http://www.vecernji.hr/hrvatska/hrvati-zarili-i-palili-u-ratu-koji-je-trajao-trideset-godina-111847
"Prvu polovinu 17. stoljeća u krvavoj europskoj povijesti novoga vijeka obilježio je vjerski rat katolika i protestanata s očitim političkim ciljevima, koji je trideset godina (1618.-1648.) bjesnio središnjom Europom, zemljama njemačkog Svetog Rimskog Carstva. U tom su ratu na strani Habsburgovaca, nositelja svetorimske carske krune, sudjelovali i hrvatski odredi pješaka i lakih i brzih konjanika. Jurišali su u boj predvođeni stranim zapovjednicima i sijući užas među neprijateljima.
Odlikovali su se u nizu bitaka, prolijevajući na dalekim bojištima tuđu i vlastitu krv za habsburške interese. Usavršivši vojničku vještinu u neprestanoj borbi s Osmanlijama, Hrvati su žareći i paleći protutnjali prostorom od Baltičkoga mora do Bavarske i od Pariza do Erdelja. Uz hrvatsko su se ime otada vezali pojmovi straha i slave, a uspomena na njih živi i danas u švedskoj usmenoj predaji.
Već na samome početku Tridesetogodišnjeg rata, 1619. godine, car Ferdinand II. (1617.-1635.) uputio je nalog banu Nikoli Frankopanu da okupi vojsku od seljaka i haramija (pješaci u banskoj stajaćoj vojsci ustrojenoj za borbu protiv Osmanlija) i da se s njome pridruži carskome generalu Charlesu Bonaventure de Longuevala, grofu de Boucquoiu u Moravskoj. Ondje su se hrvatske čete prvi put istaknule u bitki kod mjesta Záblati. Sljedeće je godine Hrvatski sabor vladaru opet odobrio novačenje. Hrvatske su čete, sastavljene od pješaka i lake konjice, stavljene pod zapovjedništvo grofa Johanna Ludwiga Hektora von Isolanija, koji se otada do smrti (1640.) nazivao generalom Hrvata. S njim su Hrvati odnijeli mnoge pobjede.
Hrvatski sabor je 1622. godine iznova dopustio uzimanje vojnika za carsku vojsku. Dio hrvatskih četa našao se i pod zapovjedništvom darovita generala Albrechta Wenzela Eusebiusa Wallensteina, koji je postao vrhovni carski zapovjednik. Hrvatski konjanici su se proslavili 1623. kod Heidelberga kad su na konjima preplivali Neckar, iznenadili protivnika i pomogli u osvajanju grada, a na sjeveru su doprli sve do Hollsteina, otoka Rügena i lučkoga grada Stralsunda u sjevernoj Njemačkoj. Ponovno su pokazali umijeće u bitki kod Magdeburga 1631. godine kada su na konjima preplivali Labu i prvi prodrli u grad.
Poslije su Hrvati bili optuživani za strašne zločine protiv magdeburških građana. Loš ih je glas pratio cijelog rata, premda se nisu ponašali gore od drugih vojska. Na bojištima Europe pronijela se priča o njihovoj neranjivosti: neprijateljski vojnici su vjerovali kako u Hrvate nema smisla pucati jer im tanad ne može nauditi. U bitki kod Breitenfelda 1631., koja je donijela težak poraz katoličkoj strani, hrvatski konjanici razbili su dvije saske pješačke pukovnije, pa su bili gotovo jedini dio carske vojske koji tada nije stradao. Sabor je te godine odlučio uskratiti pomoć Ferdinandu jer je Hrvatska bila iscrpljena, a zbog stalne opasnosti od Osmanlija staleži su smatrali nerazumnim odaslati sve vojno sposobne na njemačka ratišta.
Hrvatske krajiške postrojbe i dalje su se borile. Hrvati su 1632. sudjelovali u bitki kod Regensburga, kojom je grad preosvojen od Šveđana, te kod Lützena, gdje je poginuo švedski kralj Gustav Adolf II. Ondje su izveli sličan pothvat kao kod Heidelberga. Na osobit glas kao vojnici došli su poslije bitke kod Nördlingena 1634. protiv Šveđana. Tada su hrvatski konjanici pod Isolanom i Johannom von Werthom vještim potezom zaobišli neprijatelja i natjerali ga u bijeg. Spomen na tu bitku (7. rujna) dugo se još obilježavao u Vojnoj krajini. Nakon toga hrvatske konjaničke čete sudjelovale su i u pohodu španjolske vojske iz Italije kroz Njemačku sve do Nizozemske. Hrvati su se borili i protiv Francuza pod Metzom u dolini Rajne, a 1636. provalili su čak do St. Denisa, blizu Pariza. Nisu imali dovoljno snage za osvajanje grada, pa su se morali vratiti.
Godine 1639. prodrli su u njemačku pokrajinu Sasku. U ratu su sudjelovali i brojni hrvatski velikaši, ban Juraj V. Zrinski (1622.-1626.) na čelu svoje pukovnije, ban Nikola VII. Zrinski, koji je vodeći 3000 konjanika imenovan generalom hrvatskih četa, s bratom Petrom (1642.-1643.) – istaknuli su se vještinom i junaštvom – ban Ivan Drašković s banskom vojskom (1646.) i drugi (Frankopani, Patačići, Rattkayi).
