Ovaj
indikator se mjeri u površini (ha) zaštićenih nacionalnih parkova,
parkova prirode i spomenika kulture u odnos na ukupne površine.
Indikator
podrazumijeva zaštitu:
- parkova prirode
- spomenika kulture (stare zgrade i građevine, dvorci, stare drvene ili kamene kuće, spomenici, itd.)
- nacionalnih parkova
- posebno zaštićenih biotopa
Savezna
njemačka pokrajina Baden-Württemberg je 1990. godine imala 1,2%
zaštićenih površina u odnosu na ukupnu zemljišnu površinu.
Dvanaest godina kasnije zaštićene površine su iznosile 2,5%,
značajno ispod prosjeka Savezne Republike Njemačke (ca. 4,5%).
Potpuno je jasno da je industrija i vrlo gusta naseljenost odnijela
svoj danak u Baden-Württembergu. Kakva je
daljnja strategija očuvanja i zaštite parkova prirode i spomenika
kulture u toj pokrajini meni za sada nije poznato.
U
blizini glavnog željezničkog kolodvora u Štutgartu postoji
ruševina iz srednjeg vijeka "Alte lust Haus" koja
do danas nije rekonstruirana. Često se pitam zašto grad koji
posjeduje toliko novca i toliko jaku industriju ne investira jedan
dio sredstava u rekonstrukciju i obnovu te građevine. Rekonstrukcija
građevine bi upotpunila kulturnu ponudu grada Štutgarta.
Indikator
"Jačanje zaštite nacionalnih parkova i parkova prirode, te
spomenika kulture" igra za Republiku Hrvatsku ogromnu važnost.
Ta se važnost pored ekološke i kulturološke komponente ocrtava i
u domaćem bruto društvenom proizvodu. Pošto je najvažnija
gospodarska grana Republike Hrvatske turizam, taj indikator treba
vrlo često koristiti za mjerenje i usporedbu.
Također
u Republici Hrvatskoj treba razmotriti mogućnosti zaštite novih
parkova prirode ili biotopa.
Spomenuti
ću jedan primjer.
Ja sam rođen u Dugoj Resi. Kroz taj mali grad protječe rijeka
Mrežnica.
Za vrijeme socijalističkog samoupravljanja u pogonu je bila "Pamučna
industrija Duga Resa" koja je ispuštanjem kemikalija redovito
zagađivala rijeku. Privatizacija 90. godina dovela je do potpunog
gašenja Pamučne industrije te su poslovni prostori i zgrade pripali
u privatne ruke. Pozitivan aspekt gašenja Pamučne industrije u
Dugoj Resi je da od strane Pamučne ne postoji više zagađivanje
rijeke kemikalijama. Modernizacijom otpadnih voda više se "otpadne
vode" ne ispuštaju u rijeku, već se na propisan način
ekološki zbrinjavaju. Sve navedeno dovelo je do pojave ekološke
rehabilitacije rijeke, te do obnove flore i faune. Zadnjih godina se
zamjećuje u rijeci Mrežnici "riječni
rak"
(lat.
Astacus astacus) za koga
je specifično
da obituje u vrlo čistoj
vodi.
Nekoliko zadnjih godina priča se među građanima Duge Rese da će jedan dio rijeke Mrežnice (područje Zvečaja) biti proglašeno parkom prirode.
Do danas se to nije dogodilo. Vjerovatno proces proglašenja mora proći vrlo stroge ekološke uvjete. Proglašenje dijela rijeke „Mrežnice“ parkom prirode donijelo bi prosperitet lokalnom stanovništvu kako u ekološkom tako i u ekonomskom smislu.
To je samo jedan od primjera kako u Republici Hrvatskoj treba težiti i boriti se za dodatne „zaštićene površine“. Republika Hrvatske nikada neće imati razvijenu industriju poput Savezne Republike Njemačke. Međutim dobro je da je tako. Industrija donosi radna mjesta i ekonomsku stabilnost, ali nemilosrdno uništava prirodu. „Čista industrija" je tek na svome začetku.
Strateški plan Republike Hrvatske treba biti daljnji razvoj i profesionalizacija nacionalnog turizma, zaštita prirode te otvaranje novih radnih mjesta u „cijelogodišnjoj turističkoj ponudi“!
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj
četvrtoj knjizi “ODRŽIVA
EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke
kuće „Peleman Industries NV“
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.
Nema komentara:
Objavi komentar