Ustav Republike Hrvatske * KOMENTAR na temu: "Kako je pozicionirano Hrvatsko Iseljenistvo u Ustavu RH?"

(“Narodne novine” broj 85. od 09.07.2010. – pročišćeni tekst)

ODBOR ZA USTAV, POSLOVNIK I POLITIČKI SUSTAV HRVATSKOGA SABORA

Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskoga sabora na temelju svoje nadležnosti iz

članka 57. Poslovnika Hrvatskoga sabora, na sjednici 6. srpnja 2010. godine utvrdio je pročišćeni tekst

Ustava Republike Hrvatske.

Pročišćeni tekst Ustava Republike Hrvatske obuhvaća Ustav Republike Hrvatske (“Narodne novine”

br. 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/2000, 124/2000 – pročišćeni tekst, 28/2001, 41/2001 –

pročišćeni tekst, 55/2001 – ispravak) te Promjenu Ustava Republike Hrvatske objavljenu u “Narodnim

novinama” broj 76/2010 u kojima je naznačeno vrijeme njihova stupanja na snagu.

Klasa: 012-02/10-01/01

Zagreb, 6. srpnja 2010.

Predsjednik Odbora za Ustav, Poslovnik i

politički sustav Hrvatskoga sabora

Vladimir Šeks, v. r.

USTAV REPUBLIKE HRVATSKE

(pročišćeni tekst)

I. IZVORIŠNE OSNOVE

(1) Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda,

potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:

– u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeću;

– u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeću;

– u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću;

– u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.;

– u zaključcima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;

– u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o uređenju odnosa između Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatičke sankcije iz godine 1712.;

– u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;

– u činjenici da odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3. listopada 1929. godine) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao;

– u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;

– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodno oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavim Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističko sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima

(godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

(2) Polazeći od iznesenih povijesnih činjenica, te općeprihvaćenih načela u suvremenu svijetu i neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, uključujući i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa,

Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta.

(3) Poštujući, na slobodnim izborima odlučno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih građana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.

II. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

(1) Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.

(2) U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

(3) Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Članak 2.

(1) Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.

(2) Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama,

jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.

(3) Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.

(4) Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:

– o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;

– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;

– o udruživanju u saveze s drugim državama.

(5) Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.

Članak 3.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Članak 4.

(1) U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

(2) Načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom.

Članak 5.

(1) U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.

(2) Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

Članak 6.

(1) Osnivanje političkih stranaka je slobodno.

(2) Unutarnje ustrojstvo političkih stranaka mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim načelima.

(3) Stranke moraju javno polagati račun o porijeklu svojih sredstava i imovine.

(4) Protuustavne su političke stranke koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju slobodnoga demokratskog poretka ili ugrožavaju opstojnost Republike Hrvatske. O protuustavnosti odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske.

(5) Zakonom se uređuje položaj i financiranje političkih stranaka.

Članak 7.

(1) Oružane snage Republike Hrvatske štite njezin suverenitet i neovisnost te brane njezinu

teritorijalnu cjelovitost.

(2) Republici Hrvatskoj pomoć u zaštiti suvereniteta i neovisnosti te obrani teritorijalne cjelovitosti mogu pružiti i države saveznice, u skladu sa sklopljenim međunarodnim ugovorima.

(3) Oružane snage država saveznica mogu prijeći granicu i ući u Republiku Hrvatsku ili djelovati unutar njezinih granica u skladu sa sklopljenim međunarodnim ugovorima, na temelju odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.

(4) Republika Hrvatska može pružiti pomoć državama saveznicama u slučaju oružanog napada na jednu ili više njih u skladu sa sklopljenim međunarodnim ugovorima, na temelju odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.

(5) Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći njezine granice ili djelovati preko njezinih granica na temelju odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.

(6) Odluku iz stavka 3., 4. i 5. ovoga članka Hrvatski sabor donosi većinom glasova svih zastupnika.

(7) Ako Predsjednik Republike Hrvatske uskrati suglasnost iz stavka 3., 4. i 5. ovoga članka,

Hrvatski sabor odluku donosi dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

(8) Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći granice Republike Hrvatske radi vježbi i obuke u okviru međunarodnih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora te radi pružanja humanitarne pomoći, na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.

(9) Oružane snage država saveznica mogu prijeći granice Republike Hrvatske radi vježbi i obuke u okviru međunarodnih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora te radi pružanja humanitarne pomoći, na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.

(10) U slučajevima predviđenim u člancima 17. i 101. Ustava, Oružane se snage mogu, ako to zahtijeva narav pogibelji, koristiti kao pomoć policiji i drugim državnim tijelima.

(11) Oružane snage Republike Hrvatske mogu se koristiti kao pomoć i u protupožarnoj zaštiti, spašavanju i u nadzoru i zaštiti prava Republike Hrvatske na moru.

(12) Obrambeno ustrojstvo, zapovijedanje, upravljanje i demokratski nadzor nad Oružanim snagama Republike Hrvatske uređuju se Ustavom i zakonom.

Članak 8.

Granice se Republike Hrvatske mogu mijenjati samo odlukom Hrvatskoga sabora.

Članak 9.

(1) Hrvatsko državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak uređuje se zakonom.

(2) Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo, a ne može biti ni izručen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka o izručenju ili predaji donesena u skladu s međunarodnim ugovorom ili pravnom stečevinom Europske unije.

Članak 10.

(1) Republika Hrvatska štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i promiče njihove veze s domovinom.

(2) Dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske.

Članak 11.

(1) Grb Republike Hrvatske povijesni je hrvatski grb čija je osnovica 25 naizmjeničnih crvenih i bijelih (srebrenih) polja.

(2) Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini.

(3) Himna je Republike Hrvatske “Lijepa naša domovino”.

(4) Opis povijesnoga hrvatskog grba i zastave i tekst himne te uporaba i zaštita tih i drugih državnih znamenja uređuje se zakonom.

Članak 12.

(1) U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.

(2) U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.

Članak 13.

(1) Glavni je grad Republike Hrvatske Zagreb.

(2) Zakonom se uređuje položaj, djelokrug i ustroj glavnog grada Zagreba.

III. ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA

1. ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 14.

(1) Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

(2) Svi su pred zakonom jednaki.

Članak 15.

(1) U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.

(2) Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona.

(3) Zakonom se može, pored općega biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor.

(4) Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.

Članak 16.

(1) Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

(2) Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

Članak 17.

(1) U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.

(2) Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati

nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.

(3) Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.

Članak 18.

(1) Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.

(2) Pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je

osigurana druga pravna zaštita.

Članak 19.

(1) Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.

(2) Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

Članak 20.

Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.

2. OSOBNE I POLITIČKE SLOBODE I PRAVA

Članak 21.

(1) Svako ljudsko biće ima pravo na život.

(2) U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.

Članak 22.

(1) Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.

(2) Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud.

Članak 23.

(1) Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima.

(2) Zabranjen je prisilni i obvezatni rad.

Članak 24.

(1) Nitko ne može biti uhićen ili pritvoren bez pisanoga, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga. Takav nalog mora biti pročitan i uručen uhićeniku prilikom oduzimanja slobode.

(2) Bez sudbenoga naloga redarstvo može uz obvezu da je odmah preda sudu uhititi osobu protiv koje postoji osnovana sumnja da je počinila teško kazneno djelo određeno zakonom. Uhićena osoba mora odmah na način njoj razumljiv biti obaviještena o razlozima uhićenja, te o svojim pravima utvrđenima zakonom.

(3) Svaka se osoba koja je uhićena ili pritvorena ima pravo žaliti sudu, koji će bez odgode odlučiti o zakonitosti lišenja slobode.

Članak 25.

(1) Sa svakim se uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo

dostojanstvo.

(2) Tko je god pritvoren i optužen zbog kaznenog djela, ima pravo u najkraćem roku, određenom zakonom, biti izveden pred sud i u zakonskom roku oslobođen ili osuđen.

(3) Pritvorenik se, uz zakonsko jamstvo, može pustiti da se brani sa slobode.

(4) Svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku.

Članak 26.

Svi su državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.

Članak 27.

Odvjetništvo kao samostalna i neovisna služba osigurava svakome pravnu pomoć, u skladu sa zakonom.

Članak 28.

Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.

Članak 29.

(1) Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

(2) U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo:

– da u najkraćem roku bude obaviješten potanko i na jeziku koji razumije o naravi i razlozima optužbe koja se diže protiv njega i o dokazima koji ga terete,

– da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane,

– na branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, i s tim pravom mora biti upoznat,

– da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava da plati branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja pod uvjetom propisanim zakonom,

– da mu se sudi u njegovoj nazočnosti, ukoliko je dostupan sudu,

– da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe,

– na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu.

(3) Osumnjičenik, okrivljenik i optuženik ne smije se siliti da prizna krivnju.

(4) Dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se uporabiti u sudskom postupku.

(5) Kazneni postupak može se pokrenuti samo pred sudom na zahtjev ovlaštenog tužitelja.

Članak 30.

Kaznena osuda za teška i osobito nečasna kaznena djela može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak stečenih ili zabranu stjecanja na određeno vrijeme nekih prava na obavljanje određenih poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka.

Članak 31.

(1) Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna koja nije bila određena zakonom. Ako zakon nakon počinjenog djela odredi blažu kaznu, odredit će se takva kazna.

(2) Nikome se ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom.

(3) Samo se zakonom, u skladu s Ustavom i međunarodnim ugovorom, mogu propisati slučajevi i razlozi za obnovu postupka iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, propisana zakonom, ili ona koja ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu. Imovinska korist, ostvarena tim djelima ili povezana s njima, oduzet će se.

Članak 32.

(1) Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište.

(2) Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu.

(3) Pravo kretanja na teritoriju Republike Hrvatske, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje može se iznimno ograničiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, ili zdravlja, prava i sloboda drugih.

Članak 33.

(1) Strani državljanin i osobe bez državljanstva mogu dobiti utočište u Republici Hrvatskoj, osim ako su progonjeni za nepolitičke zločine i djelatnosti oprečne temeljnim načelima međunarodnog prava.

(2) Stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ne može biti protjeran ni izručen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka donesena u skladu s međunarodnim ugovorom i zakonom.

Članak 34.

(1) Dom je nepovrediv.

(2) Samo sud može obrazloženim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži.

(3) Pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva svjedoka budu nazočni pri pretrazi doma ili drugoga prostora.

(4) U skladu s uvjetima što ih predviđa zakon, redarstvene vlasti mogu i bez sudskog naloga ili privole držatelja stana ući u dom ili prostorije te izvršiti pretragu bez nazočnosti svjedoka, ako je to neophodno radi izvršenja naloga o uhićenju ili radi hvatanja počinitelja kaznenog djela odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega.

(5) Pretraga radi pronalaženja ili osiguranja dokaza za koje postoji osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu počinitelja kaznenog djela, može se poduzeti samo u nazočnosti svjedoka.

Članak 35.

Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

Članak 36.

