srijeda, 31. kolovoza 2016.

ODRŽIVA EKONOMIJA I INDIKATORI ZA MJERENJE ODRŽIVOG RASTA REPUBLIKE HRVATSKE!




Ovu temu započinjem citiranim tekstom iz moje prethodno objavljene knjige „Posljednja ruža hrvatska":
„Pojam održivog razvoja prvi puta je zabilježio 1713. u svome djelu "Sylvicultura oeconomica" Hans Carl von Carlowitz u kome govori da"..samo toliko šume smije biti iskrčeno koliko može kroz plansko pošumljavanje ponovo narasti"!
Drugim riječima održivi razvoj znači da smijemo samo toliko eksploatirati obnovljive resurse (sirovine) da se mogu sigurno obnoviti.
Prva međunarodna definicija "održivog razvoja" zabilježena je 1987. u završnom dokumentu UN-a, nazvanom "Naša zajednička budućnost", više poznatom kao "Brundtlandovo izvješće", u kome se navodi: (slobodni prijevod sa njemačkog) ..."Razvoj koji će imati budućnost znači da sadašnja
generacija zadovolji svoje potrebe na način da ne ugrožava mogućnost budućih generacija da i one zadovolje svoje potrebe."
Održivi razvoj se sastoji od tri komponente i vrlo je bitno da su one u ravnoteži:
1. Ekonomska komponenta
2. Socijalna komponenta
3. Ekološka komponenta
Ako bilo koja od tri komponente nadvlada, oslabiti će ostale dvije. Naš planet se nalazi u ravnoteži, a mi to stanje ravnoteže moramo samo podržati.
Održivi razvoj, odnosno održiva eksploatacija je posebno bitna za sirovine koje se sporo obnavljaju, a tu pripada iskorištenje nafte i plina, eksploatacija prašuma, iskorištenje ugljena, iskorištenje radioaktivnih ruda. Mi smo potrošili već danas sirovine budućih generacija tako da moramo radikalno promijeniti način razmišljanja, način proizvodnje, ali i potrošnje dobara i usluga.
Kod održivog razvoja vrlo je bitno voditi računa o racionalnoj upotrebi pitke vode u domaćinstvu i industriji.
Neškodljiva industrija i ekološka poljoprivreda trebaju biti temelj razvoja naše civilizacije. Pored toga ravnopravnu ulogu moraju igrati proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, kao i promet održivim prijevoznim sredstvima (električni automobili, hibridna vozila, električni bicikli, električni motocikli, te električna plovila).
Održivi razvoj podrazumijeva također i jedan poseban način življenja svakog od nas. Umjereno korištenje mesnih proizvoda, racionalna upotreba pitke vode u domaćinstvu, kupovina domaćih, a ne uvoznih proizvoda, minimiziranje kupljene ambalaže, isključivanje "stand-by" modusa za električne uređaje prilikom odlaska na spavanje, korištenje štedne rasvjete (LED) itd.
Također svaki fotonaponski sustav za proizvodnju električne energije i za grijanje su doprinos održivom razvoju!
Održivi razvoj znači i ponekad ostaviti automobil na parkiralištu ili u garaži, te otići u kupovinu biciklom ili pješice.
U zadnjih 200 godina potrošili smo resurse budućih generacija, doveli zemlju do globalnog zagrijavanja i prouzročili efekt staklenika. Klima se na planetu poremetila."
U zemljama Europske Unije pojam održivog razvoja vrlo je poznat i raširen. U najmanju ruku teoretski. Međutim prakticiranje održivog razvoja ide nešto teže.
„Statista" (www.statista.com) nam pokazuje koje 4 europske zemlje proizvode skoro 2/3 ukupnog elektrootpada u Europskoj Uniji (podaci iz 2010. godine):
Njemačka 22,2%
Italija 16,6%
Velika Britanija 13,7%
Francuska 12,4%
Elektrootpad se najčešće izvozi u afričke zemlje gdje se reciklira te nereciklirani dio spaljuje ili ostavlja odbačen u prirodi. Na taj način se pridonosi "ne-održivom" razvoju našeg planete.



„Statista" nam dalje pokazuje koliko se često potrošač kod kupovine hrane ili pića odlučuje za kupovinu proizvoda iz održivog uzgoja (Njemačka 2009.):
Uvijek – 3%
Često – 24%
Ponekad – 40%
Rijetko – 19%
Nikad – 14%
„Statista" obrađuje i razmišljanje mlade generacije u Europskoj Uniji postavljajući slijedeće pitanje:
Da li si ikad razmišljao da li tvoj način života ili općenito ponašanje našeg društva može imati negativne posljedice za druge ljude ili za prirodu?
Da, o tome sam već razmišljao – odgovorilo je 64% mladih ispitanikaNe, o tome još nisam razmišljao – odgovorilo je 34% mladih ispitanikaBez odgovora – odgovorilo je 2% mladih ispitanika
„Statista" nam dalje prikazuje koliko nam je kao potrošačima bitno kod kupovine proizvoda da proizvodi dolaze iz održivog uzgoja, odnosno ekološke proizvodnje (podaci 2014.):
Dječja hrana – 37%
Meso, riba, salama – 29%
Voće i povrće – 27%
Kruh i peciva – 26%
Gotova jela – 25%
Mliječni proizvodi – 21%
Razna pića – 16%
Hrana za životinje – 15%
Proizvodi za njegu tijela – 14%
Proizvodi za higijenu – 14%
Proizvodi za domaćinstvo – 8%
Ostali prehrambeni proizvodi – 16%
Tražeći po internetu teme koje službeno obrađuju održivi razvoj u Republici Hrvatskoj naišao sam na slijedeće:
  1. Na službenoj stranici Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH stoji:
    Republika Hrvatska je podržala Agendu 21 i Plan djelovanja koji su usvojeni 1992. na Konferenciji UN-a o okolišu i razvoju, te preuzela obveze koje proizlaze iz Milenijske deklaracije i Milenijske razvojne ciljeve usvojene na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 2000. Republika Hrvatska sudjelovala je i na konferenciji UN-a o održivom razvoju 2012. godine i podržala je zaključni dokument konferencije     „Budućnost kakvu želimo".
    http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/globalne-teme/odrzivi-razvoj/
2. Službena stranica Ministarstva turizma RH:
Predstavljen regionalni projekt „Održivi razvoj turizma u Jugoistočnoj Europi"
ZAGREB, 4. 3. 2014.
U prostorijama Ministarstva turizma predstavljen je regionalni projekt „Održivi razvoj turizma u Jugoistočnoj Europi", kojega u Republici Hrvatskoj provodi Hrvatski centar za čistiju proizvodnju, a pod pokroviteljstvom UNIDO-a (Organizacija UN-a za industrijski razvoj - United Nations Industrial Development Organisation), što je dio krovnog projekta „Jačanje regionalne suradnje i umrežavanja s ciljem osnaživanja suradnje i promicanja prijenosa znanja te prilagodbe resursno i energetski učinkovite proizvodnje (RECP) u zemljama Jugoistočne Europe". Više možete vidjeti pod slijedećim linkom: http://www.mint.hr/default.aspx?id=12926
Održivi razvoj ne možemo promatrati poput trenda ili prolazne mode. On nije filozofija ili politika. Održivi razvoj je način življenja svakog od nas.
Održivi razvoj je put kojim spriječavamo destrukciju i uništenje planeta na kome živimo. To je put koji omogućava racionalno korištenje sirovina, put koji učvršćuje i podupire međugeneracijsku solidarnost.
Održivi razvoj nas udaljava od masovne (megalomanske) proizvodnje proizvoda i dobara, ali nam istovremeno omogućava umjereno i dugoročno uživanje u „potrebnim" proizvodima i dobrima.
Prakticiranje održivog razvoja započinje već u vrtiću, nastavlja se u školi, kasnije u tvrtci ili koncernu, a kruna takvog načina življenja postiže se u trećoj dobi.
Održivi razvoj u Republici Hrvatskoj ima vrlo veliku važnost kako u području očuvanja prirodnih ljepota, racionalnom korištenju prirodnih resursa, tako i u području brige i zbrinjavanja starijih i nemoćnih osoba, zapošljavanju mladih te brizi za predškolsku generaciju.
Ekonomija Republike Hrvatske nalazi se trenutačno na samome dnu. Daljnji pad ekonomije doveo bi do nelikvidnosti države i državnog bankrota.
Vrlo važno pitanje za sve nas je: Kako pokrenuti ekonomski razvoj Republike Hrvatske?
Ekonomiju Republike Hrvatske možemo usmjeriti u pravcu "Održive ekonomije" ili je dalje držati na kursu "Klasične neoliberalne ekonomije" koja se polako samourušava. Održiva ekonomija ima u Hrvatskoj potencijal, preduvjete i perspektivu.
Održivu ekonomiju možemo sagledati kroz slijedeći primjer!
Tvornica "XY" bavi se proizvodnjom proizvoda i na taj način sudjeluje u ekonomskom razvoju Republike Hrvatske. Zapošljava 50 radnika koji stanuju u bližoj okolici tvornice. Tvornica za proizvodnju proizvoda koristi sirovine iz Republike Hrvatske premda ih nešto skuplje plaća od sirovina iz uvoza. Gotove proizvode visoke kvalitete većinom izvozi u Europu, Aziju i Ameriku. Jednim dijelom tvornica proizvodnjom pokriva i potrebe Republike Hrvatske. Tvornica "XY"ostvaruje svake godine dodatnu dobit. Dodatna dobit se investira u daljnji razvoj, kupovinu najmodernijih strojeva i opreme, te socijalne projekte. Tvornica ima vlastiti vozni park od 5 automobila srednje klase od kojih su dva "Smarta na električni pogon". U augustu 2014. tvornica je zbog izuzetno dobrog poslovanja ostvarila nadprosječnu dobit (ekstra profit). Jedan dio te dobiti podijeljen je recipročno na sve zaposlenike tvornice. Na taj način je omogućeno da "roditelji zaposlenici" mogu svoju djecu nesmetano opskrbiti sa školskim knjigama i priborom za novu školsku godinu.
Prošle godine tvornica "XY" je financijski pomogla dovršenje gradskog vrtića. Na taj način je roditeljima zaposlenicima, ali i drugim građanima otvorena dodatna perspektiva u zbrinjavanju djece najmlađe dobi. Tvornica isplaćuje redovito plaće svojim zaposlenicima. Bolovanja radnika su gotovo na minimumu. Tvornica "XY" financijski nagrađuje svoje radnike u području inovacija i unapređenja tehnološkog procesa.
Proizvodi tvornice u skladu su sa svim europskim i svjetskim standardima. Posebno se pažnja poklanja ekološkoj komponenti proizvedenih proizvoda, te zaštiti radnika na radu i zaštiti okoliša.
Tvornica "XY" planira za iduću godinu od ostvarenog profita financirati mali "Eko park" koji bi bio na uživanje građanima i zaposlenicima tvornice. O održavanju parka brinuli bi se članovi obližnje ekološke udruge.
Navedeni primjer tvornice "XY" koja sudjeluje u Održivoj ekonomiji je naravno modificiran. Međutim on jasno pokazuje da pored ekonomske komponente (profit), tvornica ostvaruje socijalnu komponentu (financijsko nagrađivanje radnika, proporcionalnu raspodjelu ekstra dobiti, zufinanciranje gradskog vrtića, planirana izgradnja "Eko parka"), te jasno izraženu ekološku komponentu (ekološko proizvedeni proizvodi, zaštita okoliša)!
Iz navedenog primjera jasno je vidljivo da Održiva ekonomije nije "nemoguća misija". Ona nudi perspektivu kako sadašnje tako i nadolazećih generacija. Održiva ekonomija ne uništava prirodu već se pažljivo koristi njenim resursima. Ona se brine za svoje zaposlenike i sugrađane. Održiva ekonomije nije megalomanska proizvodnja proizvoda već redovita isporuka naručenih proizvoda. 


Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!
Prvi puta knjiga je objavljena u veljači 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
Dražen Katić
 
 
NAŠ PREDIZBORNI PROGRAM ZA XI. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKA STRANKA REDA) NALAZI SE POD SLIJEDEĆIM LINKOM:
http://drazenkatic.blogspot.de/2016/08/hrvatska-stranka-reda-hsr-xi-izborna.html



TV ZAPISI:








Objavio/la u Nema komentara:

PUT HRVATSKOG VOJNIKA!





Hrvati su oduvijek bili vojnici.
Tražeći po internetu teme koje govore o vojnom sudjelovanju Hrvata u prošlosti naišao sam u „Wikipediji“ na sljedeći tekst:
„U krajeve rimskih provincija Dalmacije i Panonije Hrvati su se doselili u drugoj polovici 6. i prvoj polovici 7. stoljeća zajedno s vojnim osvajanjima Avara, napose nakon pada Sirmiuma (582.) i Salone (614.).
Bizanski car Heraklije, želeći se suprotstaviti osvajanjima Perzijanaca i Avara zove u pomoć Hrvate, koji zajedno s Bizantom 626. pobjeđuju Avare kod Carigrada.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_prije_Hrvata
Hrvatske vojnike možemo dalje pratiti u nadolazećim stoljećima.
Turski filozof Kjafija u svojoj knjizi „Uredba svijeta“ opisuje Hrvate kao ratnike i junake. On savjetuje Turcima da od Hrvata uče ratno umijeće ukoliko žele pobjeđivati.
Turci su cijenili hrabrost i viteški duh Hrvata. Za vrijeme Osmanijskog carstva sa hrvatskih područja „odvedena“ hrvatska djeca su započinjala u Turskoj život i vojnu izobrazbu „Janjičara“.
Janjičari su bili elitni dio osmanijske vojne sile. Osim prestižne vojne sile predstavljali su i političku moć. Janjičari su 1687. godine u Istambulu svrgnuli sa prijestolja sultana Mehmeda IV.
U stogodišnjem ratu Hrvata protiv Osmanijskog carstva, u drugoj polovici 15. stoljeća, rat se prenio iz okupirane Bosne u Hrvatsku. Osmanlije su redom zauzeli: Blagaj na Sani, Počitelj na Neretvi, te Herceg-Novi.
Hrvati su 1491. godine pobijedili Tursku vojsku koja se vraćala s pohoda u Kranjskoj. Tek dvije godine kasnije hrvatsko plemstvo je podnijelo teški poraz u „bitci na Krbavskom polju“.
Međutim, poraz na Krbavi je bio tek početak stogodišnjeg obrambenog rata Hrvata protiv Osmanlijskog carstva.
Dok su Osmanlije osvojili Carigrad, srušili Bizantsko carstvo i pokorili brojna kraljevstva, Hrvati su u 100 godina izgubili samo 50 kilometara u dubini svog prostora.
Otpor Hrvata pod vodstvom Nikole Subića Zrinskog u bitci kod Sigeta (1566.) iscrpio je Osmanijsku vojnu silu i tako spasio Beč.
Osmanlijska vojska je doživjela konačni poraz 1593. godine kod Siska na ušću Kupe u Savu. Bila je to dotad najveća pobjeda kršćanske vojske i godina propasti za Osmanlije, poglavito poturčene Bošnjake, te najveći uspjeh hrvatskog bana Tome Erdödyja.



Dok sam radio 2008. godine u Gradskom arhivu u Stuttgartu jedan me radni kolega upitao: „Znaš li Dražene da su se Hrvati u 30-godišnjem ratu u ovim krajevima borili na strani katolika ali i na strani protestanata?“
Manje mi je bilo poznato da su naši vojnici kao plaćenici služili obadvije zaraćene strane.
U 30-godišnjem ratu (1618.-1648.) je na zahtjev kardinala Richelieua vitez Bonnet ustrojio od hrvatskih jahača lako konjaništvo.
Hrvatsko se konjaništvo pod zapovjedništvom generala Albrechta von Wallensteina proslavilo u brojnim bitkama, posebice u bitkama kod Lützena i kod Nördlingena.



