Otpad
je sirovina koja se može daljnjom preradom (reciklažom) ponovo
koristiti ili se mora zbrinuti. Na primjer stari papir kao otpad
možemo 7 puta reciklirati i koristiti ga ponovo. Radioaktivni otpad
se mora zbrinut i nije za daljnje korištenje.
Pođimo
samo jedan dan u kupovinu dnevnih potrepština. Kada kupimo proizvode
i donesemo ih kući, tek tada uistinu vidimo što smo sve kupili.
Jedan dio plaćenih proizvoda možemo konzumirati, a obilatu ambalažu
koju smo također platili moramo odložiti u kantu za smeće. Ono što
zabrinjava je činjenica da tu kantu za smeće moramo jako često
prazniti od obilate ambalaže. Čak ako kupite i jabuke one su po 6
komada zapakirane na kartonsku podlogu i zamotane u najlon.
Ponekad
se pitam da li koncerni i tvrtke zarađuju na prodaji proizvoda ili
na prodaji ambalaže?
Naše
moderno društvo je postalo društvo pretjerane proizvodnje otpada.
Sve bi to bilo u redu da ima dovoljno sirovina kao što je to bilo
prije prve industrijske revolucije.
Ako
bi naša civilizacija u budućnosti trošila sirovine kao zadnjih 50
godina, trebalo bi nam četiri zemaljske kugle da bi zadovoljili
potrebe proizvodnje.
Da
bi smo usporili devastiranje našeg planeta potrebno je da krenemo sa
recikliranjem svega što se reciklirati može. Reciklaža kao dio
moderne industrijske proizvodnje donosi dodatna radna mjesta, profit
za vlasnike tvrtki i porez državi. Ono što možemo reciklirati
(pročistiti), a kasnije ponovo koristiti su: papir, metali,
plastika, staklo, guma i voda. Danas se prikupljaju stara računala i
mobiteli zbog izvlačenja zlata i srebra iz starih uređaja. Bijela
tehnika se također sve više i više prikuplja, rastavlja i
reciklira.
Prije
nekoliko godina trojica mojih poznanika i ja bili smo pozvani na
trodnevni seminar koji je organizirao koncern Daimler iz Štutgarta.
Mi smo bili pozvani kao članovi UVNT GRUPE. Grupa se bavi prometom,
okolinom i novim tehnologijama, te je svojim programom djelovanja
odgovarala zakazanom seminaru. Seminar se održao u jednom prekrasnom
srednje vjekovnom dvorcu u malom njemačkom gradiću Haigerlochu.
Daimler
je naravno preuzeo na sebe sve troškove, po sistemu "all
inclusive", a mi smo našim zalaganjem i inovativnim idejama
odradili pošteno naš dio posla.
Na
seminaru je sudjelovalo oko 30 sudionika iz cijele Njemačke i
nekoliko glavnih menadžera za razvoj i inovaciju iz koncerna koji su
i vodili cijeli tok seminara.
Tema
je bila "Prijevoz i transport budućnosti"!
Seminar
je bio izuzetno interesantan. Na njemu su bile prezentirane ideje o
mobilnosti i industrijskoj proizvodnji u budućnosti.
Mi
sudionici prezentirajući ideje ostvarili smo pravo na zajedničko
vlasništvo s koncernom Daimler nad proizvodom ili idejom, ako se u
budućnosti i realizira.
Ja
sam zastupao tezu "Recyclinga" i "Remanufactoringa".
Prvi
pojam "recikliranja" već sam objasnio, a
"remanufactoring" bi npr. značio da nakon 3-4 godine
uporabe automobila mercedes vraćamo natrag u tvornicu, generalno ga
uređujemo, mijenjamo dotrajale dijelove, te ga ponovo prodajemo kao
"second hand" proizvod.
Moj
model budućnosti je glasio: "7 puta papir - 3 puta automobil"!
Primjenjujući
"remanufactoring" uštedjele bi se velike količine
sirovina i energije. Automobil bi se 3 puta ponovo prodao kao "second
hand" proizvod, radnici bi zadržali svoja radna mjesta, a
građani manjih primanja bi mogli kupiti jeftiniji automobil u prvoj,
drugoj ili trećoj "second hand" prodaji.
