KUDA SA TURISTIMA KADA PADA KIŠA

Vrlo interesantna situacija. Kiša je padala ovo ljeto vrlo često kako na Jadranu tako i u Štutgartu, pa smo se i mi stanovnici glavnog grada Baden-Württemberga pomalo osjećali kao i hrvatski turisti.

Slobodno vrijeme se može provesti između radnog stola i televizora. Međutim, to je dosadna svakodnevnica.

Kada pada kiša turisti zaista imaju peh. Platili su godišnji odmor, veselili se kupanju i sunčanju, a sada se nalaze u sasvim novoj “mokroj” situaciji.

Razgledanje grada po kiši turistima i nije posebno interesantno. Većina hotela danas ima internet pristup, pa turisti mogu provesti vrijeme surfajući po internetu.

Međutim, nije zadatak turizma prepustiti turista samome sebi, već ga zabaviti i baviti se njime, kako po sunčanom tako i po kišovitom vremenu.

Kada je sunčano lako je i za zabavu. Jutarnji yoging, organizirana gimnastika na plaži, vožnja bicikla ili jahanje može zabaviti turista do njegovog doručka. Večernje igrokaze, kazališne predstave, recitiranje ili zajedničko gledanje filma može organizirati svaki hotel za sebe.

Međutim, po kišovitom vremenu je situacija daleko drugačija.

Ono što hoteli pod vlastitim krovom mogu ponuditi turistima su mali organizirani turniri u šahu, kartama i drugim društvenim igrama. Simbolična litra hrvatskog vina kao nagrada za pobjednika ,naravno na račun hotela uručena osobno od samog “direktora hotela” … Takvi jednostavni ali značajni trenutci se nikada ne zaboravljaju!

Hrvatski gradovi mogu također kišovito vrijeme iskoristiti da otvore širom vrata galerijama, muzeima, crkvama i sl. Na taj način gradovi će pridonijeti i kulturnom aspektu godišnjeg odmora svakog turista bez obzira dolazi li iz Hrvatske ili drugih zemalja.

Ako pristupimo turistu kao malom djetetu te ga zabavljamo bilo po kiši ili po sunca, njemu neće biti dosadno. Zaigrano će potrošiti više novca nego što je i planirao. Vratiti će se zadovoljan svojoj kući i sjećati se još danima ugodno provedenog godišnjeg odmora.

To je moderni turizam, tim putem je potrebno dalje ići te se otvoriti za nove ideje i pristupe toj važnoj grani hrvatske privrede.

Imao sam sreću da kao turist posjetim veći dio hrvatske obale i otoka. Bili su to lijepi godišnji odmori, ali gotovo uvijek po istoj šabloni.

Jutarnje plivanje prije doručka, poslije odlazak na plažu, ručak, poslijepodnevno sunčanje na plaži, večera, odlazak u grad, čaša vina u konobi pa spavanje.

Godinama kasnije imao sam priliku da posjetim i neke druge turističke zemlje. Prva od zemalja koju sam posjetio bila je Tunis. Interesantna sjevernoafrička zemlja prepuna pijeska i siromašnog naroda. Tu sam prvi puta vidio kako se domaćini "bave"turistima. Čak i siromašni ribari koji love "svoj ručak" u ranim jutarnjim satima popričati će sa turistom i ispričati mu neku anegdotu iz svog života. Pošto se na godišnjem odmoru rano ujutro ustajem i ne propuštam šetnju plažom prije izlaska sunca, bio sam svjedokom svih ranojutarnjih aktivnosti koje se nude turistima.

Šetajući po tuniskoj plaži svako jutro sam vidio grupu koja konjima jaše uzduž plaže, svako jutro drugi sudionici, osim voditelja. Radnici koji rade na uređenju plaže svako jutro su grabljama grabili pijesak na plaži i stvarali ugodnu atmosferu za kasnije kupače. Neposredno nakon izlaska sunca plažom se orila jaka rok muzika. Jutarnji dance-aerobik bio je svakodnevna ponuda. U toku dana na plaži bili smo često meta reklame. Nudili su nam kurseve ronjenja, vožnju gusarskim brodom, letenje zmajem, posjete drugim obližnjim gradovima itd. Također slikanje na devi ili sudjelovanje u pustinjskoj karavani na devama je bila svakodnevna ponuda.

Na kraju svaki turist u toku godišnjeg odmora koristi dodatnu ponudu. Ja sam se odlučio na izlet gusarskim brodom i pustinjsku karavanu devama.

U večernjim satima svaki hotel je imao svoju ponudu. Svatko je zelio zadržati svog gosta u hotelu i tako nastaviti sa zaradom i do kasnih večernjih sati. Moram priznati da su u tome bili vrlo uspješni. Više od polovice večeri ostao sam u hotelu i uživao u programu. Bile su to kazališne predstave, rock večeri, modne večeri itd.

Kada sam iduće godine ljetni godišnji odmor proveo na Jadranu nedostajalo mi je sve ono što sam doživio u Tunisu.

U narednim godinama imao sam sreću da posjetim Tursku, Češku, Austriju, Švicarsku, Veliki kanarski otok, te mnoge gradove u Njemačkoj.

Po svuda je bila ista strategija turizma. U svim zemljama i gradovima koje sam posjetio trudili su se "zabaviti" turista.

Prije tjedan dana bila je promocija i fešta u "Stuttgarter Hofbräu“ pivovari. Grad Štutgart ima nekoliko pivovara i one svake godine organiziraju feštu u krugu tvornice. "Hofbräu“ je imao jednodnevnu feštu. Imali su dva benda koji su zabavljali goste. Prodavali su hranu i piće po jeftinijim cijenama nego je uobičajeno. Za djecu su imali zabavni park, a za odrasle nudili razgledavanje tvornice, besplatne probe piva, besplatno slikanje, te poklon "vaša naljepljena slika na flaši Hofbräu pive".

