PATRIAM CROATIAN je moj osobni blog u kojem od 2015. godine obrađujem teme moderne ekonomije, naprednih tehnologija, održivog razvoja, socijalne pravednosti, međugeneracijske solidarnosti, svjetske, europske i unutarnje politike te teme povijesti i kulture. Blog je povezan sa YouTube kanalom Dražen Katić!
"Predizborna kampanja u Dugoj Resi je poprimila novu dimenziju. Nakon
verbalnih i virtualnih obračuna, sada se političko neslaganje izražava
silom. Kandidat za gradonačelnika Duge Rese Tomislav Boljar javlja da mu
je netko u nekoliko dana polomio tri konstrukcije s plakatima na kojima
se nalazi njegova slika, te slike kandidata za zamjenike, dr. Miroslava
Furdeka i Katarine Srakočić.
– Sve tri akcije provedene su u noćnim satima, prva u Donjem Mrzlom
Polju, zatim u Tušmeru, te u Varošu. S obzirom na iskustva iz prethodnih
godina te nekih najava koje smo primili nedavno, ovo za nas nikako nije
neočekivano niti iznenađujuće. Brojni projekti u realizaciji te oni u
najavi očito su pretežak teret za one koji su pomanjkanje vlastitih
ideja u ovoj kampanji odlučili nadomjestiti napadima, klevetama, lažima,
s sada čak i silom
– kaže Boljar.
Smatra da ovo nije “izolirani slučaj niti vandalski čin, već podmukla
i smišljena akcija, pa stoga upućivati apele za civliziranom ponašanjem
i pozivati na demokraciju nekoga tko se na ovaj način odnosi prema
političkim neistomišljenicima nema nikakvog smisla”."
Nezavisna lista ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI, HSS - DUGA RESA i SDP - DUGA
RESA koalicijski su partneri na
lokalnim izborima 2017 za grad Dugu Resu.
Zajednicki koalicijski kandidat za gradonacelnika Duge Rese je sadasnji gradonacelnik gospodin TOMISLAV BOLJAR
Pod slijedecim linkom mozete vidjeti kratki interwiew koji sam
imao priliku u travnju voditi sa gradonacelnikom
Tomislavom Boljarom:
Gornja slika i citirani tekst preuzeti su sa online portala "kaportal.rtl.hr", 15.05.2017
http://kaportal.rtl.hr/boljar-primio-prvakinje
"Prvakinje 2. Nacionalne odbojkaške lige centar, odbojkašice “Plavog
zmaja”, primio je danas v.d. dugoreškog gradonačelnika Tomislav Boljar.
– Još uvijek pod dojmom osvajanja naslova prvaka i ulaska u Prvu
hrvatsku B ligu, odbojkašice su podijelile svoja iskustva sa zamjenikom
gradonačelnika koji obnaša dužnost gradonačelnika Tomislavom Boljarom.
Uz velike pohvale (i duboki naklon) na ostvarenom uspjehu, članovima
kluba poželio je puno uspjeha u novoj sezoni te uručio nagradu za
sportska dostignuća u vidu financijske potpore klubu – izvjestili su iz
Grada.
Na primanju je bio i Marko Benić, predsjednik dugoreške Sportske zajednice."
Nezavisna lista ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI, HSS - DUGA RESA i SDP - DUGA
RESA koalicijski su partneri na
lokalnim izborima 2017 za grad Dugu Resu.
Zajednicki koalicijski kandidat za gradonacelnika Duge Rese je sadasnji gradonacelnik gospodin TOMISLAV BOLJA
Pod slijedecim linkom mozete vidjeti kratki interwiew koji sam
imao priliku u travnju voditi sa gradonacelnikom
Tomislavom Boljarom:
"Karlovac - Mališani dugoreškog dječjeg vrtića pobjednici su županijske vrtićke olimpijade održane danas u Karlovcu.
Na
vrtićkoj olimpijadi sudjelovalo je osam vrtića, a Dugorešani su
uvjerljivo osvojili prvo mjesto s 85 bodova. Druga je Gaza, a treće
mjesto Grabrik I.
Čestitke svima, a posebno malim Dugorešanima i njihovim tetama."
Nezavisna lista ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI, HSS - DUGA RESA i SDP - DUGA
RESA koalicijski su partneri na
lokalnim izborima 2017 za grad Dugu Resu.
Zajednicki koalicijski kandidat za gradonacelnika Duge Rese je sadasnji gradonacelnik gospodin TOMISLAV BOLJA
Pod slijedecim linkom mozete vidjeti kratki interwiew koji sam
imao priliku u travnju voditi sa gradonacelnikom
Tomislavom Boljarom:
"Priopćenjem su iz Gradskih službi Duge Rese reagirali, kako su
napisali, “radi pojašnjenja određenih navoda, koji su se pojavili u
medijima te radi istinitog informiranja javnosti”, a vezano za
zakonitost korištenja amfiteatra u gradskom parku.
