BRIGA ZA NEMOĆNE I STARIJE

Stanovništvo gotovo cijele Europe ubrzano stari. Imamo sve više osoba starijih od 60 godina, a sve manje osoba mlađih od 25 godina.
Ta pojava će u budućnosti izazvati mnoge probleme.
Današnje potrebe "generacije treće dobi" mogu se općenito definirati kao: njega starijih osoba, socijalna briga o starijima, kulturne i sportske ponude za starije, zaštita starijih osoba od učestale prevare i prodaje nepovoljnih proizvoda (ugovora), edukacija treće dobi, jednodnevni izleti za starije, plesne priredbe itd. Najveći problem koji postoji je da velika većina starijih ljudi koja živi sama ima deficit socijalnih kontakata.
U gradu Štutgartu postoje volonterske organizacije koje se brinu za starije osobe. Volonteri jednom do dva puta tjedno obilaze starije osobe i provode sa njima 1-2 sata. Pomognu im malo pospremiti po kući/stanu, skuhati im nešto ili jednostavno popiju kavu ili čaj sa starijim osobama i odigraju partiju karata (čovječe ne ljuti se, šah itd.).
Također postoje volonterske organizacije čiji članovi obilaze osobe koje su smještene u staračkim domovima ili u bolnicama. I sa tim starijim osobama volonteri provode 1-2 sata tjedno: odu sa njima u šetnju, odigraju neku društvenu igru, popiju kavu u restoranu i sl.
U jednom razgovoru prije par godina, moj dobar poznanik iznio je mišljenje "da će u budućnosti starije osobe živjeti ne samo u staračkim domovima nego i u nekoj vrsti zajednice (komune), gdje će se uzajamno potpomagati, te biti centralno dostupni volonterskim organizacijama koje pomažu starije i nemoćne". Bila je to vrlo interesantna zamisao mog poznanika koja uopće ne djeluje utopijski.
Volontiranje koje sam opisao (primjer grad Štutgart) odnosi se na društveni rad koji činimo za druge, a za njega ne dobivamo financijsku naknadu!
U Republici Hrvatskoj volontiranje je u zadnjih par godina dobilo na popularnosti posebno kod mlađih generacija. Konačno se probila predrasuda o nepotrebnosti i besmislenosti volonterskog rada. Sada je potrebno učiniti slijedeći korak. Pošto je u Republici Hrvatskoj 50% mlađih ljudi od 25 godina bez posla, volontiranje se nudi kao šansa za mlade (prijelazna faza) dok ne stupe u stalni radni odnos.
I u Hrvatskoj sve više ljudi treće generacije živi sama ili su stićenici staračkih domova. To je idealna prilika za "Volonterske organizacije" da organiziraju tjednu posjetu starijim osobama i da na taj način prikažu važnost volontiranja kao neophodne karike ekonomskog razvoja.

Građani treće dobi su nekada radili i odgajali svoju djecu. Brinuli su se za društvo i za svoju porodicu. Akceptirajući "zakon međugeneracijske solidarnosti" neophodno je da starije osobe dobiju od društva natrag bar jedan dio onoga koji su u društvo uložile. Zakon međugeneracijske solidarnosti je glavni postulat održivog razvoja, a bez održivog razvoja nema niti budućnosti, bar ne onakve kakvoj težimo.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/en/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/posljednja-ru%C5%BEa-hrvatska

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

P.S. POD SLIJEDEĆIM LINKOM MOŽETE POGLEDATI 28 TOČAKA PARLAMENTARNOG PREDIZBORNOG PROGRAMA NAŠE NEZAVISNE LISTE "ZAUVJEK VJERNI DOMOVINI" ZA 11. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO)!

http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html

 

