subota, 26. kolovoza 2017.
petak, 25. kolovoza 2017.
Odgoda je bila samo kupovanje vremena, porez na nekretnine vraća se na velika vrata - i to s jednom vrlo bitnom promjenom koja se neće svidjeti nijednoj lokalnoj vlasti + KOMENTAR!
http://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/503530/odgoda-je-bila-samo-kupovanje-vremena-porez-na-nekretnine-vraca-se-na-velika-vrata--i-to-s-jednom-vrlo-bitnom-promjenom-koja-se-nece-svidjeti-nijednoj-lokalnoj-vlasti
"Iako su mnogi već proglasili porez na nekretnine mrtvim Vladinim projektom, a neprincipijelnu koaliciju protivnika poreza ne nekretnine koju su, između ostalih, činili Udruga Lipa Davora Huića, bivši voditelj i DJ Hamed Bangoura, Živi zid, blogeri Liberala.hr, narodnjaci…, čini se da stvari ipak nisu tako jednostavne, piše Jutarnji list.
Nove izjave premijera Andreja Plenkovića, koji ionako nikad nije rekao da se u potpunosti odustaje o poreza na nekretnine, nego da se odgađa njegova primjena, potvrđuju kako Vlada RH ipak nema namjeru olako priznati poraz. Prije bi se moglo reći da se sada otvara pitanje kada će Plenkovićeva Vlada ponovo pokušati lansirati porez na nekretnine jer je evidentno da je 1. siječnja 2018. propušten kao prilika. Uz to, ključno je pitanje kakve bi sve promjene trebao doživjeti porez na nekretnine koji je prošao saborsku proceduru.
Kao mogući datumi novog lansiranja sada se spominju početak drugog kvartala 2018. godine ili 1. siječnja 2019. godine.
Za i protiv
Protiv prvog datuma idu argumenti da je to prekratko vrijeme da se značajni dio od 127 gradova i 428 općina doista pripremi za primjenu novog poreza, ali realisti upozoravaju da onoj trećini lokalnih jedinica koje su se šeprtljavo pripremale za novi porez do početka 2018. vjerojatno ne bi pomoglo niti nekoliko godina odgode.
Pojedini stručnjaci predlažu da se odgoda iskoristi za pojednostavljivanje formulara pomoću kojih se stvara nova baza podataka za porez na nekretnine koji bi trebao zamijeniti tri dosadašnja nameta - komunalnu naknadu, spomeničku rentu i porez na kuće za odmor.
- Trebalo bi iskoristiti postojeću bazu podataka komunalne naknade i proširiti je za 2-3 podatka, a ne na to dodavati još gomilu toga. Treba voditi računa da značajni broj ljudi neće uopće razumjeti formulare, iako djeluju jednostavno - upozorio je stručnjak blizak Vladi RH. Bilo kako bilo, premijer je već poručio građanima da nastave ispunjavati postojeće formulare.
Koeficijenti
Što se pak tiče 1. siječnja 2019. kao mogućeg novog datuma lansiranja poreza na nekretnine, može se reći da je početak godine logičan datum jer je porez na nekretnine godišnji porez. No, on se ipak razrezuje kvartalno, pa je moguće pokrenuti ga i tijekom kalendarske godine. Problem s čekanjem do 2019. je neizvjesnost oko budućnosti Vlade; što ako neke napetosti približe nove parlamentarne izbore? U izbornu utrku nitko ne želi ući s novim porezom.
Iako se iz vrha Vlade ne može dobiti službena potvrda, čini se kako bi ključna promjena u odnosu na porez na nekretnine koji je trebao zaživjeti s 1. siječnjem 2017. trebala biti vezana uz smanjivanje diskrecijskih prava lokalnih sredina kod određivanja koeficijenata. Postoje koeficijenti zone, stanja nekretnine, njezine starosti i namjene nekretnine. Svi koeficijenti osim onog za namjenu nekretnine omogućuju relativno mali diskrecijski prostor lokalcima za određivanje koeficijenata (od 0,8 do 1,2), ali je ta sloboda vrlo visoka kod koeficijenta namjene (od 1 do 10). S obzirom na to kako se može procijeniti da se niti jedan lokalni političar neće usuditi maksimalizirati porezni teret lokalnom stanovništvu koje ga bira na izborima, stvorila se bojazan da je lokalnim moćnicima praktično ostavljena mogućnost reketarenja gospodarskih subjekata. Posebno se to odnosi na hotelske tvrtke koje u vlasništvu i najmu imaju vrlo velike prostore. Nije tajna da su hotelijeri bili ekstremno zabrinuti zbog previsokih diskrecijskih prava ostavljenih lokalcima.
Dvorac ili garsonijera
Kod davanja tako velikog prava lokalcima da određuju vrlo različite koeficijente naplate prema namjeni nekretnine vodilo se dijelom logikom kako lokalna vlast mora imati pravo privlačiti ili odbijati djelatnosti kakve želi. Pravo je, recimo, lokalne politike da privuče kockarnicu u svoje dvorište ili je odbije. Međutim, način funkcioniranja lokalnih političara prije upućuje da se neće voditi zdravom ekonomskom logikom, nego onom lokalno-političkom, a što bi moglo ugroziti šire gospodarske interese RH.