(1) Sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika općenja zajamčena je i nepovrediva.

(2) Samo se zakonom mogu propisati ograničenja nužna za zaštitu sigurnosti države ili provedbu kaznenog postupka.

Članak 37.

(1) Svakom se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom.

(2) Zakonom se uređuje zaštita podataka te nadzor nad djelovanjem informatičkih sustava u državi.

(3) Zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna utvrđenoj svrsi njihovoga prikupljanja.

Članak 38.

(1) Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.

(2) Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.

(3) Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.

(4) Jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

(5) Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.

Članak 39.

Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.

Članak 40.

Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.

Članak 41.

(1) Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.

(2) Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.

Članak 42.

Svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom.

Članak 43.

(1) Svakom se jamči pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Radi toga svatko može slobodno osnivati sindikate i druge udruge, uključivati se u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom.

(2) Pravo slobodnog udruživanja ograničeno je zabranom nasilnog ugrožavanja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

Članak 44.

Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe.

Članak 45.

(1) Hrvatski državljani s navršenih 18 godina (birači) imaju opće i jednako biračko pravo u izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu, u skladu sa zakonom.

(2) U izborima za Hrvatski sabor birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj imaju pravo izabrati tri zastupnika, u skladu sa zakonom.

(3) U izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem, pri čemu birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj ostvaruju biračko pravo na biračkim mjestima u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske u stranoj

državi u kojoj prebivaju.

(4) U izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu ostvarivanje biračkog prava Republika Hrvatska osigurava i svojim državljanima s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica tako da mogu glasovati u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske u stranoj državi u kojoj se nalaze ili na koji drugi način određen zakonom.

Članak 46.

Svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.

Članak 47.

(1) Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih državljana.

(2) Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezane ispunjavati druge dužnosti određene zakonom.

3. GOSPODARSKA, SOCIJALNA I KULTURNA PRAVA

Članak 48.

(1) Jamči se pravo vlasništva.

(2) Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru.

(3) Strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete određene zakonom.

(4) Jamči se pravo nasljeđivanja.

Članak 49.

(1) Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.

(2) Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom.

(3) Država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva.

(4) Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.

(5) Inozemnom ulagaču jamči se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala.

Članak 50.

(1) Zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.

(2) Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.

Članak 51.

(1) Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.

(2) Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.

Članak 52.

(1) More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu.

(2) Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.

Članak 53.

(1) Hrvatska narodna banka je središnja banka Republike Hrvatske.

(2) Hrvatska narodna banka je samostalna i neovisna i o svom radu izvješćuje Hrvatski sabor.

(3) Hrvatskom narodnom bankom upravlja i njezinim poslovanjem rukovodi guverner Hrvatske narodne banke.

(4) Ustrojstvo, cilj, zadaci i nadležnost Hrvatske narodne banke uređuju se zakonom.

Članak 54.

(1) Državni ured za reviziju je najviša revizijska institucija Republike Hrvatske, koja je samostalna i neovisna u svom radu.

(2) Državnim uredom za reviziju upravlja glavni državni revizor koji o njegovu radu izvješćuje Hrvatski sabor.

(3) Osnivanje, ustrojstvo, nadležnost i način rada Državnog ureda za reviziju uređuju se zakonom.

Članak 55.

(1) Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.

(2) Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

Članak 56.

(1) Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.

(2) Najduže radno vrijeme određuje se zakonom.

(3) Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor i ovih se prava ne može odreći.

(4) Zaposleni mogu imati, u skladu sa zakonom, udjela pri odlučivanju u poduzeću.

Članak 57.

(1) Pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje se zakonom i kolektivnim ugovorom.

(2) Prava u svezi s porođajem, materinstvom i njegom djece uređuju se zakonom.

Članak 58.

(1) Slabim, nemoćnima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba.

(2) Posebnu skrb država posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovu uključivanju u društveni život.

(3) Posebnu skrb država posvećuje zaštiti hrvatskih branitelja, hrvatskih ratnih vojnih invalida, udovica, roditelja i djece poginulih hrvatskih branitelja.

(4) Ne može se zabraniti primanje humanitarne pomoći iz inozemstva.

Članak 59.

Svakom se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom.

Članak 60.

(1) Radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.

(2) Sindikati mogu osnivati svoje saveze i udruživati se u međunarodne sindikalne organizacije.

(3) U oružanim snagama i redarstvu zakonom se može ograničiti sindikalno organiziranje.

(4) Poslodavci imaju pravo osnivati udruge i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.

Članak 61.

(1) Jamči se pravo na štrajk.

(2) U oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama određenima zakonom može se ograničiti pravo na štrajk.

Članak 62.

(1) Obitelj je pod osobitom zaštitom države.

(2) Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom.

Članak 63.

Država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život.

Članak 64.

(1) Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece.

(2) Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti.

(3) Tjelesno i duševno oštećeno i socijalno zapušteno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb.

(4) Djeca su dužna brinuti se za stare i nemoćne roditelje.

(5) Država osobitu skrb posvećuje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se ne brinu roditelji.

Članak 65.

(1) Dužnost je svih da štite djecu i nemoćne osobe.

(2) Djeca ne mogu biti primljena na rad prije zakonom određene dobi niti smiju biti prisiljavana na rad koji štetno utječe na njihovo zdravlje ili ćudoređe, niti im se takav rad smije dopustiti.

(3) Mladež, majke i osobe s invaliditetom imaju pravo na osobitu zaštitu na radu.

Članak 66.

(1) Obrazovanje je u Republici Hrvatskoj svakomu dostupno, pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim sposobnostima.

(2) Obvezno obrazovanje je besplatno u skladu sa zakonom.

Članak 67.

Uz uvjete propisane zakonom mogu se osnivati privatne škole i učilišta.

Članak 68.

(1) Jamči se autonomija sveučilišta.

(2) Sveučilište samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom.

Članak 69.

(1) Jamči se sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.

(2) Država potiče i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti.

(3) Država štiti znanstvena, kulturna i umjetnička dobra kao duhovne narodne vrednote.

(4) Jamči se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenoga, kulturnog,

umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.

(5) Država potiče i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu.

Članak 70.

(1) Svatko ima pravo na zdrav život.

(2) Država osigurava uvjete za zdrav okoliš.

(3) Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.

IV. USTROJSTVO DRŽAVNE VLASTI

1. HRVATSKI SABOR

Članak 71.

Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

Članak 72.

Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se, na temelju općeg i jednakoga biračkog prava, biraju neposredno tajnim glasovanjem.

Članak 73.

(1) Zastupnici se u Hrvatski sabor biraju na vrijeme od četiri godine.

(2) Zakonom se određuje broj, uvjeti i postupak izbora zastupnika u Hrvatski sabor.

Članak 74.

(1) Izbori se za zastupnike u Hrvatski sabor održavaju najkasnije 60 dana nakon isteka mandata ili raspuštanja Hrvatskoga sabora.

(2) Prvo zasjedanje Hrvatskoga sabora održava se najkasnije 20 dana nakon provedenih izbora.

(3) Hrvatski sabor konstituira se izborom predsjednika na prvoj sjednici na kojoj je nazočna većina zastupnika.

Članak 75.

(1) Zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat.

(2) Zastupnici u Hrvatskom saboru primaju stalnu novčanu naknadu i imaju druga prava određena zakonom.

Članak 76.

(1) Zastupnici u Hrvatskom saboru imaju imunitet.

(2) Zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru.

(3) Zastupnik ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja Hrvatskoga sabora.

(4) Zastupnik može biti pritvoren bez odobrenja Hrvatskoga sabora samo ako je zatečen da vrši kažnjivo djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. O takvom se slučaju izvješćuje predsjednika Hrvatskoga sabora.

(5) Ako Hrvatski sabor nije na okupu, odobrenje da se zastupnik liši slobode ili da se protiv njega nastavi kazneni postupak daje i o njegovu pravu na imunitet odlučuje mandatno-imunitetno povjerenstvo, s time što njegovu odluku mora naknadno potvrditi Hrvatski sabor.

Članak 77.

Trajanje mandata zastupnicima u Hrvatskom saboru može se zakonom produžiti samo u slučaju rata ili u slučajevima iz članka 17. i 101. Ustava.

Članak 78.

(1) Hrvatski sabor može se raspustiti radi raspisivanja prijevremenih izbora, ako to odluči većina svih zastupnika.

(2) Predsjednik Republike može sukladno odredbama članka 104. Ustava, raspustiti Hrvatski sabor.

Članak 79.

(1) Hrvatski sabor redovito zasjeda dva puta godišnje: prvi put, između 15. siječnja i 15. srpnja i drugi put, između 15. rujna i 15. prosinca.

(2) Hrvatski sabor zasjeda izvanredno na zahtjev Predsjednika Republike, Vlade ili većine

zastupnika.

(3) Predsjednik Hrvatskoga sabora može uz prethodno pribavljeno mišljenje klubova zastupnika parlamentarnih stranaka sazvati Hrvatski sabor na izvanredno zasjedanje.

Članak 80.

(1) Hrvatski sabor ima predsjednika i jednog ili više podpredsjednika.

(2) Unutarnje ustrojstvo i način rada Hrvatskoga sabora uređuje se poslovnikom.

(3) Poslovnik se donosi većinom glasova svih zastupnika.

Članak 81.

Hrvatski sabor:

– odlučuje o donošenju i promjeni Ustava,

– donosi zakone,

– donosi državni proračun,

– odlučuje o ratu i miru,

– donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora,

– donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske,

– ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike Hrvatske,

– odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske,

– raspisuje referendum,

– obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom,

– nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,

– daje amnestiju za kaznena djela,

– obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.

Članak 82.

(1) Ako Ustavom nije drugačije određeno, Hrvatski sabor donosi odluke većinom glasova ukoliko je na sjednici nazočna većina zastupnika.

(2) Zastupnici glasuju osobno.

Članak 83.

(1) Zakone (organski zakoni) kojima se uređuju prava nacionalnih manjina Hrvatski sabor donosi dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

(2) Zakone (organski zakoni) kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave Hrvatski sabor donosi većinom glasova svih zastupnika.

(3) Odluku iz članka 8. Ustava Hrvatski sabor donosi dvotrećinskom većinom glasova svih

zastupnika.

Članak 84.

Sjednice su Hrvatskoga sabora javne.

Članak 85.

Pravo predlagati zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Hrvatskoga sabora te Vlada Republike Hrvatske.

Članak 86.

(1) Zastupnici Hrvatskoga sabora imaju pravo postavljati Vladi Republike Hrvatske i pojedinim ministrima zastupnička pitanja.

(2) Najmanje jedna desetina zastupnika Hrvatskoga sabora može podnijeti interpelaciju o radu Vlade Republike Hrvatske ili pojedinog njezinog člana.

(3) Postavljanje zastupničkih pitanja i podnošenje interpelacije pobliže se uređuju poslovnikom.

Članak 87.

(1) Hrvatski sabor može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga.

(2) Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske.