Priopćenje koje potpisuje pročelnik gradske službe Davor Bartolac prenosimo u cijelosti:
Prema zaključku iz završnog izvješća glavnog nadzornog inženjera Mate
Ćurića, dipl. inž. građ., ovl. inž. građevinarstva iz tvrtke VIACON
d.o.o. Samobor od dana 21. 04. 2017. godine, koji je obavljao poslove
stručnog nadzora izvođenja radova na građevini amfiteatra u Duga Resi,
građevina amfiteatra „se može pustiti privremeno u uporabu do
izdavanja uporabne dozvole, budući su svi radovi na bitnim zahtjevima za
građevinu izvedeni, kao i svi radovi predviđeni projektom i
građevinskom dozvolom te ne postoje ikakve opasnosti koje bi se mogle
pojaviti u tom periodu do izdavanja uporabne dozvole“.
Prethodno navedeni citat iz završnog izvješća nadzornog inženjera je,
upravo prema stavu samog nadzornog inženjera, potpuno sukladan
pozitivnim zakonskim propisima, koji reguliraju materiju gradnje.
Stoga je Grad Duga Resa imao vrlo jasnu pravnu osnovu stavljanja u
privremenu uporabu građevine amfiteatra, a svi suprotni navodi su ne
samo pravno neutemeljeni, već i tendenciozni i usmjereni isključivo u
predizborne svrhe.
Od onog trenutka kada je glavni nadzorni inženjer omogućio privremenu
uporabu predmetne građevine, na istoj se održavaju različite
manifestacije na zadovoljstvo velikog broja građana Duge Rese, a oni,
koji smatraju da tome nije tako, slobodni su provesti anketu među
građanima Grada Duge Rese, rezultati koje ankete će ih sigurno
razuvjeriti.
Danas, odnosno dana 16. svibnja 2017. godine, bit će izdana uporabna dozvola Gradu Duga Resi za rečenu građevinu.
Dakle, zaključno rečeno, Grad Duga Resa posjeduje pravno valjanu
dokumentaciju za predmetnu građevinu, stavio je istu u privremenu
uporabu do 16. 05. 2017. godine na temelju valjane pravne osnove i
zadovoljeni su svi ostali uvjeti, pa i u pogledu zaštite od buke, kao i
sanitarni uvjeti, za uporabu te građevine na, kao što smo već naglasili u
ovom priopćenju, zadovoljstvo velikog broja građana Grada Duge Rese.
Ujedno, već sada Grad Duga Resa najavljuje da će se na prostoru
amfiteatra nastaviti održavati brojne kulturne i glazbene manifestacije,
što će svakako biti dodana vrijednost urbanoj vizuri našeg grada, kao i
podizanju kvalitete života."
KOMENTAR:
Svi mi znamo da mediji zive od senzacionalizma. Ako je neka vijest negativna i malo "izokrenuta" svi ce je rado procitai, a samim tim izdavacka kuca ce zaraditi svoj kruh.
S druge strane medijske vijesti koje su pozitivne i objektivno napisane nece naici na "otvoreno uho" citaoca te ce tako medijska kuca manje i zaraditi.
Danasnje novinarstvo se uveliko udaljilo od nacela "istinitosti" i "objektivnosti". Primjer: u Njemackoj nam mediji serviraju tako preuredjene i nasem uhu prihvatljive informacije da nas uopce niti ne informiraju vec dezinformiraju nekom vijescu. Sve u cilju zadrzavanja mira i statusquoa. Mediji su vrlo cesto privrzeni i jedoj politickoj struji, odnosno frakciji. To je posebno izrazeno u predizbornim kampanjama. U Njemackoj su mediji naklonjeni "ljevici" tako da su i informacije koje dobivamo preko dnevnog tiska i televizije "lijevo nategnute". Medjutim nije ni puno bolje u drugim zemljama. Novinarstvo se uistinu udaljlo od "borbe za istinitost".
Koji su osnovni razlozi te pojave?
Mnoge medijske kuce zaposljavaju novinare na honoralnoj bazi. Njima je vazan svaki artikl koji medijska kuca objavi te svaki klik u drustvenim mrezama. Mogli ste primjetiti i u facebooku kako hrvatski novinari ubacuju svoje clanke sa zeljom da dobiju po koji klik te povecaju citanost.
