Jutros
kada sam se ustao, upalio sam TV i vidio da je u 05.00 Rusija
raketama i avionima bombardirala dijelove Ukrajine.
Zadnje
vrijeme sam imao nadu da će se taj rat izbjeći i problem riješiti
diplomacijom. Osobno ne volim niti jednu vrstu rata, bez obzira tko
koga napada. Domovinski rat nam je još uvijek duboko u kostima i
svaka slika bombardiranja ili uplakanih baka i djece izaziva jezu.
Često
se govori da su ratovi u prirodi čovjeka. Dalje se govori da se
ratovi vode za resurse (sirovine). Postoje zemlje koje vode
imperijalističke ratove i zemlje koje već stotinama ili tisuću
godina nisu napale niti jednu drugu zemlju (primjer Iran koji gotovo
2.000 godina nije vodio imperijalistički rat).
Ratovi
su opisani gotovo u svim svetim knjigama. Za njihovo vođenje se čak
u tim knjigama daje i neka vrsta opravdanja.
Kada
pogledamo malu djecu, kada stavimo ispred njih 5 različitih
igračaka. Od tih 5 igračaka dječaci će automatski prvo uzeti
pištolj ili pušku, a djevojčice lutku. Ako je rat, psihološki
gledano u ljudskoj prirodi, čovjek bi trebao danas biti na tolikom
nivou razvoja svijesti da rat može prevazići.
Iako
se kaže da u ratu nitko ne pobjeđuje, neki se ratom dobro okoriste.
Hrvatska uzrečica kaže da u ratu „država daje topove, bogati
volove, a siromašni sinove”. To je apsolutna istina. Sa mnom u
Domovinskom ratu nije bio u postrojbi niti jedan sin direktora,
visokog političara ili profesora. Uzmimo naša dva najviša državna
dužnosnika, gospodina Plenkovića i gospodina Milanovića. Niti
jedan nije aktivno sudjelovao u Domovinskom ratu, već su to ratno
vrijeme proveli kao zaposlenici Ministarstva vanjskih poslova u
Zagrebu.
Uzmimo
npr. Izrael. U toj zemlji muškarci i žene moraju u vojsku. Ako ne
odslužite vojsku, ne možete u Izraelu studirati. Kada sam došao u
Njemačku, na tečaju njemačkog jezika upoznao mladog Izraelca, koji
je bio Izraelsku vojnik, ranjen u Palestinskom napadu i tek nakon
toga mu je bilo dopušteno da upiše studij u Izraelu. On mi je
gornje informacije i ispričao.
2019
radeći u Europskom parlamentu u ECR grupaciji bio sam na predavanju
Izraelskog ministra obrane. Na tom predavanju sam između redova
shvatio da ako niste bili u ratu ne možete računati niti na jedno
visoko mjesto u Izraelskoj politici.
Što
je u Hrvatskoj otišlo krivim putem?
Visoke
političke pozicije dobivaju redovito ljudi koji nisu aktivno
sudjelovali u Domovinskom ratu. Predsjednik države nam izjavljuje da
je samo sirotinja išla u rat.
Međutim
vratimo se Ukrajini.
Rat
je započeo i nitko ne zna kako će se stvar završiti. Premijer
Plenković je Ukrajini ponudio humanitarnu pomoć.
Ukrajina
ima ca. 45. milijuna stanovnika. Ako se ratni sukob brzo ne završi
doći će do vala izbjeglih, kao i u svakom drugom ratu. Te izbjegle
ljude treba zbrinuti. Poljska i Mađarska su već ponudile prihvat
izbjeglih iz Ukrajine.
Pošto
je Ukrajina bila jedna od prvih zemalja koje su priznale nezavisnost
Hrvatske Države i stajala je na našoj strani, sada Hrvatska treba
stati na stranu Ukrajine.