(3) O pitanjima iz stavka 1. i 2. ovoga članka Hrvatski sabor će raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.

(4) Na referendumu se odlučuje većinom birača koji su pristupili referendumu.

(5) Odluka donosena na referendumu obvezatna je.

(6) O referendumu se donosi zakon. Zakonom se mogu propisati i uvjeti za održavanje

savjetodavnog referenduma.

Članak 88.

(1) Hrvatski sabor može, najviše na vrijeme od godinu dana, ovlastiti Vladu Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga, osim onih koja se odnose na razradu Ustavom utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda, nacionalna prava, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela i lokalne samouprave.

(2) Uredbe na temelju zakonske ovlasti ne mogu djelovati unatrag.

(3) Uredbe donesene na temelju zakonske ovlasti prestaju vrijediti istekom roka od godinu dana od dana dobivene ovlasti, ako Hrvatski sabor ne odluči drukčije.

Članak 89.

(1) Predsjednik Republike proglasit će zakone u roku od osam dana od kada su izglasani u

Hrvatskom saboru.

(2) Ako Predsjednik Republike smatra da proglašeni zakon nije u skladu s Ustavom, može pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

Članak 90.

(1) Prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela objavljuju se u “Narodnim novinama”, službenom listu Republike Hrvatske.

(2) Propisi tijela koja imaju javne ovlasti prije stupanja na snagu moraju biti objavljeni na dostupan način u skladu sa zakonom.

(3) Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga zakonom drukčije određeno.

(4) Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje.

(5) Iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.

Članak 91.

(1) Državni se prihodi i rashodi utvrđuju u državnom proračunu.

(2) Hrvatski sabor donosi državni proračun većinom glasova svih zastupnika.

(3) U zakonu čija primjena traži financijska sredstva, moraju se predvidjeti njihovi izvori.

Članak 92.

(1) Hrvatski sabor može osnivati istražna povjerenstva za svako pitanje od javnog interesa.

(2) Istražna povjerenstva imaju sastav, djelokrug i ovlasti u skladu sa zakonom.

(3) Predsjednika istražnog povjerenstva bira većina zastupnika iz reda oporbenih zastupnika.

Članak 93.

(1) Pučki je pravobranitelj opunomoćenik Hrvatskoga sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila Republika Hrvatska.

(2) Svatko može podnijeti pritužbu pučkom pravobranitelju ako smatra da su, uslijed nezakonitog ili nepravilnog rada državnih tijela, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave i tijela s javnim ovlastima, ugrožena ili povrijeđena njegova ustavna ili zakonska prava.

(3) Pučkog pravobranitelja bira Hrvatski sabor na vrijeme od osam godina. Pučki pravobranitelj samostalan je i neovisan u svom radu.

(4) Uvjeti za izbor i razrješenje pučkog pravobranitelja i njegovih zamjenika, djelokrug i način rada uređuju se zakonom. Zakonom se, radi zaštite temeljnih ustavnih prava, pučkom pravobranitelju mogu povjeriti i određene ovlasti u odnosu na pravne i fizičke osobe.

(5) Pučki pravobranitelj i ostali opunomoćenici Hrvatskoga sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru.

2. PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 94.

(1) Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu.

(2) Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.

(3) Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

Članak 95.

(1) Predsjednik Republike bira se na temelju općeg i jednakoga biračkog prava na neposrednim izborima tajnim glasovanjem na vrijeme od pet godina.

(2) Nitko ne može biti biran više od dva puta za Predsjednika Republike.

(3) Predsjednik Republike bira se većinom svih birača koji su glasovali. Ako ni jedan od kandidata ne dobije takvu većinu, izbor se ponavlja nakon 14 dana.

(4) Na ponovljenom izboru pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom glasovanju dobili najviše glasova. Ako koji od tih kandidata odustane, pravo da bude ponovno biran stječe kandidat koji je sljedeći po broju dobivenih glasova.

(5) Izbor Predsjednika Republike obavlja se najmanje 30, a najviše 60 dana prije isteka mandata.

(6) Prije preuzimanja dužnosti, Predsjednik Republike pred predsjednikom Ustavnog suda Republike Hrvatske polaže svečanu prisegu kojom se obvezuje na vjernost Ustavu.

(7) Izbor Predsjednika Republike, prisega i njeno polaganje uređuje se zakonom.

Članak 96.

(1) Predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.

(2) Nakon izbora Predsjednik Republike podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, o čemu obavještava Hrvatski sabor.

Članak 97.

(1) U slučaju kraće spriječenosti uslijed odsutnosti, bolesti ili korištenja godišnjeg odmora,

Predsjednik Republike može povjeriti predsjedniku Hrvatskoga sabora da ga zamjenjuje. O povratku na dužnost odlučuje Predsjednik Republike.

(2) U slučaju duže spriječenosti uslijed bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako Predsjednik

Republike nije u stanju odlučiti o povjeravanju dužnosti privremenom zamjeniku, predsjednik Hrvatskoga sabora preuzima dužnost privremenog predsjednika Republike na temelju odluke Ustavnog suda. Ustavni sud o tome odlučuje na prijedlog Vlade.

(3) U slučaju smrti, ostavke koja se podnosi predsjedniku Ustavnog suda Republike Hrvatske i o kojoj se obavještava predsjednik Hrvatskoga sabora, ili kada Ustavni sud utvrdi razloge za prestanak mandata Predsjednika Republike, dužnost privremenog predsjednika Republike po sili Ustava preuzima predsjednik Hrvatskoga sabora.

(4) Kada predsjednik Hrvatskoga sabora kao privremeni predsjednik Republike donosi akt o

proglašenju zakona, akt supotpisuje predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

(5) Izbori za novog Predsjednika Republike moraju se održati u roku od 60 dana od dana

preuzimanja dužnosti privremenog predsjednika Republike sukladno stavku 3. ovoga članka.

Članak 98.

Predsjednik Republike:

– raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje,

– raspisuje referendum u skladu s Ustavom,

– povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika,

– daje pomilovanja,

– dodjeljuje odlikovanja i priznanja određena zakonom,

– obavlja druge dužnosti određene Ustavom.

Članak 99.

(1) Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike.

(2) Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu.

(3) Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, donosi odluku o postavljanju i opozivu šefova diplomatskih misija Republike Hrvatske u inozemstvu, uzprethodni supotpis predsjednika Vlade Republike Hrvatske.

(4) Predsjednik Republike prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija.

Članak 100.

(1) Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske.

(2) Predsjednik Republike imenuje i razrješuje vojne zapovjednike, u skladu sa zakonom.

(3) Na temelju odluke Hrvatskoga sabora Predsjednik Republike objavljuje rat i zaključuje mir.

(4) U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države PredsjednikRepublike može, uz supotpis predsjednika Vlade, narediti uporabu oružanih snaga iako nije proglašeno ratno stanje.

Članak 101.

(1) Za vrijeme trajanja ratnog stanja Predsjednik Republike može donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskoga sabora. Ako Hrvatski sabor nije u zasjedanju, Predsjednik Republike ima ovlast da uredbama sa zakonskom snagom uređuje sva pitanja koja zahtijeva ratno stanje.

(2) U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države, ili kad su tijela državne vlasti onemogućena da redovito obavljaju svoje ustavne dužnosti, Predsjednik Republike može, na prijedlog predsjednika Vlade i uz njegov supotpis, donositi uredbe sa zakonskom snagom.

(3) Predsjednik Republike podnijet će uredbe sa zakonskom snagom na potvrdu Hrvatskom saboručim se bude mogao sastati.

(4) Ako Predsjednik Republike ne podnese uredbu Hrvatskom saboru na potvrdu u skladu sa

stavkom 3. ovoga članka ili Hrvatski sabor istu ne potvrdi, uredba sa zakonskom snagom prestaje važiti.

(5) U slučaju iz stavka 1. i 2. ovoga članka Predsjednik Republike ima pravo sazvati sjednicu Vlade i predsjedavati tako sazvanoj sjednici Vlade.

Članak 102.

(1) Predsjednik Republike može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja.

(2) Predsjednik Republike može biti nazočan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi.

Članak 103.

(1) Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske, u skladu s Ustavom i zakonom, surađuju u usmjeravanju rada sigurnosnih službi.

(2) Imenovanje čelnika sigurnosnih službi, uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, supotpisuje Predsjednik Republike i predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

Članak 104.

(1) Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, a nakon

savjetovanja s predstavnicima klubova zastupnika parlamentarnih stranaka može raspustiti Hrvatski sabor ako na zahtjev Vlade da se izglasa povjerenje, Hrvatski sabor Vladi izglasa nepovjerenje ili u roku od 120 dana od dana predlaganja ne donese državni proračun.

(2) Predsjednik Republike ne može na prijedlog Vlade raspustiti Hrvatski sabor dok traje postupak za utvrđivanje njegove odgovornosti za povredu Ustava.

Članak 105.

(1) Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti.

(2) Postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike može pokrenuti Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika.

(3) O odgovornosti Predsjednika Republike odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske dvotrećinskom većinom svih sudaca.

(4) Ustavni sud mora donijeti odluku o odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske za povredu Ustava u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijedloga kojim se pokreće odgovornost Predsjednika Republike za povredu Ustava.

(5) Ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi njegovu odgovornost, Predsjedniku Republike prestaje dužnost po sili Ustava.

Članak 106.

(1) Predsjednik Republike ima imunitet nepovredivosti.

(2) Predsjednik Republike ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda.

(3) Predsjednik Republike može biti pritvoren bez odobrenja Ustavnog suda samo ako je zatečen da čini kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. U takvom slučaju državno tijelo koje je Predsjednika Republike pritvorilo, dužno je o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda.

Članak 107.

(1) Predsjedniku Republike u obavljanju njegovih dužnosti pomažu savjetodavna tijela. Članove tih tijela imenuje i razrješuje Predsjednik Republike. Nisu dopuštena imenovanja koja su u suprotnosti s načelom diobe vlasti.

(2) Savjetodavni, stručni i drugi poslovi obavljaju se u Uredu Predsjednika Republike. Ustrojstvo i djelokrug Ureda uređuje Predsjednik Republike svojom odlukom. Ured Predsjednika Republike i stručne službe Vlade Republike Hrvatske surađuju u obavljanju poslova od zajedničkog interesa. Sredstva za rad Ureda Predsjednika Republike osiguravaju se u okviru državnog proračuna Republike Hrvatske.

3. VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 108.

Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom.

Članak 109.

(1) Vladu Republike Hrvatske čine predsjednik, jedan ili više podpredsjednika i ministri.

(2) Bez odobrenja Vlade predsjednik i članovi Vlade ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.

Članak 110.

(1) Članove Vlade predlaže osoba kojoj je Predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade.

(2) Odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata, mandatar je dužan program Vlade i Vladu predstaviti Hrvatskom saboru i zatražiti glasovanje o povjerenju.

(3) Vlada stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru.

