resursi se približavaju točci potpunog nestanka. Shodno tome govori se o fenomenu „Peak everything“. Glad za resursima i energijom posebice kroz Kinu i Indiju ubrzava približavanje točke „Peak everything“.
Put od stalnog gospodarskog rasta, odnosno potrosačkog društva prema „Postwachstumsökonomie“ može se sagledati kroz slijedeće korake:
  1. Usporavanje (smanjivanje) proizvodnje i potrošnje
    U našem potrošačkom društvu sve se mjeri efikasnošću i brzinom. Ta efikasnost dovodi do megalomanske proizvodnje proizvoda i dobara te do uništenja resursa. Usporavanje odnosno smanjivanje potrošnje proporcionalno bi dovelo do smanjivanja proizvodnje.
  1. Balans u zadovoljenju potrošačkih potreba samoproizvodnjom i uvozom (kupovinom) dobara.
    Stabilno je samo ono društvo koje ima minimalnu razliku između ukupno proizvedenih i ukupno potrošenih dobara. Takvo društvo je održivo. Uvoz dobara čini nas ovisnim o financijskom sustavu (devize). Samoproizvodnja nudi neovisnost. Zahtjeva jedino posjedovanje resursa i radne snage. Samoproizvodnja kao npr. urbani vrtovi omogućava smabdjevanje jednog dijela stanovništva grada sezonskim voćem i povrćem. Ako želimo uživati u egzotičnom voću (mango, kivi) tada ga moramo uvesti.
  2. Uspostavljanje lokalne (regionalne) ekonomije
    Poznat koncept je „Community Supported Agriculture (CSA)“. Grupa potrošača financijski pomaže jedan OPG. Potrošači financijski sudjeluju u kupnji sjemena, goriva za poljoprivredne strojeve itd. S druge strane poljoprivredno gospodarstvo se obavezuje te iste potrošače u toku cijele godine ili sezonski snabdijevati sa poljoprivrednim proizvodima. Na taj način stvara se lokalna ekonomija koja nije ovisna o uvoznim proizvodima ili financiranju banaka.
  3. Institucionalne inovacije
    Za siguran put u „Postwachstumsönonomie“ potrebno je sprovesti agrarne i monetarne reforme. Poneke regije mogu se odlučiti za uvođenjeRegionalnog novca“, odnosno vrstu bonova kojima će se između stanovnike te regije vršiti novčane odnosno kupoprodajne transakcije. Naravno kod korištenja „Regionalnog novca“ ne postoje „kamate“!
    Također se u „Postwachstumsökonomie“ razmatra individualna CO2 bilanca. To konkretno znači da bi svaki građanin te regije imao pravo na jednaku količinu CO2 emisije. Dr. Peach smatra da bi to trebalo iznositi između 2-3 tone / stanovniku na godinu. Tu on prije svega smatra količinu CO2 koju smo proizveli grijanjem stana, vožnjom automobila sa unutarnjim izgaranjem, kupovinom voća, povrća, mesa i ribe koji ne potječu iz regije, kupovinom novih tehničkih uređaja, količinom plastičnog otpada i otpada od kartonske ambalaže koji smo tijekom godine skupili.
Predavanje Dr. Peacha na Univerzitetu u Štutgartu ispunilo je studentima i vanjskim gostima gotovo sva mjesta u sali. Izmamio je mnogobroji pljesak posjetioca. Mene se osobno kao profesor i čovijek dojmio. Dr. Peach ne posjeduje osobni automobil, ne posjeduje mobitel te se hrani isključivo veganski.
http://www.uni-oldenburg.de/wire/produktion/team/apl-prof-dr-niko-paech/
Osobno se bavim duži niz godina održivim razvojem, a „Postwachstumsökonomie“ je dio tog razvoja. S manjim odstupanjima složio sam se s tezama dr. Peacha. Jedino što mi je nedostajalo bila je činjenica da je samo jednom kratko spomenuo „recycling“ i „remanufactoring“. Ta dva pojma za mene igraju odlučujuću ulogu kada govorimo o uštedi resursa u području „Postwachstumsökonomie“.
Da ne bi ostali uskraćeni za iscrpno objašnjenje tih dvaju pojmova citiraću u narednim redovima poglavlje iz moje prve objavljene knjige „Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost“ koje govori o „recycling-u“ i „remanufactoring-u“.
Otpad je sirovina koja se može daljnjom preradom (reciklažom) ponovo koristiti ili se mora zbrinuti. Na primjer stari papir kao otpad možemo 7 puta reciklirati i koristiti ga ponovo. Radioaktivni otpad se mora zbrinut i nije za daljnje korištenje.

Pođimo samo jedan dan u kupovinu dnevnih potrepština. Kada kupimo proizvode i donesemo ih kući, tek tada uistinu vidimo što smo sve kupili. Jedan dio plaćenih proizvoda možemo konzumirati, a obilatu ambalažu koju smo također platili moramo odložiti u kantu za smeće. Ono što zabrinjava je činjenica da tu kantu za smeće moramo jako često prazniti od obilate ambalaže. Čak ako kupite i jabuke one su po 6 komada zapakirane na kartonsku podlogu i zamotane u najlon.
Ponekad se pitam da li koncerni i tvrtke zarađuju na prodaji proizvoda ili na prodaji ambalaže?