Kravata i Le Royal Croate Tijekom toga
Kravata i Le Royal CroateTijekom toga vojevanja Europa je upoznala i hrvatske nošnje. Hrvati su imali crveno-crnu odoru, a oko vrata vezali su široke marame u čvor. Po tom je uzoru nastao novi odjevni predmet – kravata. Izvorno francuska riječ znači \"Hrvat\" (Cravate, Croate). Nakon rata vladari od Saske do Francuske uveli su posebne odrede osobnih čuvara, koji su nosili hrvatsko ime, poput Le royal Croate, \"kraljevski Hrvat\" u Francuskoj."
KOMENTAR:
Ovaj komentar pisem kao clan nezavisne liste "ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI", koja je sluzbeno van-parlamentarna opozicija nakon parlamentarnih izbora u rujnu 2016. u Republici Hrvatskoj!
Hrvtati su se kao placenici borili u tridesetogodisnjem njemackom ratu na obadvije strane, na strani protestanata ali i na strani katolika. Bilo je apsurdnih situacija da su ljudi iz istog sela u Hrvatskoj bili placenici na dvije razlicite strane. Do tih podataka sam dosao dok sam radio u gradskom arhivu u Stuttgartu 2010. godine. Jedan kolega koji je bio u ispomoci u jednom drugom arhivu prenio tu informaciju. Rekao mi je: "Drazen znas da su se Hrvati borili u tridesetogadisnjem ratu na obadvije strane ovdje kod nas u Baden-Württembergu?". Nisam bio zatecen njegovom izjavom, medjutim bilo mi je interesantno da je pronasao arhivski zapis iz tog vremena. Poslije smo jos nekoliko puta razgovarali o toj temi.
Hrvati su oduvijek bili vojnici. Borili su se u tridesetogodisnjem ratu, napoleonskim ratovima, u Austro-ugarskoj vojsci, u SS divizijama treceg reich-a, danas su angazirani u raznim mirovnim formacijama diljem svijeta, legiji stranaca itd. Najmanje su vremena Hrvati proveli boreci se za sebe i svoju Domovinu.
Nakon Domovinskog rata, ulaskom Republike Hrvatske u NATO ukinuto je obvezno sluzenje vojnog roka u Hrvatskoj. Kolika je financijska usteda u tome, mogli bi izracunati. Ukidanjem obveznog vojnok roka u nasoj zemlji financiji se bolje ne zivi. Oslanjajuci se na snage NATO-a mi se izlazemo velikom riziku. Neka nas hipoteticki gledano netko sutra napadne. Nama stoji na raspolaganju MUP i placena Hrvatska vojska. To sigurno nije dovoljno za obranu. Mobiliziranje pricuve je opasno. Ako mobiliziramo danasnju djecu koja su oruzje vidjela samo na filmu, u prvih pola sata rata ce se sama poubijati, a da neprijatelja nisu ni vidjela. Dok NATO zavrsi svoja sastancenja i donese odluku da se nasu zemlju treba obraniti neka malo jaca vojna sila ce nas pregaziti.
Nasa nezavisna lista "ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI" se zalaze za ponovno uvodjenje obveznog sluzenja vojnog roka, medjutim kako za muskarce tako i za zene po izraelskom modelu. Trajanje sluzenja vojnog roka - 3 mjeseca. Tri mjeseca su dovoljna da se prodje temeljna pjesacka obuka te da se regruti osposobe za rukovanje pjesackim oruzjem, rucnim raketnim oruzjem, minama i eksplozivom. Tada u slucaju rata nece doci do samoranjavanja i samoubojstava iz nepoznavanja rukovanja pjesackim oruzjem, kao sto je bilo slucajeva u Domovinskom ratu. Pocetna faza obveznog sluzenja vojnog roka moze se sprovesti na dobrovoljnoj bazi od regruta "muskaraca i zena" koji se za taj pilot-projekt jave dobrovoljno, a druga faza bi bila obvezno sluzenje. Studiranje, tek nakon odsluzenog vojnog roka kao sto je slucaj u Izraelu. Razlika izmedju Izraela i Hrvatske bi bila u tome da u Izraelu sluzenje vojnog roka traje 2 godine, a u Hrvatskoj bi trajao tri mjeseca.
PREDIZBORNI KOALICIJSKI PROGRAM ZA XI. IZBORNU JEDINICU NEZAVISNE LISTE „ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI“ sa „HRVATSKOM STRANKOM REDA“ NALAZI SE POD SLIJEDEĆIM LINKOM. Program je aktualan za narednih 10 godina!
http://drazenkatic.blogspot.de/2016/08/hrvatska-stranka-reda-hsr-xi-izborna.html
TV ZAPISI:
RADIO
ZAPIS:
PJESMA:
MOJA DOMOVINA- MOJA HRVATSKA!
Nema komentara:
Objavi komentar