Francuski kralj Louis VIII (kralj od 1223. -1226.) dao je osnovati gardu „Royal cravatos“ koja je bila sačinjena od Hrvata koji su nosili marame oko vrata.
Početkom 19. stoljeća u Francuskoj je od Hrvata osnovana „Regiments croats“!
Francuski vojskovođa i car Napoleon Bonaparte je u svojoj vojsci imao četiri hrvatske pukovnije koje su ustrojene izmedju 1811. i 1813. godine:
Prva je nosila naziv „1er Regiment d`Infanterie Provisories Croate“
Druga je nosila naziv „2e Regiment d’Infanterie Provisories Croate“
Treca je nosila naziv „3e Regiment d’Infanterie Provisories Croate“
Cetvrta je nosila naziv „4e Regiment de Chasseurs Illyriens“
Bonaparte je jednom rekao svom generalu Marmontu: „Hrvati su najbolji vojnici na svijetu. Kada bih imao samo 100.000 Hrvata osvojio bih čitav svijet!“
Povlačenjem napoleonove vojske iz Rusije dvije trećine Hrvata izgubilo je život. Sve četiri hrvatske pukovnije raspuštene su 1813. godine.



Početkom prvog svjetskog rata Austrougarska vojska je bila ustrojena od tri vojne formacije:
1. Zajednička carsko-kraljevska vojska
2. Austrijsko domobranstvo
3. Mađarsko domobranstvo
U Mađarskom domobranstvu je bila i jedna divizija Hrvatskog domobranstva.
U prvom svjetskom ratu (1914. – 1918.) hrvatski vojnici su ratovali na strani Austrougarske i Njemačke protiv Velike Britanije, Francuske i Rusije.
Hrvati su se borili na tri fronte.
Poznate bitke u kojima su velik doprinos dali Hrvati bile su: bitka u Galiciji i Bukovini, te bitka na Sueskom kanalu.
U to vrijeme Austrougarska vojska je imala 315 generala i 17 admirala, od kojih su bili 30 hrvatski generali i 2 hrvatska admirala.
Hrvatski feldmaršal Svetozar Borojević je 1918. godine izjavio povijesnu rečenicu: „Hrvatska da, Jugoslavija ne!“

U drugom svjetskom ratu Hrvatski vojnici su se borili na strani „Trećeg Reicha“.
Nakon proglašenja NDH, 10. travnja 1941. bivši pukovnik austrougarske vojske Slavko Kvaternik (tadašnji zamjenik Ante Pavelića) potpisao je „Zakon o osnutku vojske i mornarice Države Hrvatske“!
Prvi službeni naziv je bio „Vojska Države Hrvatske“, no već je 16. travnja 1941. taj naziv je promijenjen u „Hrvatsko domobranstvo“.
Ante Pavelić je nakon preuzimanja vlasti odlučio stvoriti stranačku vojsku -„Ustašku vojnicu“. Uredbu o utemeljenju je izdao 10. svibnja 1941. Iako je nastala kao stranačka vojska, Ustaška vojnica je postala regularni dio oružanih snaga NDH.
Zapovjednik Hrvatskog domobranstva Slavko Kvaternik je bio nezadovoljan samovoljnim ustaškim postupcima, te tražio da mu se potpuno podredi Ustaška vojnica. Pavelić je imao sve manje povjerenja u domobranstvo, te se sve više oslanjao na visoke ustaške časnike.
U listopadu 1942. dolazi do razlaza Kvaternika i Pavelića. Kvaternik daje ostavku i odlazi u Slovačku.
Pavelić Ustašku vojnicu i Hrvatsko domobranstvo 1944. ujedinjuje u Hrvatske oružane snage.
Hrvatski vojnici su se u drugom svjetskom ratu borili i u njemačkim SS vojnim formacijama.
Najpoznatije su bile:
- 23. Waffen-Gebirgs-Division der SS „Kama“. Divizija je formirana od „Volksdeutschen“ i Bošnjaka 10. Juna 1944 u istočnoj Hrvatskoj.
- 13. Waffen-Gebirgs-Division der SS „Handžar“. Divizija je bila sastavljena najvećim dijelom od Bošnjaka.
- 7. Freiwilligen-Gebirgs-Division „Prinz Eugen“. Divizija je bila sastavljena od „Volksdeutschen“ i Hrvata iz područja Banata.
U bitkama protiv Sovjetskog saveza (najpoznatija bitka za Staljingrad) sudjelovala je 1/3 ne-njemačkih vojnih snaga.
Povjesničar Christian Hartmann predviđa da je u tim bitkama sudjelovalo:
800.000 Mađara, 500.000 Rumunja, 250.000 Talijana, 45.000 Slovaka i 145.000 Hrvata.
http://www.welt.de/kultur/history/article108260890/Hitlers-Leih-Armeen-beim-Marsch-nach-Stalingrad.html
Tri dana prije kapitulacije Njemačke, Vlada NDH 6. svibnja 1945. napušta Zagreb. Partizanske jedinice ulaze u Zagreb 8. svibnja 1945. Većina preostale vojske Hrvatskih oružanih snaga (Ustaške vojice i domobrana) zajedno sa civilima kreću na put prema Austriji, te se 15. svibnja 1945. predaju britanskim vojnim predstavnicima u Bleiburgu. Britanska vojska izručuje razoružane hrvatske vojnike i civile jugoslavenskoj partizanskoj vojsci (grubo kršenje temeljnih vojnih konvencija).

Središnji ured britanskog 5. korpusa ocijenio je: „….da se predalo oko 300.000 ratnih zatočenika, osoblja i izbjeglica u dijelu pod nadzorom Korpusa, dok se daljnjih 600.000 kretalo iz Jugoslavije sjeverno u smjeru Austrije….Navedenih 600.000 činile su vojne formacije hrvatskih domobrana i ustaša, kao i veliki broj civilnih izbjeglica.”
http://shp.bizhat.com/N.Tolstoy.html
To je bio početak bleiburškog pokolja i križnog puta hrvatskog naroda.



„Bez suđenja masovno su ubijani vojnici i civili, među kojima je bilo najviše Hrvata ali i brojnih pripadnika drugih naroda iz svih bivših jugoslavenskih republika.
Velikom broju intelektualaca, uglednika, državnih službenika bivše NDH i osoba koje su bili nepodobne zbog vjerskog ili nacionalnog opredjeljenja jugokomunisti su oduzeli pravo na život. Jugoslavenska komunistička nomenklatura desetljećima je skrivala i relativizirala svoje strašne zločine. Javne rasprave i istrage bile su zabranjene.
Na području Slovenije evidentirano je preko 600 masovnih prikrivenih grobišta različite veličine s preko 100 tisuća ubijenih ljudi, a u Hrvatskoj preko 900 s mogućih 90.000 žrtava.U poraću je ubijeno i više od 50.000 pripadnika njemačke manjine.“
http://hr.wikipedia.org/wiki/Jugokomunisti%C4%8Dki_zlo%C4%8Dini_nakon_zavr%C5%A1etka_Drugog_svjetskog_rata



Hrvate nisu samo ubijali, mučili i zatvarali na području bivše Jugoslavije. Jugoslavenska obavještajna služba (UDBA) je progon i likvidaciju Hrvata nastavljala i u inozemstvu.
Iz Političkih razloga UDBA je ubila sljedeće Hrvate: http://hr.wikipedia.org/wiki/UDBA
1946. Italija – Ivo Protulipac
1948. Austrija – Ilija Abramović
1960. Argentina – Dinka Domančinović
1962. Argentina – Rudolf Kantoci
1966. Kanada – Mate Miličević
1967. SR Njemačka – Joze Jelić, Mile Jelić, Vlado Murat, Anđelko Pernar, Marijan Šimundić, Petar Tominac
1968. Italija – Josip Krtalić, / Australija – Pero Čović / Francuska – Nedjeljko Mrkonjić- Ante Znaor / SR Njemačka – Đuro Kokić, Vid Maričić, Mile Rukavina, Krešimir Tolj, Hrvoje Ursa
1969. SR Njemačka – Mirko Ćurić, Nahid Kulenović / Španjolska – Vjekoslav (Maks) Luburić
1971. Argentina – Ivo Bogdan / Engleska – Maksim Krstulović / SR Njemačka – Mirko Šimić / Švedska – Mijo Lijić
1972. Italija – Rosemarie Bahorić, Stjepan Ševo, Tatjana Ševo / SR Njemačka – Branko Jelić, Ivan Mihalić, Josip Senić
1973. SR Njemačka – Josip Buljan-Mikulić
1974. SR Njemačka – Mate Jozak
1975. Austrija – Nikola Martinović / Belgija – Matko Bradarić / Danska – Vinko Eljuga / SR Njemačka – Ivica Miošević, Nikola Penava, Ilija Vučić / Švedska – Stipe Mikulić
1976. Francuska – Ivan Tuksor
1977. JAR – Jozo Oreč / SR Njemačka – Ivan Vučić
1978. Francuska – Bruno Bušić / SAD – Križan Brkić
1979. Kanada – Cvitko Cicvarić, Goran Šećer / SAD – Marijan Rudela, Zvonko Štimac
1980. SR Njemačka- Mirko Desker, Nikola Miličević
1981. Francuska – Mate Kolić / SR Njemačka – Petar Bilandžić, Ivo Furlić, Ivan Jurišić, Mladen Jurišić, Ante Kostić / Švicarska – Stanko Nižić
1983. SR Njemačka – Stjepan Đureković, Franjo Mikulić, Đuro Zagajski, Milan Župan
1984. SR Njemačka – Slavko Logarić
1986. SAD – Franjo Mašić
1987. Kanada – Damir Đureković / SR Njemačka – Ivan Hlevnjak
1989. SR Njemačka – Anto Đapić, stariji
Interesantno je da za počnjene zločine nad Hrvatskim narodom od 1945.-1990. nitko do sada u Republici Hrvatskoj nije osuđen niti je kazneno odgovarao. Taj fenomen nije moguće niti pravno, a niti moralno definirati.
Republika Hrvatska je izručenjem dva bivša agenta UDBE (Perkovića i Mustača) Saveznoj Republici Njemačkoj napravila mali korak u rasvjetljenju tajne genocida počinjenog nad hrvatskim narodom nakon drugog svjetskog rata.