Ja se takodjer bavim vec duze vrijeme nekom vrstom novinarstva te pisem blog. Medjutim kod mene je novinarstvo hobi te pisem na volonterskoj osnovi, bez financijske naknade. Pisao sam za dosta internet portala - volonterski medjutim najcesce za to pisanje sam pokupio "nezahvalnost urednika" pa sam od takve vrste pisanja i odustao. Moram napomenuti daje bilo i vrlo korektnih urednika portala za koje sam prije par godina pisao volonterske clanke. Medjutim vratimo se temi.
Medijske kuce pored honoralnih djelatnika takodjer zaposljavaju i stalne djelatnike, ali ni oni se ne nalaze bas u sjajnoj poziciji. Ako pisete ono sto se glavnom uredniku ne svidja ili ako imate slabu citanost vasih artikala, morat cete razmisljati o nekom drugom poslu jer kao novinar necete moci dugo opstati.
U tako nezahvalnoj situaciji te trezisnoj koknurenciji mediji postaju "neprofesionalni" i "jedino profitom orijentirani". Laganje postaje pravilo, a ne iznimka, cenzurirani tekstovi svakodnevnica. Takovo novinarstvo i takovi mediji ne trebaju nikome.
Ja apeliram na medije u Republici Hrvaskoj da u ovoj predizbornoj kampanji zadrze novinarsku profesionalnost i objektivnost. U lazi su kratke noge, narod to prepozna te se najcesce u takovim slucajevima okrece objektivnom informiranju putem interneta.
Nezavisna lista ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI, HSS - DUGA RESA i SDP - DUGA
RESA koalicijski su partneri na
lokalnim izborima 2017 za grad Dugu Resu.
Zajednicki koalicijski kandidat za gradonacelnika Duge Rese je sadasnji gradonacelnik gospodin TOMISLAV BOLJA
Pod slijedecim linkom mozete vidjeti kratki interwiew koji sam
imao priliku u travnju voditi sa gradonacelnikom
Tomislavom Boljarom:
"Dugoreški SDP je na predstojećim lokalnim izborima odlučio podržati
HSS-ovog kandidata za gradonačelnika Tomislava Boljara, dosadašnjeg
dogradonačelnika koji je posljednjih godinu dana obnašao dužnost
gradonačelnika. Ukoliko zadobije povjerenje birača, zamjenici će mu biti
poznati dugoreški liječnik, Boljarov stranački kolega, dr. Miroslav
Furdek, te predsjednica GO SDP-a Duge Rese Katarina Srakočić.
Oboje kandidata za zamjenike svoje će dužnosti obnašati volonterski.
SDP-ovi i HSS-ovi kandidati to su javnosti prvi, jasno i glasno
priopćili, čime su dali do znanja da je u njihovom političkom djelovanju
naglasak na javnom dobru, a nikako ne počiva na osobnim interesima.
U lokalnu politiku vraća se i dugogodišnji SDP-ovac dr. Bruno
Kurelić, vrsni kirurg, specijalist opće i dječje kirurgije, te magistar
znanosti, koji će nositi listu te stranke za Gradsko vijeće. SDP-ovoj
listi za Gradsko vijeće potporu daje HSU.
Što Dugoj Resi nude Katarina Srakočić i dr. Bruno Kurelić, kao i
dobri, moralni i kvalitetni ljudi s njihove liste, donosimo u intervju s
njima:
1. Dr. Kureliću, odlučili ste se za suradnju s HSS-om, zašto?
Da, HSS je ponudio suradnju. Sjeli smo i uvidjeli da su nam
programske ideje kompatibilne. Kandidata za gradonačelnika g. Tomislava
Boljara nakon toga nije bilo teško podržati. Osim toga, onako ljudski
gledano, on je dobar čovjek, pozitivac, uz strast kojom se uhvatio posla
kada je silom prilika preuzeo gradonačelničku dužnost, došlo je i
iskustvo stečeno u tom periodu, ali i projekti u visokoj fazi
realizacije, kao i realnost u pristupu prema stvarima koje tek treba
odraditi. A sve na čvrstim temeljima i bez lažnih obećanja. U
predizborno vrijeme javljaju se obično “preporoditelji” svega i svačega.
Ali, život je stvarnost. To znaju i birači. Za predstavničku vlast
idemo odvojeno. Tu će nam partner biti HSU.
2. Gospođo Srakočić, zašto ćete svoj posao obavljati volonterski?
Da, dr. Furdek iz HSS-a i ja dužnosti dogradonačelnika obavljat ćemo
volonterski. Poslušajte i pročitajte neke druge, u njima se malo priča o
sebi. Mi smo se dogovorili da je red da najprije mijenjamo sebe, da bi
mogli mijenjati oko sebe. Rezati drugima, mijenjati druge, ali nikako
sebe i sebi, mislimo da nije u redu, posebno ne u ova vremena. Zar i nas
ne plaćaju oni koji su nas izabrali? Naša ušteda bit će vrlo konkretna.
Dvije dogradonačelničke plaće za četiri godine utrošit će se na kupnju
računala za potrebe ustanova, za djecu vrtićke, osnovnoškolske i
srednjoškolske dobi u Dugoj Resi, te uređenje dječjih i sportskih
igrališta u svih 16 mjesnih odbora na području Duge Rese. Mi, dakle,
govorimo o stotinama tisuća kuna kojih se odričemo unaprijed za naše
najmlađe sugrađane.
3. Do sada niste sudjelovali u izvršnoj vlasti, to će za vas biti jedno novo iskustvo?
Već dugo sam u politici. Od članice Foruma mladih do predsjednice
gradske organizacije SDP-a Duge Rese. U posljednje četiri godine
obnašala sam dužnost županijske vijećnice SDP-a. Dakle, političko
iskustvo je tu, sada ću, ako tako odluče birači, samo doći u priliku da
ga primjenim na korist grada u kojem sam odrasla i na svaki mogući način
utječem da moji sugrađani u našem gradu žive bolje sutra nego danas.
Nemam čarobni štapić, nema ga nitko, ali ćemo dati sve od sebe da
stvorimo uvjete za otvaranje novih radnih mjesta, ali i olakšamo onima
koji su ih sami već otvorili. Infrastrukturno sređivanje grada, kulturni
iskoraci poput amfiteatra, daljnje viuzalni sređivanje grada, pomoć
sportskim zajednicama i udrugama, to su glavni naglasci našeg programa.
4. Za izvršnu vlast vam je partner HSS, a za predstavničku HSU?
Ta suradnja je već duga, i na prošlim izborima smo išli s HSU-om, to
govori da smo mi u SDP-u itekako osjetljivi na probleme koje nosi treća
životna dob. Sve generacije u Hrvatskoj se danas susreću s brojnim
izazovima, uz djecu, treća dob je najranjivija. I moji su roditelji
umirovljenici, pa imam vrlo diretna iskustva. U mnogim stvarima tim
ljudima treba pomoći, osobito u onima gdje trebaju institucionalnu pomoć
u rješavanju svojih problema. Zato je dobro da smo zajedno i da čujemo
njihove potrebe.
5. Gospodine Kureliću, krenuli ste u politiku iz Duge Rese, sada se u nju i vraćate?
U redu, može i tako. Osjećao sam potrebu da pomognem svojim
prijateljima iz Gradske organizacije. Kada sam vidio povjerenje koje su
iskazali, znao sam da smo zajedno i da možemo. Vraćam se odakle sam
krenuo i želim pomoći, to mi je jedini motiv. U takvim sam godinama i s
takvim iskustvom iza sebe da nijedan drugi motiv, osim rada za javno
dobro, ni ne bi imao smisla. I zato imam jednu želju, a to je da kada
prođu ova pripetavanja, da oni koji budu izabrani u Gradsko vijeće
surađuju bez obzira na politički predznak.
Lokalna
politika ne bi trebala nuditi ideološka prepucavanja. Trebala bi to
biti aktivna i konkretna komunalna politika, dakle, ona politika koja će
stvarati bolje uvjete za život svim građanima, ne vidim zašto oko nje
ne bi imali konsenzus. Svi mi koji ćemo možda ući u vijeće trebali bi
imati na umu da Duga Resa ne počinje s nama i da za četiri godine neće
završiti s nama. Politika je i posao, ali i znanje. Nadam se da i vi
drage sugrađanke i sugrađani tako mislite. U nedjelju pustite srce,
ostavite ga ljubavi, a na glasovanje idite razumom.
Naši programski ciljevi:
Infrastruktura i zaštita okoliša:Nastavak
izgradnje priključaka na kanalizacijsku mrežu: Varoš, Trešnjavka,
Vidanka, Belavići, Tušmer, zaokruženje sekundarne kanalizacijske mreže
Gornje Mrzlo Polje, definiranje izdvojenih projekata odvodnje za vanjska
naselja, asfalt do svake kuće, izgradnja reciklažnog dvorišta.
Uređenje grada:Nastavak uređenja parka dr. Franje Tuđmana, energetska obnova javnih zgrada. Gospodarstvo:Širenje poduzetničkog inkubatora – Tehnološki centar, nova radna mjesta.
Pomoć:Ukidanje poreza za korištenje javnih površina, smanjenje poreza na potrošnju/pomoć ugostiteljima/.
Turizam:Smisleni razvoj sportskog i
rekreativnog turizma/valorizacija baštine/, ugostiteljska ponuda kroz
ekološku proizvodnju hrane iz dugoreških vrtova.
