Citirani tekst u cijelosti preuzet je iz Wikipedije pod slijedecim linkom:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivanjski_krijesovi
"Ivanjski krijesovi običaj su paljenja vatre uoči svetkovine rođenja
sv. Ivana Krstitelja, to jest
23. lipnja uvečer.
Riječ je zapravo o pretkršćanskom narodnom običaju koji pripada ciklusu običaja vezanih uz zimski i ljetni
suncostaj, te proljetnu i jesensku
ravnodnevicu. Ivanjski krijesovi vezani su uz
žetvene običaje i početak ljeta.
Od starine ovi se običaji vežu uz
24. lipnja, kad je padao ljetni suncostaj, te je to bio najduži dan u godini. Kako je
julijanski kalendar (365,2500 dana) bio nešto duži od
tropske godine
(365,2422 dana), astronomski se suncostaj pomicao svakog stoljeća za
otprilike tri dana, što je zaustavljeno reformom kalendara pape
Grgura XIII. i prihvaćanjem
gregorijanskog kalendara. Otada ljetni suncostaj pada oko
21. lipnja. Ivanjske su svečanosti ipak u mnogim dijelovima
Europe ostale vezane uz svetkovinu rođenja sv. Ivana Krstitelja.
Od
neolitika
ljetni suncostaj kroz mnoga je stoljeća ostao važan trenutak godišnjeg
ciklusa, a slavlja su se održavala u predvečerje, što se smatralo
stvarnim početkom dana. U mnogim su se poganskim religijama tog dana
prinosile žrtve, koje su kasnije ponekad vezane uz žetvu.
U
7. stoljeću sv. Eligije (umro
659. ili
660. godine) opominje tek pokrštene stanovnike
Flandrije protiv sudjelovanja u
poganskim svečanostima suncostaja. U njegovu životopisu zapisane su ove Eligijeve riječi:
„Nijedan
kršćanin o blagdanu sv. Ivana ili o svetkovini ikojeg drugog sveca ne
izvodi obrede suncostaja (solstitia), niti pleše, niti skače, niti pjeva
đavolske pjesme.”
(―)
Kasnije su se ovi narodni, nekoć poganski običaji, povezali s
blagdanom rođenja sv. Ivana Krstitelja, kojemu je dan i najviši mogući
liturgijski stupanj, a time i naročita važnost u ciklusu liturgijske godine.
U narodnom vjerovanju širom Europe vladalo je uvjerenje da biljke
koje bi bile prikupljene o ivanjskoj noći imaju čudesna ili ljekovita
svojstva. Paljeni su krijesovi, a vjerovalo se da oni štite od zlih
duhova za koje se mislilo da slobodno lutaju uokolo dok se
sunce opet vraćalo na jug. U kasnijem se razdoblju držalo i da se
vještice te noći okupljaju kako bi se sastale sa zlim silama. Tako su krijesovi imali zaštiti ljude, stoku i urod od svih nedaća.
U
slavenskim
narodima ivanjski su običaji vezani uz vodu, plodnost i obredno
čišćenje. Obično su djevojke bacale cvjetne vijence u vodu i prema
načinu kako plutaju proricale budućnost, mladi su parovi preskakivali
krijesove.
U svim
hrvatskim
krajevima postojali su ivanjski običaji, najčešće vezani uz paljenje
ivanjskih krijesova, što se u mnogim područjima zadržalo i do današnjeg
dana. Pritom se skuplja granje koje se onda zapali, a djeca i mladi ga
preskaču. Često se takvi krijesovi pale na bregovima ili uz obale rijeka
kako bi ih se moglo vidjeti iz što veće udaljenosti. U
Pokuplju se osobito sačuvao običaj njihova paljenja uz obalu
Kupe, a slično je i na obalama
Cetine u
Dalmaciji.
Posebne manifestacije pod nazivom „Ivanjski krijesovi“ održavaju se u
Požegi,
Karlovcu,
Đakovu,
Donjoj Stubici,
Lukavcu,
Špišić Bukovici i drugdje."
Tri videa sa ovogodisnjeg Ivanjskog krijesa u Karlovcu mozete pogledati pod slijedecim linkom: