Gornja slika i citirani tekst preuzeti su saonline portala "maxportal.hr", 31.08.2019
https://www.maxportal.hr/vijesti/pupovac-obmanjuje-unesco-ojkaca-nije-ojkalica-i-ne-spada-u-svjetsko-kulturno-blago/
"Treći festival Okače koji se u subotu 25. kolovoza trebao održati u Petrinji otkazan je. Kako je priopćila Mara Vilus,
organizatorica festivala i predsjednica SKD Prosvjeta pododbor
Petrinja, festival su morali otkazati jer je desetak kulturnih društava,
koja su trebala nastupiti na petrinjskoj smotri, otkazalo dolazak u
Petrinju.
Festival je otkazan jer su se braniteljske udruga Petrinje
usprotivile održavanju festivala ojkača u njihovom gradu. Branitelji
smatraju da se festival može održati u nekom drugom mjestu, ali ne i u
Petrinji, jer kažu da ojkanje nije dio tradicije tog grada.
„Za 3. festival ojkače od prijavljenih 13 grupa, odmah nakon prvih
provokacija i prijetnji, otkazuju 2 grupe iz R. Srbije, a do današnjeg
dana otkazuje dolazak još 10 grupa iz BiH i RH, zbog čega smo primorani
odgoditi održavanje 3. festivala ojkače u Petrinji, za drugi novi termin
i to početkom 11 mjeseca 2018. godine. “
Hrvatske dragovoljačke udruge prosvjedovale su protiv festivala
navodeći kako “Ojkača ne spada ni u petrinjsku ni u banovinsku ni u
hrvatsku tradiciju”. Smetao im je i da tim održavanje jer se taj dan
postavljao spomenik prvom hrvatskom predsjedniku i komemorirali poginuli
s područja Petrinje.
Festival ojkače, (koji se naziva “tradicionalni”) do sada je održan
tek dva puta, uvijek u lipnju i oba puta je bio popraćen kontroverzama, a
ove godine, tvrde branitelji, namjerno je promijenjen datum na isti dan
kad se Petrinjci sjećaju svojih poginulih.
Velika panika digla se u hrvatskim kontroliranim medijima nakon što
su Srpsko kulturno društvo Prosvjeta i Srpsko narodno vijeće uputili
pismo Odboru za zaštitu kulturnog naslijeđa UNESCO-a.
“Ovom objavom kao i poslanim pismom izražavamo našu privrženost
međunarodnoj obavezi kao članica UNESCO-a te našu odgovornost u
poštivanju vlastitog Ustava, Ustavnog zakona o pravima nacionalnih
manjina, antidiskriminacijskog, prekršajnog i kaznenog zakonodavstva”,
stoji u pismu kojeg su potpisali predsjednik SKD-a “Prosvjeta” Mile Radović i predsjednik SNV-a Milorad Pupovac.
SNV i SKD Prosvjeta ističu da su pismo uputili i zbog toga što
“nadležne institucije ne poduzimaju ništa da se zaustavi
diskriminatorska, segregacijska i prijeteća aktivnost prema izvođačima
Festivala ojkača unatoč njihovu javnom pozivu na smirivanje tenzija,
obnovu tolerancije i poštivanju zajedničkog kulturnog dobra Hrvata i
Srba”.
Pupova navodi da je “taj je glazbeni izričaj, kao najstarija vrsta
pjevanja u Hrvatskoj, prije osam godina stavljen na UNESCO-ov Popis
ugrožene nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna
zaštita”.
No, stvari su nešto drugačije. Pupovac i Radović pobrkali su lončiće, da budemo pristojni pa ne kažemo da obmanjuju i lažu.
Ojkača i ojkalica nije jedno te isto
Ojkaču na Banovini pjevaju jedino i isključivo Srbi i da je to pjesma
jednoga kraja, jednoga područja, onda ne bi bilo problema, nego to je
pjesma jednoga naroda koja sama sebe tako definira time što ne samo da
se ne smatraju ni političkim pripadnicima Hrvatske, nego su dva puta u
prošlom stoljeću zametnuli rat da ne bi postali čak ni državljani države
koja nosi hrvatski ime.
S obzirom na to da je jedna od temeljnih – a u tekstualnom smislu,
najvažnija – odlika ojkalica izričaj na IKAVICI, upravo se po tome može
vidjeti na kojemu je području ojkalica i izvorna i tradicionalna, a
slijedom toga lako je raščlaniti i u kojoj mjeri potkozarsko
“arlaukanje” po imenu ojkača pripada, odnosno, ne pripada tom izrazito
hrvatskomu muzikološkom i kulturološkom blagu zaštićenu pri UNESCO-u.
Drugim riječima, promatrajući prosvjed braniteljskih udruga protiv
održavanja festivala ojkače u Petrinji i pismo koje je Pupovac uputio
UNESCO-u, jednostavno je vidjeti da je upravo braniteljski prosvjed
usmjeren na zaštitu izvorne ojkalice u skladu s UNESCO-ovim standardima,
dok je kontradiktorno Pupovčevo pismo – u kojemu se ojkača barbarski
poistovjećuje s ojkalicom (?!) – usmjereno ka nasilnoj bastardizaciji,
relativizaciji i nagrđivanju toga zaštićenoga kulturnoga blaga s
izrazitim (velikosrpskim) političkim ciljem.
Riječ ojkača ne postoji ni u jednom rječniku, a provjeravali u njih desetak, uključujući i razlikovne.
Pupovac taj potkozarski napjev, koji ide jedino uz kozaračko kolo i
ne postoji kao etnomuzikološko i kulturološko (niti muzeološko) blago u
Hrvatskoj, pokušava prikazati kao tradiciju identičnu, a možda i
nadređenu, hrvatskoj ojkalici."
Nema komentara:
Objavi komentar