'Sramota, sami ne možemo upravljati svojom državom' + KOMENTAR

Citiram clanak objavljen u online portalu "Poslovni hr", dana 11.05.2015

"HRT piše kako su se gosti složili da je svaki pozitivni pomak dobar, ali kako se ne radi o trajnom rješenju. Rast mora biti iznad 3 posto kako bi se znalo da su se pozitivni trendovi ukorijenili i da bi mogli funkcionirati kao društvo, poručio je Josip Budimir.
'I danas ne znamo kako ćemo voditi projekciju u idućih pet godina - hoćemo li se i dalje zaduživati i živjeti u iluziji da nam je dobro', kazao je Dragan Kovačević.
'Hrvatska može prihode u turizmu dignuti za dvije milijarde - i u te dvije miljarde plasirati svoje poljoprivredne proizvode. Ne može se porez mijenjati svaki dan, ne možete imati centralnu banku koja je sama sebi svrha. Ima svoju valutu, nećemo u idućih 20 godina moći uvesti euro, to nam je trenutačno prednost i HNB se mora aktivirati', poručio je Kovačević. 'Što je tim političarima, i ljudima koji dođu na položaj - mislim da se radi o 'psihološkom' aspektu. Država mora stvoriti uvjete da građani nešto mogu napraviti, ministarsko mjesto nije nagrada za lijepljenje plakata', zaključio je Kovačević.
'Očito je kako se ove godine neće napraviti nikakvi reformski potezi', kazao je Budimir. 'Nikoga ne zanima budućnost, svi misle na kratkotrajnu politikantsku dobit', dodao je. Sramota je da dan danas ne možemo upravljati svojom državom. 'Bit ćemo prva zemlja koja će, nakon procedure prekomjernog deficita doći pod proceduru prekomjernih makroekonomskih neravnoteža - drugi će nam propisati što moramo raditi - tako se ne ponašaju ni djeca u osnovnoj školi', zaključio je Budimir."

KOMENTAR:

Dizanje prinosa iz hrvatskog turizma za dvije milijarde ne rijesava razvoj hrvatskog turizma. 

Pored tradicionalnog hrvatskog turizma nasa zemlja hitno treba krenuti sa "medicinskim turizmom i wellnessom"! Mi od tradicionalnog turizma zaradimo godisnje do 8 milijardi eura. Medicinskim turizmom i wellnessom mozemo zaraditi jos 8 milijardi te sa ukupno 16 milijardi eura godisnje opasno zaprijetiti Austriji koja godisnje zaradi oko 20 milijardi od turizma. 

Zajednicko trziste medicinskog turizma i wellnessa te tradicionalnog hrvatskog turizma moze otkupiti gotovo sve poljoprivredne proizvode iz domace proizvodnje. Naravno tu moramo dati jaki akcent na ekoloski proizvedenu hranu koju svi vole i zele. Nasa nezavisna lista "ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI" nudi u 28 tocaka programa rijesenja na ekonomskom, ekoloskom, socijalnom i politickom podrucju. 

Ugodan dan. 

Drazen Katic

STALNI GOSPODARSKI RAST U UVJETIMA OGRANIČENIH RESURSA

Zadnjih godina smo svjedoci kako nam političari u medijima neprestano pričaju o stalnom gospodarskom rastu.

Gospodarski rast je postala fraza koju izgovaraju i oni koji se razumiju u ekonomiji, ali i oni koji se ne razumiju.

Resursi (prirodne sirovine) su na planetu Zemlji vrlo ograničeni. Resursi koji se ne obnavljaju (odnosno koji se obnavljaju milijunima godina) poput nafte, ugljena, plina, urana, plemenitih metala itd. su vrlo osjetljiva tema.

Obnovljivi resursi poput šuma ili prašuma nalaze se danas također na listi ubrzanog odumiranja.

Svjetska i nacionalne ekonomije, kao i gospodarski rast istih ovisi direktno o raspoloživosti “neobnovljivih” i “obnovljivih” resursa.

Stalni gospodarski rast u uvjetima ograničenih resursa nije moguć i pripada u iluziju koju nam svakodnevno putem medija prezentiraju politički i industrijski moćnici.

Mi danas trošimo toliku količinu resursa da ako želimo samo zadržati standard koji imamo bez “daljnjeg gospodarskog rasta” moramo imati na raspolaganju 4 zemaljske kugle.

Mi imamo samo jedan planet, a vrlo je upitno u skoroj budućnosti dovoženje i korištenje resursa (sirovina) s nekih drugih planeta.

Djecu u školi učimo o neprestanom gospodarskom rastu. Nismo spremni najmlađoj generaciji iznijeti pravu istinu, te ju odlučno usmjeriti u pravcu održivog razvoja.

Mi smo dosegnuli vrhunac ekonomskog razvoja u uvjetima u kojima se planet Zemlja može sama obnavljati i regenerirati. Daljnji ekonomski rast nas dovodi u poziciju uništenja planeta Zemlje.