Taj dan nisam imao puno vremena ali sam ipak posjetio feštu. Htio sam obavezno pogledati tvornicu i popiti jedan vrč "Hofbräu" pive. Razgledavanje tvornice je bilo u grupama po 15 ljudi svakih pola sata, a na engleskom jeziku jedna grupa navečer. Nakon razgledavanja tvornice htio sam sudjelovati u probi pive. Također sam se upisao na listu čekanja jer su probe bile svakih 40 minuta po 15 ljudi. Prošle godine sam, također bio u jednoj drugoj pivovari na fešti i sudjelovao u probi pive. Dobili smo 5-6 različitih vrsta piva po 0,5 dl, te mogli iskusiti koju želimo. Mislio sam da je i ovaj puta tako. Međutim u ovoj pivovari je proba pive bila organizirana poput probe vina. Voditelj nam je ispričao kratku priču o svakoj pivi koju smo probali. Konobari bi nam donijeli svaki puta novu 0,5 dl probu. Imali smo mogućnost i postavljati pitanja. Bilo je vrlo interesantno.

"Hofbräu“ pivovara se bavila svojim gostima i na najbolji mogući način ih zabavljala.

"Zabaviti turista" je glavni postulat turizma. Bilo po kiši ili po suncu turistu nikada ne smije biti dosadno.

Ako taj postulat ignoriramo i oslonimo se na samoinicijativu turista tada ćemo prakticirati turizam 19. stoljeća.

Hrvatski turizam ima kulturnu baštinu, prirodnu ljepotu, ali mu nedostaje glavni postulat turizma. Da li će se to promijeniti vidjeti ćemo u narednim godinama.

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/en/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/posljednja-ru%C5%BEa-hrvatska

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

P.S. POD SLIJEDEĆIM LINKOM MOŽETE POGLEDATI 28. TOČAKA MOG PARLAMENTARNOG PREDIZBORNOG PROGRAMA ZA 11. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO)!

http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html

Bjelovarčanin prodaje cvijeće preko burze u Amsterdamu + KOMENTAR

Clanak je citiran iz online portala "Poslovni dnevnik", objavljen 05.05.2015!

"Božuri su cvijeće koje je neizbježno kod gotovo svake svadbe ali, iako postoje gotovo idealni uvjeti za njihov uzgoj u Hrvatskoj, gotovo 90 posto tog ukrasnog bilja se uvozi iz Nizozemske.

Naravno, božuri se proizvode i u samoj Nizozemskoj, no većina ih dolazi iz zemalja poput Ekvadora i Italije, a zajedničko im je da se prodaju preko burze cvijeća u Amsterdamu.

 

50tisuća cvjetova božura godišnje može proizvesti OPG Ledinski

Dobra cijena

Vrijednost te burze prepoznao je i Željko Ledinski, javnosti poznatiji kao nekadašnji predsjednik Uprave Hrvatskih šuma i bivši saborski zastupnik iz HSS-a koji se prije 10-ak godina posvetio božurima. Ledinski na obiteljskom imanju, površine 15 hektara, godišnje uzgoji oko 50 tisuća ovih cvjetova. Kako sam pojašnjava, cijena ovisi o vremenskim uvijetima, odnosno što prije se pojave na tržištu, to imaju bolju cijenu. Tako se božuri koji uspiju sazrijeti i budu isporučeni do 1. svibnja mogu postići cijenu i do pet eura po komadu.
Nakon toga im cijena pada na jedan do dva eura, a Ledinski očekuje da će se takav trend zadržati i sada. "Ove godine nam vegetacija malo kasni pa smo s božurima na tržište izašli malo kasnije, a što se odražava na cijeni. Sada je ponuda puno veća i očekujem da ćemo ih plasirati po cijeni većoj od eura. No, čak ako cijena bude i malo manja, mislim da ćemo se pokriti", kazao je Ledinski. Većina njihove robe odlazi na burzu u Nizozemskoj jer, kako sami navode, teško je očekivati da bi domaće tržište moglo u kratkom roku apsorbirati 20 do 30 tisuća cvjetova.

Na domaćem tržištu ovaj cvijet prodaje se u raspodnu od pet do 15 kuna. Ova zanimljiva poduzetnička priča započela je prije jednog desetljeća, i naravno, sasvim slučajno kada je Ledinski u Bjelovaru sreo prijatelja iz Nizozemske Pita Langedijka koji je tada radio u jednoj nizozemskoj tvrtki za prepakiravanje cvijeća. "Pitao sam ga možemo li i mi u Hrvatskoj nešto proizvoditi odgovorio je kako ima jedan cvijet koji raste kod nas i koji se lako može prodati na najvećoj europskoj burzi cvijeća u Amsterdamu", prisjeća se Ledinski. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo je naslijedio od majke Milke, a većina površina je pod voćnjacima jabuke te se osim cvijeća na OPG-u Ledinski proizvode i voćne rakije te med.

Dani božura

Kako bi se božuri koji se u narodu nazivaju i Trojačkom ružom jer cvatu u vrijema crkvenih blagdana Svete Trojice ili po narodnom Trojaka, što više popularizirali na imanju se održavaju Dani božura. Tako će i narednog vikenda kupci i znatiželjnici moći razgledati imanje te vlastitim rukama ubrati te kupiti svoj vlastiti božur.

Velik asortiman

Najpopularnije sorte cvijeća

Postoje dvije vrste grmolikih i zeljastih božura, a Željko Ledinski se orijentirao na zeljaste. "Imamo šest sorti u svim mogućim bojama. Najzanimljivija je sorta Coral sunset, koja tijekom cvatnje mijenja boje, a najpoželjnija je sorta Sarah Bernard. Božur raste na otvorenom i pod mrežama, koje ga štite od tuče. Osim OPG-a Ledinski iz Kovačevca kod Rovišća, u Nizozemsku božure plasiraju i proizvođači iz obližnjeg Đurđevca te Virja."

