"Kristijana smo snimili na dan njegova odlaska, u petak 05. lipnja.
'Ne znam što me čeka. Nikad prije nisam bio ni u hostelu. uvijek saa
imao neki smještaj, nekog kod kog bi došao kad saa negdje išao. Ali
mislim da će biti sve ok. Pun sam samopouzdanja i ovo planiram već 2,3
mjeseca i stavrno saa razradio svaki korak', rekao nam je tog ranog
jutra Kristijan, na dan kada je odlučio učiniti ono što i tisuće prije, a
poslije njega.
Potom smo ga snimili na zagrebačkom aerodromu. 'Imam nekakve rezervacije od hostela za Dublin i Cork, isprintane životopise, certificiran prijevod potvrde o nekažnjavanju od javnog bilježnika i imam svoju svjedožbu. Vjerujem da sam se dobro pripremio, imam cijeli plan u glavi i nadam se da će bit ok', iskren je Kristijan.
Kristijan je električar. Ima 25 godina. Ima i posao, ali dosta mu je kaže životarenja. Odlučio je sam stvoriti priliku, jer kaže - od čekanje nema ništa. Spakirao je kovčege i otišao u Irsku. Tražiti posao. 'Da je bolja prilika ovdje naravno da bi ostao. Ja volim Zagreb, volim Hrvatsku ali ja znam da ja tu nemam budućnosti', kaže Kristijan.
Za razliku od Kristijana, 30-godišnji Dario iz Karlovca već nekoliko mjeseci radi u Njemačkoj. Supruzi kući dolazi tek na nekoliko dana. Snimili smo ga na dan ponovnog odlaska u Njemačku. 'Bio sam uzbuđen ali kad sam došao tamo jedno prva dva dana sam htio samo plakat. Dođete u novo mjesto gdje nikoga ne poznajete. Bilo mi je malo teško prvih mjesec dana ali sada kada sam upoznao neke ljude, sada je to već puno bolje', kaže Dario Rogoz.
Za mladog medicinskog tehničara radiologa, posla nije bilo. Stoga mu odlazak i nije teško pao. Kada si 2 i pol godine nezaposlen onda ništa nije teško. Naravno da ja to nisaa želio i to nije bio moj preostaje', kaže Dario.
Njegova supruga Ana medicinska je sestra. I dok ona svaki dan na posao putuje u 50-ak udaljen Zagreb, on se toga jutra spremao na posao, ali u okolicu Stuttgarta. Nedavno su se vjenčali. Premda ujedinjeni na papiru, u stvarnosti su odvojeni stotinama kilometara. 'Uvijek je to bila neka tema koja se usput spominjala, uvijek smo mislili - ma kad dođe vrijeme za to onda ćemo razmišljati, snaći ćemo se. Do tada će izići nešto novo, naći će se neki posaa ali nažalost ipak je to postala stvarnost', kaže Dario. 'Ali meni je malo teže jer sam ostala tu ali naviknut ćemo se. Vjerovatno ću i ja otići tamo. Naš prvi rastanak je bio jako težak, ali sada smo se već priviknuli', kaže Ana.
Oženjen je i Kristijan. Ali umjesto sa suprugom, trenutačno živi s bakom i djedom. 'Moja žena je trenutno u Novalji u restoranu, radi preko sezone. Nažalost to je još jedan od razloga zbog čega odlazimo - da si možemo priuštit stan i da možemo živjeti normalno', kaže Kristijan.
Baka i djed, u poznijim godinama. Sretni i nesretni. Emocije pomješane. Unuk odlazi u bijeli svijet. 'Od početka mi je bilo grozno ali s tim sam se poslije pomirila. Kad vidim kakva je situacija, da svi maldi odlaze. Žalosno. Iz te naše lijepe Hrvatske', kaže Božica Petrik, Kristijanova baka.
Baka i djed svog su Kristijana tog 5. lipnja ispratili iz Zagreba. 'Ostavljaš obitelj, ostavljaš prijatelje. Ostavljam ženu - malo mi je stvarno teško ali sve gledam pozitivno. Ako ja uspijem moja žena će doći gore u 9. mjesecu kad završi sezonski posao i mislim da ćemo konačno krenuti s novim životom', optimističan je Kristijan. 'Razmišljam o onom što me čeka. Već sam 99 posto plana napravio. Što kad dođem, šta kako, kojim putem krenuti ali opet tu ima puno prostora i sigurno će se neštio promijeniti. Sigurno će me dočekati neke nepredviđene situacije. Malo sam napet zbog toga ali mislim da će biti sve ok', iskren je Kristijan dok se vozi autobusom za Zadar odakle ima let za Dublin.