Školstvo:Proširenje srednjoškolskog programa u suradnji s Poduzetničkim inkubatorom – osnovno školstvo – riješiti pitanje decentraliziranih sredstava.
Demografska obnova:Poticaji, financijske pomoći
u rješavanju egzistencijalnih pitanja mladih, programi javno-društvenog
djelovanja mladih unutar grada.
Treća dob: Programi potpore, osobito kod smještaja u domove, projekt socijalnog poduzetništva.
Nezavisna lista ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI, HSS - DUGA RESA i SDP - DUGA
RESA koalicijski su partneri na
lokalnim izborima 2017 za grad Dugu Resu.
Zajednicki koalicijski kandidat za gradonacelnika Duge Rese je sadasnji gradonacelnik gospodin TOMISLAV BOLJA
Pod slijedecim linkom mozete vidjeti kratki interwiew koji sam
imao priliku u travnju voditi sa gradonacelnikom
Tomislavom Boljarom:
"Stanje u medijima danas je iznimno loše zbog brojnih razloga, kako u
Hrvatskoj tako i u svijetu no postoje novinarski pojedinci koji unatoč
svemu ne spuštaju standarde svog pristupa radu. Naprotiv, pod pritiskom
novih zakona i sve većeg broja tužbi, precizno i profesionalno obavljaju
svoj posao nerijetko braneći svoje objave pred sudom mjesecima kasnije.
Ne […]
Stanje u medijima danas je iznimno loše zbog brojnih razloga,
kako u Hrvatskoj tako i u svijetu no postoje novinarski pojedinci koji
unatoč svemu ne spuštaju standarde svog pristupa radu. Naprotiv, pod
pritiskom novih zakona i sve većeg broja tužbi, precizno i profesionalno
obavljaju svoj posao nerijetko braneći svoje objave pred sudom
mjesecima kasnije. Ne spuštajući standarde svoje etike, postoje novinari
koji danas nalaze alternativne načine za objavu dokumentiranih
činjenica koje su istražili u svijetu „alternativnih činjenica“ i nikada
se ne žale. Jedna od njih svakako je Iva Anzulović.
„Znate onu ‘bolje upaliti svijeću nego proklinjati tamu’? Upravo to
je sve što ja radim, ništa posebno – nalazim načine kako bi do što većeg
broja ljudi doprle činjenice koje sam istražila i objavila a od
temeljnog su interesa javnosti. U stvari, samo radim svoj posao u malo
otežanim okolnostima.“ svoj stil rada objašnjava Anzulović.
Integritet i poštovanje rezultat su rada, ne diplome
Povod razgovoru s ovom slobodnom novinarkom čije tekstove
objavljujemo i na našem portalu je najavljena novinarska turneja “Znate
li priču o Gavriloviću?“ koja će se po Hrvatskoj održavati u svibnju.
– Ne pamtim da je itko ikada radio „novinarsku turneju“ u Hrvatskoj. O čemu je riječ?
U srijedu 17.svibnja na Županijskom sudu u Zagrebu Georg Gavrilović ima
prvo ročište kao optuženik za ratno profiterstvo. Temom te prve
privatizacije u prvim danima rata bavim se unatrag nekoliko godina. To
što niti jedan medij ne objavljuje detalje i okolnosti uoči suđenja mi
je dodatni motiv da sama napravim što mogu kako bi Georg Gavrilović
zasjao u svibnju u pravom zvjezdanom svjetlu zainteresirane javnosti
kako i zaslužuje. On i svi koji su mu omogućili nezakonit status kojeg
uživa 25 godina. Ukoliko taj cilj uz primarni mi posao podrazumijeva
dodatni trud da držim predavanja po cijeloj zemlji – vrlo rado ću sve
odraditi.
– Odakle vam ideja da radite tako nešto i zašto ulažete toliko truda?
Hrvatska grca u korupciji koja nas sve guta i vuče na dno sve brže i
brže. Divim se kolegama koji su istražili i objavili brojne afere ali
nakon 25 godina nemamo ništa – nitko nije u zatvoru, novac nam je i
dalje na računima po svijetu a mi imamo preko 60 000 djece koja su
svakog dana gladna. Osjetila sam glad i sama, i sama sam majka ali i
novinarka pa kada imam privilegiju da znam što znam, imam obvezu i
odgovornost djelovanja, je li tako?