Zaključno, valja reći da je još uvijek nejasno hoće li biti uklonjene preostale nedosljednosti postojećeg zakona koji se trebao početi primjenjivati od početka sljedeće godine. Primjerice, nejasno je je li održiv status posebno porezno tretirane “prve nekretnine”. Prva nekretnina može biti dvorac od 10 tisuća kvadrata, ali i garsonijera od 30-ak. Je li logično da imaju isti porezni tretman, ili se koeficijenti trebaju određivati prema kvadraturi u odnosu na broj korisnika?"
KOMENTAR:
Kao sto sam vec neznam koliko puta naveo "porez na nekretnine", a posebno porez na prvu nekretninu je neljudski, protuustavan i protuzakonit. Vec sam objasnjavao vise puta koji clanci Ustava RH su povrijedjeni tim zakonom.
Hrvati zive ca. 80% u svom privatnom vlasnistvu.
Taj stan ili kuca u kome zive je u najvecem broju slucajeva ili izgradjen za vrijeme bivse Jugoslavije ili naslijedjen. To konkreno znaci da je vrlo mali broj stanova i kuca dosao u vlasnistvo gradjana od 1990. godine do danas. Zasto da ona Vlast koja nije gradila stanove i davala gradjanima povoljne stambene kredite ubire tada porez na te nekretnine??
Porez na prvu nekretninu je "siguran put u robovlasnistvo". Cak su i robovi imali osiguran smjestaj. Nisu morali brinuti da budu delozirani ili izbaceni na ulicu.
Premijer Plenkovic je dosao u Domovinu sa ciljem da sprovede zadatke koje je dobio od bossova u EU. Ako te zadatke dobro sprovede, bossovi ce ga nagraditi jos boljom politickom pozicijom. Za premijera Plenkovica Domovina Hrvatska je stanica na njegovom politickom putu kroz koju ce proputovat, a cak ni ne primjetiti sto ostavlja izasebe.
Proslog premijera Oreskovica nije izabrao Hrvatski narod, vec je parlamentanom diktaturom nametnut narodu. Kako je sve zavrsilo vidjeli smo. Premijer Plenkovic je protuzakonitim i protuustavnim "preslagivanjem glasova u Saboru" umjetno sacinio "novu Vladu" koja nema narodni legitimitet.
Postovane Hrvatice i Hrvati,
Cijenejni pripadnici Nacionalnih zajednica zajednicke nam Domovine Hrvatske,
ne dozvolite da ponovo zivite u diktaturi. Izidjimo na jesen na narodni referendum i srusimo besramni i "antihrvatski zakon" o porezu na nekretnine.
Referendum nam garantira Ustav Republike Hrvatske:
Članak
87.
(1)
Hrvatski sabor može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu
Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga.
(2)
Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz supotpis
predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava
ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost,
jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske.
(3)
O pitanjima iz stavka 1. i
2. ovoga članka
Hrvatski sabor će
raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatraži deset posto
od ukupnog broja birača
u Republici Hrvatskoj.
(4)
Na referendumu se odlučuje
većinom
birača
koji su pristupili referendumu.
(5)
Odluka donosena na referendumu obvezatna je.
(6)
O referendumu se donosi zakon. Zakonom se mogu propisati i uvjeti za
održavanje savjetodavnog referenduma.
SKICA PARLAMENTARNOG PROGRAMA Politickog Pokreta ZAUVIJEK
VJERNI DOMOVINI za I. do X. izborne jedinice nalazi se POD LINKOM:
PARLAMENTARNI
PROGRAM Politickog Pokreta "ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI" za XI. IZBORNU
JEDINICU (HRVATSKO ISELJENISTVO), ZA SLIJEDECE PARLAMENTANE IZBORE NALAZI SE POD SLIJEDECIM LINKOM:
četvrtak, 24. kolovoza 2017.
Petrov je u pravu - Plenković je prekršio Ustav kad je smijenio Mostove ministre + KOMENTAR!
Gornja slika i citirani tekst preuzeti su sa online portala "index.hr", 30.04.2017
http://www.index.hr/vijesti/clanak/petrov-je-u-pravu--plenkovic-je-prekrsio-ustav-kad-je-smijenio-mostove-ministre/966877.aspx
"NAKON izbora ustavnih sudaca, švicaraca, ovrha, blokiranih, deložacija, razdjelnika, nezaposlenosti, iseljavanja i demografske katastrofe, urušavanja obrazovnog i zdravstvenog sustava, privatizacije javnih dobara...te Lex Agrokora, pitanje funkcionira li u Hrvatskoj ustavna, parlamentarna demokracija, primiče se stadiju retoričke ironije.
Vrijedi li više uopće ukazivati na izigravanje ustavne vladavine i vladavine prava u Hrvatskoj kao što je to nedavno učinio profesor Branko Smerdel: "Kriza ustavnosti je prije svega kriza svijesti o važnosti Ustava. Naše političke elite, ili bolje, jezikom The Economista, ‘politička klasa’, desne jednako kao i lijeve, pokazuju otvoreni prezir prema ustavnosti i ustavnoj normi. Ne smatraju ih ni relevantnim ni obvezujućim. Kršenja Ustava čak i na najvišoj razini prolaze bez nekog većeg otpora."