Ranih 70-tih godina u redovima Saveza komunista Hrvatske nastaje nacionalni pokret nazvan „Hrvatsko proljeće“.
Hrvatsko proljeće je u užem smislu trajalo od X. Sjednice CK SKH (siječanj 1970.) na kojoj je osuđen „unitarizam“, pa do sjednice Predsjedništva CK SKJ (studeni1971.).
U širem smislu „Hrvatsko proljeće“ počinje 1966. plenumom na Brijunima. Cilj Hrvatskog proljeća pored političkih reformi, bile su i reforme gospodarskog i kulturnog života Hrvata.
U Hrvatskom proljeću su sudjelovali političari, intelektualci, znanstvenici i studenti. Par poznatih lica koja su obilježila Hrvatsko proljeće: Savka Dabčević-Kučar, Miko Tripalo, Pero Pirker, Ivan Šibl, Dragutin Haramija, Vlado Gotovac, Marko Veselica, Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak, koji su kao i brojni drugi domoljubi osuđeni na zatvorske kazne.
Obračun Jugoslavije sa „Hrvatskim proljećem“ rezultirao je tzv. „Hrvatskom šutnjom“ koja je trajala do kraja 80. godina.
  1. lipnja 1991. Hrvatski državni sabor donosi DEKLARACIJU O PROGLAŠENJU SUVERENE I SAMOSTALNE REPUBLIKE HRVATSKE!
    http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=15680
Nakon proglašenja samostalnosti, Jugoslavenska narodna Armija potpomognuta paravojnim srpskim formacijama izvršava vojnu invaziju na teritorij Republike Hrvatske.
Otpor Jugoslavenskom agresoru ubrzo prerasta u Domovinski rat hrvatskog naroda za svoju slobodu.
Otpor agresoru počeo je 01. ožujka 1991. godine u Pakracu, gdje se Hrvatska policija sukobila sa paravojnim srpskim formacijama. Domovinski rat u Hrvatskoj završava vojno-redarstvenom akcijom „Oluja“ (04. – 07. kolovoz 1995.)!
U Domovinskom ratu „prema Ivi Goldsteinu, poginulo je ili nestalo 13.583 osoba na hrvatskoj strani od 1991. do 1995. Prema drugom izvoru iz 2002., Draženu Živiću, znanstvenom suradniku Instituta društvenih znanosti “Ive Pilara”, bilo je 15.970 žrtava rata na hrvatskoj strani, od toga 8.147 palih branitelja, 6.605 ubijenih civila te 1.218 nestalih osoba (od toga preko 600 civila).„
U obrani Republike Hrvatske sudjelovali su i hrvatski građani srpske nacionalnosti.
„Deset tisuća Srba prema dostupnim, a 20 tisuća, prema neslužbenim podacima od 1991. do 1995. sudjelovalo je u obrani RH." naslov članka u Večernjem listu!
Pored Srba u obrani Republike Hrvatske sudjelovale su i sve druge nacionalnosti i manjine koje žive u RH.
Također su sudjelovali i dragovoljci iz stranih država. “-U obrani Hrvatske 1991. godine sudjelovalo je 456 stranih dragovoljaca iz 35 država. Najviše iz Engleske, 139, ali i iz Njemačke, Francuske, Nizozemske, Italije, SAD-a i Kanade, Čilea, Australije, Gambije, Zimbabwea.“
http://www.forum.hr/showthread.php?t=525588&r=archive



Nakon Domovinskog rata hrvatski vojnik je redovito angažiran u mirovnim misijama diljem svijeta:
„Kronološki slijed sudjelovanja pripadnika OS RH u mirovnim operacijama UN-a od 1999. do danas:
1. UNAMSIL (Sijera Leone), rujan 1999. – prosinac 2005.
2. UNMEE (Etiopija i Eritreja), ožujak 2001. – srpanj 2008.
3. UNMOGIP (Indija i Pakistan), kolovoz 2002. –
4. MINURSO (Zapadna Sahara), prosinac 2002. –
5. UNMOVIC (Irak), prosinac 2002. – ožujak 2003.
6. UNMISET (Istočni Timor), srpanj 2003. – prosinac 2003.
7. UNMIL (Libanon), listopad 2003. –
8. MINUSTAH (Haiti), lipanj 2004. – studeni 2009.
9. UNOCI (Obala Bjelokosti), kolovoz 2004. – kolovoz 2009.
10. UNFICYP (Cipar), rujan 2004. –
11. UNOMIG (Gruzija), ožujak 2005. – lipanj 2009.
12. UNMIS (Sudan), travanj 2005. – kolovoz 2011.
13. UNIOSIL (Sijera Leone), lipanj 2007. – prosinac 2007.
14. UNMIN (Nepal), srpanj 2007. – srpanj 2008.
15. UNIFIL (Libanon), srpanj 2007. –
16. BINUB (Burundi), rujan 2007. – rujan 2009.
17. UNDOF (Golanska visoravan), svibanj 2008. – ožujak 2013.
18. MINURCAT (Čad), siječanj 2009. – ožujak 2010.
19. UNSMIS (Sirija), svibanj 2012. – kolovoz 2012.
U travnju 2013. Hrvatska sudjeluje sa 20 pripadnika Oružanih snaga u 5 mirovnih operacija UN-a:
MINURSO (Zapadna Sahara) – 6 vojnih promatrača
UNFICYP (Cipar) – 2 vojna promatrača
UNIFIL (Libanon) – 1 stožerni časnik
UNMIL (Liberija) – 2 stožerna časnika
UNMOGIP (Indija i Pakistan) – 9 vojnih promatrača.”
http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/mir-i-sigurnost/mirovne-misije/hrvatska-u-mirovnim-misijama-i-operacijama/hrvatska-u-mirovnim-misijama-i-operacijama-un-a/
Već jedanaest godina Hrvati su pored gore navedenih mirovnih misija angažirani u ISAF-u u Afganistanu.



Kao i Savezna republika Njemačka, tako je i Republika Hrvatska ukinula obavezno služenje vojnog roka. Time oružane snage Republike Hrvatske sada sačinjavaju: profesionalna vojska, policija i specijalna policija.
Hrvatska je obranu svoje zemlje učinila ovisnom o snagama NATO-a. Otpor koji je pružen jugoslavenskom agresoru 1991. godine gotovo da nije moguće ponoviti u slučaju nove agresije na Republiku Hrvatsku, u najmanju ruku ne oružanim snagama kojima danas raspolaže naša zemlja.
Hrvatska omladina koja je danas punoljetna kontakt s oružjem ima samo preko videoigrica. Nekada je ta omladina pripadala u hrabre hrvatske vojnike, koji su se borili u svim velikim ratovima u svijetu. Ne bi bilo na odmet razmisliti o ponovnom "obaveznom" služenju vojnog roka u Republici Hrvatskoj.
 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!
Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
Dražen Katić

 
NAŠ PREDIZBORNI PROGRAM ZA XI. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKA STRANKA REDA) NALAZI SE POD SLIJEDEĆIM LINKOM:
http://drazenkatic.blogspot.de/2016/08/hrvatska-stranka-reda-hsr-xi-izborna.html



TV ZAPISI:


Objavio/la u Nema komentara:

BORBA ZA HRVATSKU EKONOMIJU!




