Umjetna inteligencija su programi (software) koji samostalno donose određene zaključke i vrše određene radnje.
Koja je poveznica između umjetne inteligencije ili općenito gledajući naprednih programa i ekonomskog razvoja Domovine Hrvatske?
Programe danas koristimo u automobilskoj industriji, svemirskoj industriji, zrakoplovnoj industriji i kod proizvodnje dronova. Koristimo ih za programiranje industrijskih strojeva i za robote. Programi su također aplikacije koje koristimo za naše mobitele i tablete, koristimo ih u video igricama. Programi su i algoritmi koje koristimo na burzama, koristimo ih i u izdavačkoj djelatnosti. Programe danas koristimo u izradi software za 3D virtualnu stvarnost. Programe koristimo kompletno u proizvodnji kompjutera od klasičnog PCa, laptopa, superbrzih pa do kvantnih kompjutera. Programi danas upravljaju nuklearnim elektranama, mehanizacijom na poljima, samoupravljačkim vozilima, pametnim kućama itd. I tako možemo nabrajat u nedogled. Program ili software će u skoroj budućnosti biti ugrađen u gotovo svaki tehnički proizvod.
Što je manje poznato danas programi (algoritmi), bar u Njemačkoj pišu umjesto novinara novinske članke za dnevne novine. Čak to bolje rade od ljudi i gotovo je nemoguće razlikovati koji je novinski članak napisao čovjek, a koji algoritam.
Zašto je razvoj programa bitan za razvoj gospodstva Republike Hrvatske?
Prije svega jer proizvod pod nazivom Program (software) možemo na svjetskom tržištu jednostavno prodati. Za programiranje ne trebamo velike i skupe radne pogone ili hale, ne trebamo mašine koje koštaju nekoliko milijuna eura, ne trebamo skupocjene sirovine poput „rijetke zemlje” ili kobalta.
Za izradu „Programa” trebamo snažne kompjutere te pristup snažnoj internetskoj mreži, najbolje izrađenoj od „staklene faze”. Sve to nije skupo u usporedbi sa jednom tvornicom koja proizvodi turbine, zrakoplove ili industrijske mašine.
Naravno za programiranje trebamo i radnu snagu – programere.
Programeri se mogu obučiti na specijalnim tečajevima, nije bezuvjetno potrebno da su studirali na fakultetu za računalstvo i informatiku. Vrlo često su danas programeri inženjeri tehničkih znanosti, matematičari, fizičari itd.
Hrvatska ima sve predispozicije za masovni razvoj „tvrtki” koje mogu programirati i tu branšu osobno uvrštavam u jednu od 6 strateških točaka za ekonomski razvoj Domovine.
Zašto treba ići u pravcu programiranja, a ne u pravcu autoindustrije, industrije mašina, kemijske industrije itd.?
Mi često govorimo kako je Hrvatska bogata zemlja i da mi sve imamo. Istina je potpuno suprotna. Republika Hrvatska je poput Njemačke pokrajine Baden-Württemberg siromašna sirovinama. Mi nemamo bakar, željezo, zlato, dijamante, naftu, plin, rijetku zemlju, kobalt. I to što imamo zastupljeno je u vrlo malim količinama. S toga Hrvatska ne može ići u industrijski razvoj za koji su neophodne gore navedene sirovine.
Da ipak ne ispadnemo tako siromašni, moram naglasiti da Hrvatska obiluje šumama i pitkom tekućom vodom. To su resursi budućnosti i zbog posjedovanja tih resursa već se danas u svijetu vode ratovi.
Međutim da bi sačuvali čistu vodu i zdrave šume neophodno je da se odreknemo masovne industrije.
I tako dobivamo na vrlo jednostavan način odgovor na pitanje „Zašto razvijati programiranje u Hrvatskoj?”
Danas u Japanu humanoidni roboti masovno rade na recepcijama hotela, u staračkim domovima, a sve više i u bolnicama. Te robote osim električne energije pokreće software odnosno program. Svemirska istraživanja i napredak u industrijskoj proizvodnji automobila nameću potrebu za što većim, jačim i naprednijim programima, točnije umjetnoj inteligenciji.
Pogledajmo samo razvoj samoupravljačkih (samovoznih) vozila. Njemački koncern Daimler AG već par godina u Americi testira samovozna teretna vozila (kamione).
Testiranje samovoznih osobnih vozila u prošloj godini započela je tvrtka Tesla iz USA, koja masovno testira svoje električne automobile u taxi prijevozu.