Naša
sela su potpuno prazna. Mnogi naši građani su napustili Hrvatsku i
imaju prazne kuće u kojima nitko ne stanuje. Bilo bi ljudski i fer
da se, ako dođe do velikog egzodusa iz Ukrajine izbjeglima ponude te
prazne kuće u kojima nitko ne stanuje. Nakon završetka rata većina
Ukrajinaca će se vratiti svome domu, a ako netko i ostane u
Hrvatskoj i ako želi aktivno i radno sudjelovati u Hrvatskoj
ekonomiji može mu se ponuditi radna i boravišna dozvola.
Također
će biti potrebno Ukrajini poslati određenu humanitarnu pomoć u
obliku hrane, pića, odjeće, lijekova. Pomoć treba u svakom ratu,
trebat će i u ovom.
Međutim
po meni tu završava pomoć Hrvatske Ukrajini. Mislim da Hrvati u tom
ratu nemaju što tražiti i ako se NATO aktivno uključi u taj rat
Hrvatska vojska ga ne mora participirati.
Hrvati
su već uključeni u „Cyber postrojbe” tj. u Internetsku obranu
Ukrajine i to je dovoljno.
Mi
imamo slučaj da su naši branitelji kao plaćenici 2015 sudjelovali
u Rusko-Ukrajinskom ratu i to nije bilo ispravno. Tradicija „Hrvata
ratnog plaćenika” mora prestati. Borili smo se za Napoleona,
borili smo se za Austro-Ugarsku, borili smo se u tridesetogodišnjem
Njemačkom rati između protestanata i katolika u 16. stoljeću i to
na obadvije strane, za nacističku Njemačku na ruskom frontu. Dan
danas su Hrvati plaćenici u Legiji stranaca i već sada angažirani
kao Legionari u Ukrajini. To prokletstvo „Hrvata plaćenika” mora
prestati.
Zašto
jer Rusija napala Ukrajinu?
To
moramo jasno reći. Ako već osuđujemo Putina za njegov čin i
izjednačavamo ga sa Hitlerom, moramo pojasniti razloge ruskog
napada.
Zadnjih
godina NATO je vrlo intenzivno vršio geo-strateško proširenje te
vojno potpuno ojačao NATO zemlje koje graniče sa Rusijom. NATO je
došao sa teškim naoružanjem, raketama, avionima i tenkovima na
rusku granicu.
Uzmimo
na primjer da naš susjed u svom vrtu, koji međi sa našim vrtom
postavi nagazne mine, jedan minobacač i možda neki mali top. Kako
bi se mi osjećali?
Rusi
se od NATO saveza osjećaju ugroženo, osjećaju se nesigurno u
vlastitoj zemlji.
Pored
toga Europa vodi već godinama vrlo negativnu politiku naspram
predsjednika Putina. Europska unija se miješa u unutarnju politiku
Rusije, posebno Njemačka. Bivša kancelarka Merkel se ponašala kao
da je ona predsjednica Rusije, a ne Putin.
Bez
obzira što je ruska demokracija, drugačija od naše europske nitko
nam ne daje pravo da krojimo sudbinu ruskom narodu. Mi svi
zaboravljamo da je Napeoleon napao Rusiju, da je Hitler napao Rusiju,
a ne obrnuto.
Naravno
da ne postoji opravdanje za zločine koje je počinio Staljin nad
vlastitim narodom nakon završetka drugog svjetskog rata, te invaziju
na Poljsku, Mađarsku itd.
Međutim
miješati se u unutarnju politiku jedne zemlje koja nas grije svojim
plinom i hrani svojom pšenicom nije nit taktično, niti demokratski.
Europska
unija mora shvatiti da Europski model demokracije nije moguće
primijeniti u svim zemljama svijeta. Njemačka mora shvatiti da nema
pravo naređivati cijelom svijetu kakvu će politiku voditi i kako će
pojedini narodi živjeti.
Naravno
da gore navedeno ne opravdava Putinov napad na Ukrajinu, međutim
istina se mora prikazati cijela, a ne samo onaj dio koji nama
odgovara.
