"Pitajte stanovnike Feldheima kako bi opisali svoje mjesto i oni će vam gotovo svi reći isto - mirno. U tom selu u saveznoj pokrajini Brandenburg, 60-ak kilometara jugozapadno od Berlina živi 128 žitelja. Ono što se na prvi pogled ne vidi je mreža električnih vodova i cijevi za grijanje koja se nalazi pod cestama Feldheima i kojom prolazi samo energija iz obnovljivih izvora. Seljani su vrlo ponosni na ono što su postigli. "Jedinstveno je to kako su se svi u tako kratkom roku uključili i kako je svatko imao šansu pomoći u ostvarenju ovoga projekta", priča 51-godišnja Petra Richter. Ona čitav svoj život već živi u Feldheimu i u selu slovi kao neka vrsta gradonačelnice.
Vjetar, bioplin i solarna energija
Feldheimski energetski eksperiment je počeo 1995. godine kada je poduzetnik i student elektrotehnike Michael Raschemann predložio da se u lokalnim poljoprivrednim kooperacijama izgrade vjetroparkovi. Površine i vjetroviti kraj su za to bili idealni. Zajedno s njegovom tvrtkom Energiequelle specijaliziranom za obnovljivu energiju, malo-pomalo su stanovnici Feldheima proširivali svoj vjetropark koji sada ima 47 turbina.
"Prvotno projekt nije bio zamišljen ovako - stalno se širio", priča Kathleen Thompson, britanska iseljenica koja se skrasila u ovom kraju i koja nudi turističke obilaske Feldheima. Samo najnovija i najveća turbina mogla bi uskoro proizvoditi 9 milijuna kwH godišnje. To je nekoliko puta više nego što je dovoljno za potrebe čitavog sela.
Feldheimski vjetropark, piše Deutsche Welle, proizvodi toliko energije da 99 posto nje može ići u prodaju na energetskom tržištu. S obzirom na rastuće troškove energije, poljoprivredna zadruga je odlučila izgraditi i postrojenje za proizvodnju bioplina. Ono od 2008. godine pretvara kukuruz i silažu zajedno s mješavinom tekućeg stajskog gnoja u metan. Stanovnici sela svoja domaćinstva griju tim plinom iz plinare, a ona proizvodi još i struju.
Iste godine kada je postrojenje za proizvodnju bioplina krenulo u pogon, napravljen je i jedan solarni park - na području nekadašnje sovjetske vojne baze. On u međuvremenu proizvodi dovoljno struje za 600 domaćinstava.
Unatoč vrtoglavom razvoju izvora obnovljive energije u Feldheimu i oko njega, postajala je, međutim, jedna velika prepreka na putu toga sela ka potpunoj energetskoj autonomiji. Energetski koncern E.ON nije htio njegovim stanovnicima iznajmiti pa ni prodati dijelove njegove mreže za distribuciju struje.
Feldheim je na to reagirao izgradnjom vlastite, paralelne, mreže financirane iz sredstava EU-a. kredita i doprinosa stanovnika u visini od 3.000 eura pod domaćinstvu. Mreža je puštena u rad krajem 2010. godine. Od tada se Feldheim može hvaliti da je "potpuno neutralan za klimu". I od tada su se lokalne cijene energije smanjile za otprilike trećinu.
Ali ova "klimatska neutralnost" mora se uzeti s rezervom, jer se prema trenutnoj zakonskoj situaciji, na mjesnu energetsku mrežu mogu spajati samo vlasnici kuća. Podstanari nemaju tu mogućnosti. A tko nije priključen na mjesnu mrežu, taj i dalje dobiva struju od velikog distributera - a ona ne dolazi samo iz obnovljivih izvora. Thomson, međutim, kaže kako se Feldheim nada da će se ubrzo zakon promijeniti i da će svi stanovnici sela imati pristup mjesnoj energetskoj mreži. Trenutno se u brandenburškom selu realizira još jedan projekt: postavlja se veliki akumulator koji će moći pohraniti toliko struju koliko je selu potrebno za dva dana. On bi trebao biti u funkciji od jeseni.
Uzor ostatku svijeta?
Medijska pompa oko Feldheima učinila je to malo, mirno selo turističkom destinacijom. Oko 3.000 gostiju posjeti godišnje Feldheim - neki čak i iz Japana gdje su ljudi nakon katastrofe u Fukušimi posebno zainteresirani za alternativne izvore energije."
KOMENTAR:
Savezna Republika Njemacka je 2011. godine postigla 20% proizvodnje elektricne energije iz obnovoljivih izvora. Sve clanice Europske unije obavezne su tih 20% postici do 2020. godine.
Republika Hrvatska uvozi 25% potreba za elektricnom energijom iz Krskog. Iako mi imamo vise suncanih sati po metru kvadratnom na godinu od Republike Njemacke u solarnoj energiji zaostajemo za njima. Zaostajemo iako u Njemackoj ne postoje nikakve subvencije za solarnu proizvodnju struje.
Panele svi uvozimo iz Kine, pa tako nabavni proizvod ne moze biti problem? Gdje onda lezi problem nedovoljnog koristenja solarne energije u Republici Hrvatskoj?
U svakom slucaju u administraciji. Da bi u nasoj zemlji postali povlasteni proizvodjac elektricne energije trebate izvaditi oko 15 razlicitih dozvola i uvjerenja. To najcesce traje od 1-2 godine. Tko nakon tako duge administrativne borbe ima jos volje postavljati fotonaponske panele?
Nasa nezavisna lista koja nosi naziv "ZAUVJEK VJERNI DOMOVINI" predvidjela je 7 tocaka ekoloskog predizbornog programa sa jakim akcentom na uvodjenje solarne energije na velika vrata u Republiku Hrvatsku. Vise o nasem programu mozete vidjeti pod slijedecim linkom. Ugodan dan.
Drazen Katic