Mi proizvodimo daleko više od onoga što nam treba.

Kada proizvode ne možemo prodati onda ih jednostavno uništimo da bi zadržali povoljnu tržišnu cijenu i da bi mogli nesmetano dalje proizvoditi.

Žrtva takvog načina razmišljanja i poslovanja su mlade generacije kojima uništavamo temelj egzistencije na ovom planetu.

Ponekad se pitam da li moćnici koji vladaju planetom imaju djecu i da li oni uopće žela da i njihovi unuci i praunuci nastave živjeti na zemlji?

Maštanja da ćemo napustiti ovaj planet i izgraditi novu koloniju ljudske rase na nekom drugom planetu, nisu potpuno nerealna.

Međutim mi za to nemamo više vremena. Za koloniziranje nekog drugog planeta biti će nam potrebno još nekoliko stotina godina, a prije toga planet Zemlju ćemo dovesti u uvjete koji neće biti više pogodni za život.

Rješenje navedene situacije je da hitno, a najbolje odmah počnemo živjeti u skladu sa načelima održivog razvoja, da stanemo sa ilizijom neprestanog gospodarskog rasta i da konačno počnemo proizvoditi samo onoliko koliko nam treba.

Jedino na taj način ćemo osigurati korištenje resursa i u daljnjoj budućnosti.

Na taj način ćemo osigurati da i buduće generacije imaju temelj za život i egzistenciju na ovom planetu.

S održivim razvojem možemo započeti vrlo jednostavno. Odvedimo djecu po lijepom vremenu biciklom u školu, otiđimo bar jednom tjedno tramvajem ili autobusom u grad, ostavimo automobil ponekad na parkiralištu ili u garaži, kupimo bar jednom tjedno voće i povrće na obližnjoj tržnici od seljaka iz okolice, jedan dan u tjednu prehranimo se vegetarijanski.

Vidite da održivi razvoj nije teška ni nemoguća misija. Važno je da svi sudjelujemo, cijeli planet, a ne samo nekoliko milijuna entuzijasta.

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/en/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/posljednja-ru%C5%BEa-hrvatska

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

P.S. POD SLIJEDEĆIM LINKOM MOŽETE POGLEDATI 28 TOČAKA PARLAMENTARNOG PREDIZBORNOG PROGRAMA NAŠE NEZAVISNE LISTE "ZAUVJEK VJERNI DOMOVINI" ZA 11. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO)!

http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html

Grčić se veseli jer je država naplatila više poreza + KOMENTAR

Citirani tekst iz online portala "Poslovni dnevnik", dana 08.05.2015

"Najveći doprinos tome, kazao je Grčić, dalo je povećanje prihoda od PDV-a te od poreza na dobit, stoga vjeruje da će gospodarski rast biti dovoljan da Hrvatska sustigne razinu na kojoj je bila.
"Prihodi od PDV-a nastavili su rasti i u travnju i sada imamo efekt od 1,5 milijarde kuna većeg prihoda od PDV-a nego u istom razdoblju prošle godine", kazao je Grčić, ističući da to pokazuje da se ekonomska aktivnost u Hrvatskoj definitivino povećava.
Dodao je da je samo u travnju ostvareno pola milijarde PDV-a više nego lani. "Sada je sasvim jasno da je do toga došlo i zbog rasta osobne potrošnje već osam mjeseci zaredom", rekao je Grčić.
Upitan što je utjecalo na rast PDV-a, Grčić je kazao da se manji dio odnosi na zaostala plaćanja iz prethodne godine, ali da se, kada se to makne, vidi da je ogroman porast PDV-a s osnova aktivnosti u ovoj godini. Na upit ima li to veze s izlaskom HZZO-a iz riznice, odgovorio je niječno.
Dodao je i da veseli da je prihod od poreza na dobit porastao za 200 milijuna kuna, što je 6 do 7 posto više nego u istom razdoblju prošle godine, a što odražava i Finine podatke o bitnom rastu profitabilnosti poduzetnika u protekloj godini.
Grčić je još istaknuo da je u prvom kvartalu ove godine ukupan rast izvoza bio čak 7,5 posto, te da se nastavljaju jako dobri trendovi iz 2014.
Grčić je u Opatiji sudjelovao na panel raspravi "Kako u Hrvatskoj ostvariti značajniji gospodarski rast", koja je održana drugog dana dvodnevne znanstveno-stručne konferencije Hrvatsko novčano tržište."

