Jutros kada sam se ustao, upalio sam TV i vidio da je u 05.00 Rusija raketama i avionima bombardirala dijelove Ukrajine.
Zadnje vrijeme sam imao nadu da će se taj rat izbjeći i problem riješiti diplomacijom. Osobno ne volim niti jednu vrstu rata, bez obzira tko koga napada. Domovinski rat nam je još uvijek duboko u kostima i svaka slika bombardiranja ili uplakanih baka i djece izaziva jezu.
Često se govori da su ratovi u prirodi čovjeka. Dalje se govori da se ratovi vode za resurse (sirovine). Postoje zemlje koje vode imperijalističke ratove i zemlje koje već stotinama ili tisuću godina nisu napale niti jednu drugu zemlju (primjer Iran koji gotovo 2.000 godina nije vodio imperijalistički rat).
Ratovi su opisani gotovo u svim svetim knjigama. Za njihovo vođenje se čak u tim knjigama daje i neka vrsta opravdanja.
Kada pogledamo malu djecu, kada stavimo ispred njih 5 različitih igračaka. Od tih 5 igračaka dječaci će automatski prvo uzeti pištolj ili pušku, a djevojčice lutku. Ako je rat, psihološki gledano u ljudskoj prirodi, čovjek bi trebao danas biti na tolikom nivou razvoja svijesti da rat može prevazići.
Iako se kaže da u ratu nitko ne pobjeđuje, neki se ratom dobro okoriste. Hrvatska uzrečica kaže da u ratu „država daje topove, bogati volove, a siromašni sinove”. To je apsolutna istina. Sa mnom u Domovinskom ratu nije bio u postrojbi niti jedan sin direktora, visokog političara ili profesora. Uzmimo naša dva najviša državna dužnosnika, gospodina Plenkovića i gospodina Milanovića. Niti jedan nije aktivno sudjelovao u Domovinskom ratu, već su to ratno vrijeme proveli kao zaposlenici Ministarstva vanjskih poslova u Zagrebu.
Uzmimo npr. Izrael. U toj zemlji muškarci i žene moraju u vojsku. Ako ne odslužite vojsku, ne možete u Izraelu studirati. Kada sam došao u Njemačku, na tečaju njemačkog jezika upoznao mladog Izraelca, koji je bio Izraelsku vojnik, ranjen u Palestinskom napadu i tek nakon toga mu je bilo dopušteno da upiše studij u Izraelu. On mi je gornje informacije i ispričao.
2019 radeći u Europskom parlamentu u ECR grupaciji bio sam na predavanju Izraelskog ministra obrane. Na tom predavanju sam između redova shvatio da ako niste bili u ratu ne možete računati niti na jedno visoko mjesto u Izraelskoj politici.
Što je u Hrvatskoj otišlo krivim putem?
Visoke političke pozicije dobivaju redovito ljudi koji nisu aktivno sudjelovali u Domovinskom ratu. Predsjednik države nam izjavljuje da je samo sirotinja išla u rat.
Međutim vratimo se Ukrajini.
Rat je započeo i nitko ne zna kako će se stvar završiti. Premijer Plenković je Ukrajini ponudio humanitarnu pomoć.
Ukrajina ima ca. 45. milijuna stanovnika. Ako se ratni sukob brzo ne završi doći će do vala izbjeglih, kao i u svakom drugom ratu. Te izbjegle ljude treba zbrinuti. Poljska i Mađarska su već ponudile prihvat izbjeglih iz Ukrajine.
Pošto je Ukrajina bila jedna od prvih zemalja koje su priznale nezavisnost Hrvatske Države i stajala je na našoj strani, sada Hrvatska treba stati na stranu Ukrajine.
Naša sela su potpuno prazna. Mnogi naši građani su napustili Hrvatsku i imaju prazne kuće u kojima nitko ne stanuje. Bilo bi ljudski i fer da se, ako dođe do velikog egzodusa iz Ukrajine izbjeglima ponude te prazne kuće u kojima nitko ne stanuje. Nakon završetka rata većina Ukrajinaca će se vratiti svome domu, a ako netko i ostane u Hrvatskoj i ako želi aktivno i radno sudjelovati u Hrvatskoj ekonomiji može mu se ponuditi radna i boravišna dozvola.
Također će biti potrebno Ukrajini poslati određenu humanitarnu pomoć u obliku hrane, pića, odjeće, lijekova. Pomoć treba u svakom ratu, trebat će i u ovom.
Međutim po meni tu završava pomoć Hrvatske Ukrajini. Mislim da Hrvati u tom ratu nemaju što tražiti i ako se NATO aktivno uključi u taj rat Hrvatska vojska ga ne mora participirati.
Hrvati su već uključeni u „Cyber postrojbe” tj. u Internetsku obranu Ukrajine i to je dovoljno.
Mi imamo slučaj da su naši branitelji kao plaćenici 2015 sudjelovali u Rusko-Ukrajinskom ratu i to nije bilo ispravno. Tradicija „Hrvata ratnog plaćenika” mora prestati. Borili smo se za Napoleona, borili smo se za Austro-Ugarsku, borili smo se u tridesetogodišnjem Njemačkom rati između protestanata i katolika u 16. stoljeću i to na obadvije strane, za nacističku Njemačku na ruskom frontu. Dan danas su Hrvati plaćenici u Legiji stranaca i već sada angažirani kao Legionari u Ukrajini. To prokletstvo „Hrvata plaćenika” mora prestati.
Zašto jer Rusija napala Ukrajinu?
To moramo jasno reći. Ako već osuđujemo Putina za njegov čin i izjednačavamo ga sa Hitlerom, moramo pojasniti razloge ruskog napada.
