Gornja slika i citirani tekst preuzeti su saonline portala "INDEX.HR", 17.05.2017
http://www.index.hr/black/clanak/veliki-intervju-djikic-za-index-plenkovic-je-opalio-samar-svima-u-hrvatskoj/970599.aspx
"JEDAN od najproduktivnijih i najuglednijih živućih hrvatskih
znanstvenika Ivan Đikić, s trenutnom adresom u San Franciscu, ovih dana
boravi u Hrvatskoj iz više razloga, među ostalim i zbog toga što je u
ponedjeljak sudjelovao u predstavljanju rezultata inicijative 'Stop
plagiranju', čiji je jedan od pokretača.
Prije toga nastupio je u emisiji Nedjeljom u 2 na HTV-u, a nakon toga na
TEDx-u u Lisinskom. Gdje god da se pojavio nastojao je prenijeti poruku
o važnosti znanosti i obrazovanja, ali i o važnosti etičnosti za
znanost i društvo u cjelini.
Zbog svojeg angažmana, kojim je dirnuo u određene političke i akademske
strukture i lobije, Đikić se već više puta našao pod strašnim pritiscima
koji su kulminirali posljednjih mjeseci. Premijer Andrej Plenković
lažno ga je optužio da je "eksternalizirani savjetnik lijeve oporbe",
Šimun Anđelinović, rektor Sveučilišta u Splitu na kojem je radio
besplatno i na koje je donosio vlastite novce i projekte, lažno ga je
optužio da je u sukobu interesa uz tvrdnju 'Svi smo mi u sukobu interesa
u Hrvatskoj', a ministar Pavo Barišić jučer je peticiju protiv
plagiranja komentirao izjavom da je javna kleveta puno veći problem od
plagijata, što pak više sliči prijetnji nego raspravi o temi plagiranja.
Mada nema nikakvih osobnih interesa u Hrvatskoj - u njoj ne živi niti
radi ni on niti njegova obitelj - osim da djeluje kao dobrotvor i
dobronamjernik, Đikić se našao u situaciji da mora tumačiti da nije u
sukobu interesa budući da ni od koga ništa ne uzima niti dobiva, već
naprotiv, daje svoju energiju, znanje i novac. Unatoč tome što mu je
demokršćanska politika po odgoju, ali i kao praktičnom vjerniku bliža
nego lijeva, našao se u situaciji da mora dokazivati da nije komunist
niti je povezan s lijevom koalicijom, kako su ga optužili ministar
Barišić i drugi pojedinci da bi izbjegli raspravu o problemu plagiranja u
Hrvatskoj. Mada je tijekom Domovinskoga rata od 1991. do 1992. radio u
Sanitetskom stožeru RH, gdje je prikupljao podatke da bi kasnije objavio
dva znanstvena rada o civilnim žrtvama u ratu, od kojih jedan u
prestižnom svjetskom znanstvenom časopisu Nature, neki su ga u medijima i
u javnosti optužili da je pobjegao iz zemlje u kriznim vremenima.
Đikić je u inozemstvu ostvario zavidnu karijeru. Objavio je više od 240
znanstvenih radova u najuglednijim svjetskim časopisima, citiran je
preko 21.000 puta, postao je član jedne od najuglednijih svjetskih
akademija, njemačke Leopoldine, u kojoj su članovi, među ostalima, bili
velikani poput Alberta Einsteina, Charlesa Darwina, Maxa Plancka i
Johanna Wolfganga von Goethea, dobio je mnoga priznanja i nagrade, među
kojima čak dva višemilijunska projekta ERC, a trenutno vodi dva
laboratorija – jedan u Njemačkoj i jedan u SAD-u.
No skroman i dostupan, kao što to obično jesu veliki znanstvenici, Đikić
je u kratkoj pauzi između prijepodnevne konferencije za novinare i
poslijepodnevnog nastupa na TEDx-u te brojnih drugih obaveza, uspio naći
pola sata za intervju za Index u foajeu Lisinskog.
Evo što nam je rekao.