Upravo ove profesorove riječi su me ponukale na ovaj građanski i akademski otpor u pogledu ustavnopravne situacije oko razrješenja ministara iz Mosta, a koji ostavljam testu opće i stručne javnosti.
Tim mi je teže što moram izraziti neslaganje s tumačenjem kojega je o ovome pitanju dao profesor Smerdel: "Ispravnim tumačenjem i Ustava i zakona o Vladi, oni više nisu ministri. Premijer je na testu time što za imenovanje novih ministara mora dobiti podršku većine svih zastupnika u Saboru ... Plenković u potpunosti postupa u skladu s Ustavom koji kaže da Vlada odgovara Saboru, i u skladu sa svojim ovlastima. Naravno, on će nove ministre – kada ih imenuje – morati predstaviti Saboru i dobiti podršku većine."
Petrov i Mostovci u pravu
Zašto su Božo Petrov i "mesijanski" Mostovci ovaj puta u pravu kada tvrde "da se premijer Andrej Plenković koji je u četvrtak smijenio trojicu Mostovih ministara pokazao da se ne drži Ustava, demokratskih vrijednosti ni parlamentarne demokracije", te da "netko krši hrvatski Ustav i ponaša se kao da imamo kancelarski model"?
Ovdje nije na stvari populizam Mosta i pitanje može li Predsjednik Vlade sâm ili uz znanje uskog kruga suradnika donijeti političku odluku o smjeni ministra u Vladi, već o uzurpiranju ustavnih ovlasti i kršenju ustavne procedure, a koja time nužno dobivaju i predznak nedemokratskog.
To što su iz Mosta stalno populistički vikali 'Vuk', ne znači da ovaj put 'Vuk' nije zaista došao. Diletantske izjave Bože Petrova oko supotpisa Predsjednika Hrvatskog sabora za razrješenje ministara, samo su udaljile pozornost javnosti od suštine u pogledu smjene ministara, a politička uloga i "mesijanska" misija Mosta te 'osvajanje' političkih bodova su za ovo razmatranje apsolutno nebitni.
Bitno je pitanje tko smjenjuje ministre u Vladi i kada zbog smjene prestaju biti ministri? Tko o tome odlučuje i tko potpisuje rješenje o razrješenju i kada ono stupa na snagu? Pristajemo li na kancelarsko upravljanje vladom? Način na koji je Predsjednik Vlade Plenković smijenio ministre je neustavan, kao i svi dosadašnji slučajevi razrješenja ministara u prethodnim Vladama.
Ovo jedino nije slučaj u pogledu onih razrješenja koja su se dogodila na osobni zahtjev ministra, a time dakle i posljednje razrješenje Mostovog potpredsjednika Vlade i ministra uprave Ivana Kovačića. Neukazivanje na dosadašnju neustavnu praksu, ne može ovakav postupak sadašnjeg Predsjednika Vlade opravdati i učiniti ustavnim.
Otvaranje puta kancelarskom modelu
Ukoliko su državna tijela i njihovi najviši dužnosnici, a osobito oni Hrvatskog sabora, zbog 'stranačke poslušnosti', pristajali na ovakvu praksu ili su jednostavno propustili ispravno djelovati, u Hrvatskoj su na mala vrata otvorili put kancelarskom modelu u hrvatskoj ustavnoj zbilji.
Stoga je ovaj eklatantni slučaj, dobar povod za prekidom ovakve prakse želi li se očuvati hrvatski ustavni okvir čiste parlamentarne vlade. U tom smislu promašeno je i mišljenje predsjednika Ustavnog suda da povodom ovoga pitanja Ustavni sud ne daje pravna mišljenja i da to nije uloga Ustavnog suda, a zapravo žmiri na jedno oko da se ovdje zapravo radi o povredi ovlasti Hrvatskog sabora od strane Vlade, a o čemu bi se Ustavni sud mogao oglasiti samostalno u okviru nadzora ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti.
Zašto za razrješenje ministara u našem čistom parlamentarnom sustavu nije dovoljno rješenje kojega potpisuje predsjednik Vlade, a koje stupa na snagu danom njegova donošenja?
Naime, čl. 110. Ustava kaže: "Na temelju odluke Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi Republike Hrvatske, rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi predsjednik Republike uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora, a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora", dakle ovdje i u drugim člancima Ustava ne spominje se razrješenje člana Vlade (ministra).
No, ne proizlazi li iz spomenute odredbe tumačenje da na temelju pozitivne odluke Hrvatskog sabora o vladinu prijedlogu za razrješenje ministra, rješenje o razrješenju ministra donosi Predsjednik Vlade uz supotpis Predsjednika Hrvatskog sabora.
Problem supotpisa
Nisu li imenovanje i razrješenje međusobno povezani postupci, poput lica i naličja iste kovanice.
"Spinovski" problem supotpisa Predsjednika Hrvatskog sabora koji je nepotrebno skrenuo pozornost javnosti, zapravo nije nikakav problem jer je gotovo potpuni konsenzus struke da je taj potpis deklaratorne, verifikacijske prirode i da njegovo uskraćivanje nema nikakav značaj.