Kao student dragovoljac sudjelovao sam u Domovinskom ratu od 1991. - 1993. godine.
Godinama nakon izborene slobode građani Republike Hrvatske su se našli u teškoj ekonomskoj situaciji. Velika nezaposlenost posebice mladih, visoke rate kredita, niske mirovine mnoge građane Republike Hrvatske dovele su u poziciju svakodnevnog preživljavanja.

Proveo sam gotovo 15 godina živeći i radeći u njemačkom gradu Štutgartu. Često sam dolazio i dolazim kući u Dugu Resu u posjetu. U razgovoru sa mojom sestrom često smo tematizirali poteskoće i probleme s kojima se sreće malo i srednje poduzetništvo u Republici Hrvatskoj. Pošto je moja sestra već 20 godina obrtnik, te proživljava svake godine ponovo iste „poteškoće i probleme obrtnika“, odlučio sam da na neki način dam moj udio u ekonomskom oporavku naše zemlje.

Prije više od godinu dana rodila se ideja o pisanju knjige "Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost". Radio sam u mnogobrojnim tvrtkama i proživljavao probleme koji pogađaju poduzetnike u Njemačkoj. Medjutim u tim tvrtkama su se problemi riješavali i nastavljalo se dalje. U knjizi „Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost" na jednostavan sam način kroz prijedloge manjih ili većih projekata opisao postupni i siguran izlaz Republike Hrvatske iz ekonomske krize. Nakon objavljivanja (izdanja) knjige, poklonio sam je „na upit“ većem broju hrvatskih političara koji su na vlasti ili u opoziciji. Rezultat je u potpunosti izostao. Moj zadnji pokušaj je bio da se obratim Državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Pismena konverzacija putem e-maila između "Državnog ureda" i mene tekla je kao što slijedi:

"Poštovane dame i gospodo, moj prijatelj Josip Mayer koji poput mene živi u blizini njemačkog grada Stuttgarta skrenuo mi je pozornost na postojanje Državnog ureda za Hrvate izvan RH. On Vam se sa uspjehom obratio i dobio odgovor na njegovo pismo. Sa istom namjerom pišem Vam i ja ovaj E-mail. Prije godinu dana objavio sam knjigu na hrvatskom jeziku pod naslovom “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”. Knjiga je objavljena u njemačkoj kući “epubli gmbh”.

Par riječi o knjizi:
Bez obzira da li ste profesor ekonomije, političar, poduzetnik ili potrošač ova jednostavno napisana knjiga dati će Vam uvid u ekonomsku problematiku današnjice i moguća riješenja ekonomske krize u Republici Hrvatskoj. Knjiga je isprepletena mnogobrojnim primjerima iz poslovnog i privatnog života autora. Knjiga nas na jednostavan i zanimljiv način informira o mnogobrojnim životnim područjima koja su bitna za svakog od nas.
Pored potrošača, te malog i srednjeg obrta knjiga obrađuje globalnu problematiku ekonomske krize sa fokusom na ekonomsku krizu u RH . Nudi određena riješenja i ideje. Bavi se nezaposlenošću mladih, volonterskim radom, modernom industrijom, naprednom edukacijom, etikom u poslovanju, ekonomijom budućnosti i mnogim drugim interesantnim temama.
Knjiga obrađuje pitanje resursa kao i njihovo korištenje u budućnosti. Bavi se pojmom održivog razvoja sa jakom tendencijom na ekološku komponentu. Razmatra modernu poljoprivredu, turizam i industriju.
Knjiga govori i o temama koje možemo već sutra u praksi primjeniti za razvoj ekonomije RH.

O ovom izdanju knjige pisao je Hrvatski Glas Berlin, CroExpress, Fenix i neke hrvatske novine i portali. Besplatni primjerak knjige u pdf formatu poklonio sam Hrvatskoj Vladi, gradonačelnicima nekih hrvatskih gradova, nekim članovima Sabora itd. Odgovor, “feedback” je bio nezadovoljavajući. Prije nekoliko dana pročitao sam u novinama da u jednom hrvatskom gradu kreće projekt gradske poljoprivrede, odnosno kontejnerskog uzgoja ribe i povrća. U mojoj knjizi sam detaljno razradio i opisao temu “Kontejnerskog uzgoja hrane” u gradovima. Ako je ideja došla čitajuci moju knjigu tada je uloženi trud u pisanje knjige isplaćen.
Kao ekonomist ovu sam knjigu prije svega napisao sa ciljem ubrzanog ekonomskog razvoja Republike Hrvatske.

Nadam se da je napisani tekst probudiom Vašu radoznalost. Očekujem da ste Vi “Državni Ured” zadnja instanca koja će korisno primjeniti i dalje na ispravne adrese proslijediti napisano štivo. Za napisanu knjigu ne očekujem osobnu financijsku dobit u obliku provizije, udjela u projektu i sl. Besplatan primjerak knjige u pdf formatu proslijeđujem nakon dobivenog odgovora.
Ugodan dan i lijepi pozdrav iz Stuttgarta!

mr.sc. Dražen Katić dipl.ing


Dobio sam slijedeći odgovor:

Državni ured za Hrvate izvan domovine/glasnogovornica Žana Ćorić
- Poštovani g. Katić,

zahvaljujem od srca na iskazanom povjerenju. Ujedno čestitam na ljubavi, želji i trudu koji ste uložili u pisanje knjige simboličkog naslova „Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost” koja uvelike govori i o Vašim stremljenjima i ciljevima, a to je sveukupni boljitak naše domovine. Bit ćemo Vam zahvalni za primjerak koje ćete nam poslati u PDF formatu.

Svi Vaši napori, kao i napori svih naših sunarodnjaka koji žive izvan granica Lijepe naše, uistinu su i nadahnuće i za sve nas koji radimo u Državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

U tom duhu, najtoplije Vas pozdravljam,
glasnogovornica Žana Ćorić


Na e-mail gospođe Ćorić odgovorio sam slijedećim tekstom:

-Poštovana gospođo Ćorić,
hvala na brzom odgovoru.

Svrha pisanja knjige je bila brzo pokretanje ekonomije Republike Hrvatske sa nulte točke. Kao što sam već napomenuo u prethodnom E-mailu poklonio sam veći broj knjiga Vladi RH, određenim Saborskim zastupnicima i gradonačelnicima nekih hrvatskih gradova, kao i nekim hrvatskim umjetnicima i znanstvenicima.
Ova knjiga govori o praktičnoj tržišnoj ekonomiji i obiluje hrpom primjera i poslovnih ideja.
Institucija Vlade RH, kao i drugi političari koji su knjigu dobili imaju moć i ovlast da proslijeđene informacije pretvore u djelo i pokrenu pogodne projekte za ubrzani ekonomski razvoj Republike Hrvatske ili da jednostavno dobivenu knjigu u PDF formatu izbrišu sa svog kompijutera.

Do sada osim gospodina Nenada Bacha koji nije političar, nego umjetnik nisam dobio nikakav komentar “Feedback” na napisano štivo. Znači da je napisano štivo za Hrvatsku vladu odnosno političare koji su na vlasti, a koji su knjigu dobili, neinteresantno ili knjigu uopće nisu ni pogledali.
Kao zadnju instancu u mome nastojanju da svi zajedno učinimo pozitivni pomak u ekonomskom razvoju RH obratio sam se Vašem Uredu. Iza pisanja knjige ne stoji moja financijska dobit pošto su sve knjige na upit do sada “poklonjene”.
Takokođer i Vama poklanjam primjerak knjige u Pdf formatu kao privitak.
Ja Vas molim da mi u dogledno vrijeme odgovorite kojim institucijama je knjiga dalje proslijeđena i što je učinjeno u pojedinim županijama ili gradovima s obzirom na predložene projekte iz knjige.
Zahvaljujem Vam na dosadašnjoj konverzaciji i lijepo Vas pozdravljam iz Stuttgarta!

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.


Do danas nisam dobio odgovor na moj zadnji e-mail. Pismena konverzacija je vođena u srpnju 2014. godine!