"I mali plagijat je vrlo opasan"
U Hrvatskoj brojni političari i pripadnici akademske zajednice
relativiziraju i umanjuju ozbiljnost plagijata kao da je riječ o nekoj
omanjoj greški ili propustu. No toleriranje plagijata može imati vrlo
ozbiljne posljedice i ne samo zato što šalje opasnu poruku. Primjerice, u
medicini ako netko plagira dio nečijeg rada, a u njemu postoji dokaz za
nešto što nije točno, rezultat može biti katastrofalan. Zaključak
studije može dati potvrdu nekom krivom lijeku ili tretmanu, ta greška se
može umnažati, a u konačnici tisuće mogu oboljeti ili umrijeti. I sami
radite u biomedicinskim znanostima, možete li pojasniti i ilustrirati
ozbiljnost problema plagiranja?
Prije svega plagiranje je krađa intelektualnog rada. Rad i rezultati
rada najveće su vrijednosti koje ljudi posjeduju. Relativizacija
plagijata koja se pojavljuje u javnim istupima dužnosnika Vlade RH
uključujući ministra obrazovanja te premijera, kao i manjine hrvatskih
znanstvenika, uz tvrdnju da je to mala greška ili da je to samo propust u
citiranju u fusnoti, zbog čega to nije neki teški etički prekršaj, u
suprotnosti je sa svim standardima znanstvene čestitosti u EU, a to je
nulta tolerancija na bilo koju vrstu plagiranja – malu ili veliku.
Pokušat ću to plastično prikazati. Ako pilot napravi neku malu grešku
koja će kroz duže vrijeme uzrokovati veliko oštećenje motora i dovesti
do pada zrakoplova, on ne može reći da je napravio samo malu grešku, jer
su dugoročne posljedice ozbiljne. Tako mi se čini da i kopiranje teksta
iz Wikipedije zajedno s gramatičkim greškama korištenjem kopi-pejsta
ministru Barišiću u njegovoj glavi može izgledati kao mala greška, no on
ne vidi da se takve greške akumuliraju i s vremenom uzrokuju velike
poremećaje u obrazovnom sustavu. Slično vrijedi i u liječenju. Što znači
ako doktor danas napravi samo malu grešku dajući vam manju dozu lijeka
nego što je trebao dati. Takav lijek nema potrebno djelovanje i za par
godina posljedica će biti razvoj bolesti. Dakle, bespredmetno je
razgovarati o tome. To čine oni ljudi kojima nije u interesu znanost
nego se žele zadržati na pozicijama koje doprinose njihovoj materijalnoj
i ideološkoj, političkoj ili bilo kojoj svrsi.
"Centri moći u RH imaju sve poluge da vas oštete"
Iz vas kada dolazite u Hrvatsku zrači veliki optimizam. Kada
govorite, ljudima se čini da se stvari mogu promijeniti na bolje, da ima
nade. No vi već duže vrijeme živite u uređenim zemljama kao što su
Švedska, Njemačka i SAD. Mislite li da je u Hrvatskoj moguće promijeniti
stvari budući da je naša akademska zajednica mala i umrežena, a u njoj
je provedena i negativna selekcija – ponajbolji nerijetko odlaze van?
Osim toga, mnogi ljudi su u položaju ovisnosti o nekolicini moćnika od
kojih su neki i sami prijavljeni zbog neetičnih postupaka, ili su u
raznim sukobima interesa i sl. Stječe se dojam da se takvi moćnici
rukama i nogama bore protiv uvođenja visokih etičkih i uopće visokih
znanstvenih standarda. Kako očekivati od takvih ljudi, koji možda nisu
ni naročiti znanstvenici, da će prihvatiti reforme koje će od njih
tražiti ono što nisu spremni dati?
Mislim da je hrvatsko društvo u vrlo dubokoj krizi upravo zbog
nedostatka odgovornosti, vjerodostojnosti i umreženosti ljudi koji zbog
vlastitih interesa vladaju već dugi niz godina. To je dovelo do
depresije i odlaska mladih. Ljudi više nemaju ni nade da će se nešto
uskoro promijeniti. Sada ostaju dvije opcije: ljudi koji nešto znaju će
otići van ili će se organizirati, makar i u manjim grupama, i boriti se.