Pogledate li u njemački Ustav (Temeljni zakon), pronaći ćete odredbu da se Savezni kancelar bira u Bundestagu bez prethodne rasprave. I to je to. Kancelar zatim bira ministre koje ne mora predstaviti Bundestagu i o kojima Bundestag ne glasa, a koje formalno imenuje Savezni predsjednik i njihov jedini dodir s Bundestagom tijekom imenovanja jest kada pred njim daju prisegu. O nepovjerenju se u Bundestagu može glasati samo Saveznom kancelaru, a logična posljedica ovoga je da ministre (formalno) smjenjuje Savezni Predsjednik na (suštinski) prijedlog Saveznog kancelara. Dakle, u kancelarskom modelu cjelokupna i isključiva odgovornost za Vladu leži na Kancelaru.
Kada se u čl. 110. našega Ustava odvojeno navode rješenja o imenovanju predsjednika Vlade i imenovanju ministara naglašava se da su oni Saboru odgovorni i zajedno i pojedinačno o čemu uostalom govori i čl. 115. koji kaže da su "Predsjednik i članovi Vlade zajednički odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje područje rada."
Prilikom formiranja Vlade Hrvatskom saboru se predstavlja kandidat za Predsjednika Vlade i kandidati za ministre.
Dakle, nema govora o tome da u hrvatskom čistom parlamentarnom sustavu jedino Predsjednik Vlade pred Hrvatskim saborom nosi cjelokupni teret odgovornosti Vlade, pa da bi stoga samo on samostalno (u smislu ustavne procedure) mogao odlučivati o smjeni ministara kako je to slučaj u kancelarskom modelu.
Uostalom, Ustav Slovenije koji također ustrojava čisti parlamentarni sustav izrijekom uređuje da ministre imenuje i razrješava na prijedlog predsjednika vlade Državni zbor.
Evo kako je trebalo provesti razrješenje
Prema tome, ispravnim tumačenjem Ustava, razrješenje ministara je trebalo provesti u sljedećoj proceduri, a koja jamči poštivanje ovlasti Hrvatskog sabora i ne predstavlja kancelarsko upravljanje Vladom:
Vlada upućuje prijedlog za razrješenje ministara Predsjedniku Hrvatskog Sabora koji ga uvrštava u dnevni red te se o njemu izjašnjava Hrvatski sabor, a rješenje o razrješenju supotpisuju Predsjednik Vlade i Predsjednik Sabora. Ministri su smijenjeni u trenutku kada se Sabor većinom glasova zastupnika pozitivno izjasnio o prijedlogu Predsjednika Vlade za razrješenje ministara. Rješenjem kojega potpisuju Predsjednik Vlade i Predsjednik Hrvatskog sabora samo se konstatira ova činjenica, pa uskrata potpisa nema nikakav suštinski značaj.
Kako bi se izbjegla situacija (koja po mome mišljenju neopravdano postoji u našoj ustavnoj praksi nakon pada Oreškovićeve vlade) kao u slučaju kada ministri kojima je izglasano nepovjerenje, i nadalje obavljaju nužne ministarske poslove do izbora novih ministara, sukladno tzv. Racionalnom parlamentarizmu ponajbolje i najbliže tumačenje u duhu našeg ustavnog sustava je sljedeće:
Istodobno s prijedlogom za razrješenje ministara, Vlada u proceduru šalje i prijedlog za imenovanje novih ministara, a Predsjednik Sabora ove prijedloge "u paketu" uvrštava na dnevni red, te se prije glasanja o novim ministrima, glasa o razrješenju smijenjenih.
Uostalom, može li mi netko odgovoriti kako je bivši predsjednik Vlade Orešković nakon što je izgubio povjerenje Hrvatskog sabora, ostao tehnički predsjednik Vlade do izbora nove Vlade, a ministri koji su izgubili povjerenje predsjednika Vlade Plenkovića, danom donošenja rješenja o razrješenju odmah prestali biti ministri? Proizlazi da posljedice odluke predsjednika Vlade imaju jači učinak na položaj ministara, nego Hrvatskog sabora na položaj predsjednika Vlade, a pri čemu je Vlada odgovorna Saboru.
Pozornost javnosti je već skrenuta na druga pitanja, politička dinamika se ubrzava i usporava prema potrebi distrakcije od suštinskih pitanja, a još jedna cigla u zidu hrvatskog Ustava je rasklimana. Zna li netko koliko je taj zid još stabilan?"
KOMENTAR: **************************************************************
Nije jedino clanak 110 Ustava Republike Hrvatske prekrsen. Krsenje tog clanka je zapravo samo jedno u nizu krsenja Ustava Domovine koje je pocinio predsjednik Hrvatske vlade.
Prekrseni su slijedeci clanci Ustava:
Članak
1.
(1)
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i
socijalna država.
(2)
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao
zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
(3)
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim
odlučivanjem.
Članak
108.
Vlada
Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i
zakonom.
Članak
115.
(1)
Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru.