KOMENTAR:

Ovo je jedan od pokazatelja kao nasa mala zemlja moze ekonomski profitirati od zajednice Europske unije. Izvoz nasih proizvoda u druge clanice nema vise zapreke. Traba pronaci nova europska trzista, obilaziti sajmove i traziti strateske partnere. 

Njemacka je na primjer jedno ogromno trziste. Vec sama cinjenica da proizvodite u Republici Hrvatskoj te imate kvalitetan proizvod uklanja mnogobrojne barijere na putu k njemackom ekonomskom trzistu. 
Nijemci cijene hrvatski narod. Hrvati su marljivi i vrijedni radnici u Njemackoj, a gotovo i nema Nijemca koji nije bar jednom proveo godisnji odmor na Jadranu. Nasa Domovina ima odlicne preddispozicije za izvoz domacih kvalitetnih proizvoda na trziste europske unije. Da se bolje ukljuce u taj proces Hrvatska gospodarska komora te nasi zastupnici koji nas zastupaju u Europskom parlamentu proces bi isao jos brze. 

Mozda se pitate kako nasi zastupnici u Briselu mogu utjecati na izvoz hrvatskih proizvoda. Vrlo jednostavno. Kada postanete europski zastupnik u Briselu u prvih mjesec dana vam se javi oko 200 lobista koji lobiraju za privatne tvrtke. 
Zasto onda i nasi zastupnici ne bi lobirali za izvoz hrvatskih proizvoda na trzista drugih zemalja clanica Europske unije?
 

http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html

mr.sc. Drazen Katic, dipl.ing.

MOŽEMO LI SI EKSPLOATACIJU RESURSA JOŠ PRIUŠTITI

Naša civilizacija ovisna je o nafti, mineralu "rijetka zemlja" i fosfatima. Taj zaključak objavio je "Club of Rome" na održanom sastanku predprošle godine u Berlinu, koji je zabilježen u izvješću "Opustošeni planet".
Znanstvenici su na sastanku upozorili na ubrzano smanjenje resursa, te uništavanju ekosistema.
Talijanski autor i kemičar Udo Bardi u Berlinu je rekao: "Uskoro ćemo investirati više energije u bušotine nafte i plina, nego eksploatacijom dobijemo. Resursi su postali rijetki, mora se bušiti sve dublje, te primjenjivati skupa tehnologija. Mi stvaramo jedan drugi planet, planet opustošenih sirovina i sasvim promjenjene klime".
Dalje je zaključeno da se nestankom fosilnih goriva naša civilizacija može vratiti u agrarno društvo.
Najvažniji Resurs Republike Hrvatske!
Republika Hrvatska nije bogata rudama,"rijetkom zemljom", kao ni fosfatima.
Međutim ona je bogata izvorima čiste pitke vode, koji su ujedno i naš najvažniji resurs.
UNESCO-vim izvješću o zalihama pitke vode Republika Hrvatska pripada među 30 najbogatijih zemalja svijeta.
U europskim razmjerima nakon Norveške i Islanda dolazimo na treće mjesto.
Hrvatska raspolaže sa 32.818 prostornih metara godišnje obnovljive pitke vode po stanovniku.
90% vodoopskrbe u Hrvatskoj je iz zaliha podzemnih voda.
Najbogatija regija pitkom vodom u Hrvatskoj je Lika.
U Republici Hrvatskoj postoji oko tridesetak koncesionara izvora pitke vode. Koncesija se može dobiti najduže na 60 godina, a najčešće izdane koncesije su u trajanju između 10 i 30 godina.
Najveći domaći proizvođači flaširane vode u Republici Hrvatskoj su:
1. Agrokor (Jamnica i Jana)
2. Podravka (Studena)
3. Coca Cola (Sveti Rok i Bistra)
4. Badel 1862 (Un1que i Bionatura)
U Republici Hrvatskoj postoji 18 proizvođača mineralne vode.
Proizvodnju vode u bocama mnogi vide kao veliki biznis ili biznis budućnosti.
Način proizvodnje kako mineralne tako i izvorske vode u plastičnim bocama ima negativn stranu.
Korištenjem te vode stvara se plastični otpad, a proizvodnja i distribucija troše velike količine energije. Za svaku prodanu litru vode u plastičnoj boci troši se 3 litre vode za njenu proizvodnju.
Taj način proizvodnje je neekonomičan, ne ekološki i nije u skladu sa održivim razvojem.
Pored toga nakon duljeg stajanja, u vodi koja se nalazi u plastičnim bocama počinju se stvarati bakterije. U tijeku su istraživanja koja se bave negativnim utjecajem plastike na ljudski organizam. Rezultati istraživanja će biti prije ili kasnije objavljeni.
Pozitivna alternativa za proizvodnju izvorske i mineralne vode je punjenje u staklene boce. Staklo je prirodni materijal, a boce se mogu nakon temeljitog čišćenja gotovo neograničeno koristiti. Jedini nedostatak je da je staklo teže od plastike.
Međutim kada se moramo odlučiti između zdravlja i "mogućih bolesti", između ekologije i zagađenja, između održivog razvoja i neodrživog tada bi morali zanemariti težinu stakla i uzeti to kao jedini i prirodni način proizvodnje vode.
Izvori pitke vode vrlo su bitni za Republiku Hrvatsku. Oni pripadaju svima nama kao "opće dobro", te ih treba u budućnosti sačuvati od privatizacije i prodaje stranim i domaćim koncernima.
Voda će postati u budućnosti najvažniji resurs naše civilizacije.
Općenito gledajući na resurse koje mi danas u Europskoj Uniji imamo na raspolaganju, te ih koristimo za industrijsku proizvodnju, moram naglasiti da je te resurse jako važno "racionalno koristiti" i samo onda kada više recikliranjem ne možemo dobiti potrebnu sirovinu.
Mi već sada koristimo resurse nadolazećih generacija u potpunosti ignorirajući međugeneracijsku solidarnost. Kada govorimo o brizi za starije i nemoćne, o mirovinskom osiguranju vlo rado se pozivamo na glavni postulat održivog razvoja "međugeneracijsku solidarnost". Međutim kada se radi o eksploataciji prašuma, o prekomjernom ribarstvu, potrošnji nafte i plina, proizvodnji elektro-otpada, porastu CO2 koncentracije rado ćemo zanemariti glavni postulat.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/en/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/posljednja-ru%C5%BEa-hrvatska