Ja bih, primjerice, vama bila vrlo
zahvalna ukoliko bi me upozorili ako bih krenula jesti nešto za što vi
znate kako sadrži otrov. Nije važno hoću li ja pojesti taj otrov ili ne,
važno je da ste vi, kao novinarka, meni objelodanili činjenice o tom
obroku koje ste istražili i dokazali. To je sve. Trud ulažem jer želim
da cijeli svijet zna činjenice o otimanju industrije vrijedne 2
milijarde dolara u prvim danima rata u Petrinji – iste činjenice koje je
USKOK naveo u svojoj optužnici protiv Georga Gavrilovića ali i šire,
naravno.
– Zašto mislite da javnost nije dovoljno informirana o tome?
Jer nije! Kada sam 2014.godine sazvala konferenciju za medije uoči
početka arbitražnog spora Georga Gavrilovića protiv Hrvatske, nitko od
kolega nije znao kako je obitelj Gavrilović isplaćena za brend i
recepturu, nitko nije znao kako je nakon smrti poštenog oca Đure njegov
sin Georg radio kao domar i bio siromašan i nije imao 3,3 milijuna,
nitko nije znao kako je Žarko Domljan 1991.godine bio šogor tom
siromašnom Georgu Gavriloviću i još mnogo detalja nisu znali. Ako
novinari ne znaju – kako će javnost znati? Na druge novinare ne mogu
niti želim utjecati ali sama mogu organizirati svoje vrijeme i obići tu
javnost po gradovima što ću i činiti. Gdje ima volje uvijek postoji i
način.
– Tko vam financira turneju i tko su vam suradnici?
Prijatelj i kolega fotoreporter Vladimir Kindjerski vozi svojim autom i
svo vrijeme iz svog džepa plaća benzin i sve što nam treba putem, sama
plaćam i na dug radim materijale pa plaćam u ratama, Tony Hnojcik
fotografira i na kraju svi troje zajedno odemo na kavu sretni jer smo
obavili posao kako treba i nikome nismo dužni nego jedno drugome
zahvalni. Posebno ja njima jer su upravo Vladimir i Tony omogućili
brojne dosadašnje projekte i putovanja uključujući babysitting. (smijeh)
Suradnici su mi svi koji mi dostave podatke, kupe bon za mobitel kad
nemam, daju sendvič kada nemam, pričuvaju djecu kada treba i njih nosim u
srcu zauvijek i oni to znaju bez da ih imenujem. Vladimir i Tony su mi
kolege i prijatelji i baš najbliži suradnici pa sam njih dvojicu
istaknula.
– Koje gradove ćete posjetiti tijekom turneje?
Prvo predavanje je u Dugoj Resi u četvrtak 20.travnja u 19 sati a zatim
početkom svibnja krećemo put Iloka, Vukovara, Osijeka, Virovitice,
Rijeke, Siska, Splita,…. Objavit ćemo na Facebook stranici svaki
događaj, plakati su gotovi u pripremi i svaki grad će na vrijeme biti
oblijepljen uoči mog predavanja što sam pak zahvalna svim dragim ljudima
i prijateljima diljem zemlje koji će to napraviti kada im autobusom
pošaljem plakate.
– Predavanje uistinu traje samo 20 minuta?
Da. Pričam brzo i jezgrovito i nema se o Gavriloviću što puno pričati –
nakon II Svjetskog rata, Gavrilovići su isplaćeni za brend i recepturu,
veze nemaju s novom tvornicom koju su radnici izgradili, uoči početka
rata pojavljuje se Georg Gavrilović, siromašan domar koji kupuje za 3,3
milijuna maraka pogon vrijedan 2 milijarde dolara u prvim danima
stradavanja Petrinje i to kao austrijski državljanin. Evo, ispričala sam
sve u jednoj minuti, ostalih 19 ide na detalje.
Ipak, portal „20 minuta“ je jedini medij koji je objavio cijelu priču o
Gavriloviću u vrijeme arbitraže prošle godine tako da i turneju predajem
unutar 20 minuta, iz zahvalnosti prema uredniku i kolegi Marinku
Brkić-Totu kao i činjenice da su moji tekstovi na tom portalu.
– Zašto nosite ovu jaknu i tko ju je osmislio?
Jaknu sam osmislila sama, prijatelj Gordan ima tiskaru i otisnuo mi je
što je kolegica Sanda grafičarski pripremila, svi su napravili sve iz
usluge i ovim im putem opet zahvaljujem što su izdvojili vrijeme i volju
i pokazali kako solidarnost funkcionira. Jaknu nosim jer nisam tip koji
kuka. Svi se žale kako im je teško, kako nas napadaju, plasiraju lažne
vijesti, nema se posla i problema općenito u nedogled.
Nisam taj tip.
Kada nitko od medija nije objavio niti vijest prošle godine kada se
održavala arbitraža Gavrilovića protiv RH, mi smo objavili Dossier o
Gavriloviću. Jaknu nosim iz prkosa jer stojim iza svega što sam
objavila. Nosim je kako bi moji tekstovi bili što dostupniji, reklamiram
samu sebe odnosno temu o kojoj sam pisala i namjerno provociram
javnost. Ako će nas tući, neka znaju kako neću mirno ležati i primati
udarce nego ću itekako uzvratiti.
Ako će veliki mediji cenzurirati
najvažnije teme, neka znaju kako ću uvijek, uvijek pronaći način da
doprem do javnosti, bilo jaknom bilo lecima, transparentima, uvijek,
nikada neću šutjeti. Redateljica Vlatka Vorkapić o mom radu snima već
tri godine materijal za film radnog naslova „Odgođena revolucija“ i sve
je na filmu, sva istina o mom radu kao i sve činjenice koje se ne mogu
mijenjati.
– Ne bojite li se ipak malo? Naime, tema Gavrilović zazire duboko u
prošlost i u najmoćnije političare koji dan danas imaju utjecaj u
Hrvatskoj.
Ne, ne bojim se jer ne radim ništa loše. Ne vidim uopće razloga zašto
bih se bojala ičega – jesam li ja pljačkala? Jesam li ja pokrala
imovinu, mirovine, stanove, tvornice? Na njima je da se boje i to jako.
Novinari u Hrvatskoj znaju sve, imamo svu dokumentaciju za uhićenje 300
osoba dnevno i moć skrenuti putanju povijesti u pravom smjeru. I među
novinarima ima itekako osoba koje se opravdano boje i neka se boje jer
sami su izabrali objavljivati laži, izmišljotine itd.
Ono što nemaju
neki novinari jest samopoštovanje i odgovornost ali tu ne mogu nikome
pomoći, to treba svakako i kazneno regulirati zakonom a i interno unutar
cehovskog udruženja. Integritet kao i poštovanje svaki čovjek stječe
godinama svojim dosljednim radom, tako i ja svoj integritet nisam
izgradila diplomom ili prije tjedan dana već višegodišnjim radom a to
nema cijene, to se, između ostaloga, i ovakvom jaknom ističe a životom
brani.
Biti neinformiran je izbor
– Ne bojite se onda niti eventualne tužbe prozvanih na vašoj jakni?
Naprotiv, radujem joj se jako, svim tužbama! Želim da me tuže i Gregurić
i Domljan i Linić i Gavrilović i Ježić i svi o kojima sam pisala jer
bih u sudnici punoj kamera kronološki posložila dokumentaciju i dobila
te sporove bez ijednog svjedoka koliko je velik kriminal posrijedi.
Na
žalost, moji su tekstovi na internetu jako čitani već drugu godinu ali
tužba je izostala pa ovim putem molim prozvane neka se upute ka Kaznenom
sudu u Ilicu i uvesele mi život tužbom za klevetu ili sramoćenje ili
štogod požele, jedva čekam.
– Kako kolege gledaju na stil koji prati vaš novinarski rad?
To morate njih pitati ali reakcije koje vidim su uvijek smijeh, tapšanje
po ramenu, zagrljaj, podrška. Želim svakako istaknuti koliko se divim
novinarima u Hrvatskoj – godinama su otkrivali afere za aferom, trpjeli
napade, batine, glad, prijetnje, prijezir javnosti a svo su vrijeme samo
radili svoj posao i to profesionalno i dosljedno. Upravo zahvaljujući
njima, a ima ih previše za nabrajanje, danas imamo kompletnu sliku i
kontekst sveg kriminala koji se odvija unatrag nekoliko desetljeća na
ovim prostorima.
Jako cijenim svoje kolege i ova jakna je danas na meni
zbog njihovog rada koji ih je koštao zdravlja i živaca i boli a kojem
nisu okrenuli leđa nego nastavili dalje pa sam imala građu iz koje sam
mogla istraživati i proučavati. Neizmjerno sam zahvalna što imamo tako
sjajne ljude, vrhunske profesionalce u novinarskim vodama i svima im
redom ‘skidam kapu’.
– Zašto je, onda, javnost toliko razočarana novinarima i bez
povjerenja pa, naposljetku, i vi morate nositi ovu jaknu kako bi
skrenuli pozornost na temu Gavrilović?
Zato jer javnost gubi pamćenje, eto zašto. Zato jer je ta javnost
površna i lijena i melankolična, jer sve što čuju ili pročitaju uzimaju
za činjenicu i ne prate dalje zbivanja. Klasičan primjer: novinar
istraži i objavi aferu, uskoro se o tom novinaru pojavi brdo tekstova i
priloga kako je ovakav i onakav, loš i zao, pa novinar tuži one koji su
objavili besjede, dobije parnicu ali uzalud jer ta lijena javnost ima
predrasudu u glavi koje je teže srušiti nego kriminalce na vlasti,
uistinu. I tako već desetljećima – novinar objavi činjenice, plaćenici u
medijima napadnu njega i kriminalci šeću slobodno gradom godinama.