Kristijan odlazi rekli bismo na blef. Posao nema dogovoren. Ali uvjeren je da će uspjeti. Uspjeli su drugi, pa zašto ne bi i on. Irska je posljednjih nekoliko godina uz standardne iseljeničke oaze poput Njemačke, Austrije i Švicarske - postala hit. U nju se odselio i kuhar Tomislav s djevojkom. Prije 8 mjeseci kupili su kartu i zagrebačke vidike zamijenili irskima. 'Otišli smo radi boljih uvjeta, radi novaca. Ja sam radio, nije da nisam imao posao, imao sam dobru plaću dobar posao kao kuhar i bio sam zadovoljan sa poslom i šefom ali jednostavno ti nisi mogao s tom plaćom ništa', kaže Tomislav.
'Ima ljudi koji očekuju da će sve to biti lakše. Ja sam u Corku našao posao nakon 3 dana, a mojoj je curi trebalo malo duže. Dobila je prvo posao nakon mjesec dana, pa je dobila otkaz za Božić, pa je opet našla nakon 2 mjeseca. Tako da nije sve tako lako', dodaje Tomislav.
Kalkulacije, koliko je Hrvata u posljednjih nekoliko godina otišlo, koliko će otići - ostaju upravo na tome - kalkulacijama. Nabacuju se brojke i i do četvrt milijuna Hrvata koji će uskoro kupiti kartu u jednom smjeru. Ali pravih podataka nema. Samo na stranici idemo u svijet - Njemačka više je od 40 tisuća onih koje ova tema zanima. 'Nisam očekivala takav odaziv ali u principu sad se ne čudim s obzirom kakva je situacija', kaže Jadranka Guy, administratorica Facebook stranice 'Idemo u svijet - Njemačka'.
'Moj cilj nije zaraditi neke basnoslovne novce nit se to može preko noći. To ipak treba puno truda rada i odricanja ali mislim da ćemo imati za neki dostojanstven život i čak možda i moći ostaviti nešto sa strane svaki mjesec što u Hrvatskoj definitivno nismo mogli', kaže Kristijan dok čeka let iz Zadra.
Zadarska zračna luka nekoliko puta tjedno ima liniju koja povezuje taj grad s Dublinom. Glavnim gradom Irske. Dovodi turiste. Odvodi Hrvate. 'Ne znam je li Irska najbolje mjesto jer je mnogo ljudi iz Irske otišlo u inozemstvo kako bi našli posao', kaže Irkinja Emma Sunderland koja je komentirala i činjenicu da je mnogo Hrvata sada otišlo u Irsku te da su jako zadovoljni - 'To je bilo možda prije 5 godina kada je puno ljudi došlo ali mislim da sada nije najbolje vrijeme za migraciju u Irsku', uvjerenja je ova Irkinja.
I dok Krisitijan još u glavi razmišlja što čini, u čekaonici je još desetak mladih poput njega. Oni povratnu kartu nemaju: Abel Kasun iz Siska, Marko Milobradović iz Petrinje i Miroslav Švaljeg iz Križevaca. Svi kažu da u Irsku idu na blef i da imaju neke prijatelej ondje za koje se nadaju da će im malo pomoći.
Dario s početka priče, koji već neko vrijeme radi u Njemačkoj tvrdi da ima samo dobra iskustva. 'Ima ljudi koji nisu zadovoljni ali to je manja skupina. Generalno su svi ljudi zadovoljni koji odu. Naravno, to ovisi i o struci kojoj se bavite i koji posao radite tako da ima više faktora koji na to utječu. Generalno su ljudi zadovoljni', kaže Dario.
Generalno je tako. No ima i onih koji nisu bili te sreće. Zna to i Jadranka koja je sa problemima iseljenika dobro upoznata. 'Ima i prevara, ima i u Njemačkoj prevara. Ima ih pogotovo u građevini, u kućnoj njezi i u ugostiteljstvu. Treba se dobro pripremiti i naučiti osnove jezika jer sve počinje od popunjavanja formulara. Čovjek se izgubi vrlo lako i onda je puno lakše kada je čovjek pripremljen. I ne snalaze se svi', poručuje Jadranka Guy.
'Naravno da bi volio ovdje živjeti, ali tu su uvjeti života dosta lošiji nego vani. A moje mišljenje je da se u narednih 15 godina ovdje ništa značajno promijeniti. Tako da se vidim vani', kaže Dario.