Vi sami dobro znate koliko je u Hrvatskoj teško boriti se za
pravednost, za činjenice, protiv centara moći koji imaju sve poluge da
vas oštete. Ja sam nevjerojatno začuđen hrabrošću manjeg broja ljudi u
Hrvatskoj koji su se organizirali i pokazali da imaju snage ukazivati na
nepravilnosti. Moja uloga u Hrvatskoj je tisuću puta lakša od uloge tih
ljudi. Upravo radi njih ja gajim optimizam.
Želim reći da tim ljudima
treba dati podršku, treba im pomoći da se bolje povežu, a svim građanima
želim poručiti da njih trebaju prepoznati i podržati ih protiv
političkih lobija svih boja – lijevih, desnih i centralnih. U 25 godina
demokracije u Hrvatskoj došlo je do toga da svatko postavlja i brani
svoje plagijatore, a napada tuđe. Na kraju nitko neće napraviti ništa da
se plagijatori maknu. To vam je najbolji dokaz da su svi povezani.
Optimizma će biti samo ako se mladi, stručni ljudi dignu i pokrenu šire
mase u Hrvatskoj. Današnja konferencija za novinare bila je vrlo lijepa
zato što se uistinu osjećala pozitivna vibracija. Naime, s ovom akcijom
skupili smo 11.410 potpisa, a to je veliki broj građana koji su se
svojim imenom i prezimenom založili da se uvede nulta tolerancija na
plagiranje.
Mnogi od njih su stručnjaci u akademskim, znanstvenim i
zdravstvenim ustanovama i mnogi od njih će biti ružno gledani na poslu,
no oni su ipak izašli sa svojim imenima. Svi inicijatori peticije
zahvaljuju im se na tome. Potrebno je strpljenje i ustrajnost u širenju
te akcije u javnosti i prema Europskoj uniji. Naš premijer u svakom
govoru ističe da je on premijer po europskim standardima te da je
Hrvatska dio EU. No ja, ali i mladi, povjerovat ćemo mu onoga trenutka
kada će to pokazati u obrazovanju, znanosti i zdravstvu. Dok to ne
pokaže, on je za nas nevjerodostojan političar. Mi ga zbog toga ne
optužujemo, mi samo ukazujemo na njegovu nevjerodostojnost. Na njemu je
da to ispravi ako je uistinu europski političar. Njegovi razgovori u
Europi imaju smisla samo ako europske standarde prenosi u Hrvatsku, a ne
da se u Europi prikazuje kao Europljanin, a u Hrvatskoj drugačije.
"Rak rana - pravosuđe"
Kako očekivati pomak na bolje u kvaliteti obrazovanja i znanosti kada u
Hrvatskoj stalno vidimo suprotan trend? Vidimo da se čak i zakoni i
uređenje sveučilišta mijenjaju kako bi bolje odgovarali moćnicima ili
kako bi nešto što žele učiniti, nešto što odgovara njihovim osobnim
interesima postalo zakonito. Rekli ste da je plagiranje rak rana našeg
društva. Ne vrijedi li to i za naše pravosuđe ako takve stvari dopušta
ili čak omogućuje? U Hrvatskoj, umjesto da se pomaže ljudima koji žele
poticati čestitost i kvalitetu, njima se bacaju klipovi pod noge. Njima
je već i inače vrlo teško djelovati jer će na sve moguće načine biti pod
pritiscima na svojim matičnim institucijama. No u toj teškoj atmosferi
oni se još povlače po sudovima koji nerijetko donose presude protiv
njih.