(2)
Predsjednik i članovi
Vlade zajednički
su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za
svoje područje
rada.
Ustav Republike Hrvatske kaze: "U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu......Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlucivanjem"!
Narod Republike Hrvatske je na drzavnim izborima 2016. izabrao HDZ i MOST koje su dobile vise od 5% glasova te postale parlamentarne stranke.
Hrvatski narod nije izabrao HNS kao parlamentarnu stranku jer je HNS osvojio na izborima samo 1.3 % glasova biraca.
Sto je ucionio premijer Plenkovic?
On je razvlastio 3 MOSTOVA ministra i samim tim izvrsio "politicki puc" u Domovini. On je srusio legalno izabranu vlast u Hrvatskoj.
Da je ta tri ministra zamijenio sa druga tri ministra iz MOST-a tada se ne bi radilo o "politickom pucu".
Umjesto MOSTA premijer Plenkovic tzv. preslagivanjem postavlja za koalicijskog partnera HNS, koji je nekoliko svjetlosnih godina udaljen od izbornog praga.
Pored toga premijer za ministra policije postavlaj gospodina Bozinovica iz HDZ-a koji uopce nije uspio uci u Sabor.
Gospodin Bozinovic je imao visoko 5. mjesto na listi HDZ-a, a osvojio je samo 475 prefercijalnih glasova. Da bi ste usli u Sabor morate imati osvojenih najmanje 5.500 prefercijalnih glasova!
Kako gospodin Bozinovic onda postaje ministar Hrvatske policije?
Gospodin Bozinovic je 1990 godine bio clan HDZ-a te ga ubrzo i napusta. 2004 godine postaje predstojnik Ureda Predsjednika Mesica. Njegov zivotopis na stanicama MUP RH pocinje sa 1990. godinom!? Gdje je bio i sto je radio ministar policije prije 1990. godine??
2011. godine tadasnja predsjednica HDZ-a gospodja Jadranka Kosor dovodi gospodina Plenkovica i gospodina Bozinovica u HDZ.
Da li je to jedina referenca po kojoj se postaje ministar Hrvatske policije?
Vlada koju sada imamo je protuzakonita i protuustavna. Ona je nastala tzv. preslagivanjem, a taj pojam ne postoji niti u jednom zakonu, a niti u ustavu Republike Hrvatske. U Domovini Hrvatskoj je izvrsen "politicki puc".
Na vlasti je stranka "HNS" koja je ostvarila 1.3 % glasova na paralamentarnim izborima 2016.
Prije nekih 2-3 mjeseca gospodin Stier je rekao: "Bilo bi najpostenije novi izbori"!
Nakon toga je gospodin Stier u potpunosti iskljucen iz medijskih izjava i komentara.
Tu je prekrsen ponovo Ustav republike Hrvatske koji kaze:
Članak
38.
(1)
Jamči
se sloboda mišljenja i izražavanja misli.
(2)
Sloboda izražavanja misli
obuhvaća
osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja,
slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova
javnog priopćavanja.
(3)
Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu
izvještavanja i pristupa informaciji.
(4)
Jamči
se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti.
Ograničenja
prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe
za ograničenjem
u svakom pojedinom slučaju
te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se
zakonom.
(5)
Jamči
se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću
povrijeđeno
Ustavom i zakonom utvrđeno
pravo.
To me sve potsjeca na doba komunizma u bivsoj Jugoslaviji. Za "Ustani Bane" kao i za "Vilu Velebita" je bio gotovo siguran Goli Otok.
Pa gdje mi to zivimo?
Da gospodin Davor Ivo stier nije sudjelovao na izborima i bio desna ruka gospodinu Plenkovicu pa HDZ mozda uopce i ne bi sastavljao Vladu. Pa nije Hrvatsko iseljenistvo dalo glas gospodinu Plenkovicu, vec sigurno nekome tko je u tom iselejnistvu i rodjen. Gospodin Stier je rodjen u Argentini, a 1990. je dosao u Domovinu Hrvatsku.
Ova nadopuna krsenja Zakona i Ustava premijera Plenkovica pokazuje da Hrvatska vlada nije legitimna.
Politicki pokret ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI se zalaze za jacanje direktne demokracije u kojoj ce Hrvatski narod u Domovini i Iseljenistvu sva vazna nacionalna pitanja rijesiti na referendumu, a ne preslagivanjem u Saboru.
SKICA PARLAMENTARNOG PROGRAMA Politickog Pokreta ZAUVIJEK
VJERNI DOMOVINI za I. do X. izborne jedinice nalazi se POD LINKOM:
PARLAMENTARNI
PROGRAM Politickog Pokreta "ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI" za XI. IZBORNU
JEDINICU (HRVATSKO ISELJENISTVO), ZA SLIJEDECE PARLAMENTANE IZBORE NALAZI SE POD SLIJEDECIM LINKOM:
utorak, 22. kolovoza 2017.
‘Čekaju nas novi porezi, rasprodaja nacionalne imovine i zaduživanje!’ + KOMENTAR!
http://www.7dnevno.hr/izdvajanja/top/cekaju-nas-novi-porezi-rasprodaja-nacionalne-imovine-i-zaduzivanje/
"Kako objasniti te zbunjujuće podatke, kakvo je
stvarno stanje, odnosno koliki je uistinu hrvatski dug, te zašto iznos
duga ne pada ako BDP, tobože, snažno raste?