Koje
će biti posljedice rata u Ukrajini?
Bez
obzira koliko rat trajao posljedice na ekonomskom području biti će
velike. Još se nismo oporavili od korone, a već drugo zlo nam leži
za vratom.
Pošto
je Rusija najveći izvoznik prirodnog plina i pšenice na svijetu te
druga zemlja po izvozu nafte na svijetu, jaku inflaciju ako ne i
galopirajuću inflaciju u Hrvatskoj nećemo moći izbjeći.
Hrvatska
ovisi o ruskom plinu, smrznuta peciva i proizvode na bazi pšenice
uvozimo, naftu i benzin uvozimo, sve nam to treba i bez toga Hrvatska
ekonomija ne može funkcionirati. Jaka inflacija poduprijeta
uvođenjem eura u Hrvatskoj je neizbježna.
Kako
će se rat odraziti u Europskoj uniji i na svjetskoj razini bio bi
prerano prognozirati i u par rečenica se ne može opisati.
Tko
dobiva Rusko-Ukrainskim ratom?
Naša
uzrečica kaže: „Nekom rat, nekom brat”.
Sjedinjene
američke države od završetka gađanskog rata nisu ratovale u
svojoj zemlji. Aktivno ili pasivno su bile uključene u sve ratove u
svijetu, ako ne drugačije tada putem obavještajnih službi. Jedini
profiter iz Rusko-Ukrainskog rata može biti USA. Europska unija je
čisti gubitnik.
Vojna
industrija je najjača industrija na svijetu. Ako proizvodimo oružje
moramo ga i prodat. Ako ga ne prodamo ono zastari. Najefikasniji
način rješavanja zastarjelog ili neprodanog oružja je iskoristit
ga u nekom potencijalnom ratu izvan vlastite zemlje. Američka
ekonomija živi od vođenja ratova. Njemačka ekonomija dobrim
dijelom također.
Naravno
da je Amerika vojnim intervencijama neke ratove i ublažila ili ih
čak zaustavila. Primjer bombardiranje Srbije u Domovinskom ratu. Ono
što stoji, stoji!
Međutim
svaka vrsta imperijalizma vodi u propast. Pogledajmo imperijalističke
ratove Starog Rima, Aleksandra Makedonskog, Otomanskog carstva,
Perzijskog carstva, Napoleonske ratove, Hitlerovu agresiju na Europu.
Svi su ti ratovi donijeli smrt, bol i stagnaciju razvoja ljudske
civilizacije.
Osobno
želim da se maksimalno angažira Europska diplomacija i da pokuša
izvojevati prekid ratnog stanja u Ukrajini. NATO neka bude suzdržan
i neka ne provocira nuklearni ili treći svjetski rat. Nakon dvije
godine borbe sa kovidom svijet zaslužuje bolje dane, a ne nuklearni
pakao.
U
zadnjih 22 godine mog života u Njemačkoj bavio sam se (između
ostalog) Održvim razvojem, energetikom, investmentom
(Vermögensberatung), investicijama u solarnu energiju i plemenite
kovine. U nekim tvrtkama bio sam od prvog dana osnivanja. Neke su
poslovale vrlo uspješno, a neke manje uspješno.
Radio
sam mnoge osobne analize dobrog ili lošeg poslovanja tvrtki u kojima
sam bio „Poslovni partner – Geschäftspartner”.
Svoje zaključke iznio sam u nekoliko knjiga koje sam izdao u
Njemačkoj
izdavačkoj kući „Epubli”
i Belgijskoj
izdavačkoj kući „Peleman Industries
NV”.
Knjige
su dostupne pod slijedećim linkom.
https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic
Ako
poželite neku od knjiga pročitati,
a da izbjegnete
financijski
trošak, spreman
sam vam knjigu u PDF formatu ustupiti bez naknade. Slobodno mi se
obratite u Facebooku
ili u komentaru
bloga.
Ugodan
dan i lijep pozdrav. Dražen Katić