(4) Predsjednik i članovi Vlade polažu svečanu prisegu pred Hrvatskim saborom. Tekst prisege utvrđuje se zakonom.

(5) Na temelju odluke Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi Republike Hrvatske, rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora, a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora.

Članak 111.

(1) Ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaćanja mandata, Predsjednik Republike mu može produžiti mandat za najviše još 30 dana.

(2) Ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako predložena Vlada ne dobije

povjerenje Hrvatskoga sabora, Predsjednik Republike povjerit će mandat za sastav Vlade drugoj osobi.

Članak 112.

Ako Vlada ne bude sastavljena u skladu s člankom 110. i 111. Ustava, Predsjednik Republike će imenovati privremenu nestranačku Vladu i istodobno raspisati prijevremene izbore za Hrvatski sabor.

Članak 113.

Vlada Republike Hrvatske:

– predlaže zakone i druge akte Hrvatskom saboru,

– predlaže državni proračun i završni račun,

– provodi zakone i druge odluke Hrvatskoga sabora,

– donosi uredbe za izvršenje zakona,

– vodi vanjsku i unutarnju politiku,

– usmjerava i nadzire rad državne uprave,

– brine o gospodarskom razvitku zemlje,

– usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi,

– obavlja druge poslove određene Ustavom i zakonom.

Članak 114.

Ustrojstvo, način rada, odlučivanje i vrste akata koje Vlada donosi propisuju se zakonom i

poslovnikom.

Članak 115.

(1) Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru.

(2) Predsjednik i članovi Vlade zajednički su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje područje rada.

Članak 116.

(1) Na prijedlog najmanje jedne petine zastupnika u Hrvatskom saboru može se pokrenuti pitanje povjerenja predsjedniku Vlade, pojedinomu njezinom članu ili Vladi u cjelini.

(2) Glasovanje o povjerenju Vladi može zahtijevati i njezin predsjednik.

(3) Ne može se raspravljati i glasovati o povjerenju prije nego protekne sedam dana od dana dostave prijedloga Hrvatskom saboru.

(4) Rasprava i glasovanje o povjerenju mora se provesti najkasnije u roku od 30 dana od dana,dostave prijedloga Hrvatskom saboru.

(5) Odluka o nepovjerenju je donijeta ako je za nju glasovala većina od ukupnog broja zastupnika u Hrvatskom saboru.

(6) Ako Hrvatski sabor odbije prijedlog za izglasavanje nepovjerenja, zastupnici koji su ga postavili ne mogu ponovno podnijeti isti prijedlog prije isteka roka od šest mjeseci.

(7) Ako se izglasa nepovjerenje predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini, predsjednik Vlade i Vlada podnose ostavku. Ako se u roku od 30 dana ne izglasa povjerenje novom mandataru i članovima koje predlaže za sastav Vlade, predsjednik Hrvatskoga sabora obavijestit će o tome Predsjednika Republike Hrvatske. Nakon primljene obavijesti predsjednika Hrvatskoga sabora Predsjednik Republike će odmah donijeti odluku o raspuštanju Hrvatskoga sabora i istovremeno raspisati izbore za Hrvatski sabor.

(8) Ako se izglasa nepovjerenje pojedinom članu Vlade, predsjednik Vlade može umjesto njega predložiti drugoga člana Hrvatskom saboru da mu izglasa povjerenje ili predsjednik Vlade i Vlada mogu podnijeti ostavku.

(9) U svim slučajevima kada predsjednik Vlade ili Vlada podnesu ostavku postupit će se u skladu sa stavkom 7. ovoga članka.

Članak 117.

(1) Ustrojstvo i poslovi državne uprave i način njihovog obavljanja uređuju se zakonom.

(2) Određeni poslovi državne uprave mogu se zakonom povjeriti tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.

(3) Zakonom i drugim propisima uređuje se status državnih službenika te radno-pravni status namještenika.

4. SUDBENA VLAST

Članak 118.

(1) Sudbenu vlast obavljaju sudovi.

(2) Sudbena vlast je samostalna i neovisna.

(3) Sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava.

Članak 119.

(1) Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

(2) Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje Opće sjednice

Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, na prijedlog Predsjednika Republike bira i razrješuje Hrvatski sabor. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske bira se na četiri godine.

(3) Ustanovljavanje, djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova te postupak pred sudovima uređuje se zakonom.

Članak 120.

(1) Sudske su rasprave javne i presude se izriču javno, u ime Republike Hrvatske.

(2) Javnost se može isključiti iz cijele rasprave ili njezina dijela zbog razloga koji su nužni u

demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, posebno ako se sudi maloljetnicima, ili radi zaštite privatnog života stranaka, ili u bračnim sporovima i postupcima u svezi sa skrbništvom i posvojenjem, ili radi čuvanja vojne, službene ili poslovne tajne i zaštite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske, ali samo u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za interese pravde.

Članak 121.

(1) Sudačka dužnost povjerava se osobno sucima.

(2) U suđenju sudjeluju suci porotnici i sudski savjetnici, u skladu sa zakonom.

Članak 122.

(1) Suci imaju imunitet u skladu sa zakonom.

(2) Suci i suci porotnici koji sudjeluju u suđenju ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudbene odluke, osim ako se radi o kršenju zakona od strane suca koje je kazneno djelo.

(3) Sudac ne može u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela učinjenog u obavljanju sudačke dužnosti biti pritvoren niti mu može biti određen istražni zatvor bez odobrenja Državnoga sudbenog vijeća.

Članak 123.

(1) Sudačka dužnost je stalna.

(2) Sudac će biti razriješen sudačke dužnosti:

– ako to sam zatraži,

– ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dužnost,

– ako bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja sudačke dužnosti,

– ako u skladu sa zakonom, zbog počinjenoga teškog stegovnog djela, tako odluči Državno sudbeno vijeće,

– kad navrši sedamdeset godina.

(3) Protiv odluke o razrješenju sudačke dužnosti sudac ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave odluke, podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske žalbu o kojoj Ustavni sud odlučuje na način i u sastavu određenom Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

(4) Protiv odluke Državnoga sudbenog vijeća o stegovnoj odgovornosti sudac ima, u roku od 15 dana od dana dostave odluke, pravo žalbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske. O žalbi odlučuje Ustavni sud na način i po postupku kako je to određeno Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

(5) U slučajevima iz stavka 3. i 4. ovoga članka Ustavni sud dužan je odlučiti u roku od 30 dana od primitka žalbe. Odluka Ustavnog suda isključuje pravo na ustavnu tužbu.

(6) Sudac ne može biti premješten protivno njegovoj volji osim u slučaju ukidanja suda ili preustroja suda u skladu sa zakonom.

(7) Sudac ne može obavljati službu ili posao koje je zakon odredio kao nespojive sa sudačkom dužnošću.

Članak 124.

(1) Državno sudbeno vijeće je samostalno i neovisno tijelo koje osigurava samostalnost i neovisnost sudbene vlasti u Republici Hrvatskoj.

(2) Državno sudbeno vijeće, u skladu s Ustavom i zakonom, samostalno odlučuje o imenovanju, napredovanju, premještaju, razrješenju i stegovnoj odgovornosti sudaca i predsjednika sudova, osim predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

(3) Odluke iz stavka 2. ovoga članka Državno sudbeno vijeće donosi na nepristran način, a na temelju kriterija propisanih zakonom.

(4) Državno sudbeno vijeće sudjeluje u osposobljavanju i usavršavanju sudaca i drugog pravosudnog osoblja.

(5) Državno sudbeno vijeće ima jedanaest članova, a čine ga sedam sudaca, dva sveučilišna profesora pravnih znanosti i dva saborska zastupnika, od kojih jedan iz redova oporbe.

(6) Članovi Državnoga sudbenog vijeća biraju predsjednika između sebe.

(7) Predsjednici sudova ne mogu biti birani za članove Državnoga sudbenog vijeća.

(8) Članovi Državnoga sudbenog vijeća biraju se na razdoblje od četiri godine, s tim da članom Državnoga sudbenog vijeća nitko ne može biti više od dva puta.

(9) Djelokrug, ustrojstvo, način izbora članova i način rada Državnoga sudbenog vijeća uređuju se zakonom.

5. DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO

Članak 125.

(1) Državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i prava.

(2) Glavnoga državnog odvjetnika Republike Hrvatske imenuje na vrijeme od četiri godine Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora.

(3) Zamjenike državnih odvjetnika, u skladu s Ustavom i zakonom, imenuje, razrješuje i o njihovoj stegovnoj odgovornosti odlučuje Državnoodvjetničko vijeće.

(4) Odluke iz stavka 3. ovoga članka Državnoodvjetničko vijeće donosi na nepristran način, a na temelju kriterija propisanih zakonom.

(5) Zamjenici državnog odvjetnika državnoodvjetničku dužnost obavljaju stalno.

(6) Državnoodvjetničko vijeće ima jedanaest članova, a čine ga sedam zamjenika državnog odvjetnika, dva sveučilišna profesora pravnih znanosti i dva saborska zastupnika, od kojih jedan iz redova oporbe.

(7) Članovi Državnoodvjetničkog vijeća biraju se na vrijeme od četiri godine, s tim da članom Državnoodvjetničkog vijeća nitko ne može biti više od dva puta.

(8) Članovi Državnoodvjetničkog vijeća biraju predsjednika između sebe.

(9) Čelnici državnih odvjetništava ne mogu biti birani za članove Državnoodvjetničkog vijeća.

(10) Djelokrug, ustrojstvo, način izbora članova i način rada Državnoodvjetničkog vijeća uređuju se zakonom.

(11) Ustanovljavanje, ustrojstvo, djelokrug i nadležnost državnog odvjetništva uređuju se zakonom.

V. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 126.

(1) Ustavni sud Republike Hrvatske čini trinaest sudaca koje bira Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova ukupnog broja zastupnika iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti, na način i u postupku propisanim ustavnim zakonom.

Mandat suca Ustavnog suda traje osam godina, a produžuje se do stupanja na dužnost novog suca u slučaju

da do njegova isteka novi sudac nije izabran ili nije stupio na dužnost, a iznimno najdulje do šest mjeseci.

(2) Postupak kandidiranja sudaca Ustavnog suda i predlaganja za izbor Hrvatskom saboru provodi odbor Hrvatskoga sabora, nadležan za Ustav.

(3) Ustavni sud Republike Hrvatske bira predsjednika suda na vrijeme od četiri godine.

Članak 127.

(1) Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ni profesionalnu dužnost.

(2) Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru.

Članak 128.

Sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske može biti razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran ako zatraži da bude razriješen, ako bude osuđen na zatvorsku kaznu, ili ako trajno, što utvrđuje sam Sud, izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost.

Članak 129.

Ustavni sud Republike Hrvatske:

– odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom,

– odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom,

– može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godine dana,

– odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode, kao i pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu zajamčeni Ustavom Republike Hrvatske,

– prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješćuje Hrvatski sabor,

– rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti,

– odlučuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike,

– nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može, u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad,

– nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova,

– obavlja druge poslove određene Ustavom.