Industrija nam svakodnevnom nameće sve veću potrebu za proizvodnjom raznih vrsta industrijskih robota. Sve starija populacija ljudi u visokorazvijenim zemljama (Njemačka, Japan) nameće potrebu za korištenjem humanoidnih robota, koji se već danas u Japanu koriste u kućanstvima.
Posebna prekretnica će biti „nedostatak radne snage” gdje će se od staračkih domova, bolnica, hotela, škola koristiti humanoidni roboti kao alternativa čovjeku.
Poljoprivreda također danas zahtjeva automatiziranu proizvodnju i žetvu žitarica te gdje je moguäe automatiziranu berbu voća i povrća.
Samohodni kombajni u Americi već danas obavljaju žetvu. Japanci razvijaju mini robote „pčele” koje bi trebale vršiti oprašivanje voćaka. Zbog nedostatka pčela u Japanu, danas Japanci ručno oprašuju voćke kistovima.
Gdje su šanse Domovine Hrvatske da uskoči u „vlak proizvodnje programa” koje će industrija ugrađivati u sve te robote i mašine?
Radnu snagu imamo, škole imamo, kompjutere možemo kupiti. A super brzi internet na bazi „staklenih faza” se može brzo izgraditi.
Optimizam u cijeloj toj priči daje i činjenica da su programeri danas gotovo u svim zemljama svijeta podjednako dobro plaćeni. Čak i programeri koji rade u Indiji danas zarade po 3.000 eura, tako da sve manje postoji ponuda „Programera iz Indije koji rade u Njemačkoj i Americi”.
Hrvatska ostvaruje lijep dio BDPa od turizma. Iako je to još uvijek daleko manje od Austrije postoji tendencija da im se zaradom od turizma približimo. Austrija koja nema more na turizmu zaradi oko 20 milijardi Eura godišnje. Hrvatske je na nešto više od 11 milijardi eura godišnje.
Ono gdje mi godinama zaostajemo je promocija ili moderni marketing u turizmu.
Vremena kad su se turističke ponude reklamirale na televiziji i putem kataloga polako nestaju.
Trend koji postoji već oko 10 godina u Njemačkoj je „3D virtualna stvarnost”. To su posebni programi koji opslužuju 3D naočale te se korisnik automatski nađe trodimenzionalno u muzeju, na plaži, hotelskoj sobi, vrhu planine, brodu, rafting čamcu itd.
Čak i tehnologija za izradu 3D filmova „Virtualne stvarnosti” nije danas preskupa. Potrebno je imati 4D kameru kojom snimamo hotel, plažu, muzej ili bilo koji drugi prostor koji želimo trodimenzionalno prikazati kupcu godišnjeg odmora. Tako urađeni filmovi se posebnim softwareom uređuju i preprogramiraju u malene diskete koje poslužuju 3D naočale.
Pošto je strateški cilj Hrvatske moderni turizam, a ne turizam 19 stoljeća, tehnologija 3D „Virtualne stvarnosti” je savršena da do maksimuma povećamo prezentaciju turističkih ponuda u Hrvatskoj. Moderne vrste turizma poput Medicinskog turizma, Terapijskog turizma, Dentalnog turizma, Wellness turizma, Lovnog i ribolovnog turizma, EKO-ETNO i seoskog turizma, Biciklističkog i Walking turizma te Organiziranog planinarenja idealni su da ih prezentiramo modernom 3D tehnologijom virtualne stvarnosti zainteresiranom turistu.
Mogućnosti ima puno. Koje ćemo mi šanse i mogućnosti koristiti ovisi jedino o nama samima. U industrijskom programiranju trenutno je samo nebo gornja granica.
U zadnjih 22 godine mog života u Njemačkoj bavio sam se (između ostalog) i Održvim razvojem, energetikom, investmentom (Vermögensberatung), investicijama u solarnu energiju i plemenite kovine. U nekim tvrtkama bio sam od prvog dana osnivanja. Neke su poslovale vrlo uspješno, a neke manje uspješno.
Radio sam mnoge osobne analize dobrog ili lošeg poslovanja tvrtki u kojima sam bio „Poslovni partner – Geschäftspartner”. Svoje zaključke iznio sam u nekoliko knjiga koje sam izdao u Njemačkoj izdavačkoj kući „Epubli” i Belgijskoj izdavačkoj kući „Peleman Industries NV”.
Knjige su dostupne pod slijedećim linkom.
https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic
Ako poželite neku od knjiga pročitati, a da izbjegnete financijski trošak, spreman sam vam knjigu u PDF formatu ustupiti bez naknade. Slobodno mi se obratite u Facebooku ili u komentaru bloga.
Ugodan dan i lijep pozdrav. Dražen Katić
Nema komentara:
Objavi komentar