KOMENTAR:

Mnogi domaci i strani mediji navode zadnjih dana naznake ekonomskog oporavka Republike Hrvatske. To je jako dobar pokazatelj. Nadolazeca turisticka sezona pojacati ce taj trend. 

Zasto su proizvodnja i usluge u Republici Hrvatskoj bitan cindbenik kvalitete zivota gradjana? 

Iz jednostavnog razloga posto zaposlenici dobivaju (ili bar trebaju dobijati) osobni dohodak, drzava ubire porez iz koga se financiraju od zdravstvenog osiguranja, do policije, vojske, skolstva sve druge neprofitne djelatnosti. 

Treba takodjer i volonterski rad poduprijeti zapoceti proces ekonomskog oporavka zemlje. U Njemackoj pokrajini Baden-Württemberg volontira 40% ukupnog stanovnistva. Usudio bih se tvrditi da u gradu Stuttgartu u kome zivim volontira gotovo 50% stanovnistva. Neki od njih imaju dva ili vise volonterskih poslova. To volontiranje je potpomoglo da je grad Stuttgart danas najjace industrijsko srediste Europe, te grad sa vrlo niskom nezaposlenoscu. 

Nasa nezavisna lista koja nosi naziv "ZAUVJEK VJERNI DOMOVINI" je u ekonomskom dijelu predizbornog programa VOLONTIRANJE u REPUBLICI HRVATSKOJ uvrstila u jednu od 7 ponudjenih tocaka ekonomskog razvitka Domovine. Vise o programu mozete pogledati pod:
 

http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html

 

Ugodan dan!
 Drazen Katic

DOZVOLA ZA PLANINARENJE PO HRVATSKIM PLANINAMA I BRDIMA

Često smo svjedoci da se turisti u Europskoj Uniji penju na brda i planine, zavlače u razne špilje, te ih nerijetko treba spašavati iz životne opasnosti. To spašavanje je uvijek povezano sa angažiranjem velikog broja ljudstva i tehnike, te nastalim financijskim troškovima.

U pravilu većina zemalja Europske Unije će zahtjevati od "spašenoga" podmirivanje nastalih financijskih troškova. Da li će te troškove moći i naplatiti, to je drugo pitanje!
Razmišljao sam kako da na samome početku spriječimo da se netko tko planinari u Republici Hrvatskoj izgubi i dovede svoj život u opasnost.
Ako želimo loviti ribu u hrvatskim rijekama moramo kod nadležnog ribolovnog društva kupiti dnevnu ribolovnu dozvolu.
Zašto turisti koji žele planinariti u Republici Hrvatskoj ne moraju u turističkoj zajednici kupiti jednodnevnu dozvolu za planinarenje?
Naravno ovdje se ne radi o financijskom aspektu prodaja "jednodnevnih planinarskih dozvola"! Ona može koštati i simboličnih 5 kuna.
Radi se o tome da bi se turist koji želi ići na planinarenje prilikom kupnje dozvole u kratkim crtama educirao i uputio na opasnosti koje ga mogu zadesiti.
Pored toga turist bi morao u turističkoj zajednici ostaviti i broj svog mobitela ili smartfona. Mi danas modernom tehnikom možemo locirati položaj svakog smartfona. Za ostale "starije" mobilne uređaje postoje specijalni program s kojim možemo locirati položaj uređaja čak i kada je isključen.
Broj smartfona ili mobitela bi nam uveliko omogućio lakše pronalaženje izgubljenih turista, bar u onim područjima u kojima je moguće locirati signal uređaja. Samim time bi troškovi spašavanja bili daleko niži.
Po medijima se zadnjih mjeseci protezalo pitanje treba li Republika Hrvatska naplatiti turistu njegovo spašavanje. Moramo biti svjesni da je ponekad u spašavanje uključeno i na desetke ili stotine ljudi, vojna oprema, helikopteri, psi tragači itd. Ponekad potraga za izgubljenima traje i po nekoliko dana ili po koji tjedan. Troškovi takove potrage i spašavanja iznose i do nekoliko 100.000 eura. Mali broj turista može podmiriti te troškove.
Akcenat morao biti na edukaciji turista. To prije svega podrazumjeva mini edukaciju od nekih 30 minuta prilikom prodaje "dnevne dozvole za planinarenje".
Turistima koji češće provode godišnji odmor penjući se po brdima i planinama i zavlačeći se u špilje mogao bi se ponuditi trodnevni kurs, odnosno školovanje.
Taj kurs bi morali sami platiti, a sadržavao bi poglavlja iz: zaštite prirode, zakona Republike Hrvatske, te prve pomoći i samopomoći. Nakon završenog kursa turist bi dobio "Trajnu dozvolu za planinarenje u Republici Hrvatskoj".
Pored "Trajne dozvole" turist bi i dalje imao obavezu da planinarenje prijavi nadležnoj Turističkoj zajednici i da ostavi broj mobitela ili smartfona. Nakon završenog planinarenja turist bi SMS-om izvjestio nadležnu turističku zajednicu da je penjanje završeno. Turistička zajednica bi morala biti zakonski obavezana da nakon završenog planinarenja bespovratno izbriše podatke o turistu i njegov broj mobitela/smartfona.
Moj prijedlog za borbu protiv visokih troškova spašavanja izgubljenih turista u Republici Hrvatskoj bi imao pozitivan turistički odjek. Turisti bi imali dojam sigurnosti, ali i odgovornosti. Turističke zajednice bi dobile dodatnu aktivnost i tako proširile svoj krug poslovnog djelovanja.
Hrvatska služba spašavanja bi imala manje posla individualnih potraga i mogla bi se fokusirati na druga područja, pr. angažiranje za vrijeme elementarnih nepogoda, angažiranje u stranim zemljama itd.
Hrvatska bi dodatno dobila na pozitivnom turističkom imidžu kao: Mala zemlja za veliki i "siguran" odmor!
Pitanje je da li službena politika Republike Hrvatske razmišlja na isti način?
 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/en/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/posljednja-ru%C5%BEa-hrvatska