Članak 130.

Ako Ustavni sud utvrdi da nadležno tijelo nije donijelo propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je dužno takav propis donijeti, o tome obavještava Vladu, a o propisima koje je bila dužna donijeti Vlada, obavještava Hrvatski sabor.

Članak 131.

(1) Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut će zakon ako utvrdi da je neustavan.

(2) Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut će ili poništiti drugi propis ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit.

(3) U slučajevima iz članka 129. stavka 1. podstavka 3. Ustava, ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi da zakon nije bio u skladu s Ustavom ili da drugi propis nije bio u skladu s Ustavom i zakonom, donijet će odluku o utvrđenju neustavnosti ili nezakonitosti.

Članak 132.

(1) Postupak i uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske i prestanak njihove

dužnosti, uvjeti i rokovi za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti, postupak i pravno djelovanje njegovih odluka, zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom i druga pitanja važna za izvršavanje dužnosti i rad Ustavnog suda Republike Hrvatske uređuju se ustavnim zakonom.

(2) Ustavni zakon donosi se po postupku određenom za promjenu Ustava.

(3) Unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda Republike Hrvatske uređuje se njegovim poslovnikom.

VI. MJESNA, LOKALNA I PODRUČNA (REGIONALNA) SAMOUPRAVA

Članak 133.

(1) Građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

(2) Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih)

predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općega biračkog prava.

(3) Građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja u skladu sa zakonom i statutom.

(4) Prava iz ovoga članka u Republici Hrvatskoj ostvaruju i građani Europske unije, u skladu sa zakonom i pravnom stečevinom Europske unije.

Članak 134.

(1) Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi i njihovo područje određuje se na način propisan zakonom. Zakonom se mogu ustanoviti i druge jedinice lokalne samouprave.

(2) Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije. Područje županije određuje se na način propisan zakonom.

(3) Zakonom se može glavnom gradu Zagrebu utvrditi položaj županije. Većim gradovima u

Republici Hrvatskoj zakonom se mogu dati ovlasti županije.

(4) U naselju ili dijelu naselja mogu se, u skladu sa zakonom, osnivati oblici mjesne samouprave.

Članak 135.

(1) Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, tehničku kulturu, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu.

(2) Jedinice područne (regionalne) samouprave obavljaju poslove od područnog (regionalnog) značenja, a osobito poslove koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanističko planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu te planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova.

(3) Poslovi lokalnog i područnog (regionalnog) djelokruga uređuju se zakonom. Prilikom

dodjeljivanja tih poslova prednost će imati ona tijela koja su najbliža građanima.

(4) Prilikom određivanja djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mora se voditi računa o širini i prirodi poslova i o zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti.

Članak 136.

Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo u okviru zakona, svojim statutima samostalno urediti unutarnje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela te ih prilagoditi lokalnim potrebama i mogućnostima.

Članak 137.

U obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.

Članak 138.

(1) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga.

(2) Prihodi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave moraju biti razmjerni njihovim ovlastima predviđenim Ustavom i zakonom.

(3) Država je dužna pomagati financijski slabije jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom.

VII. MEĐUNARODNI ODNOSI

1. MEĐUNARODNI UGOVORI

Članak 139.

U skladu s Ustavom, zakonom i pravilima međunarodnog prava, sklapanje međunarodnih ugovora u nadležnosti je, ovisno o naravi i sadržaju međunarodnog ugovora, Hrvatskoga sabora, Predsjednika Republike i Vlade Republike Hrvatske.

Članak 140.

(1) Hrvatski sabor potvrđuje međunarodne ugovore koji traže donošenje ili izmjenu zakona,

međunarodne ugovore vojne i političke naravi i međunarodne ugovore koji financijski obvezuju Republiku Hrvatsku.

(2) Međunarodne ugovore kojima se međunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske Hrvatski sabor potvrđuje dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

(3) Predsjednik Republike potpisuje isprave o ratifikaciji, pristupu, odobrenju ili prihvatu

međunarodnih ugovora koje je Hrvatski sabor potvrdio na temelju stavka 1. i 2. ovoga članka.

(4) Međunarodne ugovore koji ne podliježu potvrđivanju Hrvatskoga sabora sklapa Predsjednik Republike na prijedlog Vlade ili Vlada Republike Hrvatske.

Članak 141.

Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona.

Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

2. UDRUŽIVANJE I RAZDRUŽIVANJE

Članak 142.

(1) Pravo da pokrenu postupak udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama ima najmanje jedna trećina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske.

(2) Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.

(3) O udruživanju Republike Hrvatske prethodno odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

(4) Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu.

(5) Referendum se mora održati u roku od 30 dana od dana donošenja odluke Hrvatskoga sabora.

(6) Odredbe ovoga članka o udruživanju odnose se i na uvjete i postupak razdruživanja Republike Hrvatske.

VIII. EUROPSKA UNIJA

1. PRAVNA OSNOVA ČLANSTVA I PRIJENOS USTAVNIH OVLASTI

Članak 143.

(1) Republika Hrvatska, na temelju članka 142. Ustava, kao država članica Europske unije, sudjeluje u stvaranju europskog zajedništva, kako bi zajedno s drugim europskim državama osigurala trajni mir, slobodu, sigurnost i blagostanje te ostvarila druge zajedničke ciljeve, u skladu s temeljnim načelima i vrijednostima na kojima se Europska unija zasniva.

(2) Republika Hrvatska, na temelju članka 140. i 141. Ustava, institucijama Europske unije

povjerava ovlasti koje su potrebne za ostvarivanje prava i ispunjavanje obveza preuzetih na temelju članstva.

2. SUDJELOVANJE U INSTITUCIJAMA EUROPSKE UNIJE

Članak 144.

(1) Građani Republike Hrvatske neposredno su zastupljeni u Europskom parlamentu gdje putem svojih izabranih predstavnika odlučuju o stvarima iz njegove nadležnosti.

(2) Hrvatski sabor sudjeluje u europskom zakonodavnom postupku u skladu s ugovorima na kojima se temelji Europska unija.

(3) Vlada Republike Hrvatske izvješćuje Hrvatski sabor o prijedlozima pravnih propisa i odluka u čijem donošenju sudjeluje u institucijama Europske unije. Hrvatski sabor može o tim prijedlozima donositi zaključke na osnovi kojih Vlada djeluje u institucijama Europske unije.

(4) Nadzor Hrvatskoga sabora nad djelovanjem Vlade Republike Hrvatske u institucijama Europske unije uređuje se zakonom.

(5) Republiku Hrvatsku u Vijeću i Europskom vijeću zastupaju, sukladno njihovim ustavnim ovlastima, Vlada i Predsjednik Republike Hrvatske.

3. PRAVO EUROPSKE UNIJE

Članak 145.

(1) Ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije, izjednačeno je s

ostvarivanjem prava koja su zajamčena hrvatskim pravnim poretkom.

(2) Pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije

primjenjuju se u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije.

(3) Hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije.

(4) Državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno primjenjuju pravo Europske unije.

4. PRAVO GRAĐANA EUROPSKE UNIJE

Članak 146.

(1) Državljani Republike Hrvatske su građani Europske unije i uživaju prava koja im jamči pravna stečevina Europske unije, a osobito:

– slobodu kretanja i nastanjivanja na području svih država članica,

– aktivno i pasivno biračko pravo na izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima u drugoj državi članici, sukladno propisima te države članice,

– pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu bilo koje države članice, jednaku zaštiti vlastitih državljana kada se nalaze u trećoj državi u kojoj Republika Hrvatska nema diplomatsko-konzularno predstavništvo,

– pravo podnošenja peticija Europskom parlamentu, predstavki Europskom ombudsmanu te pravo obraćanja institucijama i savjetodavnim tijelima Europske unije na hrvatskom jeziku, kao i na svim službenim jezicima Europske unije, te pravo dobiti odgovor na istom jeziku.

(2) Sva prava ostvaruju se u skladu s uvjetima i ograničenjima propisanima ugovorima na kojima se temelji Europska unija te mjerama prihvaćenima na temelju tih ugovora.

(3) U Republici Hrvatskoj sva prava zajamčena pravnom stečevinom Europske unije uživaju svi građani Europske unije.

IX. PROMJENA USTAVA

Članak 147.

Pravo da predloži promjenu Ustava Republike Hrvatske ima najmanje jedna petina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske.

Članak 148.

(1) Hrvatski sabor odlučuje da li će pristupiti promjeni Ustava većinom glasova svih zastupnika.

(2) Nacrt promjene Ustava Hrvatski sabor utvrđuje većinom glasova svih zastupnika.

Članak 149.

O promjeni Ustava odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

Članak 150.

Promjenu Ustava proglašava Hrvatski sabor.

X. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 151.

Hrvatski sabor donijet će Ustavni zakon za provedbu Ustava Republike Hrvatske u roku od 6 mjeseci od 16. lipnja 2010., dana proglašenja Promjene Ustava Republike Hrvatske.

Članak 152.

Promjena Ustava stupa na snagu danom proglašenja, 16. lipnja 2010. godine, osim članka 9. stavka

2. u dijelu koji se odnosi na izvršenje odluka o predaji donesenih sukladno pravnoj stečevini Europske unije,

članka 133. stavka 4. i članaka 144., 145. i 146. Ustava Republike Hrvatske koji stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

KOMENTAR:

Tema: "Kako je pozicionirano Hrvatsko Iseljenistvo  u Ustavu RH?"

Hrvatsko Iseljenistvo igra bitnu ulogu za maticnu Domovinu Hrvatsku. U Bosni i Hercegovini i Vojvodini, Crnoj Gori (Boka), na Kosovu  Hrvati su autothoni narod (starosjedilacki narod).

Hrvati danaszivena svih 5 kontinenata te u zadnjih 5 generacija se moze govoriti o vise od 4 miljuna iselejnih Hrvata.

U usporedbi sa Domovinom Hrvatskom, gdje zivi nesto vise od 3,8 milijuna gradjana (Hrvati i Nacionalne zajednice Domovine Hrvatske).

Hrvati su nakon Zidova najraselejniji narod na svijetu.

Ustav Republike Hrvatske kaze:

Članak 45.

(2) U izborima za Hrvatski sabor birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj imaju pravo izabrati tri zastupnika, u skladu sa zakonom.

Ustav Republike Hrvatske precizno opisije da Hrvatsko Iselejnistvo (XI. izborna jedinica) moze imati samo tri zastupnika u Saboru.

Sto to znaci?