 
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!
Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
Dražen Katić

 
NAŠ PREDIZBORNI PROGRAM ZA XI. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKA STRANKA REDA) NALAZI SE POD SLIJEDEĆIM LINKOM:
http://drazenkatic.blogspot.de/2016/08/hrvatska-stranka-reda-hsr-xi-izborna.html



TV ZAPISI:




Objavio/la u Nema komentara:

ZBRINJAVANJE I RECIKLIRANJE OTPADA KAO POSAO BUDĆNOSTI!




Otpad je sirovina koja se može daljnjom preradom (reciklažom) ponovo koristiti ili se mora zbrinuti. Na primjer stari papir kao otpad možemo 7 puta reciklirati i koristiti ga ponovo. Radioaktivni otpad se mora zbrinut i nije za daljnje korištenje.

Pođimo samo jedan dan u kupovinu dnevnih potrepština. Kada kupimo proizvode i donesemo ih kući, tek tada uistinu vidimo što smo sve kupili. Jedan dio plaćenih proizvoda možemo konzumirati, a obilatu ambalažu koju smo također platili moramo odložiti u kantu za smeće. Ono što zabrinjava je činjenica da tu kantu za smeće moramo jako često prazniti od obilate ambalaže. Čak ako kupite i jabuke one su po 6 komada zapakirane na kartonsku podlogu i zamotane u najlon.
Ponekad se pitam da li koncerni i tvrtke zarađuju na prodaji proizvoda ili na prodaji ambalaže?

Naše moderno društvo je postalo društvo pretjerane proizvodnje otpada. Sve bi to bilo u redu da ima dovoljno sirovina kao što je to bilo prije prve industrijske revolucije.

Ako bi naša civilizacija u budućnosti trošila sirovine kao zadnjih 50 godina, trebalo bi nam četiri zemaljske kugle da bi zadovoljili potrebe proizvodnje.

Da bi smo usporili devastiranje našeg planeta potrebno je da krenemo sa recikliranjem svega što se reciklirati može. Reciklaža kao dio moderne industrijske proizvodnje donosi dodatna radna mjesta, profit za vlasnike tvrtki i porez državi. Ono što možemo reciklirati (pročistiti), a kasnije ponovo koristiti su: papir, metali, plastika, staklo, guma i voda. Danas se prikupljaju stara računala i mobiteli zbog izvlačenja zlata i srebra iz starih uređaja. Bijela tehnika se također sve više i više prikuplja, rastavlja i reciklira.

Prije nekoliko godina trojica mojih poznanika i ja bili smo pozvani na trodnevni seminar koji je organizirao koncern Daimler iz Štutgarta. Mi smo bili pozvani kao članovi UVNT GRUPE. Grupa se bavi prometom, okolinom i novim tehnologijama, te je svojim programom djelovanja odgovarala zakazanom seminaru. Seminar se održao u jednom prekrasnom srednje vjekovnom dvorcu u malom njemačkom gradiću Haigerlochu.
Daimler je naravno preuzeo na sebe sve troškove, po sistemu "all inclusive", a mi smo našim zalaganjem i inovativnim idejama odradili pošteno naš dio posla.

Na seminaru je sudjelovalo oko 30 sudionika iz cijele Njemačke i nekoliko glavnih menadžera za razvoj i inovaciju iz koncerna koji su i vodili cijeli tok seminara.

Tema je bila "Prijevoz i transport budućnosti"!
Seminar je bio izuzetno interesantan. Na njemu su bile prezentirane ideje o mobilnosti i industrijskoj proizvodnji u budućnosti.
Mi sudionici prezentirajući ideje ostvarili smo pravo na zajedničko vlasništvo s koncernom Daimler nad proizvodom ili idejom, ako se u budućnosti i realizira.

Ja sam zastupao tezu "Recyclinga" i "Remanufactoringa".

Prvi pojam "recikliranja" već sam objasnio, a "remanufactoring" bi npr. značio da nakon 3-4 godine uporabe automobila mercedes vraćamo natrag u tvornicu, generalno ga uređujemo, mijenjamo dotrajale dijelove, te ga ponovo prodajemo kao "second hand" proizvod.


Moj model budućnosti je glasio: "7 puta papir - 3 puta automobil"!
Primjenjujući "remanufactoring" uštedjele bi se velike količine sirovina i energije. Automobil bi se 3 puta ponovo prodao kao "second hand" proizvod, radnici bi zadržali svoja radna mjesta, a građani manjih primanja bi mogli kupiti jeftiniji automobil u prvoj, drugoj ili trećoj "second hand" prodaji.

"Remanufactoring" možemo koristiti i kod drugih proizvoda, kao npr. kod hladnjaka, televizora, računala ili pećnica.

U Njemačkoj već postoje prodavaonice rabljenih proizvoda, posebno bijele tehnike. Ti se proizvodi nakon kvara generalno popravljaju i uređuju, te se prodaju pod "second hand" proizvodima.

Moje mišljenje je da je krajnje vrijeme da se stane sa devastiranjem našeg planeta i uništavanjem sirovina. Nema dokaza da ćemo moći skoro naseliti neki drugi planet i nastaviti život na njemu. Iz tih razloga moramo jako pažljivo koristiti sirovine, pogotovo one koje se sporo obnavljaju poput nafte, plina i ugljena.
Pored toga je neophodno da prilikom eksploatacije sirovina vodimo brigu o "međugeneracijskoj solidarnosti" koja je glavni postulat održivog razvoja.
Drugim riječima eksploatirajmo sirovine na način da se mogu same obnoviti (šume), te sporo obnovljive sirovine (nafta, plin) koristimo samo u nužnoj mjeri, tako da nadolazeće generacije također budu imale mogućnost korištenja tih sirovina.
Koliko je nafta za našu civilizaciju bitna govori činjenica da ju koristimo u medicini za lijekove, te za gradnju svemirskih brodova (specijalno čvrste plastične mase iz ugljikovih vlakana).
Koristiti naftu za pokretanje vozila i za grijanje je najveći apsurd naše civilizacije.

Kakva je situacija sa recikliranjem otpada u Republici Hrvatskoj?

U Europskoj Uniji se reciklira 40% otpada, a u Republici Hrvatskoj manje od 10%.
U najrazvijenijim europskim zemljama Njemačkoj, Nizozemskoj i Švedskoj 1% otpada se odlaže na odlagalište, a 99% se reciklira, spaljuje i kompostira.
Švicarska odlaže na odlagalište manje od 0,5%, a Republika Hrvatska više od 90% otpada.
To su neke relacije iz kojih je u potpunosti jasno da naša zemlja ima jako puno toga za učiniti da bi se u gospodarenju i preradi otpadom približili u najmanju ruku prosjeku Europske Unije.

Republika Hrvatska mora od 01.01.2015 građanima osigurati odvojeno sakupljanje papira, metala, plastike, stakla, električkog i elektroničkog otpada, otpadnih guma, baterija.

Najzastupljeniji način recikliranja u Republici Hrvatskoj je recikliranje papira i kartona. Svaki kilogram recikliranog papira štedi 4 kg ugljičnog dioksida, a svaka tona spašava 20 stabala od sječe.

Skupljanje plastičnih PET boca i limenki je također rasprostranjeno u našoj zemlji. Postupkom recikliranja dobivamo sirovinu za novu proizvodnju.

Prikupljanje i odvajanje stakla će biti od 2015. obavezno u Hrvatskoj. Staklo se može neograničeni broj puta reciklirati. Svaka tona recikliranog stakla štedi 315 kg ugljičnog dioksida.

Kao i staklo, od 2015. će biti obavezno prikupljanje starih automobilskih guma. Recikliranjem starih guma dobija se sirovina za proizvodnju: novih guma, zaštitnih podnih obloga, obloga za izolaciju krovova itd.
Zbrinjavanje i recikliranje otpada je u razvojnoj fazi u Republici Hrvatskoj. Svi mi trebamo pridonijeti da se taj proces ubrza, te da što manje otpada u budućnosti završi na deponijama.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!
Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
Dražen Katić
 
 
NAŠ PREDIZBORNI PROGRAM ZA XI. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKA STRANKA REDA) NALAZI SE POD SLIJEDEĆIM LINKOM:
http://drazenkatic.blogspot.de/2016/08/hrvatska-stranka-reda-hsr-xi-izborna.html



TV ZAPISI:



Objavio/la u Nema komentara:

Slavko Kulić: Hrvatska je bankrotirala, pa bankama kao žrtvu prinosi svoje građane + KOMENTAR!