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

P.S. POD SLIJEDEĆIM LINKOM MOŽETE POGLEDATI 28. TOČAKA MOG PARLAMENTARNOG PREDIZBORNOG PROGRAMA ZA 11. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO)!

http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html

 

VIŠE PRAVEDNOSTI ZA SVE POREZNE OBVEZNIKE

Europska Unija želi više pravednosti za sve porezne obveznike. Na održanomm sastanku šefova zemalja Europske Unije pretprošle godine u Briselu na dnevnom redu su bile teme "poreza i energije"!
1. Korporativno izbjegavanje plaćanaj poreza
Američki koncern Apple sa svojom strategijom izbjegavanja plaćanja poreza prošle je godine izazvao veliku debatu. U borbi protiv utaje i malverzacije porezom EU želi u budućnosti više kontrolirati internacionalne koncerne. Također se želi spriječiti da se koriste "trikovi" prilikom prijavljivanja i plaćanja poreza.
Na sastanku šefova u Briselu se istaklo da zemlje Europske unije gube godišnje 1 bilijun eura od „ne plaćanja" poreza. Dalje je istaknuto da je cilj bolja izmjena i kontrola bankovnih podataka za strance u cijeloj Europskoj Uniji.
Godinu dana nakon održanog sastanka šefova zemalja Unije veliki koncerni i tvrtke i dalje vrlo uspješno izbjegavaju plaćanje poreza matičnim zemljama. Na vrlo jednostavan način prebacuju sjedište tvrtki u zemlje "vrlo niskog poreza". Na taj način direktno se oštećuje ukupan proračun zemalja Europske Unije. U državnim kasama je znatno manje novca. Taj novac nedostaje za potrebne socijalne projekte, školstvo i zdravstvo.
Veliki koncerni i tvrtke, lukavo koristeći rupe u zakonu "neplaćanjem poreza" ostvaruju ekstra profit na uštrb svih građana Unije. Žalosno je da čak i neke crkvene organizacije koje su dužne plaćati porez koriste istu taktiku poput koncerana.
Nedavno sam vidio na televiziji da u jednoj europskoj "zemlji porezne oaze" postoji mala zgrada u kojoj su registrirane preko 3.000 tvrtki. Među njima su poznate velike europske tvrtke.
2. Bankovna tajna
Na sastanku je dalje utvrđeno da će bankovna tajna ostati i dalje netaknuta za građane Europske Unije. EU želi postići sporazum sa Švicarskom i Lihenštajnom o izmjeni bankovnih podataka.
Njemačka kancelarka Angela Merkel je o novim planovima kontrole banaka iznijela da je to "veliki korak naprijed"!
Belgijski premijer Elio Di Rupo je izjavio da koncerni moraju podmiriti obaveze društvu.
Američki političari zamjeraju koncernu Apple da je preko irske kćerke-tvrtke izbjegao plaćanje visokih poreza u SAD-u. Općenito je poznato da Irska ima niske poreze za tvrtke. U svoju obranu irski premijer Enda Kenny je naveo da Irska nema specijalne dogovore sa pojedinim tvrtkama.
Ministri financija EU dobili su zadatak da do kraja 2013. godine dogovore zakon o plaćanju poreza na kamatnu dobit.
Austrija i Luksemburg se posebno obavezuju sudjelovati u automatskoj izmjeni bankovnih podataka za strance u EU.



Od navedenog u godinu dana je u Republici Hrvatskoj donijet zakon o plaćanju poreza na kamatnu dobit. Prosječno građanin RH ima 10.000 eura bankovne ušteđevine. Plaćanjem navedenog poreza državna blagajna će ojačati. Nadajmo se da će taj dodatni novac biti utrošen u potrebne projekte, prije svega suzbijanja siromaštva u Republici Hrvatskoj, te pomoć školovanju djece iz siromašnih obitelji.

3. Liberalizacija energetskog tržišta
Druga tema o kojoj se na sastanku u Briselu raspravljalo je bila cijena skupe energije za građane. Želja je bila građanima omogućiti korištenje energije po prihvatljivim cijenama, po mogućnosti iz održivih izvora energije.
Republika Hrvatska je jedna od zemalja sa posebno visokim cijenama energije, kako električne energije tako i plina.
Do prošle godine u našoj zemlji nije postojalo liberalno tržište energije, nego monopolističko.
HEP je u Republici Hrvatskoj bio jedini monopolist u prodaji električne energije. Električna energija je u našoj zemlji bila desetljećima nerealno skupa. Osiromašeno stanovništvo moralo je svake godine plaćati sve veću ratu struje.
Liberalizacijom tržišta energije i stupanjem na scenu slovenskog i njemačkog ponuđača struje nada stanovništva je bila da će se cijena struje sniziti. Mnogobrojne promidžbene akcije tri koncerna su obećavale pojeftinjenje. Također je i HEP najavio jeftiniju struju za "vjerne korisnike".
Stvarnost je danas potpuno drugačija. Ja u gradu Štutgaru svake godine plaćam sve skuplju električnu energiju. Također moja mama koja živi u Hrvatskoj nije profitirala liberalizacijom tržišta energije. Ona i dan danas plaća skupu mjesečnu ratu struje.
Par godina sam radio u području energetike i dobro upoznao filozofiju poslovanja velikih energetskih koncerana. Oni teže poput banaka maksimiranju profita. Taj profit kako u Njemačkoj tako i u drugim zemljama plaća krajnji potrošač. Dok god korištenje električne energije ne postane temeljno ljudsko pravo koncerni će i dalje krojiti politiku i cijenu energije u Europskoj Uniji.

  Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „ Peleman Industries NV “

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/en/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/posljednja-ru%C5%BEa-hrvatska

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

P.S. POD SLIJEDEĆIM LINKOM MOŽETE POGLEDATI 28. TOČAKA MOG PARLAMENTARNOG PREDIZBORNOG PROGRAMA ZA 11. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO)!

http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html

"U Hrvatskoj svega tri posto mladih odlučilo se za poduzetništvo" + MOJ KOMENTAR

Citat teksa objavljenog u online - Vecernjem listu dana 24.04. 2015

"U ukupnom broju poduzetnika u Hrvatskoj mlade osobe sudjeluju sa svega tri posto i to je nešto što se mora što prije mijenjati jer mladi ljudi su ti koji donose nove ideje i znanja.

Rečeno je to na današnjoj konferenciji Mreža mladih poduzetnika, a koju je u Vukovaru organizirala Udruga Mladi poduzetnik. Potpredsjednik Udruge Mateo Ivanac rekao je kako pred mladima postoje brojne barijere koje moraju ukloniti, a sve kako bi se što više mladih osoba odlučilo da uđe u poduzetničke vode. Bila je ovo prilika i da mlade osobe, koje su već ušle u poduzetničke vode, progovore o svojim iskustvima i preprekama na koje su nailazili.
– Kod nas veliki problem predstavlja i taj neki proces sigurnosti u obitelji gdje se mlade osobe gura u „siguran“ posao od 8 do 16 sati. To je stanje uma koje moramo mijenjati. Uz to javlja se i problem nedostatka kapitala, nesigurnosti, nepovjerenja, birokracije…, rekao je Ivanac govoreći o svojim iskustvima.
Kaže kako je možda i najgori problem nepovjerenja jer je često nailazio na komentare od strane drugi tipa „ti to ne možeš“, „što će ti to“ i sl.
– Uđe to čovjeku u glavu i onda stalno razmišljaš o tome. To je možda i najveći problem i nešto što se također mora mijenjati, rekao je Ivanac koji je u poduzetničke vode ušao sa 19 godina. Prisjeća se i kako je u to vrijeme nosio bradicu kako bi izgledao starije i ozbiljnije ljudima sa kojima razgovara.
– To je Hrvatska, kratko je prokomentirao to Ivanac. Dodatni problem je birokracija našeg društva što je, kako kaže, problem koji se jednostavno ne može izbjeći. Tijekom poslovanja shvatio je kako je to nešto kroz što se mora proći da bi se došlo do uspjeha. – Ako se žališ nećeš uspjeti zato se moraš boriti i probijati. Treba znati kako je od sto mladih osoba njih pet imaju u sebi taj poduzetnički gen i ništa ih ne može zaustaviti. Ovakve konferencije namijenjene su za onih 10-15 mladih osoba koje imaju dobru poslovnu ideju i model, a koje treba ohrabriti i približiti načine rješavanja problema sa kojima će se možda suočiti, zaključio je Ivanac."

MOJ KOMENTAR:

 Postovane Hrvatice i Hrvati, posto mi je facebook prije nekoliko dana blokirao mogucnost slanja postova i pisanja komentara u svim grupama u kojima sam clan, a takodjer i u grupi "POSLOVNI USPJEH" koju sam osnovao 2012. godine jedina mogucnost koja mi preostaje je pisanje komentara na mojoj osobnoj facebook stranici, za portale za koje pisem i na mom osobnom blogu.

Danasnja tema je "tri posto mladih odlucilo se za poduzetnistvo!". 

Zasto samo tri posto? U nasem narodu postoji jos uvijek misljenje da je drzavna sluzba najbolji posao na svijetu, placa sigurna, a od posla nitko nije umro. I nije to samo tako u nasoj zemlji. I u drugim zemljama postkomunisticke vladavine prevladava isto misljenje. 

Medjutim u Baden-Württembergu, njemackoj pokrajini sa glavnim gradom Stuttgartom postoji drugacije misljenje. Mladi ljudi u Stuttgartu nerado rade za drzavne sluzbe. Place u drzavnim sluzbama su "male". Sa tim novcem mlad covjek moze samo platiti stan, rezije, kupiti jedne tenisice i otici jednom do dva puta godisnje na odmor. Medjutim vise od toga financijski je neizvedivo.

 Ja sam prije nekoliko godina napisao molbu za mjesto doktoranta na Tehnickom univerzitetu u Stuttgartu. Bio sam pozvan na razgovor. Komisija od 5 ljudi me je primila i objasnila mi sve u vezi radnog mjesta doktoranta u nekih sat vremena. Ja sam oko pola sata objasnjavao, zasto sam ja najbolji kandidat od 5 pozvanih za to radno mjesto. I kako u poslovnom svijetu biva tema mjesecne place je bila zadnja tocka razgovora. Osam satno radno vrijeme na fakultetu, a u svoje slobodno vrijeme pisete doktorsku radnju. Ugovor o radu traje tri plus maksimalno jos dvije godine i nakon toga napustate fakultet. Mjesecna placa je iznosila 1350€ brutto. Za moju poreznu klasu 1, netto placa bi mi bila u narednih par godina oko 900 eura. S tim novcem ja u Stuttgartu pokrivam samo stan i hranu, bez kupljenih tenisica. Na obostrano zadovoljstvo mjesto je pripalo drugom kandidatu. Ovom pricom sam vam zelio ukazati koliko su male place u drzavnom sektoru u republici njemackoj. 

Mladi ljudi se stoga radije odlucuju za privatni sektor. Da li kao zaposlenici u jednoj od oko 100 razlicitih tvornica u stuttgartu ili kao obrtnici, mladi ljudi u Stuttgartu rado rade u privatnom sektoru. I ako je radno vrijeme duze, cesto i preko 200 sati mjesecno u privatnom sektoru se moze zaraditi i tri puta vise nego u drzavnom. 