Citiram dio predizbornog programa nezavisne liste ZAUVIJEK 

VJERNI DOMOVINI  za drzavne izbore 2016:

"....posljednjih 27 godina (od 1990. do danas) sistematski se diskriminiralo Hrvatsko iseljeništvo tj. smanjivala su mu se politička prava u Domovini Hrvatskoj kao što slijedi:

1) Prvo "Ministarstvo iseljeništva" uspostavljeno je 30. svibnja 1990., odmah nakon osnivanja prve Vlade Republike Hrvatske i postojalo je do 1995. godine. Broj Saborskih zastupnika za XI. izbornu jedinicu iznosio je 12!

2) Vlada Republike Hrvatske osniva 1995. godine "Ministarstvo povratka i useljeništva". Ministarstvo je postojalo do 1999. godine. Broj Saborskih zastupnika za XI. izbornu jedinicu iznosio je 9!

3) Vlada Republike Hrvatske 2000. godine uspostavlja "Upravu za hrvatske manjine, iseljeništvo i useljeništvo" pri Ministarstvu vanjskih poslova. Broj Saborskih zastupnika za XI. izbornu jedinicu iznosio je 6!

4) 21. listopada 2011. godine Hrvatski Sabor donosi zakon o osnivanju

„Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske“ i „Savjeta Vlade

Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske“. Danas broj Saborskih

zastupnika za XI. izbornu jedinicu iznosi 3!

4 milijuna Hrvatskih Iseljenika ima 3 zastupnika u Saboru, isto kao što ima i

srpska nacionalna zajednica u Republici Hrvatskoj!

Šta je idući korak? Potpuno ukidanje prava glasanja Hrvatskom Iseljeništvu,

odnosno ukidanje XI. izborne jedinice?!

Prema izvješću "Hrvatskog svjetskog kongresa" od 1991. - 2011. godine

Hrvatsko Iseljeništvo je poslalo Domovini Hrvatskoj oko 100 milijardi eura.

U Republiku Hrvatsku novac Hrvatskog Iseljeništva dolazi svakodnevno. Svaki

puta kada odemo u Domovinu trošimo i ne gledamo koliko košta. Većina koja je

u zadnje dvije-tri godine otišla "trbuhom za kruhom" šalje novac svaki mjesec

svojima. Umirovoljenici sa većim inozemnim mirovinama plaćaju 40% porez

Hrvatskoj državi."

Gore citiranom tekstu ne treba zaista nista dodati. Namjere su u potpunosti jasne. Poruka Hrvatskom Iselejnistvu je takodjer jasna, a ona glasi:

"Zaradjujte i saljite u Hrvasku, ali se drzite podalje od Hrvatske zakonodavne i izvrsne vlasti".

Hrvatsko Iseljenistvo se tretira kao krava muzara, strano tijelo i nesto sto je "nuzno zlo". Kad vas budemo trebali, zvat cemo vas, a do tada budite tamo gdje jeste i ne mijesajte se u  drzavnu politiku!

 SKICA PARLAMENTARNOG PROGRAMA Nezavisne liste ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI za I. do X. izborne jedinice nalazi se POD LINKOM:
 

http://drazenkatic.blogspot.de/2017/06/nezavisna-lista-zauvijek-vjerni_10.html

PARLAMENTARNI PROGRAM Nezavisne liste "ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI" za XI. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENISTVO), ZA SLIJEDECE PARLAMENTANE IZBORE NALAZI SE POD SLIJEDECIM LINKOM:

http://drazenkatic.blogspot.de/2017/07/xi-izborna-jedinica-hrvatsko.html

Na današnji dan, 11. kolovoza 1945. godine, žene u Jugoslaviji, a time i u Hrvatskoj, dobile su pravo glasa + KOMENTAR!

Gornja slika i citirani tekst preuzeti su sa online portala "h-alter.org", 11.08.2017

http://www.h-alter.org/vijesti/na-danasnji-dan-11-kolovoza-1945-godine-zene-u-jugoslaviji-a-time-i-u-hrvatskoj-dobile-su-pravo-glasa

"Od tada je protekla 71 godina, a države u kojoj su ostvarile to svoje pravo već odavno nema...

Pravo glasa tek kasnije su ostvarile žene u Francuskoj, Belgiji, Italiji, Albaniji, Rumunjskoj, Grčkoj, Švicarskoj...., a danas, u demokratskoj Hrvatskoj, na izbornim listama ne popunjavaju ni predviđene kvote."

KOMENTAR:

Na drzavnim izborima 2015. i 2016. mnoge politicke stranke nisu ostvarile zensku kvotu, odnosno 40% zena na svojim listama.

Interesantno je da su to bile sve velike stranke u Domovini Hrvatskoj i da niti jedana od tih stranaka nije platila predvidjenu kazno (do 50.000 kn) koju je zakon predvidio.

Takodjer je interesantno da su vecina nezavisnih lista i malih stranaka imale tu kvotu. Da li su je imale zbog "straha od kazne" ili iz "respekta prema zenama" tesko je reci.

Medjutim ono sto meni nije jasno je da Izborni zakon Republike Hrvatske Uopce dozvoljava predaju "nepotpunih lista", a po meni su nepotpune one koje nemaju "zensku kvotu".

Koji je rezultat takvog Izbornog zakona, koji vec na pocetku omogucava "politicku diskriminaciuju zena"?

Rezultat je da je nakon izbora 2016. godine u Sabor uslo samo 19 zastupnica. Nikada u povijesti Sabora nije bilo manje zena koje su zastupale hrvatski narod u tom najvisem politickom tijelu nase Domovine.

Kako dalje?

I dalje podrzavati taj Izborni zakon sa svim nedostacima koje u sebi sadrzi? Ako tako nastavimo mozda ce u iducem sazivu Sabora biti samo 5 zastupnica.

I nakraju zelim naglasiti da je nezavisna lista ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI koja je 2016. izisla na izbore pod HRVATSKOM STRANKOM REDA u svim izbornim jedinicama u kojima je nastupila imala ostvarenu "zensku kvotu"!

 SKICA PARLAMENTARNOG PROGRAMA Nezavisne liste ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI za I. do X. izborne jedinice nalazi se POD LINKOM:
 

http://drazenkatic.blogspot.de/2017/06/nezavisna-lista-zauvijek-vjerni_10.html

PARLAMENTARNI PROGRAM Nezavisne liste "ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI" za XI. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENISTVO), ZA SLIJEDECE PARLAMENTANE IZBORE NALAZI SE POD SLIJEDECIM LINKOM:

http://drazenkatic.blogspot.de/2017/07/xi-izborna-jedinica-hrvatsko.html

Premijer poručio Divjak: Više ne želim prosvjede zbog reforme! + KOMENTAR!

Gornja slika i citirani tekst preuzeti su sa online portala "vecernji.hr", 10.08.2017

https://www.vecernji.hr/vijesti/blazenka-divjak-reforma-andrej-plenkovic-hns-predrag-stromar-1187644

"Premijer Andrej Plenković u svom intervjuu u ponedjeljak “ukinuo” je neke poteze i namjere svojih ministara i zapravo ih poprilično lupio po prstima. Među njima se našla i nestranačka ministrica Blaženka Divjak, koja je došla iz kvote i na prijedlog najnovijeg HDZ-ovog partnera HNS-a. 

 

Na čelu Ministarstva znanosti i obrazovanja u ova gotovo dva mjeseca okupila je oko sebe respektabilan tim stručnih ljudi na mjestu državnog tajnika i dvaju pomoćnika. No čini se da je istrčala s posljednjim istupom uoči godišnjeg odmora. Poručila je, naime, a HNS objavio kao svoje priopćenje, da će u cilju ubrzanja cjelokupnog procesa reforme obrazovnog sustava sebe postaviti na čelo Posebnog stručnog povjerenstva koje se brine o provedbi strategije i novog kurikula, tako preuzeti odgovornost i pokrenuti stvari. 

 

Andrej Plenković 'Najmudriji stav' Plenković: Kao premijer založit ću se za odgodu poreza na nekretnine Tko će voditi Povjerenstvo – Posebno stručno povjerenstvo vodit će ministrica, odnosno ministar nadležan za znanost i obrazovanje. Na taj će se način provedba strategije institucionalizirati i depolitizirati – rekla je Blaženka Divjak u izjavi koju je prenio HNS. No nije stigla do mora, a oglasio se premijer te istup okarakterizirao kao jednostran stav HNS-a i jasno poručio tko ima “zadnju” po pitanju imenovanja Povjerenstva. – To je priopćenje stav HNS-a, našeg partnera.

 

Posebno stručno povjerenstvo tijelo je koje imenuje premijer. Na moje inzistiranje ovaj je put sastavljeno na pluralističan način. No uočili smo da postoje svojevrsne praznine u provedbi strategije i, u dogovoru s Povjerenstvom i njegovom predsjednicom rektoricom Dijanom Vican, iznaći ćemo najbolje metode za poboljšanje institucionalnog provođenja strategije. Zadaća je Povjerenstva da do 8. rujna iznjedri prijedlog akcijskog plana. HNS će kao naš partner u vlasti, u dogovoru s HDZ-om, pridonijeti mogućoj modifikaciji postojeće strukture. Postići ćemo kompromis, reforma obrazovanja ide dalje i učinit ću sve da ta tema više ne iznosi prosvjed na ulice.

 

 Mislim da je to krajnje nepotrebno i nelogično jer se oko toga svi slažemo – izjava je premijera Plenkovića. Dakle, Plenković nije spomenuo rasplet na način da će ministrica Divjak preuzeti kontrolu nad Povjerenstvom, premda je spomenuo da postoje praznine u provedbi strategije te da će s aktualnom predsjednicom porazgovarati. Rektorica Dijana Vican, sadašnja predsjednica spornog Povjerenstva, kazala nam je jučer da se ravna isključivo prema odluci premijera. Usto je dodala da nikakvih problema nema u njenim aktivnostima ni radu Povjerenstva, kao i da se u međuvremenu nije sastatala s premijerom jer, kaže, nije bilo potrebe. 

 

Ona tvrdi da, što se nje tiče, nema nikakvog spora oko njene uloge i Povjerenstva koje radi na izradi Akcijskog plana. – Imam zadaću koju ispunjavam i to je sve što vam mogu reći. Sve namjere drugih, osim premijerove, ne želim komentirati – izjavila je Vican. Blaženka Divjak Blaženka Divjak: 'Članovi PSP-a bit će čelnici tijela i institucija najodgovornijih za provedbu reforme obrazovanja' Trebaju joj instrumenti Budući da se Plenković direktno osvrnuo na namjeru ministrice Divjak da zavlada svojim resorom, upitali smo je kako tumači premijerove riječi. – Drago mi je što premijer dijeli mišljenje da treba maksimalno ubrzati i operacionalizirati najvažniju reformu društva. 

 

S obzirom na to da sam najodgovornija za provedbu reforme obrazovanja, mislim da moram imati na raspolaganju i instrumente za njezinu provedbu i zajedno ću, uz podršku HNS-a, s premijerom dogovoriti da što prije krenemo u izmjene isključivo provedbenog dijela strategije kako ne bismo gubili više vremena – izjavila je ministrica Divjak.