Gornja slika i citirani tekst preuzeti su sa online portala "dalicom.eu", 29.07.2016

http://dalicom.eu/slavko-kulic-hrvatska-je-bankrotirala-pa-bankama-kao-zrtvu-prinosi-svoje-gradane/

"Kad se sve rasproda i narod i radnici bit će isključeni iz politike i nikoga neće biti briga za njihov život. Ulazimo u proces u kojem ono što će preostati neće biti dovoljno ni za minimum egzistencije, a kamo li za plaćanje obaveza prema vlasti koja će plaćati inozemne dugove i koja će biti sve represivnija što bude slabija. Takva će biti prema onima koje je razvlastila i razoružala, dakle prema ljudima koji više ne mogu pružiti otpor. Sve to će, na koncu, dovesti do nestanka Hrvata s ovih prostora i to u roku od 70 godina. Posljednji koji će nestati bit će vojni i politički podanici, istaknuo je između ostalog u intervjuu početkom ove godine dr. Slavko Kulić, ugledni znanstvenik koji slične upozorenja ponavlja već petnaestak godina, a čije crne prognoze su se, po svemu sudeći, na veliko zaprepaštenje onih koji to shvaćaju već počele ostvarivati.


‘Ovo je ništa u usporedbi s onim što nas čeka’

– Masovne protuzakonite ovrhe, zbog kojih na tisuće ljudi ostaju bez igdje ičega, potvrđuju da smo ušli u područje neobazrivosti o kojem sam govorio, a gdje vlada beznađe i agonija i gdje će ljudi ostati bez svega što su imali. Trenutno u Hrvatskoj imamo 2,5 milijuna ovrha. Sada, međutim, strane agencije utjeruju dugove na način da pljačkaju sve redom, a država im to dopušta. No, ovo je ništa u usporedbi s onim što nas čeka. Morate znati da je Hrvatska već sada u bankrotu, jer je visina anuiteta koji ove godine pristiže na naplatu čak 15 milijardi eura (prema informacijama stranih banaka), dok Hrvatska u pričuvi ima svega 10,5 milijardi eura. Zbog tako katastrofalne situacije država žrtvuje svoje građane, što se najbolje vidi na primjeru ovrha. Na djelu je, dakle, nemilosrdna i bešćutna pljačka koju možemo nazvati i neoliberalnom eutanazijom, jer iza nje ništa ne ostaje – potvrdio je dr. Kulić već u uvodu točnost informacija iz našeg istraživanja, a prema kojima udružena zločinačka organizacija (koju čini i država) nezakonitim ovrhama već mjesecima pljačka vlastite građane.


Strane banke uz pomoć domaćih poslušnika žive od dužničkog roblja

Dodao je, osim toga, da je sada i više nego bjelodano da strane banke uz pomoć domaćih poslušnika i parazita koji udaraju pečate (javni bilježnici) žive od dužničkog roblja, odnosno od hrvatskih građana koji su bili prisiljeni dići kredite, a koji te kamatama i razlikama u tečaju prenapuhane kredite više ne mogu otplaćivati i koji će zbog toga, prema njegovim riječima, ostati bez svega što su imali.

Iste banke u drugim zemljama se drugačije ponašaju

– Morali bi imati guvernera Hrvatske narodne banke da tu pljačku spriječi. No mi nemamo guvernera. Jer da imamo, isti bi tren oduzeo licencu bankama koje na tako bešćutan način pljačkaju hrvatske građane. Iste te banke takve stvari u drugim zemljama ne rade. Zato i tvrdim da su kriza u Grčkoj i Argentini ništa u usporedbi s katastrofom koja će zadesiti Hrvatsku. No, na to hrvatsku javnost upozoravam već punih petnaest godina, pa me nitko ne sluša ili ne shvaća ozbiljno – pesimistično za Dnevno.hr zaključuje dr. Slavko Kulić, u svijetu jedan od najcjenjenijih hrvatskih ekonomista kojega u Hrvatskoj, nažalost, već dvadeset godina malo tko shvaća ozbiljno."

KOMENTAR:

Ovaj komentar pisem u ime HRVATSKE STRANKE REDA, kao njen kandidat za XI. izbornu jedinicu (HRVATSKO ISELEJNISTVO)!

Dr. Kulic ima pravo. Tocni su podaci koje iznosi u svom clanku. Medjutim ne treba se toliko brinuti sto ga ne slusaju politicke elite u Domovini, vazno je da narod cita njegove clanke, jer narod ima moc postaviti politicara ali ga i skinuti sa pozicije na koju ga je postavio. Konkretno mislim na skorasnje izbore 11.09.2016.

Republika Hrvatska se nalazi u duznickom ropstvu. Nas vanjski dug iznosi ca. 40 milijardi eura. Dnevne kamate na taj dug su vrtoglave. Kod naseg niskog BDP-a mi cak ni te kamate ne mozemo vracati pa nas ceka KAMATA na KAMATU.

Tko je kriv za tu situaciju?

Svaki ministar financija koji je bio u Vladi RH od 1990. do danas. Svi su ti ministri zaduzivali zemlju i dizali kredite kao da kupuju zvakace.

Tko je jos kriv?

Obadva guvernera HNB, bivsi i sadasnji. Oni se ponasaju kao da im je ECB sef, a ne Hrvatska drzava. Pored toga direktni su krivci za prodaju hrvatskih zlatnih rezervi kojih danas vise nemamo.

Krivi su i svi premijeri vlada od 1990. do danas jer su znali sto se dogadja, a nisu poduzeli propisane sankcije.

Sto sada uciniti?

Porastom BDP-a morat cemo pocet konacno vracat kamate na vanjski dug koji svakodnevno placamo. Nismo mi amerika i Njemacka kojima ce jednog dana vanjski dug biti otpisan ili ce propascu financijskog sistema provuci se ne vrativsi novac natrag.

Mi smo mala zemlja koju bi netko mogao zbog 40 milijardi vanjskog duga potpuno kolonizirati. Neka nam otmu izvore pitke vode, jadransko more i slavonsku ravnicu sto ce nam ostati!?

Znaci u narednom periodu ekonomski gledano biti ce tesko. Moramo vracati kamate na vanjski dug, moramo poceti kupovati natrag prodane hrvatske tvrtke, banke i osiguranja, moramo poceti kupovati certificirane poluge zlata koje su nam rasprodali.

To je preces koji ce nas kostati milijarde eura, ako ne i nekoliko bilijardi. Medjutim ako nastavimo dalje kao do sada ceka nas totalno porobljavanje.

Zelimo li totalno porobljavanje postovane Hrvatice i Hrvati?


NAŠ PREDIZBORNI PROGRAM ZA XI. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKA STRANKA REDA) NALAZI SE POD SLIJEDEĆIM LINKOM:
http://drazenkatic.blogspot.de/2016/08/hrvatska-stranka-reda-hsr-xi-izborna.html



TV ZAPISI:

Objavio/la u 2 komentara:

Njavro registrirao vilu i bazen kao spremište za alat. Đuro Njavro: Pa što?

Gornja slika i citirani tekst preuzeti su sa online portala "jutarnji.hr", 06.07.2010

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/njavro-registrirao-vilu-i-bazen-kao-spremiste-za-alat.-duro-njavro-pa-sto/2112588/

"Njavro priznaje da je vikendicu i bazen prijavio kao gospodarski objekt jer ‘ništa drugo na toj zemlji nije mogao graditi’.

RIJEKA - Đuro Njavro, bivši savjetnik predsjednika Hrvatske za gospodarstvo, u dva mandata saborski zastupnik HDZ-a, danas dekan ali i suosnivač privatne Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, na Rabu u mjestu Barbat sagradio je impresivnu prostranu vikendicu od 256 četvornih metara s bazenom, površine 184 četvorna metra.

Bijes Rabljana

Ništa u tome ne bi bilo sporno da lijepa vikendica građena u hacijenda stilu nije niknula na poljoprivrednom zemljištu koje je i do danas ostalo izvan zone prava građenja. Drugo, vlasnik zemljišta i kuće zapravo je tvrtka Mate d.o.o., koja pak glasi na njegovu ženu Vesnu, a građevinska dozvola je izdana za - gospodarski objekt.