Kriza je u Hrvatskoj u cijelom društvu. Posebno govorim o znanosti i
obrazovanju jer je to moja struka. Drugi govore o pravosuđu, treći o
politici i gospodarstvu. Mi imamo probleme u svim sferama društva jer je
svugdje prisutan isti princip – moćnici se povezuju, a velika većina
građana šuti i pati. Ljudi u Hrvatskoj ozbiljno su ugroženi od strane
moćne manjine koja može svaku osobu povrijediti i prikazati je u crnom
svjetlu mada je ona samo ukazala na nepravilnosti i krađe u svojem
vlastitom području rada. Takve osobe ne dobivaju adekvatnu pravnu
zaštitu u Hrvatskoj. Stoga je prva stvar na koju nam EU ukazuje da
moramo stvoriti neovisno pravosuđe koje će braniti ljudska i
profesionalna prava bez obzira na centre moći.
"Plenkovićev šamar cijeloj Hrvatskoj"
Kako to očekivati ako u nekim institucijama pravosuđa sjede neki
ljudi kojima je itekako u interesu da ne budu i sami prokazani kao
etički prijestupnici? Kako ste sami podsjetili, plagijatora imamo i u
Ustavnom sudu. Koje snage to mogu učiniti? Politika je zavladala brojnim
medijima, a moćnici preko njih prozivaju čak i ono malo novinara koji
još imaju nešto slobode i hrabrosti govoriti. Nedavno je u medijima čak
objavljena lista nepoćudnih, navodno antinacionalnih članova akademske
zajednice i novinara, svojevrsna lista za odstrel. A zašto? Zato što su
ukazivali na probleme i protuzakonitosti.
Da, imate nekoliko ljudi koji ne prežu ni od čega. Oni su vrlo opasni i o
njima treba javno govoriti. Jedino rješenje je da se građani Hrvatske
probude i da se povežu u borbi za svoja prava i ideale. To se već događa
po cijelom svijetu. Vidite da je sada u Francuskoj predsjednikom postao
Macron, čovjek koji nije pripadnik niti jedne od dvaju glavnih
stranaka. I u Barceloni i u Madridu vlast preuzimaju građanske
inicijative. Ljudi počinju shvaćati da se preko velikih stranaka, kako s
jedne strane političkog spektra, tako i s druge, istina uvijek
zamagljuje. Političari moraju biti podložni kritici jer svi mi
griješimo. Ja svakodnevno u svom poslu griješim, a moji studenti me
kritiziraju i popravljaju.
Zato je nama znanstvenicima često lakše
prihvatiti kritiku. Za razliku od toga, sujeta kod onih koji su se
navikli na moć i vlast, a to su uglavnom političari, je tolika da je
njihov ego veći od države. Ako dirnete u ego takvih političara, vi ste
dirnuli u osinjak, vi postajete protudržavni element i šalje vas se van
kao neprijatelja zemlje. To se događa mnogima u Hrvatskoj. U mojem
slučaju to je bilo toliko banalno da mi je čak sam premijer rekao da je
ovo slobodna zemlja u kojoj ja ne moram raditi, da mogu slobodno otići i
stvarati u inozemstvu. On mi je dakle poručio da, ako se ne slažem s
njime, da su mi vrata za odlazak otvorena. U Hrvatskoj radim
volonterski, ulažem svoje slobodno vrijeme i novac već 15 godina. Takva
poruka premijera veliki je šamar svima u Hrvatskoj, osobito onima koji
rade za Hrvatsku, a možda se profesionalno ne slažu s njim jer nas šalje
van iz Hrvatske.
"Stvari mogu promijeniti studenti i njihovi roditelji"
Koje su ključne snage u Hrvatskoj koje mogu iznijeti promjene? Ja osobno
kao novinar imam puno problema da dobijem ljude koji će nešto reći
imenom i prezimenom. Mnoštvo ljudi mi se privatno žali i mnogi misle
slično, međutim, teško je dobiti one koji će istupiti javno. Čini mi se
da zato važnu ulogu imaju oni mediji koji su još uvijek slobodni, ali i
studenti koji još nisu ušli u sustav koji melje. Kad god su se oni
zajedno digli, nešto se pomaknulo.