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

P.S. POD SLIJEDEĆIM LINKOM MOŽETE POGLEDATI 28. TOČAKA MOG PARLAMENTARNOG PREDIZBORNOG PROGRAMA ZA 11. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO)!

http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html

Dva 'propala' studenta osnovala su kompaniju, a igre su ih vinule u vrh domaćeg biznisa + KOMENTAR

Slijedeci tekst je citiran iz online "Poslovni dnevnik", dana 07.05.2015

"Zagrebačka tvrtka koja danas ima 24 milijuna kuna prihoda, operativnu dobit od 12 milijuna kuna, 51 zaposlenog i 40 milijuna korisnika, do prije sedam godina nije ni postojala. Ove je godine Nanobit, koji proizvodi igre za mobitele, proglašen najboljim poduzetnikom u Hrvatskoj prema Ernst Youngu. Prvi je to proizvođač računalnih igara čiji je status u hrvatskom društvu tako visoko prepoznat. Koliko munjevito Nanobit raste najbolje ukazuje podatak da je to danas biznis koji zapošljava više umjetnika nego je prije tri godine imao ukupno zaposlenika. Zapošljava 20 crtača, 20 programera, četiri voditelja odjela, tri testera i popratno osoblje. Ove godine Nanobit je zagrizao u još veći kolač. Tvrtka se nakon sedam godina vjernosti iPhoneu odlučila proširiti na Android platformu s igrom Superstar Life. Naime, Google Android ima četiri puta veću korisničku bazu i tima znatno veći potencijal. Alan Sumina i Zoran Vučinić, osnivači Nanobita nisu tipični hrvatski biznismeni. To su oni mladi ljudi o kojima inače čitate da rade u Londonu, Berlinu ili Silicijskoj dolini. Njihov je posao raditi igre, ali pri tome nisu zaboravili na zabavu. Vidljivo je to već od načina na koji su uredili ured i zadovoljstva koje možete vidjeti na licima ljudi koji za njih rade..."

KOMENTAR:

na zadnjem predavanju profesora dr.dr.dr. Rescha, voditelja racunskog centra u Stuttgartu koje je odrzano prije nesto vise od mjesec dana diskutiralo se bas o temi programa i industrijskog programiranja. 

Prof. Resch je na predavanju izjavio: "Era hardvera ce trajati do 2025. godine, a era softvera je tek zapocela. Onaj tko u buducnosti bude imao najbolji softver imati ce i moc." 

U potpunosti se slazem sa izjavom prof. Rescha. Pogledajte danas kuda se sve softver ugradjuje: u automobile, smartfone, atomske centrale, prometnu signalizaciju, bespilotne letjelice i samohodne osobne automobile i kamione, djecje igrice, kompijutore, tablete, pametne vesmasine, pametna kucna grijanja i rashladne uredjaje, burze, banke, robotiku, svemirsku industriju itd. itd. Mogao bi listu pisati gotovo pola sata. Softver je danas gotovo u svemu, a sutra ce biti u svemu. To je prilika za Republiku Hrvatsku da krene na put industrijskog programiranja. 

Shodno tome nezavisna lista "ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI" je industrijsko programiranje uvrstila u svoj ekonomski dio predizbornog programa. 

ugodan dan. 
Drazen Katic  

http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html

STRANI KAPITAL I NACIONALNI INTERESI

Koči li hrvatska politika strane investitore koji žele ulagati u elitni turizam u Hrvatskoj?

Bio je to naslov koji sam pročitao proslog ljeta u hrvatskim novinama!

Mislim da u tom području hrvatska politika nije potpuno u krivu.

Smatram da jedino ona zemlja koja ima snažno „malo i srednje poduzetništvo“ može ostvariti ekonomsku stabilnost.

Drugim riječima birokratska kočnica stranim ulagačima u hrvatski turizam može se promatrati kao zaštita nacionalnih interesa. Koči li hrvatska politika strane investitore namjerno ili je to slučajnost u ovom trenutku nije ni bitno.

Hrvatski nacionalni interes je masovni turizam koji se prakticira po modelu obiteljskog obrta.

Obiteljski obrt može se odvijati kroz obitelj koja iznajmljuje apartmane, sobe ili posjeduje manji hotel.

Elitni turizam koji u Hrvatskoj žele strani ulagači koristi jedino stranim ulagačima. U krajnjoj liniji, strani ulagač ima mogućnost da zaposli radnu snagu iz Rumunjske ili Bugarske i da na taj način kroz manje rashode za plaće dodatno poveća svoj profit.

Hrvatski turizam je stvoren na masovnom, a “ne elitnom” turizmu i potrebno je da i dalje ide tim putem. Masovni turizam je dostupan srednjem i nižem građanskom sloju, a od tih slojeva se puni i državni proračun Republike Hrvatske.

Građani Republike Hrvatske zadnjih godina doživljavaju konstantni pad životnog standarda. Za mnoge familije odlazak na more postao je luksuz i dio neostvarivog sna.

Elitni turizam će omogućiti samo malom broju građana Republike Hrvatske da u toj vrsti turizma i uživaju.

Ako Republika Hrvatska uloži trud i napor u daljnjem razvoju masovnog turizma koji je u većinskom obiteljskom vlasništvu, tada turizam ima nadu za bolje sutra.

Koncentracijom na elitni turizam kojim će dominirati strani kapital građani Republike Hrvatske će u budućnosti sve više i više gledati Jadransko more samo na televiziji.

Elitni turizam služi najbogatijem sloju svake zemlje, a on iznosi maksimalno 10% građanstva. Taj bogati sloj građanstva nije potrošač koji treba Republika Hrvatska. Niži i srednji građanski sloj su najbolji potrošači jer oni svaki proizvod moraju platiti iz vlastitog džepa, te se na taj način putem poreza direktno puni proračun naše zemlje.

Bogati sloj koji uživa u ponudama elitnog turizma nije potrošač širokih paleta proizvoda i usluga. Mnoge proizvode i usluge taj sloj nerijetko dobiva "gratis" na poklon ili poput političke elite ima "otvoreni račun" koji se opet podmiruje iz državnog proračuna.

Zaklučno o toj interesantnoj temi:

Strani kapital i elitni turizam “da”, ali samo u toj mjeri u kojoj ne ugrožava hrvatske nacionalne interese, te životni standard građana.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/en/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/posljednja-ru%C5%BEa-hrvatska

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

P.S. POD SLIJEDEĆIM LINKOM MOŽETE POGLEDATI 28. TOČAKA MOG PARLAMENTARNOG PREDIZBORNOG PROGRAMA ZA 11. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO)!

http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html