 

 Nova koškanja doimaju se kao odmjeravanje snaga, a kako doznajemo iz izvora bliskih ministrici, sve je dogovoreno i usluglašeno među koalicijskim partnerima. Predrag Štromar, potpredsjednik Vlade i privremeni predsjednik HNS-a, također se nije uzrujao zbog premijerove izjave, smatra da je sve u redu. – Dogovor partnera u Vladi, između sebe, a ne preko medija, jest da se provedba reforme obrazovanja mora maksimalno ubrzati i operacionalizirati – kazao je Štromar.

KOMENTAR:

U Domovini Hrvatskoj zadnjih mjeseci Sabor je omogucio Vladi jednu vrstu parlamentarne diktature. Vlada RH koju bi trebao Sabor kontrolirati, kontrolira i diktira Sabor, kao zakone tako i  primjenu tih zakona.

Ta Vlada nije izabrana voljom Hrvatskog naroda vec je diktatorski narodu nametnuta. Tz. "preslagivanjem" neke osobe su postali ministri koji reprezentiraju stranku HNS.

Na proslim parlamentarnim izborima HNS je dobio 1,3 % prefercijalnih glasova pa samim time u parlamentarnoj demokraciji ne moze ni bit u Saboru, a po logici ni u Vladi RH.

Vlada RH je u zadnjih par mjeseci preotela vlast Saboru kao najvecem predstavnickom tijelu Hrvatskog naroda. 

Drustvene mreze vrve artiklima o "Vladi iz sjene" i "Pravim gospodarima Hrvatske". Zar je vodjen Domovinski rat da bi nakon 1990. godine imali drzavu koja je organizirana po mafijaskim principima?

U Vladi RH se nalaze pored gore navedene godpodje jos 2 ministra koji reprezentiraju stranku HNS. Sa 1,3 % dobivenih glasova!

Sa 1,3% dobivenih glasova ne mozete imati ni tri tajnice u nekom od ministarstva, a ne tri ministra. Takodjer se jasno vidi da vecina ministara ne upravlja svojim  ministastvom, vec da obavljaju posao kao "marionete".

Zadnja pobuna ministra vanjskih poslova gospodina Stiera je zavrsila potpunim uklanjanjem gospodina Stiera sa politicke pozornice Domovine Hrvatske.

To su metode totalitarnih rezima koje su se provodile u bivsoj Jugoslaviji, SSSR-u i DDR-u.

Takve metode provode se danas u Vladi RH. Tko pisne nesto protiv, preko noci nestane i "politicki je mrtav"!

Gospodin Stier kao Ministar vanjskih poslova si je zelio samo vise demokrscanstva  u HDZ-u. Izjavio je da bi bilo najpostenije novi izbori.

To je bilo vise nego dovoljno da ga se makne sa politicke scene. Gospodin Stier je rodjen u Argentini. Treca generacija Hrvatskih iseljenika. Iako ga osobno ne poznam, imam osjecaj da je on zaista zelio malo vise demokracije i pravde u Domovini. Da nije to zelio ne bi napustio rodnu Argentinu i dosao 1990. godine u Domovinu.

Da je sadasnja  Vlada protuustavna govori nam slijedeci clanak Ustava Republike Hrvatske:

II) TEMELJNE ODREDBE

Čl. 1

(2) U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

Vladu koju danas imamo "ne proizlazi iz naroda", jer ju narod na parlamentarnim izborima 2016. nije birao vec je "ilegalnim politickim preslagivanjem" nametnuta Hrvatskom narodu.

 

 SKICA PARLAMENTARNOG PROGRAMA Nezavisne liste ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI za I. do X. izborne jedinice nalazi se POD LINKOM:
 

http://drazenkatic.blogspot.de/2017/06/nezavisna-lista-zauvijek-vjerni_10.html

PARLAMENTARNI PROGRAM Nezavisne liste "ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI" za XI. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENISTVO), ZA SLIJEDECE PARLAMENTANE IZBORE NALAZI SE POD SLIJEDECIM LINKOM:

http://drazenkatic.blogspot.de/2017/07/xi-izborna-jedinica-hrvatsko.html

Općina Tisno pokreće postupak protiv Ministarstva financija + KOMENTAR!

Gornja slika i citirani tekst preuzeti su sa online portala "hr.n1info.com", 09.08.2017

http://hr.n1info.com/a222451/Vijesti/Opcina-Tisno-pokrece-postupak-protiv-Ministarstva-financija.html

"Zbog odluke premijera Andreja Plenkovića o odgodi uvođenja poreza na nekretnine, Općina Tisno pokrenut će postupak protiv Ministarstva financija i tražiti refundaciju do sada utrošenih sredstava za ustrojavanje sustava i evidencija potrebnih za uvođenje poreza na nekretnine, potvrdio je načelnik Općine Tisno Ivan Klarin.

"Obzirom na najavu predsjednika Vlade RH gospodina Andreja Plenkovića o odgodi uvođenja poreza na nekretnine, Općina Tisno pokrenuti će postupak protiv Ministarstva financija RH i tražiti naknadu štete, to jest refundaciju do sada utrošenih sredstava za ustrojavanje sustava i evidencija potrebnih za uvođenje poreza na nekretnine“, priopćio je Klarin u srijedu.

Naglašava kako je novac poreznih obveznika utrošen u nove programe, edukacije službenika te prikupljanje podataka, zapravo "bačen u vjetar".

"Iako sam od početka bio jedan od najvećih kritičara uvođenja poreza na nekretnine, Općina Tisno je prema uputama Ministarstva financija RH na vrijeme počela sa pripremama te uložila znatna financijska sredstva u nove programe, edukaciju službenika te prikupljanje podataka. Trošak koji je do sada nastao zbog političkog amaterizma i ovakvog postupanja prema jedinicama lokalne samouprave u RH od strane predsjednika Vlade RH Plenkovića i ministra financija Marića, značajan je za proračun Općine Tisno, smatramo da je to novac poreznih obveznika koji je doslovno 'bačen u vjetar' te za to netko mora snositi odgovornost“ istaknuo je Klarin.

Premijer Plenković ocijenio je u utorak da hrvatska javnost nije dovoljno dobro upoznata sa svim aspektima najavljenog poreza na nekretnine te najavio odgodu njegova uvođenja.

"U ovom trenutku prevladava stav da, nakon dodatne analize i rasprave, vidimo da li je najmudrije rješenje da se predloži odgoda primjene toga poreza za jedno dogledno vrijeme“ kazao je jučer premijer gostujući u središnjem Dnevniku HRT-a.

Istaknuo je da je o tome već razgovarao sa svojim partnerima u Vladi, koji također dijele taj stav, kako bi napravili sve potrebne analize i na neki način pomogli jedinicama lokalne samouprave i usmjerili tenzije koje su u ovom trenutku nepotrebno grade i nerijetko fabriciraju nizom neistinitih informacija."

KOMENTAR:

MINISTARSTVO FINANCIJA RH

Katančićeva 5

10 000 Zagreb

Kabinet Ministra

gospođa Bernardica Rubčić

Ministar financija RH

dr.sc. Zdravko Marić

Politički pokret (Nezavisna lista)

ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI

Glavni Odbor

Hrvatsko Iseljeništvo

Stuttgart - Njemačka

mr.sc. Dražen Katić,dipl.ing

PRIJEDLOG: Ostavka ministra financija dr.sc. Zdravka Marića

Poštovana gospođo Rupčić,

pošto dr.sc. Marić na službenim stranicama Ministarstva financija nema službene e-mail adrese molim Vas da mu moje pismo dalje proslijedite e-mailom ili ga jednostavno isprintajte i stavite na njegov radni stol. Hvala.

Poštovani dr.sc. Marić,

Ustav Republike Hrvatske, "Narodne novine" broj 85 od 09.07.2017 mi u odjeljku

III) ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA

2. OSOBNE I POLITIČKE SLOBODE I PRAVA

Čl. 46 Svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim organima i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor

garantira pravo na podnošenje ovog PRIJEDLOGA, te pravo da mi pismeno odgovorite na moj prijedlog! Pozivam se na Čl. 46 Ustava Republike Hrvatske, gore navedenog odjeljka te Vam predlažem da odmah i neopozivo date ostavku na funkciju Ministra financija Republike Hrvatske i na sve dodatne funkcije koje su vezane za rad državnih službi Republike Hrvatske ako ih obavljate.

OBRAZLOŽENJE

Želim Vam se predstaviti. Zovem se Dražen Katić. Rođen sam u Republici Hrvatskoj, zadnjih 18 godina živim u Hrvatskom iseljeništvu, grad Stuttgart, Savezna Republika Njemačka.

Kao mlad čovijek 1991. godine prekinuo sam studiranje na fakultetu i dobrovoljno se prijavio u Hrvatsku oružanu postrojbu na dugoreškoj bojišnici. Nisam učinio ništa neobičajeno. To su učinili i svi moji prijatelji iz djetinjstva.

Najveći dio ratišta sam proveo u predgrađu Karlovca na Turnju. Za mene je to bio pakao. Ja Turanj nazivam drugim Vukovarom. Mnogi bojovnici iz moje postrojbe danas nisu živi. Naša Domovina Hrvatska se po meni temelji na palim Hrvatskim bojovnicima, a ne na generalima koji su zapovjedi izdavali iz glavnog stožera, ni na nama koji smo Domovinski rat preživili. Palim Hrvatskim bojovnicima najveće hvala za Domovinu.

Vi ste 1991. godine sa 14 godina bili premladi za rat i samorazumljivo je da 1991. godine niste niti morali, a niti trebali ići u borbu. Međutim 1995. godine kada su vođene završne operacije oslobođenja Domovine "Bljesak" i "Oluja" bili ste punoljetna osoba te ste pravno i moralno "trebali" sudjelovati u završnim operacijama oslobođenja Domovine.

Proučio sam Vaš životopis na službenoj stranici Ministarstva financija i nigdje nisam pronašao rečenicu koja govori o Vašem sudjelovanju u Domovinskom ratu. Molim da mi pismeno odgovorite na to pitanje.

Na Turnju sam ostao do 1993. godine kada sam se "skinuo iz vojske" te se zaposlio u Ministarstvu unitarnjih poslova u Zagrebu kao policajac pozornik. Završio sam studije uz rad, postao visoki policijski časnik sa zvanjem "viši nadzornik". Nakon 3 godine rada u časničkom zvanju, točnije 1999. godine dajem otkaz pismenim putem u Ministarstvu Unutarnjih te odlazim u Saveznu Republiku Njemačku. Moje predstavljanje ovdje završava.

Poštovani dr.sc. Marić,

Kao što sam već naveo proučio sam Vaš službeni životopis te uočio mnoge nejasnoće. Molio bih Vas da mi u Vašem odgovoru te nejasnoće pojasnite.

U Vašem životopisu navodite da ste "na poziv tadašnjeg ministra financija, 2006. godine" postali pomoćnik ministra za makroekonomske analize i planiranje. Područje odgovornosti:proračun, makroekonomska analiza i planiranje, EU pregovori.