Točno ste identificirali grupu koja je važna za promjene. Mislim da su
studenti oni koji još uvijek slobodno misle, a također imaju odgovornost
za sebe i za svoj budući rad. (Prilazi nam jedna nepoznata žena i moli
Đikića da ga snimi mobitelom. Pritom mu poručuje da je divan.)
Tu su također važni i roditelji tih mladih. Jučer, nakon emisije
Nedjeljom u 2 dobio sam puno e-mailova roditelja koji su u njima
govorili koliko im je važno to o čemu smo razgovarali, kao ohrabrenje za
njihovu djecu. Kada bi se javno uz mlade javili i roditelji, to bi bila
prava stvar. Na taj način možemo stvoriti kritičnu masu, ako na svakom
projektu bude građanske odgovornosti, a ako projekti budu uspješni,
stvarat će se pozitivnije ozračje. Na taj način kroz pet godina, ako se
pojavi političar s mrljom u svojoj karijeri, pritisak će biti takav da
on nikako neće moći postati ili ostati premijer, ministar ili
predsjednik sabora. To se vidi na primjeru Njemačke.
Onoga trenutka kada
vam je potvrđen plagijat ili nečasna radnja ili imate negativnosti u
poslovanju ili ste napravili neko nezakonito djelo u bilo kojoj
disciplini, vi podnosite ostavku na javnu funkciju iz osobne
odgovornosti. U Švedskoj je ministrica Aida Hadžialić vozila s nešto
malo više promila alkohola nego što je dozvoljeno i istog trena je dala
ostavku jer je osjećala pritisak standarda koji je to društvo donijelo.
Problema s prekoračenjem granice za alkohol imamo i mi u Hrvatskoj. No
ovo je tek jedan od primjera kako se pritisak na političare može
proširiti po svim sferama društva.
"Ljudi koji žele dobro se javno prokazuju"
Do mene su došle neke neslužbene informacije da je sa
Sveučilišta u Augsburgu, koje razmatra pitanje ministrova plagijata, već
stigao neki dokument, možda neki upit ili što već. Mislite li da će
Plenković biti vjerodostojan ako smijeni Barišića tek nakon eventualnog
osuđujućeg mišljenja iz Augsburga budući da je takvo mišljenje našeg
Odbora za etiku potpuno ignorirao?
Danas smo na konferenciji za novinstvo govorili da su u tom kontekstu
važne dvije stvari – neovisnost etičkih odbora i tajnost postupka u
slučaju plagiranja, odnosno etičkih prekršaja. U Hrvatskoj su Barišića
prijavili ljudi koji nisu smjeli biti poznati javnosti. Tako je i druga
prijava na Sveučilište u Augsburgu treba biti u tajnosti, kako osobe
koje ukazuju na plagijat ne bi bile ni pod kakvim pritiscima. S druge
strane u Hrvatskoj je ministar Barišić iskoristio informacije koje su
bile poslane osobno premijeru Plenkoviću tako što je u javnost poslao
imena ljudi koji su ga prijavili u Augsburg. On je time prekršio zakon i
već bi samo zbog toga trebao dati ostavku. On se na to ne obazire, on
napada javno, prijeti i svojim agresivnim nastupom želi oštetiti
podnositelje prijave, a sebe u javnosti opravdati i prije nego što je
odluka donesena. To pokazuje da je grješan jer čovjek koji nije napravio
ništa krivo ne bi za svoju obranu poduzimao nove nezakonitosti. Na
odluku Sveučilišta u Augsburgu treba pričekati dok ju odbor javno ne
iznese.
Odgovorit ću i na drugo pitanje. Ponašanje premijera Plenkovića govori o
njegovoj vjerodostojnosti iz dana u dan. Političari se ne ocjenjuju na
kraju već prema tome kako funkcioniraju u svakom danom trenutku. To što
je on napravio je politička greška jer nijedan premijer, niti jedne
zemlje EU ne može tolerirati plagiranje ministara u vlasti, u Ustavnom
sudu, u Saboru. To je neodrživo. Osobno sam mu to rekao u telefonskom
razgovoru da je nulta tolerancija na plagiranje obaveza u EU puno prije
nego što je išta od ovih rasprava izašlo u javnost, no on me je odbio
rekavši kako on zna da je u pitanju bila samo mala greška u fusnoti.