Kako ekonomski i politički analitičari pojašnjavaju ove zbunjujuće podatke, odnosno činjenicu da imamo nikad veći javni dug, iako BDP (navodno) raste!? Kakvo je stvarno stanje, odnosno koliki je uistinu hrvatski dug, te zašto iznos duga ne pada ako BDP, tobože, snažno raste? Odgovore na ta pitanja potražili smo u razgovoru s ekonomskim analitičarom i znanstvenim sintezologom, dr. Slavkom Kulićem i sveučilišnim profesorom ekonomije, dr. Ivanom Lovrinovićem.
”Mi nikada nismo znali koliki je uistinu hrvatski javni dug, jer točni podaci o tome nikada nisu objavljeni. Istina je da je HDZ posložio vlast s HNS-om, te da imaju zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast… No, oni nemaju monetarnu vlast, a najbolji dokaz za to je činjenica da nikada nisu objavili koliki je stvarni javni dug Hrvatske. Dosad je iskazivan znatno manji dug od stvarnoga. Prema mojoj procjeni, naš dug je za 15 do 30 milijardi kuna veći od prikazanoga”, ističe dr. Slavko Kulić, čije su se “katastrofične” prognoze od prije sedam-osam godina – prema kojima će Hrvati nestati s ovih prostora u roku od 70 godina – nažalost, počele ostvarivati. Svjedoci smo masovnog iseljavanja i demografske katastrofe koja prijeti postupnim nestajanjem cijelog naroda…
Smije li vlast zaduživati građane?
”Aktualna vlast stalno se hvali rastom BDP-a od 2,9 posto, premda rast BDP-a nije pokazatelj ni pojedinačnog, ni društvenog napretka, a pogotovo nije rezultat političke učinkovitosti. Rast BDP-a nije, naime, postignut novostvorenim vrijednostima, odnosno investicijama, već je rezultat povećanje potrošnje. A rast potrošnje ne donosi ništa, osim – novog duga.
Zbog toga nam predstoji rasprodaja nacionalnog bogatstva ili ponovno zaduživanje. Mi imamo sustav vladavine na dug, a to zaduživanje nema nikakvog legitimiteta. To zaduživanje hrvatskih građana, bez da ih je itko o tom zaduživanju išta pitao, najspornija je stvar u Republici Hrvatskoj. No, nitko na to ne reagira. Ni vlast, ni znanost, ni hrvatski intelektualci. Zato i nestajemo u procesu tranzicije i s tom se činjenicom moramo ozbiljno suočiti”, dodaje dr. Slavko Kulić.
Pojašnjava da će država ponovno, prema svemu sudeći, doći u proračunske poteškoće, te će u takvoj situaciji sasvim sigurno posegnuti ili za novim porezima ili za rasprodajom imovine.
”Mi stalno odgađamo suočavanje sa stvarnošću. A stvarnost je činjenica da se neprestano povećava broj parazita u državi, odnosno onih koji žive na račun poreznih obveznika. U takvim okolnostima neminovno je novo zaduživanje ili rasprodaja preostalih strateških resursa, poput voda, šuma, poljoprivrednog zemljišta. Na djelu imamo, dakle – politički brutalizam”, ističe Kulić. Napominje potom da je jedina logična posljedica takve politike uvođenje novih poreza ili rasprodaja najvrjednijeg nacionalnog bogatstva.
”No, ne može se bilo tko zadužiti u ime građana, bez njihovog sudjelovanja u toj odluci. Treba pitati građane, žele li oni da se Vlada u njihovo ime zaduži i u koju svrhu. Još prije deset do petnaest godina upozoravao sam da ćemo doći u situaciju kada će država početi rasprodavati svoje najvrjednije resurse. To se i dogodilo. Danas imamo 1200 raznih koncesija, te čak 35 stranih koncesija na pitku vodu.
Kada sam tražio podatke o tome, odnosno informacije o količini iscrpljene vode, nisu mi ih dali, već su to proglasili – poslovnom tajnom. A istina je slijedeća: država od koncesionara ne dobiva gotovo ništa, a oni litru vode prodaju skuplje od mlijeka! Davanje voda u koncesiju je indirektno – proces privatizacije pitke vode”, upozorava dr. Kulić. Zaključuje potom da vlast, unatoč najavama, neće odustati od poreza na nekretnine, bez obzira kako će se takav porez ubuduće zvati.
Lažni statistički podaci
”Vlast slijedi tehnologiju vladanja, a ne tehnologiju razvoja. Stvarnost u cjelini opstaje na sve nižoj razini desupstancijalizacije (jedemo vlastitu supstancu). Događa se proces razognjištavanja i rasčovječavanja, o čemu sam i ranije govorio, a što se danas sve ubrzanije ostvaruje”, podvlači znanstveni sintezolog dr. Slavko Kulić.
Vrlo slične stavove iznio je i monetarni stručnjak, te bivši dekan Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, dr. Ivan Lovrinović.