U Republici Hrvatskoj gotovo da ne postoji industrija. Vecina obrtnika jedva spaja kraj sa krajem. Uci u privatni biznis ili raditi za privatnika u Hrvatskoj je ista avantura kao posjeta amazone ili sahare. 

Moja nezavisna lista koja nosi naziv "ZAUVJEK VJERNI DOMOVINI" je pod gospodarskim podrucjem razvitka hrvatske predvidila tocku "Pokretanje Industrijskog programiranja u Republici Hrvatskoj. Programiranje za automobilsku industriju, svemirsku i zrakoplovnu industriju, programiranje za industrijske strojeve i robote, izrada aplikacija za smartphone, programiranje algoritama za burze te izrada softvera za kompijutersku industriju." Mislim da mladi ljudi u tom podrucju u privatnom sektoru kao obrtnici trebaju traziti svoju sansu. 

Prof.dr.dr.dr. Resch, direktor racunskog centra u stuttgartu je na zadnjem predavanju kojem sam prisustvovao rekao "Era hardvera ce trajati do 2025. godine, a era softvera je upravo zapocela. Onaj ko bude u buducnosti imao najjaci i najbolji softver dominirati ce svijetom"! 

U potpunosti se slazem sa izjavom prof. Rescha. Moja poruka mladim ljudima je da pokusaju kao mladi poduzetnici potraziti srecu u industrijekom programiranju. Industrijeki programi su toliko trazena roba da ju je gotovo nemoguce ne prodati. 

Ugodan dan i lijep pozdrav iz Stuttgarta. 

Drazen Katic

  P.S. POD SLIJEDEĆIM LINKOM MOŽETE POGLEDATI 28. TOČAKA MOG PARLAMENTARNOG PREDIZBORNOG PROGRAMA ZA 11. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO)!

http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html

UTJECAJ POLITIKE NA EKONOMIJU DRŽAVE I ŽIVOTNI STANDARD GRAĐANA

Politika u ime građana upravlja zemljom. U nekim zemljama kroz predsjednika u drugima kroz premijera, te državnu vladu. Sabor odnosno parlament donosi zakone koji bi trebali služiti za dobrobit svih građana.

Profesionalni političari su državni službenici na određeno vrijeme, financirani iz državnog proračuna koji imaju zadatak voditi i unapređivati državu.

Političari imaju važan zadatak, a to je između ostaloga voditi ekonomiju zemlje na način da osiguraju građanima dostojanstven i socijalno siguran život.

Međutim u zadnje dvije godine smo svjedoci da su mnoge vlade pale jednim dijelom i zbog loše ekonomske situacije u pojedinim zemljama.

Postavlja se osnovno pitanje: "Zašto politika ne može jednostavnim metodama upravljati i unapređivati ekonomiju zemlje?"

Na to pitanje ima više odgovora. Mnogi stručnjaci ekonomije smatraju da u slobodnom kapitalističkom tržištu politika ne treba previše ulaziti u ekonomiju jer se tržište samo regulira. Po mome mišljenju samoregulacija kapitalističkog tržišta je samo djelomično moguća. Politika mora regulirati određene ekonomske elemente. Vrlo je važno da politika regulira minimalne mjesečne plaće u pojedinim zanimanjima kako se radni odnos ne bi pretvorio u robovlasnički odnos, a kapitalist u robovlasnika.

Važno je također da politika regulira stopu rasta mirovina, kako one ne bi znatno zaostajale za stopom inflacije.

Druga stvar gdje politika mora intervenirati u ekonomiji je nesrazmjerno podizanje cijena energije i hrane.

Pogotovo u zemljama koje imaju državnog ponuđača energije država može regulirati cijene po zakonu neškodljivosti, odnosno ekonomske pravednosti!

U zemljama koje imaju više ponuđača energije država treba osigurati poštenu tržišnu utakmicu, boriti se protiv monopola, te spriječiti po svaku cijenu stvaranje kartela u ponudi energije.

Protiv nesrazmjernog podizanja cijene hrane država može reagirati puštajući povremeno u prodaju "državne rezerve hrane" po nižim tržišnim cijenama. Na taj način postići će se zdravija konkurencija na tržištu, te držati jednim dijelom inflacija pod kontrolom. Vrlo je važno da država nadgleda monopoliste u proizvodnji i prodaji hrane (voće, povrće, žitarice, meso), te pod svaku cijenu spriječi stvaranje kartela u prodaji prehrambenih proizvoda.

Najnoviji poznati primjer stvaranja i djelovanja kartela otkriven je ove godine u Njemačkoj. Devet njemačkih tvrtki prije 10 godina stvorilo je kartel na tržištu krumpira, te su godinama diktirali i dogovarali previsoke cijene. U tom periodu nezakonito su stekli oko 1 milijardu eura. Kartel je direktno oštetio potrošače ali i uzgajivače krumpira koju su godinama plaćali previsoke cijene krumpira za konzumiranje, kao i sjemenskog krumpira.

Njemačke novine Frankfurter Allgemeine 11.05.2013 navodi da su kartel stvorile devet tvrtki, a neke od njih su: Heilmann AG, tvrtka Deyerling, Böhmer GmbH & Co.KG, Wild GmbH i Agropa GmbH.

Tvrtke koje su stvorile kartel pokrivaju oko 80% njemačkih potreba krumpirom. Sumnja se da je kartel sa prodajnim lancima dogovarao i previsoke cijene luka.

Njemački "Bundeskartellamt" vodio je istragu!

Zašto najčešće politika ne poduzima konkretne i potrebne zahvate u ekonomiji, nego sa strane promatra slijed događaja?

Ta to također postoji više razloga. Jedan od razloga koji sam davno uvidio je da u kapitalističkim zemljama političari sjede u nadzornim odborima tvrtki, banaka i koncerana. Političari su za taj posao solidno plaćeni.