Zadnjih godina NATO je vrlo intenzivno vršio geo-strateško proširenje te vojno potpuno ojačao NATO zemlje koje graniče sa Rusijom. NATO je došao sa teškim naoružanjem, raketama, avionima i tenkovima na rusku granicu.
Uzmimo na primjer da naš susjed u svom vrtu, koji međi sa našim vrtom postavi nagazne mine, jedan minobacač i možda neki mali top. Kako bi se mi osjećali?
Rusi se od NATO saveza osjećaju ugroženo, osjećaju se nesigurno u vlastitoj zemlji.
Pored toga Europa vodi već godinama vrlo negativnu politiku naspram predsjednika Putina. Europska unija se miješa u unutarnju politiku Rusije, posebno Njemačka. Bivša kancelarka Merkel se ponašala kao da je ona predsjednica Rusije, a ne Putin.
Bez obzira što je ruska demokracija, drugačija od naše europske nitko nam ne daje pravo da krojimo sudbinu ruskom narodu. Mi svi zaboravljamo da je Napeoleon napao Rusiju, da je Hitler napao Rusiju, a ne obrnuto.
Naravno da ne postoji opravdanje za zločine koje je počinio Staljin nad vlastitim narodom nakon završetka drugog svjetskog rata, te invaziju na Poljsku, Mađarsku itd.
Međutim miješati se u unutarnju politiku jedne zemlje koja nas grije svojim plinom i hrani svojom pšenicom nije nit taktično, niti demokratski.
Europska unija mora shvatiti da Europski model demokracije nije moguće primijeniti u svim zemljama svijeta. Njemačka mora shvatiti da nema pravo naređivati cijelom svijetu kakvu će politiku voditi i kako će pojedini narodi živjeti.
Naravno da gore navedeno ne opravdava Putinov napad na Ukrajinu, međutim istina se mora prikazati cijela, a ne samo onaj dio koji nama odgovara.
Koje će biti posljedice rata u Ukrajini?
Bez obzira koliko rat trajao posljedice na ekonomskom području biti će velike. Još se nismo oporavili od korone, a već drugo zlo nam leži za vratom.
Pošto je Rusija najveći izvoznik prirodnog plina i pšenice na svijetu te druga zemlja po izvozu nafte na svijetu, jaku inflaciju ako ne i galopirajuću inflaciju u Hrvatskoj nećemo moći izbjeći.
Hrvatska ovisi o ruskom plinu, smrznuta peciva i proizvode na bazi pšenice uvozimo, naftu i benzin uvozimo, sve nam to treba i bez toga Hrvatska ekonomija ne može funkcionirati. Jaka inflacija poduprijeta uvođenjem eura u Hrvatskoj je neizbježna.
Kako će se rat odraziti u Europskoj uniji i na svjetskoj razini bio bi prerano prognozirati i u par rečenica se ne može opisati.
Tko dobiva Rusko-Ukrainskim ratom?
Naša uzrečica kaže: „Nekom rat, nekom brat”.
Sjedinjene američke države od završetka gađanskog rata nisu ratovale u svojoj zemlji. Aktivno ili pasivno su bile uključene u sve ratove u svijetu, ako ne drugačije tada putem obavještajnih službi. Jedini profiter iz Rusko-Ukrainskog rata može biti USA. Europska unija je čisti gubitnik.
Vojna industrija je najjača industrija na svijetu. Ako proizvodimo oružje moramo ga i prodat. Ako ga ne prodamo ono zastari. Najefikasniji način rješavanja zastarjelog ili neprodanog oružja je iskoristit ga u nekom potencijalnom ratu izvan vlastite zemlje. Američka ekonomija živi od vođenja ratova. Njemačka ekonomija dobrim dijelom također.
Naravno da je Amerika vojnim intervencijama neke ratove i ublažila ili ih čak zaustavila. Primjer bombardiranje Srbije u Domovinskom ratu. Ono što stoji, stoji!
Međutim svaka vrsta imperijalizma vodi u propast. Pogledajmo imperijalističke ratove Starog Rima, Aleksandra Makedonskog, Otomanskog carstva, Perzijskog carstva, Napoleonske ratove, Hitlerovu agresiju na Europu. Svi su ti ratovi donijeli smrt, bol i stagnaciju razvoja ljudske civilizacije.
Osobno želim da se maksimalno angažira Europska diplomacija i da pokuša izvojevati prekid ratnog stanja u Ukrajini. NATO neka bude suzdržan i neka ne provocira nuklearni ili treći svjetski rat. Nakon dvije godine borbe sa kovidom svijet zaslužuje bolje dane, a ne nuklearni pakao.
U zadnjih 22 godine mog života u Njemačkoj bavio sam se (između ostalog) Održvim razvojem, energetikom, investmentom (Vermögensberatung), investicijama u solarnu energiju i plemenite kovine. U nekim tvrtkama bio sam od prvog dana osnivanja. Neke su poslovale vrlo uspješno, a neke manje uspješno.
Radio sam mnoge osobne analize dobrog ili lošeg poslovanja tvrtki u kojima sam bio „Poslovni partner – Geschäftspartner”. Svoje zaključke iznio sam u nekoliko knjiga koje sam izdao u Njemačkoj izdavačkoj kući „Epubli” i Belgijskoj izdavačkoj kući „Peleman Industries NV”.
Knjige su dostupne pod slijedećim linkom.
https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic
Ako poželite neku od knjiga pročitati, a da izbjegnete financijski trošak, spreman sam vam knjigu u PDF formatu ustupiti bez naknade. Slobodno mi se obratite u Facebooku ili u komentaru bloga.
Ugodan dan i lijep pozdrav. Dražen Katić
Nema komentara:
Objavi komentar