”Kao prvo, nemam povjerenja u statističke podatke koje Vlada stalno iznosi. Zašto? Zato što se informacije o visini javnog duga objavljuju sa čak stotinu dana zakašnjenja. Još u travnju je emitirana obveznica od 1,5 milijardi eura, a to nije registrirano u travnju, već stotinu dana kasnije! Javni dug je zbog tog zaduženja narastao na 300 milijardi kuna. U međuvremenu je otplaćen dio duga, pa je taj javni dug smanjen. No, poanta je u tome da se u eri neviđene brzine kolanja informacija, podaci o javnom dugu objavljuju sa čak stotinu dana zakašnjenja!? To je neprihvatljivo i svakao budi sumnju u vjerodostojnost tih podataka”, primjećuje dr. Lovrinović. I on tvrdi da se u javnost iznose netočne informacije, odnosno da se javni dug namjerno umanjuje.
”Podaci o javnom dugu nisu točni, jer ne uključuju dug trgovačkih društava u vlasništvu jedinica lokalne uprave i samouprave. Radi se o čak 14 milijardi kuna neprikazanog duga! To je dug Zagrebačkog holdinga i drugih sličnih tvrtki. I taj dug bi se morao prikazati u dugu opće države. Državna revizija dala je primjedbe na izvješće Ministarstvu financija, upravo zbog neprikazivanja tog duga”, ističe Lovrinović. Pojašnjava potom da bi krivulja javnog duga i dalje rasla, kada bi prikazali realno stanje, odnosno kada bi se i tih 14 milijardi kuna prikazalo kao javni dug države Hrvatske.
Istina je neugodna…
”Zalažem se da se pri Ministarstvu financija osnuje Odjel za upravljanje javnim dugom. Nevjerojatno je da za Vladu sve ovo nije problem i da mi, uz toliki javni dug, nemamo takav odjel. A dodamo li svemu ovome i činjenicu da je Plenkovićeva vlada odustala od reformi, odnosno od najavljivanog rasterećenja poduzetnika i smanjenja državne administracije, onda je jasno da je ovakvo stanje neizdrživo, te da to sve mora uskoro puknuti. U opasnosti je mirovinski sustav, jer je umirovljenika sve više, a zaposlenih koji stvaraju nove vrijednosti – sve manje. Zbog svega navedenog mora se ići na snažan ekonomski rast od najmanje 5 posto BDP-a godišnje. Jer uz postojeći rast BDP-a, Hrvatska ne može otplaćivati ni kamate na dug! Rast bi morao biti barem 3 posto, da bi se moglo pokriti kamate. No, u Vladi RH ne znaju u čemu je problem. Oni nemaju ekonomski model za to”, upozorava saborski zastupnik i predsjednik stranke Promijenimo Hrvatsku.
”Premijer zavarava narod ističući samo ono što mu odgovara. Istina je neugodna, ali nužno ju je iznijeti, jer se samo tako može krenuti naprijed. Vlada bi morala što prije krenuti zastupati interese radnika i poduzetnika, a ne banaka i stranog kapitala. U Hrvatskoj jedino turizam potiče rast BDP-a. Nema druge proizvodnje. I informacije o navodnom rastu izvoza su vrlo sumnjive. Oni i transport banana preko Hrvatske u BiH prikazuju kao – hrvatski izvoz?! To nije izvoz, jer mi banane ne izvozimo. Pozivam predstavnike Vlade da se javno suočimo, da vidimo čije su tvrdnje točne: njihove ili moje”, poentira Lovrinović.
Dodaje potom da je spominjana privatizacija voda, šuma i poljoprivrednog zemljišta posve neprihvatljiva, te ističe da bi klauzulu o zabrani privatizacije tih dobara trebalo staviti i u Ustav RH.
”Primjeri iz zemalja Latinske Amerike pokazuju da je voda znatno poskupjela, nakon što je vodoopskrba privatizirana. Zato davanje vodoopskrbe u koncesiju treba pod svaku cijenu spriječiti, odnosno zabraniti”, naglašava čelnik stranke Promijenimo Hrvatsku. I on, poput Slavka Kulića, smatra da Plenkovićeva vlada neće odustati od poreza na nekretnine.
Oporezovati bogate, a ne sirotinju!
”Naši su roditelji svoju štednju uložili u nekretnine. Platili su porez na promet, platili su razne dozvole, pa bi uvođenje poreza na nekretnine značilo dvostruko oporezivanje. No, uvjeren sam da Plenković nije odustao, već da traži novi celofan kojim će umotati taj namet. No, Promijenimo Hrvatsku se zalaže za općenarodni referendum o tom porezu. Ako se već uvodi porez, pravednije je uvesti porez na imovinu, jer bi obuhvaćao porez na dobit, na dionice, na zrakoplove, na jahte… Tako bi se oporezivali najbogatiji, dok se porezom na nekretnine osiromašuju obični mali ljudi. No, da bi se uveo porez na imovinu, trebalo bi učiniti mnogo pripremnih radnji, za što treba barem tri do pet godina”, podvlači dr. Ivan Lovrinović, koji također primjećuje da je Vlada odustala od reformi, odnosno od smanjenja državne uprave, te od rasterećenja poduzetnika i radnika.
