Gornja slika i citirani tekst preuzeti su sa online portala "HAZUD.HR", 25.07.2014
http://www.hazud.hr/legenda-tisucljetno-prokletstvo-hrvatske/
"Legenda koja se prenosi već stotinama godinama kaže da se
smrću kralja Dmitra Zvonimira, koji je vladao od 1075. do 1089. godine
nad Hrvatskom nadvilo prokletstvo. Sve od tada pa do danas Hrvatskom
vladaju oni koji ne vole njezinu grudu, rijeke, mora, hrvatski narod.
Narodnom predajom prenosi se legenda od smrti Dmitra
Zvonimira – 1089. godine pa se po tome može zaključiti da će se
tisućljetno prokletstvo Hrvatske i hrvatskog naroda okončati 2089
godine, tj. za 75 godina.
Legenda govori da je Dmitar Zvonimir preminuo nasilnom smrću
(Ljetopis popa Dukljanina). Prema legendi Zvonimir je ubijen 20. travnja
1089. godine u Kosovu (danas Biskupiji) kod Knina. U to vrijeme
bizantski car Aleksije I. Komnen bi potučen kod Pečenega na donjem
Dunavu, a Turci Seldžuci osvojiše Jeruzalem. Aleksije I. Komnen zatraži
od pape Urbana II. pomoć za oslobađanje Jeruzalema od Turaka. U isto
vrijeme zatraži pomoć i od Dmitra Zvonimira. Kralj Zvonimir sazvao je
sabor u Kosovo kod „pet crkava“. No pri pomenu na rat u tuđini,
nezadovoljni su ga ubili.
Vijesti o nasilnoj smrti nalaze se u Historija salonitana maior iz 16. stoljeća, te Chronicom breve regni Croaciae Ivana Tomašića.
Naši povjesničari i danas još uvijek spore oko povijesne činjenice da
li je kralj Dmitar Zvonimir preminuo prirodnom smrći ili je ubijen.
Arheološkim iskopavanjima na Kosovu polju tezu je pokušao potkrijepiti
Stjepan Gunjača. Od tada među povjesničarima prevladava stajalište o
prirodnoj smrti kralja Zvonimira.
Međutim, legenda se i nadalje prenosi s pokoljenja na pokoljenja, usmenom i pismenom predajom. Prema toj legendi Zvonimir je opisan kao kralj koji je dobre pomagao, a zle progonio. I
za dobrog kralja Zvonimira bijaše sva zemlja vesela jer bijaše puna
svakoga dobra, a gradovi bijahu puni srebra i zlata. I veliko bogatstvo
bijaše za kralja Zvonimira, kako u Primorju, tako i u Zagorju. Ali u to
se vrijeme dogodi da car bizantski, s voljom Svetoga Oca pošalje pisma i
poslanike moleći pomoć kralja Zvonimira kao draga brata i među
kraljevima kršćanskim kralja poštovanoga. U prvom ga pismu prosiše neka
sabere svu gospodu zemlje svoje i sve ljude od vrijednosti. Kada dobri i
sveti kralj Zvonimir primi pisma od pape i cara, zapovjedi po cijelom
kraljevstvu svome neka se vitezovi i baruni sakupe kod pet crkava na
Kosovu polju. I kada dođe rečeni dan, Zvonimir im pročita molbu neka
odluče da li će, zajedno s drugom gospodom kršćanskom, iz drugih zemalja
u koje su poslana takva pisma, a s pomoću Božjom, poći osloboditi
mjesta na kojima je sin Božji za ljubav našu i otkupljenje svijeta na
križu muku trpio i krv prolio, gdje je predao duh Ocu i gdje je u grob
bilo položeno preslavno tijelo njegovo. Ali čuvši to, “Bogom prokleti i
nevjerni Hrvati” počeše vikati na svetoga kralja da on hoće njih odvesti
iz domova njihovih, od žena i djece njihove te s carem otimati mjesta
gdje je Krist propet i gdje je grob njegov. I nevjerni Hrvati krenu na
dobroga kralja s bukom i oružjem, počeše sjeći tijelo svoga kralja i krv
njegovu prolijevati. I kralj, ležeći u krvi, izranjen, u velikim
bolovima, prokleo je hrvatski narod rekavši: “Da Bog da više nikad ne imali kralja svoje krvi!!!”
Dmitar Zvonimir hrvatski kralj, vladao je od 1075. do 1089. godine.
Upamćen kao jedan od najuspješnijih vladara ranosrednjovjekovne Hrvatske
Zvonimir je, kao i svoj prethodnik, nastavio politiku ekspanzije
Hrvatske na svim poljima. Njegova smrt 1089. bila je prekretnica
u hrvatskoj povijesti, jer je sukscesijska kriza koju je izazvala bila
popraćena krvavim ratom, koji je rezultirao gubitkom hrvatske
samostalnosti.
Zvonimir je bio oženjen Jelenom Lijepom, sestrom ugarskog kralja
Ladislava. Imao je sina Radovana i kćer Klaudiju udatu za plemenitaša iz
plemena Lapčana. Hrvati su poslije Zvonimirove smrti na prijestolje
doveli Stjepana II, sinovca kralja Krešimira IV. Hrvatski narod stoljećima je pamtio razdoblje mira i blagostanja koji su vladali u doba kralja Zvonimira. To se spominjalo na Cetingradskom saboru, ali i stoljećima poslije. Unatoč tome njegova
smrt, kao i njegov brak sa Jelenom pokazali su se pogubnima za Hrvatsku
jer su prouzročile sukcesijski rat, koji je završio gubitkom hrvatske
samostalnosti i dolaskom mađarskih Arpadovića na hrvatsko prijestolje.
Prateći hrvatsku povijest, naročito posljednjih nekoliko godina svjedoci smo zanimljive, ali žalosne povijesti hrvatskog naroda.
Hrvati se neprekidno pitaju, kakvo je to prokletstvo nad njima, i kad će konačno prestati zla kob koja ih prati stoljećima? Je li
to doista posljedica tisućljetnog prokletstva dobrog kralja Dmitra
Zvonimira kojem Hrvati nisu znali odati poštovanje već su mu nemilosrdno
i bez žaljenja oduzeli život, vidjeti će se po isteku tisućljetnog
roka. Mnogi su nesigurni po pitanju godine, kada bi se tisućljetno
prokletstvo nad Hrvatskom konačno moglo prekinuti, međutim, ako je prema
legendi i predaji prokletstvo kralja Zvonimira izrečeno 1089 godine, u trenutku smrti, tada nedvojbeno tisuću godina izlazi 2089 godine.
Hoće li se tada konačno Hrvatima svanuti, i maknuti se
omaglica koja ih je obavila – vidjeti ćemo, ako ne mi, vidjeti će oni
koji iza nas ostanu. Ako prežive!"
Mislim kako je to ipak samo - legenda.
OdgovoriIzbriši