Ako nešto radimo za novac kako možemo nadzirati onoga tko nas plaća?

Odgovor na to pitanje mi do danas nije potpuno jasan.

Postoji vjerovanje da su političari samo marionete velikih koncerana i banaka, te da oni zapravo i nisu u mogućnosti samostalno donositi odluke koje služe dobrobiti narodu, nego donose odluke koje služe dobrobiti istinskih gospodara. Ako je to slučaj dovodi se u pitanje vjerodostojnost politike i političkog djelovanja.

Drugi vrlo važan segment koji sam uočio je da su visoki političari većinom pravnici, ponekad liječnici, a rjeđe ekonomisti ili inženjeri. Pravnici i liječnici su specijalizirani za zakone i medicinu, te im ekonomsko gospodarenje nije struka. Naravno da političari imaju mnogobrojne savjetnike, pa tako i savjetnike za gospodarstvo. Međutim nije isto kada političar donosim važnu ekonomsku odluku stvorenu na stručnom savjetu ili donosim važnu ekonomsku odluku koja je proizvod njegovog osobnog znanja i stručnosti iz područja ekonomije.

Mislim da je jednim dijelom osobno zanimanje i radno iskustvo političara razlog za povremeno donošenje pogrešnih političkih odluka u gospodarenju državom.

"Statista" nam prikazuje zanimanja zastupnika u njemačkom Bundestagu od 2005 – 2009 godine (napisano je prvih 7 od ukupno 25 zanimanja njemačkih zastupnika).

1. Pravnici.....................................................................143 zastupnika
2. Učitelji u gimnaziji.....................................................34 zastupnika
3. Politolozi.....................................................................28 zastupnika
4. Ekonomisti..................................................................26 zastupnika
5. Inženjeri.......................................................................20 zastupnika
6. Administratori.............................................................19 zastupnika
7. Socijalni radnici i pedagozi.........................................15 zastupnika
8. .............
9. .............

Vidljivo je da čak i u Njemačkoj koja je industrijska velesila i zemlja socijalne sigurnosti pravnici nadmoćno stoje na prvom mjestu sa ukupno 143 zastupnika u Bundestagu. Ekonomisti i inženjeri zauzimaju 4. i 5. mjesto.

U ekonomski slabije razvijenim zemljama situacija je još drastičnija. Visoki političari pravne struke još su zastupljeniji u parlamentu i vladi tih zemalja.

U Saveznoj Republici Njemačkoj i Republici Hrvatskoj godinama se smjenjuju na vlasti sa svojim koalicijskim partnerima Demokršćani i Socijaldemokrati. U Njemačkoj takvo vođenje politike ima pozitivan učinak. Njemačka stoji na samoj špici zemalja jakog industrijskog i inovacijskog napretka. Također socijalna stabilnost zemlje je na visokom nivou.

S druge strane Republika Hrvatska je zemlja mlade europske demokracije i mlade kapitalističke ekonomije. Prošlo je tek nepunih 25 godine od ukidanja bivšeg socijalističkog samoupravljanja i bivše socijalističke privrede. Ekonomska situacija u Hrvatskoj danas nije sjajna. Međutim Republika Hrvatska kao nova članica Europske Unije ima sve preduvjete da pametnim vođenjem ekonomske politike zaustavi kotač krize i stagnacije, te ga pokrene u pozitivnom smjeru. Iskustva drugih zemalja članica, kao i financijska podrška Europske Unije, te marljivost hrvatskih građana trebale bi nam osigurati pozitivan ekonomski pomak.

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko njemačke izdavačke kuće „epubli GmbH.“

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.epubli.de/shop/buch/Modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost-Drazen-Katic/29342

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

P.S. POD SLIJEDEĆIM LINKOM MOŽETE POGLEDATI 28. TOČAKA MOG PARLAMENTARNOG PREDIZBORNOG PROGRAMA ZA 11. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO)!

http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html

RATOVI I EKONOMSKA POZADINA NJIHOVOG EGZISTIRANJA

Ratovi su stari koliko i čovječanstvo. Gotovo u svim svetim knjigama opisuje se ratovanje. U starom zavjetu Biblije veliki dio teksta posvećen je opisu ratova i osvajanja koje je vodio izraelski narod nakon izlaska iz Egipta, pa sve do dolaska u na područje Izraela. Hinduistička sveta knjiga "Bhagavad Gita“ ima pozadinu opisa bitke kod grada Kurukshetra u indijskoj saveznoj državi Haryana koja je trajala 18 dana.

U povijesti ljudske egzistencije mi smo imali par religioznih ratova i dva - tri rata zbog žena (najpoznatiji trojanski rat), a ostali ratovi bili su imperijalističkog karaktera, odnosno sadržavali čistu ekonomsku pozadinu.

Manje je poznato da su početkom drugog svjetskog rata nacistički režim u Njemačkoj financirale između ostalog i dvije banke iz Amerike. Naposljetku je Amerika objavila rat Njemačkoj.

Nakon drugog svjetskog rata dogodili su se mnogobrojni imperijalistički ratovi koji su imali pretežno ekonomsku pozadinu. Imperijalistička osvajanja su vodili tadašnji SSSR na čelu sa Staljinom u par europskih komunističkih zemalja, te Sjedinjene Američke Države u više zemalja na području Latinske Amerike i Azije.

Imperijalističkim ratovima osvajamo tuđi teritorij i uzimamo ono što nam prije rata nije pripadalo. Tu možemo navesti prirodne sirovine kao što su: nafta, plin, rude, nalazišta plemenitih metala i rezerve zlata, kulturne vrijednosti i skupocjene umjetnine, dijamanti itd. Stručnjaci ističu da će se ratovi u budućnosti voditi zbog pitke vode. Klimatske promjene koje uzrokuju porast razine mora i oceana, te neprestano širenje pustinja dovesti će u budućnosti do seoba naroda, a to bi moglo uzrokovati nove ratove zbog pomanjkanja životnog prostora.