”Ovakva politika vodi destabilizaciji gospodarstva i društva, te daljnjem iseljavanju i zaduživanju zemlje. Oni nemaju ekonomski program kojim bi mogli pokrenuti zemlju”, navodi u zaključku profesor ekonomije, napominjući da njegova stranka posjeduje takav program."
KOMENTAR:
Sa javnim dugom koji je prema informacijama iz gornjeg clanka presao 300 milijardi kuna Domovina Hrvaska je krocila sigurnim putem "finacijskog ropstva".
Mi nismo na toliko veliki dug u stanju ni vracati kamate, a kamoli glavnicu. Prijeti nam "grcki scenarij". Po tom scenariju ako se jos dalje zaduzimo postajemo "druga Grcka" Europske unije, a to znaci potpuno financijski ovisni o novcu Europske unije i Europske zentralne banke. To je potpuno ropstvo.
Tko je kriv za tih 300 milijardi kn duga?
Krivi su svi ministri financija koji su u zadnjih 27 godina obavljali tu duznost.
09.08.2017 poslao sam putem e-maila pismo direktno ministru Maricu:
PRIJEDLOG: Ostavka ministra financija dr.sc. Zdravka Marića!
Ne da nije dao ostavnu, vec mi uopce nije odgovorio na moje pismo, a Ustav Republike Hrvatske mi taj odgovor garantira.Cijeli tekst pisma mozete pogledati pod slijedecim linkom:
Pored ministara financija za financijsku propast Republike Hrvatske su direktno krivi premijeri koji su obnasali tu duznost do danasnjih dana. Premijer Sanader za kojeg se jos uvijek vodi sudski proces je tipicni primjer. Tu se moze dodati gospodin Vidosevic koji je "prisvojio" ogromno bogatstvo Domovine Hrvatske, "gospodin Pasalic" za kojim Austrija ovih dana pokrece sudsku istragu, ali i mnogobrojni drugi pocinioci kaznenog djela "privrednog kriminala" - privatizacija po kriminalnom modelu.
Jedno vrlo zanimljivo predavanje bit ce odrzano 22.09.2017 u Stuttgartu, a u njemu ce nam slobodna novinarka gospodja Ivan Anzulovic prezentirati prvu privatizaciju u Republici Hrvatskoj, konzern Gavrilovic!
Vise o tom predavanju mozete pogledati pod slijedecim linkom:
I na kraju par rijeci o premijeru Plenkovicu. On je proveo 20 godina u Briselu. Premijer se prihvatio duznosti novog predsjednika HDZ-a i predsjednika Hrvatske vlade da bi ugodio bossovima iz Brisela, a ne Hrvatskom narodu.
Premijer Plenkovic nije sudjelovao u Domovinskom ratu, a mogao je. Zbog zdravstvenih problema moga je obavljati neki posao bar u logistici. Njega sa Domovinom ne povezuje gotovo nista.
Kada smo mi ove godine iz Stuttgarta sa nekoliko autobusa isli na Bleiburg odati pocast paloj Hrvatskoj, Bosnjackoj, Njemackoj i Austrijskoj vojsci (na Bleiburgu nisu pobijeni samo Hrvati) premijer je istog dana pio kavu na Trgu Bana Jelacica sa gospodinom Prgometom.
Premijeru Plenkovicu je Domovina Hrvatska samo odskocna daska, odnosno prolazna "politicka" stanica. Ako odradi posao "kako treba" bossovi iz Brisela ce ga nagraditi "boljom" politickom funkcijom u Briselu, UN-u, NATO-u i sl.. Iz pomenutog razlogaje premijeru Plenkovicu pozar koji unistava Dalmaciju i otoke je bio "interesantan i atraktivan".
Kako dalje?
Prvo sto Hrvatski narod mora uciniti je da se zastiti referendumom (koji nam omogucuje Ustav RH) od robovlasnickih i neljudskih poreza.
Prvi korak je referendumom srusit zakon o porezu na nekretnine i svaki drugi zakon koji Hrvatski narod dovodi u svojoj zemlji u kojoj obitavamo od 7. stoljeca u poziciju roba!
Politicki Pokret ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI koji je utemeljen 2012. godine u Stutttgartu, a 2014. godine u blogu objavio prvi puta svoj "ekonomsko-socijalni program" bori se i boriti ce se van Sabora ili u njemu za Hrvatski narod. Pod Hrvatskim narodom pordrazumijevamo Hrvatice i Hrvate te pripadnike svih Nacionalnih Zajednica u zajedniökoj Domovini Hrvatskoj i van nje.
SKICA PARLAMENTARNOG PROGRAMA Politickog Pokreta ZAUVIJEK
VJERNI DOMOVINI za I. do X. izborne jedinice nalazi se POD LINKOM:
PARLAMENTARNI
PROGRAM Politickog Pokreta "ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI" za XI. IZBORNU
JEDINICU (HRVATSKO ISELJENISTVO), ZA SLIJEDECE PARLAMENTANE IZBORE NALAZI SE POD SLIJEDECIM LINKOM:
Pretplati se na:
Postovi (Atom)