Na toj poziciji kako životopis navodi radili ste do 2008. godine. Pretpostavljam da ste funkciju pomoćnika ministra dvije navedene godine obavljali u punom radnom vremenu (7,5 sati dnevno), a ne u "skraćenom radnom vremenu" ili kao "vanjski suradnik".

Dalje Vaš službeni životopis navodi da ste 2007. godine završili edukacijski program na Harvardu (USA) pod nazivom "Public Financial Management".

Zanima me slijedeće:

1. Pošto ste od 2006. - 2008. godine obavljali funkciju pomoćnika ministra financija Republike Hrvatske da li ste gore navedeni program završili kao:

1. Dopisni studij

2. Da li ste ga završili na godišnjem odmoru

3. Da li ste prekinuli radni odnos u ministarstvu financija i u tom preridu završili gore navedeni program

4. Da li ste program završili na "neplaćenom godišnjem odmoru"

5. I ono što je najvažnije dok ste studirali na Harvardu kako ste mogli obavljati visoku funkciju zamjenika ministra financija? U kojoj je mjeri "trpio posao" zbog paralelnog studiranja? Da li je posao zamjenika koji ste obavljali bio samo u svrhu "financiranja" Vašeg studija?

Molim da mi u Vašem pismu definirate odgovore na ova važna pitanja.

Dalje u Vašem životopisu navodite da ste godinu dana kasnije, točnije 2008. godine na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu obranili doktorsku radnju pod nazivom "Utjecaj izravnih inozemnih ulaganja na prodiktivnost hrvatskih poduzeća"!

Doktorska radnja je napisana i obranjena u vremenu od godinu dana, nakon što ste završili program na Harvardu. U Njemačkoj za doktorski rad studenti trebaju od 3-5 godina u prosijeku. U Hrvatskoj po bolonjskoj konvenciji za doktorski rad trebate ca. 3 godine. Prva godina polaganje ispita, druga i treća godina pisanje i obrana doktorskog rada. Prijatelj mi je na doktoratu u Hrvatskoj tako da mi je situacija poznata.

Pitam se kako? Kako ste Vi dr.sc. Marić uspjeli u godinu dana napisati i obraniti doktorat, a pored toga ste išli svaki dan na posao i radili najmanje 7.5 sati?

Zapravo prema Vašem životopisu ste se u 2 godine dok ste obavljali posao pomoćnika ministra samo školovali i skupljali titule. Da li ste se ikad zapitali koliko je za vrijeme Vašeg školovanja bila zakinuta Domovina Hrvatska. Katastrofalna financijska situacija u Domovini nije se dogodila sam od sebe.

Obično ljudi kada dođu na visoku poziciju "pomoćnika ministra" koju ste obavljali "zamrznu dodiplomski, postdiplomski ili doktorski studij" dok obavljaju tu dužnost, a nikako ga ne upisuju. Naravno da ste Vi imali zakonsko pravo studirati pored Vaše visoke pozicije. Međutim koja je moralna poruka koju ostavljate Hrvatskoj mladeži?

"Ako si pomoćnik ministra, budi i doktor, trebat će ti titula već kad tad!!?"

Dalje u Vašem životopisu navodite da ste od 2008. godine "promaknuti na mjesto državnog tajnika". Ja se iskreno nadam da svrha Vašeg doktorskog rada nije bila promaknuće na gore navedenu poziciju.

Navodite da ste posao državnog tajnika obavljali do 2012. godine. Citiram: "Područje odgovornosti: proračun, makroekonomske analize i planiranje, financijski sustav, EU pregovori i suradnja sa međunarodnim financijskim investicijama "(vjerovatno tu mislite na EU pregovore i suradnju sa međunarodnim financijskim institucijama).

Dr.sc. Marić,

Domovina Hrvatska ima preko 40 milijardi kn vanjski dug. Vi kao državni tajnik u ministarstvu financija od 2008. - 2012. godine sigurno ste bar suodlučivali o dizanju nepovoljnih kredita u Domovini Hrvatskoj u kojoj se Domovina "bez razmišljanja o posljedicama" zaduživala. Molm Vas da se u Vašem odgovoru izjasnite o toj točci.

Dalje navodite u Vašem životopisu da ste se 2012. godine zaposlili u koncernu Agrokor d.d. kao "Izvršni direktor za strategiju i tržište kapitala". Citiram: "Područje odgovornosti: međunarodno financiranje, odnosi sa investitorima, M&A."

Pet godina nakon vašeg zaposlenja u koncernu Agrokor d.d., koncern je prezadužen, na rubu propasti te su stavljene na bubanj tisuće radnih mjesta kako u Domovini Hrvatskoj tako i u susjednoj Republici Sloveniji, Republici Bosni i Hercegovini, Republici Srbiji, Republici Makedoniji itd.

Mislite li sada da je dovoljno samo jedna godina doktorskog studija da bi položili pripadajuće ispite, napisali doktorsku radnju te je obranili? Mislite li da je glupost što u Njemačkoj doktorski studij i obrana rada traje minimalno od 3-5 godina?

Da li ste sada svjesni dr.sc. Marić što se financijski dogodilo ne samo sa koncernom Agrokor, već sa financijskim sustavom Domovine Hrvatske: uništem mirovinski sustav, socijalni sustav na koljenima, ogroman vanjski i unutarnji dug, neodrživo zdravstvo, mizerna socijala, mizerne plaće Hrvatskih vatrogasaca itd.

U Vašem životopisu fali da danas obavljate funkciju ministra financija Republike Hrvatske i koja područja odgovornosti imate.

Dr.sc. Marić,

Vi ste ministar financija Republike Hrvatske. Ogromna odgovornost. Naša Domovina bar po europskoj statistici se nalazi na samom dnu ekonomskog razvoja. Bogatija je bila od nas jedino Rumunjska, ako ta statistika još uvijek vrijedi.

Vi kao ministar i član Hrvatske vlade morate biti upoznati sa sadržajem Ustava Republike Hrvatske. Hrvati za razliku od Nijemaca teže da imaju vlastitu (bar prvu) nekretninu. 88% posto građana Domovine Hrvatske ima vlastiti dom, bilo da se radi o stanu ili kući. Neki od Hrvata imaju dvije ili više nekretnina, međutim to je "bogata manjina"!

Ustav Republike Hrvatske nam svima garantira:

II) TEMELJNE ODREDBE USTAVA

Čl. 34

(1) Dom je nepovrediv.

Da li je dr.sc. Marić "dom nepovrediv" ako nam država može naplatiti porez na prvu nekretninu u kojoj živimo?

Da li je "dom nepovrediv" ako zbog nemogućnosti plaćanja poreza odemo u dug pa nam ovrhom ta ista država oduzme našu prvu nekretninu?

Nepovredivost doma postoji i u Njemačkom Ustavu (Deutsche Verfassung). Međutim "nepovredivist doma" se u Domovini Hrvatskoj tumači jedino kroz činjenicu da vam policija ne može napraviti pretres doma bez sudskog naloga. "Nepovredivost doma" je širok pojam. U Saveznoj Republici Njemačkoj nepovredivost doma znači da svaki državljanin Njemačke ima zakonsko pravo krova nad glavom i svatko tko podnese zahtjev "socijalnoj službi", a ako nema krov nad glavom dobiti će za prvu ruku smještaj u nekom prosječnom hotelu, čije će troškove podmiriti država dok osoba ne dobije ili ne pronađe drugi smještaj.

Dr.sc. Marić,

zakon o porezu na nekretnine koji ste do jučer u medijima toliko zagovarali bi u nekim slučajevima doveo do gubitka prve nekretnine i ljudi bi kao socijalni slučajevi završili na cesti ili u nekoj vrsti nužnog smještaja.

Da li ste svjesni posljedica Vašeg zakona kojeg ste branili do zadnje minute?

Ustav Republike Hrvatske dalje garantira:

III) ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA

3. GOSPODARSKA, SOCIJALNA I KULTURNA PRAVA

Čl. 48

(1) Jamči se pravo vlasništva.

Kako dr.sc. Marić jamčite ustavno pravo građanima Domovine Hrvatske pravo vlasništva ako im to isto vlasništvo nad prvom nekretninom u Ovršnom zakonu zbog nemogućnosti plaćanja poreza na nekretninu možete oduzeti?

Čl. 62

(1) Obitelj je pod osobitom zaštitom države.

Dr.sc. Marić,

da li je obitelj "pod osobitom zaštitom države" ako ta ista obitelj zbog nemogućnosti plaćanja poreza za prvu nekretninu po Ovršnom zakonu bude "deložirana" iz svog doma?

Da li ste svjesni štete koju ste napravili štiteći do zadnje sekunde Zakon o porezu na nekretnine koji ste htjeli uvesti 01.01.2018 godine u Domovinu Hrvatsku?

Mislite li još uvijek da je dovoljna 1 godina studiranja na doktorskom studiju za titulu doktora ekonomskih znanosti?

I na kraju Ustav Republike Hrvatske nam svima garantira da:

II) TEMELJNE ODREDBE

Čl. 1

(2) U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

Dr.sc. Marić,

Jučer je na Hrvatskom dnevniku (navečer) predsjednik Hrvatske vlade gospodin Plenković izjavio da je za mnoge građane porez na nekretnine preskup, a ne kako ste Vi u medijima tvrdili jeftiniji za 80% građana. Gospodin Plenković je izjavio da će se založiti da se porez na nekretnine koji po zakonu stupa na snagu 01.01.2018 odgoditi do daljnjeg.

Na temelju mog OBRAZLOŽENJA u ovom pismu dr.sc. Marić pozivam se na

Ustav Republike Hrvatske, "Narodne novine" broj 85 od 09.07.2017

III) ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA

2. OSOBNE I POLITIČKE SLOBODE I PRAVA

Čl. 46 Svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim organima i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor

te Vam osobno upućujem PRIJEDLOGA neopozive ostavke na funkciju Ministra financija Republike Hrvatske, te zamolbu da mi pismeno odgovorite na moje pismo. Odgovor mi također garantira Ustav RH!

Molim pismeni odgovor na E-mail: drazen.katic@web.de

Tekst ovog prijedloga se nalazi i kao privitak u pdf formatu.

U Stuttgartu, 09.08.2017

Domovinski pozdrav iz Stuttgarta uz

ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI

Dražen Katić

 SKICA PARLAMENTARNOG PROGRAMA Nezavisne liste ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI za I. do X. izborne jedinice nalazi se POD LINKOM:
 

http://drazenkatic.blogspot.de/2017/06/nezavisna-lista-zauvijek-vjerni_10.html

PARLAMENTARNI PROGRAM Nezavisne liste "ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI" za XI. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENISTVO), ZA SLIJEDECE PARLAMENTANE IZBORE NALAZI SE POD SLIJEDECIM LINKOM:

http://drazenkatic.blogspot.de/2017/07/xi-izborna-jedinica-hrvatsko.html