"Remanufactoring"
možemo koristiti i kod drugih proizvoda, kao npr. kod hladnjaka,
televizora, računala ili pećnica.
U
Njemačkoj već postoje prodavaonice rabljenih proizvoda, posebno
bijele tehnike. Ti se proizvodi nakon kvara generalno popravljaju i
uređuju, te se prodaju pod "second hand" proizvodima.
Moje
mišljenje je da je krajnje vrijeme da se stane sa devastiranjem
našeg planeta i uništavanjem sirovina. Nema dokaza da ćemo moći
skoro naseliti neki drugi planet i nastaviti život na njemu. Iz tih
razloga moramo jako pažljivo koristiti sirovine, pogotovo one koje
se sporo obnavljaju poput nafte, plina i ugljena.
Pored
toga je neophodno da prilikom eksploatacije sirovina vodimo brigu o
"međugeneracijskoj solidarnosti" koja je glavni postulat
održivog razvoja.
Drugim
riječima eksploatirajmo sirovine na način da se mogu same obnoviti
(šume), te sporo obnovljive sirovine (nafta, plin) koristimo samo u
nužnoj mjeri, tako da nadolazeće generacije također budu imale
mogućnost korištenja tih sirovina.
Koliko
je nafta za našu civilizaciju bitna govori činjenica da ju
koristimo u medicini za lijekove, te za gradnju svemirskih brodova
(specijalno čvrste plastične mase iz ugljikovih vlakana).
Koristiti
naftu za pokretanje vozila i za grijanje je najveći apsurd naše
civilizacije.
Kakva
je situacija sa recikliranjem otpada u Republici Hrvatskoj?
U
Europskoj Uniji se reciklira 40% otpada, a u Republici Hrvatskoj
manje od 10%.
U
najrazvijenijim europskim zemljama Njemačkoj, Nizozemskoj i Švedskoj
1% otpada se odlaže na odlagalište, a 99% se reciklira, spaljuje i
kompostira.
Švicarska
odlaže na odlagalište manje od 0,5%, a Republika Hrvatska više
od 90% otpada.
To
su neke relacije iz kojih je u potpunosti jasno da naša zemlja ima
jako puno toga za učiniti da bi se u gospodarenju i preradi otpadom
približili u najmanju ruku prosjeku Europske Unije.
Republika
Hrvatska mora od 01.01.2015 građanima osigurati odvojeno
sakupljanje papira, metala, plastike, stakla, električkog i
elektroničkog otpada, otpadnih guma, baterija.
Najzastupljeniji
način recikliranja u Republici Hrvatskoj je recikliranje papira i
kartona. Svaki kilogram recikliranog papira štedi 4 kg ugljičnog
dioksida, a svaka tona spašava 20 stabala od sječe.
Skupljanje
plastičnih PET boca i limenki je također rasprostranjeno u našoj
zemlji. Postupkom recikliranja dobivamo sirovinu za novu proizvodnju.
Prikupljanje
i odvajanje stakla će biti od 2015. obavezno u Hrvatskoj. Staklo se
može neograničeni broj puta reciklirati. Svaka tona recikliranog
stakla štedi 315 kg ugljičnog dioksida.
Kao
i staklo, od 2015. će biti obavezno prikupljanje starih
automobilskih guma. Recikliranjem starih guma dobija se sirovina za
proizvodnju: novih guma, zaštitnih podnih obloga, obloga za
izolaciju krovova itd.
Zbrinjavanje
i recikliranje otpada je u razvojnoj fazi u Republici Hrvatskoj. Svi
mi trebamo pridonijeti da se taj proces ubrza, te da što manje
otpada u budućnosti završi na deponijama.
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj
prvoj knjizi “MODERNOM
EKONOMIJOM U
BOLJU ZAJEDNIČKU
BUDUĆNOST”!
Prvi puta knjiga je
objavljena u junu 2013. godine, a danas je
knjiga dostupna na hrvatskom jeziku
preko izdavačke kuće "Peleman Industries
NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc.
Dražen Katić, dipl.ing.
Nema komentara:
Objavi komentar