Naše moderno društvo je postalo društvo pretjerane proizvodnje otpada. Sve bi to bilo u redu da ima dovoljno sirovina kao što je to bilo prije prve industrijske revolucije.

Ako bi naša civilizacija u budućnosti trošila sirovine kao zadnjih 50 godina, trebalo bi nam četiri zemaljske kugle da bi zadovoljili potrebe proizvodnje.

Da bi smo usporili devastiranje našeg planeta potrebno je da krenemo sa recikliranjem svega što se reciklirati može. Reciklaža kao dio moderne industrijske proizvodnje donosi dodatna radna mjesta, profit za vlasnike tvrtki i porez državi. Ono što možemo reciklirati (pročistiti), a kasnije ponovo koristiti su: papir, metali, plastika, staklo, guma i voda. Danas se prikupljaju stara računala i mobiteli zbog izvlačenja zlata i srebra iz starih uređaja. Bijela tehnika se također sve više i više prikuplja, rastavlja i reciklira.

Prije nekoliko godina trojica mojih poznanika i ja bili smo pozvani na trodnevni seminar koji je organizirao koncern Daimler iz Štutgarta. Mi smo bili pozvani kao članovi UVNT GRUPE. Grupa se bavi prometom, okolinom i novim tehnologijama, te je svojim programom djelovanja odgovarala zakazanom seminaru. Seminar se održao u jednom prekrasnom srednje vjekovnom dvorcu u malom njemačkom gradiću Haigerlochu.
Daimler je naravno preuzeo na sebe sve troškove, po sistemu "all inclusive", a mi smo našim zalaganjem i inovativnim idejama odradili pošteno naš dio posla.

Na seminaru je sudjelovalo oko 30 sudionika iz cijele Njemačke i nekoliko glavnih menadžera za razvoj i inovaciju iz koncerna koji su i vodili cijeli tok seminara.

Tema je bila "Prijevoz i transport budućnosti"!
Seminar je bio izuzetno interesantan. Na njemu su bile prezentirane ideje o mobilnosti i industrijskoj proizvodnji u budućnosti.
Mi sudionici prezentirajući ideje ostvarili smo pravo na zajedničko vlasništvo s koncernom Daimler nad proizvodom ili idejom, ako se u budućnosti i realizira.

Ja sam zastupao tezu "Recyclinga" i "Remanufactoringa".

Prvi pojam "recikliranja" već sam objasnio, a "remanufactoring" bi npr. značio da nakon 3-4 godine uporabe automobila mercedes vraćamo natrag u tvornicu, generalno ga uređujemo, mijenjamo dotrajale dijelove, te ga ponovo prodajemo kao "second hand" proizvod.

Moj model budućnosti je glasio: "7 puta papir - 3 puta automobil"!
Primjenjujući "remanufactoring" uštedjele bi se velike količine sirovina i energije. Automobil bi se 3 puta ponovo prodao kao "second hand" proizvod, radnici bi zadržali svoja radna mjesta, a građani manjih primanja bi mogli kupiti jeftiniji automobil u prvoj, drugoj ili trećoj "second hand" prodaji.

"Remanufactoring" možemo koristiti i kod drugih proizvoda, kao npr. kod hladnjaka, televizora, računala ili pećnica.

U Njemačkoj već postoje prodavaonice rabljenih proizvoda, posebno bijele tehnike. Ti se proizvodi nakon kvara generalno popravljaju i uređuju, te se prodaju pod "second hand" proizvodima.

Moje mišljenje je da je krajnje vrijeme da se stane sa devastiranjem našeg planeta i uništavanjem sirovina. Nema dokaza da ćemo moći skoro naseliti neki drugi planet i nastaviti život na njemu. Iz tih razloga moramo jako pažljivo koristiti sirovine, pogotovo one koje se sporo obnavljaju poput nafte, plina i ugljena.
Pored toga je neophodno da prilikom eksploatacije sirovina vodimo brigu o "međugeneracijskoj solidarnosti" koja je glavni postulat održivog razvoja.
Drugim riječima eksploatirajmo sirovine na način da se mogu same obnoviti (šume), te sporo obnovljive sirovine (nafta, plin) koristimo samo u nužnoj mjeri, tako da nadolazeće generacije također budu imale mogućnost korištenja tih sirovina.
Koliko je nafta za našu civilizaciju bitna govori činjenica da ju koristimo u medicini za lijekove, te za gradnju svemirskih brodova (specijalno čvrste plastične mase iz ugljikovih vlakana).
Koristiti naftu za pokretanje vozila i za grijanje je najveći apsurd naše civilizacije."

 
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj petoj knjizi "IZAZOVI GLOBALIZACIJE U 21. STOLJEĆU"!
Prvi puta knjiga je objavljena u ožujku 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
Dražen Katić