"Bivša Miss Hrvatske Katarina Prnjak, odnedavno stanovnica Dublina, uzburkala je duhove svojom kolumnom na Scena.hr. Katarina pojašnjava zašto ona smatra da Irska nije obećana zemlja za Hrvate.
Prnjak kaže kako ju jako živciraju oni koji po raznim Facebook grupama dijele pogrešne informacije.
'Većina Hrvata koja dođe ovdje zbog posla na početku živi u hostelu, bukira ga iz Hrvatske na najduži mogući period i nakon toga žive u kojekakvim improviziranim smještajima (kažem improviziranim jer je bilo slučajeva gdje se od garaže napravila tzv. garsonijera u kojoj je živjelo koliko god je stalo ljudi. Ako nije garaža, onda se najčešće odluče za ‘šering’ (dijeljenje životnog prostora s više osoba u svrhu plaćanja što niže mjesečne rente). Razumijem da ste došli ovdje kako bi ste zaradili, stavili neke novce sa strane, ali onda ZA BOGA MILOGA NEMOJTE LAGATI SEBE, A NI DRUGE! Ne živite s njih 10 jer vam je baš super upoznavati nove ljude, kulturu i običaje i slična sranja ( oprostite na izrazu)', piše Prnjak.
Kaže kako se u Irskoj često rade najgori poslovi koje nitko ne spominje. Prnjak smetaju beskućnici koji 'žive od socijalne pomoći', a žicaju na ulici. U centru grada, piše, je puno nereda i krađa, a i prljav je, navodi Katarina.
'Što se tiče Iraca, i dalje tvrdim da su jako opušteni, nasmijani, ljubazni i uvijek spremni pomoć, ali stvar je u tome da je ovdje NAJMANJE IRACA! Na ulici se vise čuje španjolski nego engleski. Ulice su prljave i zapišane!', navodi Prnjak u kolumni koja je izazvala more komentara... "
KOMENTAR:
Republika Hrvatska dozivljava 4 egzodus svog naroda i to iz cisto ekonomskih razloga, odnosno "trbuhom za kruhom". Naravno da je taj odlazak jednako rizican kao sto je bio i rizican prije vise od 100 godina kada su nasi pradjedovi odlazili u Ameriku i u Australiju takodjer trbuhom za kruhom. Taj rizik sastoji se od cinjenica da je odlazak cesto povezan sa "ne"pravom slikom zemlje u koju se odlazi. Odlazi se pod svaku cijenu ne razmisljajuci hoce li novi iseljenik imati minimum socijalnih i zivotnih uvjeta u toj zemlji. Naravno ako dodjete u neku zemlju, a slabo ili nikako ne govorite jezik da vas ocekuju najtezi i slabo placeni poslovi. Pored toga odvojenost od porodice, od prijatelja i od svoga rodnog grada cini situaciju jos tezom.
Ja kada sam otisao iz Hrvatske u Stuttgart bio sam dobro informiran o situaciji u toj zemlji. Medjutim kao i svi drugi koji ne govore jezik te zemlje morao sam poceti sa niskim i slabo placenim radnim mjestom. Ja sam imao tu srecu da nisam morao raditi na gradjevini kao mnogi moji sunarodnjaci medjutim nije bilo lako. Falila mi je porodica i prijatelji. Da bi stvorili jednu normalnu socijalnu sredinu u gradu u koji ste se preselili treba vam 3-5 godina. Da bi se u tom gradu osjecali dobro i kao kod kuce treba vam 10 i vise godina ili to nikada ni ne postignete.
Da li ovaj 4 egzodus hrvatskog naroda znaci raditi par mjeseci, nesto zaraditi pa opet kuci pokazati ce vrijeme. Medjutim oni koji zele otici na duze vrijeme trebaju se dobro pripremiti.
Smatram da "Drzavni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske" treba u ovim trenutcima skociti u pomoc i nove iseljenike pravodobno informirati kakva je situacija i zivotne mogucnosti u pojedinim zemljama da nas narod ne skace u hladnu vodu. Zelim vam svima sretan dolazak u europske i prekomorske zemmlje te da se ubrzo u njima osjecate ugodno i kao kod kuce. Lijep pozdrav iz Stuttgarta. Drazen Katic
Osobno smatram da je najodlučnije i naježe i najodgovornije, ono razdoblje vratiti se ili ostati izvan Hrvatske kada djeca počmeju u školu.
OdgovoriIzbriši