Kristijan koji je otišao u Irsku nakon nekoliko je dana pronašao prvi posao. 'Nije nešto, ali je dobro za početak', poručio je.
Ovo je njihova priča. Gastrabajterska priča koja je tek započela. Kako će se nastaviti? Nadajmo se dobro. Koliko je god teško gledati da naši prijatelji, djeca, unuci, susjedi odlaze i to u velikom broju svako ima pravo na sreću. Na uspjeh. Na priliku. Ono što mnogi nažalost u svojoj zemlji, nisu imali!"
KOMENTAR:
Hrvatska mladez je prisiljena zbog lose ekonomske situacije u Hrvatskoj ici trbuhom za kruhom kao sto su to cinili njihovi pradjedovi. Vrlo cesto se odlazi u Irsku i Englesku zbog poznavanja engleskog jezika. Medjutim omiljena destinacija hrvatskog iseljenistva je i dalje Njemacka. I ako ona nije vise obecana zemlja danasnje mlade generacije pokusavaju u toj zemlji pronaci minimum ljudske i materijalne egzistencije. Eurpa je daleko prakticnija za iseljavanje od prekomorskih zemalja. Tko odluci otici u Ameriku, Kanadu ili Australiju ne moze se za tri tjedna ponovo vratiti kuci. Iako su u mnogobrojnim europskim zemljama ukinute radne dozvole za Hrvate problemi nadnice i konkurencije na trzistu rada nece se u narednim godinama poboljsati.
Fenomen useljavanja izbjeglica iz Azije i Sjeverne afrike koji je doslovno preplavio Njemacku nudi poslodavcima vrlo jeftinu radnu snagu koja ce direktno konkurirati europskoj radnoj snazi. po mome misljenju rad s emora platiti i covijek mora od svog rada moci zivjeti. Moderni kapitalizam koji radniku nudi nadnicu kojom moze pokriti troskove stana i hrane je istovjetan bivsem robovlasnickom sustavu u kome je rob imao stan i hranu.
Maksimiranje kapitala i profita na ustrb placa radnika je negativan fenomen novo-kapitalistickog drustva koji vodi u direktnu destrukciju tog istog drustva.
Svim novim useljenicima u Njemacku i druge europske i prekomorske zemlje zelim da pronadju bar jedan mali dio Domovine u tim zemljama i u Njemackoj pa makar to bilo i u nekom hrvatskom klubu ili hrvatskoj katolickoj misiji. Ugodan dan i lijep pozdrav. Drazen Katic
www.drazenkatic.blogspot.de
Potom smo ga snimili na zagrebačkom aerodromu. 'Imam nekakve rezervacije od hostela za Dublin i Cork, isprintane životopise, certificiran prijevod potvrde o nekažnjavanju od javnog bilježnika i imam svoju svjedožbu. Vjerujem da sam se dobro pripremio, imam cijeli plan u glavi i nadam se da će bit ok', iskren je Kristijan.
Kristijan je električar. Ima 25 godina. Ima i posao, ali dosta mu je kaže životarenja. Odlučio je sam stvoriti priliku, jer kaže - od čekanje nema ništa. Spakirao je kovčege i otišao u Irsku. Tražiti posao. 'Da je bolja prilika ovdje naravno da bi ostao. Ja volim Zagreb, volim Hrvatsku ali ja znam da ja tu nemam budućnosti', kaže Kristijan.
Za razliku od Kristijana, 30-godišnji Dario iz Karlovca već nekoliko mjeseci radi u Njemačkoj. Supruzi kući dolazi tek na nekoliko dana. Snimili smo ga na dan ponovnog odlaska u Njemačku. 'Bio sam uzbuđen ali kad sam došao tamo jedno prva dva dana sam htio samo plakat. Dođete u novo mjesto gdje nikoga ne poznajete. Bilo mi je malo teško prvih mjesec dana ali sada kada sam upoznao neke ljude, sada je to već puno bolje', kaže Dario Rogoz.
Za mladog medicinskog tehničara radiologa, posla nije bilo. Stoga mu odlazak i nije teško pao. Kada si 2 i pol godine nezaposlen onda ništa nije teško. Naravno da ja to nisaa želio i to nije bio moj preostaje', kaže Dario.
Njegova supruga Ana medicinska je sestra. I dok ona svaki dan na posao putuje u 50-ak udaljen Zagreb, on se toga jutra spremao na posao, ali u okolicu Stuttgarta. Nedavno su se vjenčali. Premda ujedinjeni na papiru, u stvarnosti su odvojeni stotinama kilometara. 'Uvijek je to bila neka tema koja se usput spominjala, uvijek smo mislili - ma kad dođe vrijeme za to onda ćemo razmišljati, snaći ćemo se. Do tada će izići nešto novo, naći će se neki posaa ali nažalost ipak je to postala stvarnost', kaže Dario. 'Ali meni je malo teže jer sam ostala tu ali naviknut ćemo se. Vjerovatno ću i ja otići tamo. Naš prvi rastanak je bio jako težak, ali sada smo se već priviknuli', kaže Ana.
Oženjen je i Kristijan. Ali umjesto sa suprugom, trenutačno živi s bakom i djedom. 'Moja žena je trenutno u Novalji u restoranu, radi preko sezone. Nažalost to je još jedan od razloga zbog čega odlazimo - da si možemo priuštit stan i da možemo živjeti normalno', kaže Kristijan.
Baka i djed, u poznijim godinama. Sretni i nesretni. Emocije pomješane. Unuk odlazi u bijeli svijet. 'Od početka mi je bilo grozno ali s tim sam se poslije pomirila. Kad vidim kakva je situacija, da svi maldi odlaze. Žalosno. Iz te naše lijepe Hrvatske', kaže Božica Petrik, Kristijanova baka.
Baka i djed svog su Kristijana tog 5. lipnja ispratili iz Zagreba. 'Ostavljaš obitelj, ostavljaš prijatelje. Ostavljam ženu - malo mi je stvarno teško ali sve gledam pozitivno. Ako ja uspijem moja žena će doći gore u 9. mjesecu kad završi sezonski posao i mislim da ćemo konačno krenuti s novim životom', optimističan je Kristijan. 'Razmišljam o onom što me čeka. Već sam 99 posto plana napravio. Što kad dođem, šta kako, kojim putem krenuti ali opet tu ima puno prostora i sigurno će se neštio promijeniti. Sigurno će me dočekati neke nepredviđene situacije. Malo sam napet zbog toga ali mislim da će biti sve ok', iskren je Kristijan dok se vozi autobusom za Zadar odakle ima let za Dublin.
Kristijan odlazi rekli bismo na blef. Posao nema dogovoren. Ali uvjeren je da će uspjeti. Uspjeli su drugi, pa zašto ne bi i on. Irska je posljednjih nekoliko godina uz standardne iseljeničke oaze poput Njemačke, Austrije i Švicarske - postala hit. U nju se odselio i kuhar Tomislav s djevojkom. Prije 8 mjeseci kupili su kartu i zagrebačke vidike zamijenili irskima. 'Otišli smo radi boljih uvjeta, radi novaca. Ja sam radio, nije da nisam imao posao, imao sam dobru plaću dobar posao kao kuhar i bio sam zadovoljan sa poslom i šefom ali jednostavno ti nisi mogao s tom plaćom ništa', kaže Tomislav.
'Ima ljudi koji očekuju da će sve to biti lakše. Ja sam u Corku našao posao nakon 3 dana, a mojoj je curi trebalo malo duže. Dobila je prvo posao nakon mjesec dana, pa je dobila otkaz za Božić, pa je opet našla nakon 2 mjeseca. Tako da nije sve tako lako', dodaje Tomislav.
Kalkulacije, koliko je Hrvata u posljednjih nekoliko godina otišlo, koliko će otići - ostaju upravo na tome - kalkulacijama. Nabacuju se brojke i i do četvrt milijuna Hrvata koji će uskoro kupiti kartu u jednom smjeru. Ali pravih podataka nema. Samo na stranici idemo u svijet - Njemačka više je od 40 tisuća onih koje ova tema zanima. 'Nisam očekivala takav odaziv ali u principu sad se ne čudim s obzirom kakva je situacija', kaže Jadranka Guy, administratorica Facebook stranice 'Idemo u svijet - Njemačka'.
'Moj cilj nije zaraditi neke basnoslovne novce nit se to može preko noći. To ipak treba puno truda rada i odricanja ali mislim da ćemo imati za neki dostojanstven život i čak možda i moći ostaviti nešto sa strane svaki mjesec što u Hrvatskoj definitivno nismo mogli', kaže Kristijan dok čeka let iz Zadra.
Zadarska zračna luka nekoliko puta tjedno ima liniju koja povezuje taj grad s Dublinom. Glavnim gradom Irske. Dovodi turiste. Odvodi Hrvate. 'Ne znam je li Irska najbolje mjesto jer je mnogo ljudi iz Irske otišlo u inozemstvo kako bi našli posao', kaže Irkinja Emma Sunderland koja je komentirala i činjenicu da je mnogo Hrvata sada otišlo u Irsku te da su jako zadovoljni - 'To je bilo možda prije 5 godina kada je puno ljudi došlo ali mislim da sada nije najbolje vrijeme za migraciju u Irsku', uvjerenja je ova Irkinja.
I dok Krisitijan još u glavi razmišlja što čini, u čekaonici je još desetak mladih poput njega. Oni povratnu kartu nemaju: Abel Kasun iz Siska, Marko Milobradović iz Petrinje i Miroslav Švaljeg iz Križevaca. Svi kažu da u Irsku idu na blef i da imaju neke prijatelej ondje za koje se nadaju da će im malo pomoći.
Dario s početka priče, koji već neko vrijeme radi u Njemačkoj tvrdi da ima samo dobra iskustva. 'Ima ljudi koji nisu zadovoljni ali to je manja skupina. Generalno su svi ljudi zadovoljni koji odu. Naravno, to ovisi i o struci kojoj se bavite i koji posao radite tako da ima više faktora koji na to utječu. Generalno su ljudi zadovoljni', kaže Dario.
Generalno je tako. No ima i onih koji nisu bili te sreće. Zna to i Jadranka koja je sa problemima iseljenika dobro upoznata. 'Ima i prevara, ima i u Njemačkoj prevara. Ima ih pogotovo u građevini, u kućnoj njezi i u ugostiteljstvu. Treba se dobro pripremiti i naučiti osnove jezika jer sve počinje od popunjavanja formulara. Čovjek se izgubi vrlo lako i onda je puno lakše kada je čovjek pripremljen. I ne snalaze se svi', poručuje Jadranka Guy.
'Naravno da bi volio ovdje živjeti, ali tu su uvjeti života dosta lošiji nego vani. A moje mišljenje je da se u narednih 15 godina ovdje ništa značajno promijeniti. Tako da se vidim vani', kaže Dario.
Kristijan koji je otišao u Irsku nakon nekoliko je dana pronašao prvi posao. 'Nije nešto, ali je dobro za početak', poručio je.
Ovo je njihova priča. Gastrabajterska priča koja je tek započela. Kako će se nastaviti? Nadajmo se dobro. Koliko je god teško gledati da naši prijatelji, djeca, unuci, susjedi odlaze i to u velikom broju svako ima pravo na sreću. Na uspjeh. Na priliku. Ono što mnogi nažalost u svojoj zemlji, nisu imali!"
KOMENTAR:
Hrvatska mladez je prisiljena zbog lose ekonomske situacije u Hrvatskoj ici trbuhom za kruhom kao sto su to cinili njihovi pradjedovi. Vrlo cesto se odlazi u Irsku i Englesku zbog poznavanja engleskog jezika. Medjutim omiljena destinacija hrvatskog iseljenistva je i dalje Njemacka. I ako ona nije vise obecana zemlja danasnje mlade generacije pokusavaju u toj zemlji pronaci minimum ljudske i materijalne egzistencije. Eurpa je daleko prakticnija za iseljavanje od prekomorskih zemalja. Tko odluci otici u Ameriku, Kanadu ili Australiju ne moze se za tri tjedna ponovo vratiti kuci. Iako su u mnogobrojnim europskim zemljama ukinute radne dozvole za Hrvate problemi nadnice i konkurencije na trzistu rada nece se u narednim godinama poboljsati.
Fenomen useljavanja izbjeglica iz Azije i Sjeverne afrike koji je doslovno preplavio Njemacku nudi poslodavcima vrlo jeftinu radnu snagu koja ce direktno konkurirati europskoj radnoj snazi. po mome misljenju rad s emora platiti i covijek mora od svog rada moci zivjeti. Moderni kapitalizam koji radniku nudi nadnicu kojom moze pokriti troskove stana i hrane je istovjetan bivsem robovlasnickom sustavu u kome je rob imao stan i hranu.
Maksimiranje kapitala i profita na ustrb placa radnika je negativan fenomen novo-kapitalistickog drustva koji vodi u direktnu destrukciju tog istog drustva.
Svim novim useljenicima u Njemacku i druge europske i prekomorske zemlje zelim da pronadju bar jedan mali dio Domovine u tim zemljama i u Njemackoj pa makar to bilo i u nekom hrvatskom klubu ili hrvatskoj katolickoj misiji. Ugodan dan i lijep pozdrav. Drazen Katic
www.drazenkatic.blogspot.de