Njavro je, k tome, tražio dozvolu za objekt veličine 80 kvadrata, a na kraju je sagradio 256 kvadrata iako sada tvrdi da je površina objekta 100 kvadrata. Ono što je doista nevjerojatno jest činjenica da je hacijendu, koja sada vrijedi oko 500.000 eura, podigao na zemljištu preko kojeg treba proći trasa državne ceste, što znači da dozvolu za gradnju nikako nije smio dobiti.

Ljutiti mještani čude se kako netko nekažnjeno može koristiti rupe u zakonu dok na običnim građanima država trenira strogoću. Lokalni cinici komentiraju da je Njavro napravio “krasnu štalu, samo još nije nabavio magarce i koze.”
Gradonačelnik Raba Zdenko Antešić dodaje da je za ishodovanje dozvola nadležan ured za urbanizam i graditeljstvo koji je pod kapom Županije.

Velika odstupanja

- Uvidom u građevinsku dozvolu vidljivo je da se radi o značajnom odstupanju od odobrenog za gradnju. Gospodin Njavro tražio je dozvolu za gospodarski objekt površine 80,63 četvorna metra, a kuća u konačnoj izvedbi nema nikakve poveznice s gospodarskom zgradom, većih je dimenzija i cijela je gradnja zakonski upitna - kaže rapski gradonačelnik koji je ostao zatečen još jednim detaljem.

- Preko lokaliteta na kojem je ta vikendica sagrađena prolazi koridor državne ceste. Zaista mi nije jasno kako je bilo tko za taj teren uspio ishodovati građevinsku dozvolu.
Đuro Njavro rekao nam je da je investitor i vlasnik vikendice nakladnička kuća Mate d.o.o. koja je u vlasništvu njegove supruge Vesne.
- Točno, podigli smo je na poljoprivrednom zemljištu kao gospodarski objekt jer ništa drugo nismo mogli graditi. Točno je da smo uz kuću površine 5 puta 20 metara sagradili i bazen - kaže dr. Njavro i kaže da u kući ugošćavaju poslovne partnere nakladničke kuće.

Namjena nije gospodarska

- Ako je koristimo privatno, onda sve to provedemo i platimo tvrtki Mate - tumači Njavro i tvrdi da je sve pokriveno dozvolama, no priznaje da kuća nema funkciju gospodarskog objekta nego je predviđena za ugodan boravak obitelji i poslovnih partnera.


USPON DO VRHA

rođen: Metković, 15. siječnja 1957.
obrazovanje: ekonomist i pedagog
1981. diplomirao je na Fakultetu za vanjsku trgovinu u Zagrebu
1985. magistrirao je ekonomske znanosti
1988. doktorirao na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
od 1990. uklučuje se u politički život
od svibnja 1993. do studenoga 1995. godine obnašao je dužnost savjetnika predsjednika Republike za gospodarstvo
1995. izabran je u Zastupnički dom Sabora te je bio i predsjednik saborskog Odbora za financije i državni proračun
1999. drugi put je izabran u Zastupnički dom Sabora i postaje potpredsjednik saborskog Odbora za financije i državni proračun
od listopada 1999. godine bio je ravnatelj na Ekonomskom institutu u Zagrebu
danas je dekan i predavač na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta (ZŠEM) koja je osnovana 2002. godine, a čiji je suosnivač."

KOMENTAR:

Ovaj komentar pisem u ime HRVATSKE STRANKE REDA -HSR, ciji sam kandidat na izborima u XI. izbornoj jedinici.

Megalomanstvo hrvatskih politicara te pohlepa za matrjalnim dobrima od 1990. godine do danas nema granice. Sto je narod siromasniji to su politicari pohlepniji, cast rijetkim izuzetcima. Prema izvjescu Hrvatskog Svjetskog Kongresa Hrvatsko iseljenistvo je poslalo Domovini ca. 100 milijardi eura u periodu od 1991 do 2011. Gdje je taj novac?

Ja bi volio viditi i jedan jedini zid koji je tim novcem okrecen, medjutim ni zida nema.

Neki politicari su postali najbogatiji ljudi Europe. Pocevsi od bivseg premijera Sanadera, bivseg sefa Hrvatske gospodarske komore Vidosevica, porodice Tudzman, gospodin Bandic takodjer ne zaostaje za njima, tu su gospodja Rimac, gospodin Njavro, gospodja Mercel, gospodin Linic, gospodja Pusic, gospodin Jakovcic itd, itd. Nema mjesta u mome blogu da ispisem sva imena.

Zna se vrlo dobro koliko koji politicar ima mjesecna primanja i mjesecne troskove. Da li je tesko izracunati koliko mu mjesecno ostaje u dzepu. Da li je tesko sudcu, ako je doslo do podnosenja kaznene prijave ustanoviti da li je drzavna, odnosno narodna imovina otudjena ili ne. Medjutim politicari u Lijepo nasoj imaju i svoje sudce koji sude pristrano. I zato gospoda politicari odsjede neko krace vrijeme u hotelu "Rementnac" kojeg mi smatramo zatvorom i odu kuci.

U Njemackoj politicar leti sa funkcije zbog 1000 eura. Sjetimo se predzadnjeg predsjednika Wulffa koji  je zbog 700 eura sponzoriranog godisnjeg odmora morao dati ostavku. Belgijske ministrice koja je zbog 0,2 promila alkohola u krvi sama podnijela ostavku. Bivseg ministra njemacke obrane u Schrederovoj vladi koji je zbog jednog privatnog leta iz Njemacke za Grcku vojnim avionom  morao dati ostavku!

Ne zelim biti pregrub, ali politicari su zaista otudjili novac Iseljenistva koji smo mi poslali u Domovinu, a bio je namjenjen za obnovu Domovine i za Hrvatski narod. Mozda danas oni koji su taj novac otudjili misle da se sve to zaboravilo, da se prasina slegla i da su na sigurnom.

Medjutim nije to bas tako. Oni koji misle da je "pojeo vuk magare" i da ce otudjeni novac u miru trositi grdno su se  prevarili. Prije ili kasnije ukinuti ce se zakoni koji su stetni za Hrvatski narod, prije ili kasnije zakoni i sudstvo nece moci vise stititi pocinitelje kaznenih dijela, prije ili kasnije ce se zatvoriti hotel "Remetinec", preurediti i otvoriti jedan Hostel, a novi zatvor ce imati uvjete koje svaki pravi zatvor treba da ima: struju, vodu i zatvorsku knjiznicu- na raspolaganju.

Svemu jednom dodje kraj pa ce i besramnom materijalnom otudjenju i ponizavanju hrvatskoh naroda, hrvatskog iseljenistva doci kraj. Mnogi ce pomisliti da je ovaj moj komentar prijetnja, to nije prijetnja -  to je namjera moji dragi prijatelji.
 Ja sam nezavisan kandidat na listi HRVATSKE STRANKE REDA za XI. izbornu jedinicu. Nezavisni kandidat cu i ostati. Mene clanstvo niti u jednoj politickoj stranci vise ne zanima. Vidio sam i previse toga sto se u politici "iznutra" i izvana dogadja.
Mogu Vam otvoreno reci, da u zadnjem razgovoru koje smo vodili u Zagrebu 11.08.2016 pod Dolcem  u jednoj pecenjari-restoranu predstavnici HRVATSKE STRANKE REDA i ja, da su nasa razmisljanja gotov 100% identicna. Tako da politicari koji su od naroda uzeli ono sto im ne pripada najbolje da to polako pocinju sami vracati natrag. Inace kako i u bankarstvu tako i kod nas "posudjeni novac" ce se vratiti sa kamatama.

Eto sad imate jasan moj stav o fenomenu otudjenja narodne i drzavne imovine od 1990. godine do danas u Domovini, razmislite o vasim favoritima u XI. izbornoj jedinici i dajte glas onome kojem vjerujete!


NAŠ PREDIZBORNI PROGRAM ZA XI. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKA STRANKA REDA) NALAZI SE POD SLIJEDEĆIM LINKOM:
http://drazenkatic.blogspot.de/2016/08/hrvatska-stranka-reda-hsr-xi-izborna.html



TV ZAPISI:
 

Objavio/la u Nema komentara:
Pretplati se na: Postovi (Atom)