Siguran sam da će iz EU prije ili kasnije doći poruka da je to
neodrživo, a onda ćemo stvari morati mijenjati zbog diktata izvana. Puno
puta nam se to događalo u prošlosti. Sada imamo šansu da diktiramo
vlastite poteze, u društvu smo EU zemalja s visokim standardima i mogli
bismo brzo napredovati, a ne biti uvijek ljudi koje netko stalno mora
kažnjavati.
"Paraliza zbog osobnih interesa"
Znanstveni i obrazovni sustav ugrubo se mogu podijeliti u dva
dijela – onaj koji obuhvaća osnovne i srednje škole te onaj
visokoškolski i znanstveni. Čini mi se da je prvi u krizi ponajviše zbog
svjetonazorskih i ideoloških prepucavanja zbog kojih nikako da krene
neka kurikularna reforma, a drugi, u kojem se okreće mnogo više novca,
zbog partikularnih privilegija umreženih moćnika. Što mislite o tome?
Ovo ste još jednom jako dobro definirali. Dijagnoza je točna, a kada
znamo dijagnozu, trebali bismo djelovati protiv uzroka iste. Što se tiče
obrazovanja dosta sam govorio u emisiji Nedjeljom u 2 gdje sam naglasio
da se znanje skupljeno u cjelovitoj kurikularnoj reformi treba što
prije početi primjenjivati u školama bez dodatnog utjecaja političara. S
druge strane problem u znanosti je jedna manja ali vrlo utjecajna
grupacija ljudi koji su međusobno povezani s ciljem kontrole novaca u
znanstvenom budžetu. Oni su povezani i s HDZ-om i sa SDP-om i navikli su
na nekvalitetno i nekontrolirano dijeljenje novaca poslušnima u
sustavu, a ne najboljima.
Dodatni problem je generacijski sukob jer
mnogi od tih moćnika su već trebali biti u mirovini ili su pred
mirovinom, a ne žele prepustiti vodeće funkcije na institutima i
Sveučilištima mladima koji donose nove kvalitetne projekte.
Najproduktivniji i najbolji znanstvenici danas u Hrvatskoj su kolegice i
kolege između 30 i 50 godina, no oni su izolirani i marginalizirani u
podjeli proračunskog novca. Primjerice, pojedini rektori sveučilišta u
Hrvatskoj ne libe se ničega.
Rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras
sam sebi dodjeljuje financije za projekt na sveučilištu i u tome ne vidi
nikakav sukob interesa, osigurava si dodatno radno mjesto, iznosi
neistine o djelovanju etičkog odbora Sveučilišta u Zagrebu glede
plagiranja itd. Rektor Splitskog sveučilišta Šime Anđelinović u srčanoj
obrani ministra Barišića bez ikakvih činjenica lažno optužuje profesora
svog Sveučilišta za sukob interesa relativizirajući problem izjavom:
'Svi smo mi u Hrvatskoj u sukobu interesa'. Stoga ne čudi da je u
Hrvatskoj danas moguće da se upravo sada zakoni mijenjaju tako da jedan
rektor može postati kao car na sveučilištu, a sve pod krinkom
autonomije. Vesnica Garašić je danas lijepo rekla – autonomija
sveučilišta je autonomija stvaranja, učenja i kreativnosti, a ne
autonomija moći koja opravdava postupke rektora koji su suprotni zakonu i
protiv potreba i interesa mladih."
SKICA PARLAMENTARNOG PROGRAMA Nezavisna liste ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI za I. do X. izborne jedinice nalazi se POD LINKOM:
PARLAMENTARNI
PROGRAM nezavisne liste "ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI" za XI. IZBORNU
JEDINICU (HRVATSKO ISELJENISTVO), ZA SLIJEDECE PARLAMENTANE IZBORE NALAZI SE POD SLIJEDECIM LINKOM:
