http://www.vijesti.rtl.hr/kolumnisti/zoran-sprajc/1966003/o-hrvatskom-ekonomskom-cudu-cudo-je-da-smo-zivi/
"Ministar Marić je na jako fini i politički korektan način rekao da smo usprkos ovim čudesnim rezultatima još uvijek u teškoj banani.
Čudo koje postiže hrvatska ekonomija iznenadilo je i članove tehničke Vlade. Deficit trenutno iznosi 0,7 posto, prihodi proračuna porasli su za oko 10 posto, a inozemni dug države manji je za pet milijardi eura.
Ovakvo što već dugo nismo vidjeli, izjavio je tehnički ministar financija Zdravko Marić, a tehnički premijer Tihomir Orešković ističe da su to najbolji rezultati još od 2008. godine.
I nakon izbora, ministar poručuje da ostaje pri poreznoj reformi, koja uključuje i smanjenje stope PDV-a i poreza na dohodak.
"Priznat ćemo svi da proračunski deficit koji počinje s nula cijela nešto, nismo dugo vidjeli i ne pamtimo. On je bio 2008. jako blizu uravnoteženja, a recesijsko vrijeme nismo bili ni blizu toga. Ono što treba poručiti je, dok se pozitivne brojke ne osjete na svakom građaninu, nisu ispunile svrhu. Rekao sam i na Vladi, rast od 2,8 posto je dobar nakon šest godina recesije, ali nas ne smije zadovoljiti", proučio je tehnički ministar Marić.
Ministar Marić je zapravo na jako fini i politički korektan način rekao da smo usprkos ovim čudesnim rezultatima još uvijek u teškoj banani.
Naime, ekonomski rezultati s kojim se vole pohvaliti njegovi šefovi, Tihomir Orešković i Andrej Plenković, ili kojima se isto tako voli pohvaliti Zoran Milanović i njegovi ministri, je daleko od bilo kakve Hrvatske koja raste.
Kada se usporedi s drugima, Hrvatska već godinama stoji kao ukopana. To najbolje pokazuje grafikon o BDP-u po glavi stanovnika u odnosu na prosjek Europske unije. Drugim riječima, grafikon pokazuje standard Hrvata u odnosu na standard prosječnog Europljanina.
Prema njemu, upravo nas prestiže i Rumunjska, koja je ove godine dosegla 60 posto standarda Europske unije, a mi smo na 58 posto. Iza nas su još jedino Bugari, ali i oni grabe po stopi od tri posto.
Tako da smo mi sada druga najgora zemlja Europske unije. 2005. smo mi i Slovačka bili na istoj razini, a gdje su Slovaci sad - negdje na skoro 80 posto prosjeka Europske unije.
Toliko o hrvatskom čudu. Čudo je da smo živi.
Ovo ističemo kako se i nova hrvatska vlada ne bi zavarala sa ovih nekoliko pozitivnih pomaka i ufurala si kako stvari idu same od sebe pa se ne treba puno ni zamarati ni zamjerati.
KOMENTAR:
Ovaj komentar pisem u ime nezavisne liste "ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI", koja je sluzbeno van-parlamentarna opozicija nakon izbora 2016. u RH!
Cinjenice koje navodi tehnicki ministar Maric su istinite i ne ohrabruju. Mi smo predzadnji po ekonomiji u Europskoj uniji. Zadnji su Bugari, a jedino je pitanje vremena koliko dugo ce to biti tako.
Republika Hrvatska ima ca. 40 milijardi eura vanjski dug. Kamate koje svaki dan placamo na taj dug su vrtoglavo visoke. Ako se pod hitno taj dug ne pocne vracati prijeti nam opasnost da placamo kamate na kamate, a ne kamate na glavnicu.
Lako je posuditi novac i njime financirati drzavu. To je radjeno punih 25 godina. Mi se rugamo bivsoj SFRJ kako se zivilo od kredita i na dug. Pa zar mi zadnjih 25 godina ne zivimo od kredita. Pored toga imali smo i na raspolaganju oko 100 milijardi eura koje je Iselejnistvo poslalo izmedju 1991. i 2011. godine. I taj je novac ispario. Nigdje se ne vide rezultati.
Ako se nastavi pad zivotnog standarda i porast troskova u RH prijeti nam postupno ne-mogucnost isplata mirovina, financiranja zdravstva, policije i vojske.
Nasa drzava je duznicki rob. I ne samo drzava, vec mnogobrojni gradjani koji su podizali kredite i pokupovali od nekretnina pa sve do osobnih vozila. Dok se ne isplati i zadnja rata kredita banke posjeduju te nekretnine i ta vozila.
Zlatne rezerve nase drzave su takodjer isparile. Prodane, da bi se tim novcem financirala drzava. Ti je cisti apsurd. Drzavne rezerve zlata su namjenjene da drzava ne bi pala u duznicko ropstvo i da bi osigurala stabilan financijsko-socijalni sistem. Zlato se koristi jedino u onom slucaju kad padne financijski sustav i hrana se moze osigurati jedino "trampom" ili zlatom.
Republika Hrvatska je rasprodala tvrtke, banke, osiguranja i izvore mineralne vode koji su od nacionalnog znacenja za nasu zemlju. Nama predstoji proces "reprivatizacije", odnosno ponovno kupovanje prodanog. Medjutim za to nam trebaju milijarde, ako ne i par bilijardi eura koje nemamo.
Nasa drzava kronicno nema novca. Vjerovatno ce nova vlada nastaviti sa daljnjim zaduzivanjem drzave na domacem i stranom financijskom trzistu. Mozda je i to bolje nego da rasprodamo i zadnju tvrtku od hrvatske nacionalne vaznosti.
Jedna mala anegdota. Grad Stuttgart je prije nekoliko godina prodao "vode" koje su bile u vlasnistvu grada jednoj americkoj tvrtci. Nakon nekog vremena ameri su nama krajnjim potrosacima podigli cijenu vode i to za 20 puta. Narod se je pobunio na toliko visoke cijene. Nakon toga grad Stuttgart je kupio vode od americke tvrtke natrag, ali ih je platio 100 miljuna eura vise od cijne koju je dobio od amerikanaca. Eto biti ce skupa "reprivatizacija" i zato se nije za igrati prodajom daljnjih tvrtki od nacionalnog interesa.
Nasa nezavisna lisna lista ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI je van-parlamentarna opozicija. Mi necemo voditi destruktivnu politiku prema novoj hrvatskoj vladi, medjutim kao sto je i zadatak svake politicke opozicije upozoravati cemo na propuste i nedostatke.
NAŠ PREDIZBORNI KOALICIJSKI PROGRAM ZA XI. IZBORNU JEDINICU NEZAVISNE LISTE „ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI“ sa „HRVATSKOM STRANKOM REDA“ NALAZI SE POD SLIJEDEĆIM LINKOM. Program je aktuelan za narednih 10 godina!
http://drazenkatic.blogspot.de/2016/08/hrvatska-stranka-reda-hsr-xi-izborna.html
TV ZAPISI:
RADIO
ZAPIS:
PJESMA:
MOJA DOMOVINA- MOJA HRVATSKA!
Nema komentara:
Objavi komentar