Vrijeme je da javnost kojoj novinari služe preuzme odgovornost i počne
se ponašati odgovorno.
– Kako to mislite?
Novinarski posao nije ništa do li sakupljanja, proučavanja i
sagledavanja svih činjenica i objava istih. Ukoliko je neosporno kako je
posrijedi kriminal, javnost je ta koja svojom reakcijom utječe na
promjene. Kada ta javnost spava i tolerira da kriminal vlada njenim
životom, onda nije uistinu do novinara taj problem. I tako danas živimo u
okruženju kojim gospodari korupcija, lažne vijesti i kazalište za
javnost kako bi se prikrile bitne vijesti.
Samokritična javnost će znati
prepoznati i pozadinu Lex Agrokora i putovanja Kolinde u Ameriku i
zašto ubojica sestara Filipović još uvijek slobodno šeće. Oni drugi neće
shvatiti ništa niti pitati ništa niti se požaliti jer to njima „tako
treba biti jer se oduvijek kralo“. E pa želim da se baš ti i takvi
zapitaju kada me vide na placu ili u tramvaju – zašto jedna mlada,
lijepa i nasmijana žena nosi takvu jaknu kakvu nosi. Vrijeme je za
provociranje letargične javnosti.
– Nije li onda do novinara da srede stanje u vlastitim redovima?
Naravno da jest, zato sam se i učlanila prije četiri godine u HND da
vidim i u tim vodama zašto ništa ne funkcionira. I jasno mi je –
vatromet taštine, svi su najpametniji i svi sve znaju najbolje i svi su
desecima godina predsjednici kojekakvi i koječega a tonemo sve dublje i
dublje.
Jasno vidim što se i kako radi, imam mišljenje ali se ne namećem
gdje mi nije mjesto jer sam pristojno odgojena a i sve mi je to
smiješno. Osobno mi je kritika kolega veća vrijednost od pohvale jer me
ispravlja, gradi, usmjerava ali to sam ja – u HND-u rijetki vide kritiku
kao dobronamjernu podršku lišenu osude a punu razumijevanja pa šutim
više nego što reagiram i bavim se svojim radom.
Dok HND bitke vodi
priopćenjima i skupovima, ja tiskam plakate, koristim društvene mreže i
krećem na turneju. Promjena pristupa rješavanju problema je preduvjet da
bi se išta promijenilo a ne možete ništa u životu mijenjati nego samo
sebe. I djeca se odgajaju vlastitim primjerom a ne da mu opališ šamar
objašnjavajući mu zašto se ne smije šamarati nikoga. Kako postoje loši
zubari, kuhari, pjevači tako imate i loše novinare.
Ako nećete ići
vulkanizeru da vam popravi zub, nemojte niti čitati objave osoba za koje
ste dokazano doznali kako objavljuju laži i gotovo, pratite
profesionalne i etične novinare. Opet smo se vratili na javnost i njen
izbor a u današnje vrijeme biti neinformiran ili krivo informiran je
izbor, žao mi je ali reći ću to na glas.
– Od čega živite? Slobodna ste novinarka, dakle, nemate stalna primanja.
Imam, država mi putem Centra za socijalnu skrb svakog mjeseca isplaćuje
1360 kuna pomoći plus alimentaciju jer bivši suprug nema i radi u
Njemačkoj a Zdravstveno mi uplati još 598 kuna dječjeg doplatka i živimo
sjajno djeca i ja jer nakon dvije godine preživljavanja sa samo onih
598 kuna doplatka, sad smo na konju.
– Što vas motivira u vašoj ustrajnosti? Novac očito ne.
Motivira me neosporna činjenica kako moji klinci imaju sva prava na svoj
sretan život u svojoj zemlji. Neprocesuirane ratne profitere koji
hodaju ulicama zajedno s ubojicama i kriminalcima s dna društva neću
nikada mirno prihvaćati kao normalnu pojavu u društvu.
Želim da u zatvor
odu ljudi koji su sami odabrali taj put, novac neka se sav vrati narodu
i promijeni sustav koji nikada više neće tolerirati niti atom korupcije
ili krađe – za jednu ukradenu kunu deset godina zatvora. E, u pravednom
društvu će sva djeca moći bezbrižno stasati u sjajne ljude koji će
graditi sretno, produktivno društvo puno velikih ljudi u jednoj maloj
zemljici Hrvatskoj. A ako sam samo djelićem pomogla da se to današnjoj
djeci ostvari, moj je život imao smisao.