Zadnji imperijalistički ratovi koje su izazvale tajne obavještajne službe, potpomognute plaćenom vojskom i protivnicima režima bili su sjevernoafrički ratovi. Domino efektom buknuli su građanski ratovi u Egiptu, Libiji, Tunisu, Jemenu, pa sve do još aktualnog rata u Siriji. Tim ratovima nazvanim Arapsko proljeće srušeni su tzv. "totalitarni režimi", te je uspostavljena "demokracija i poštivanje ljudskih prava". Sami možemo vidjeti kakvo je danas poslijeratno stanje u tim zemljama, posebno u Egiptu. Sličan scenarij prolaze Irak i Afganistan.

Scenarij izazivanja rata danas je vrlo perfidan. Na početku strane obavještajne službe pripreme kaos i nered u određenoj zemlji. Izazovu netrpeljivost naroda prema postojećem režimu, te zajedno sa domaćim proturežimskim snagama koje su u pravilu potpomognute plaćenim stranim postrojbama (plaćenicima) izvedu vojno svrgavanje postojećeg režima.

U toku svakog rata odvija se veliki biznis i trgovina. U jednoj zaraćenoj zemlji trguje se sa svim mogućim:

• Prodaje se oružje protuvladinim snagama, a nerijetko i samoj vladinoj vojsci i to istovremeno
• Trguje se humanitarnom pomoći, hranom, lijekovima, cigaretama i alkoholom

• Izvoze se rudna bogatstva i umjetnine iz zaraćene zemlje
• Banke daju "povoljne" kredite zaraćenim stranama
• Ranjeni vojnici liječnički se zbrinjavaju u drugim zemljama
• Liječnici i liječničko osoblje dobivaju preko noći dobro plaćen posao u zaraćenoj zemlji
• Novine, TV, radio i drugi mediji ratom dobivaju na tiraži i ostvaruju ekstra dobit
• Novinari (ratni izvjestitelji) dobivaju lukrativno plaćen posao
• Troše se zalihe zastarjelog oružja i ponekad se testira najnovije oružje
• Diplomacije trguju "izdavanjem azila"
  
  

Nakon završenog rata, te uvedene "demokracije i ljudskih prava" biznis se nastavlja dalje: obnova ratom razrušenih područja, obuka "nove" vojske i policije, izgradnja škola, bolničkih objekata i stambenih naselja, izgradnja cesta i bunara za pitku vodu, zapošljavanje inženjera i liječnika u poslijeratnim zemljama.

Snage NATO-a u pravilu ostaju određeno vrijeme u poslijeratnim zemljama sa ciljem očuvanja mira.

Svaki rat nosi sa sobom i financijske troškove.

"Statista" nam prikazuje troškove rata Sjedinjenih Američkih Država u Iraku i Afganistanu od 2003. do 2013. izraženim u milijardama američkih dolara:

2003 Irak 53.00 Afganistan 14.70

2004 Irak 75.90 Afganistan 14.50

2005 Irak 85.50 Afganistan 20.00

2006 Irak 101.60 Afganistan 19.00

2007 Irak 131.20 Afganistan 39.20

2008 Irak 142.10 Afganistan 43.50

2009 Irak 95.50 Afganistan 59.50

2010 Irak 65.10 Afganistan 106.60

2011 Irak 47.40 Afganistan 122.00

2012 Irak 10.10 Afganistan 111.10

2013 Irak 5.20 Afganistan 93.30 (za 2013. predviđeni troškovi)

Prikazani troškovi odnose se na vojne troškove i troškove obnove. U troškove nisu uračunate plaće vojnika ali su uračunati mjesečni dodaci na plaće za vojnike u tim dvjema zemljama.

Od 2000. do danas vodili su se mnogobrojni ratovi i oružani konflikti. Kronološki gledano dogodili su se slijedeći vojni sukobi, a neki od njih traju i do danas:

2001 - Afganistan (američka vojna intervencija protiv Talibana)

- Pakistan (oružani sukobi religioznih grupa)

2002 - Angola (sukob oslobodilačkog fronta za provinciju Cabindu i vladinih snaga)

2003 - Pakistan (u pakistanskoj provinciji Belutschistan oružani konflikt za autonomiju)

2004 - Tajland (oružani sukob između islamista i vladinih snaga u južnom Tajlandu)

- Pakistan (napad CIA-e na terorističke baze u Pakistanu)

- Kavkaz (sukob Georgije i Rusije)

2004 / 2005 - Nigerija (šerijatski konflikt između kršćana i muslimana u Nigeriji)

2006 - Meksiko (rat policije i kartela droge u Meksiku)

2008 - Kambodža / Tajland ( oružani konflikt zbog nejasne granice između dviju zemalja)

2011 - Egipat / Libija / Tunis / Jemen / Sirija (građanski ratovi i svrgavanje postojeće vlasti)

2012 - Mali ( građanski rat potpomognut francuskom vojnom intervencijom na sjeveru)

- Demokratska Republika Kongo (vojni sukob između revolucionarne vojske M23 i

regularne vojske Demokratske Republike Konga)

2013 - Malezija (konflikt između Malezije i Filipina oko malezijske pokrajine Lahad Datu)

U navedenim sukobima možemo lako uočiti da su se vodili većinom na području afričkog i azijskog kontinenta. Afrika je kontinent posebno bogat različitim resursima. Visoki političari afričkih zemalja žive u iznimnom blagostanju, dok je narod vrlo siromašan. Korupcija je pravilo,a ne iznimka u Africi.

Globalnu ekonomsku krizu dugoročno gledano nije moguće riješiti ratovima. Poticanje i insceniranje ratova u cilju ekonomske dobiti bila je česta pojava u našoj bližoj prošlosti. Na taj način smo uspijevali održati prilično visok životni standard u Europi i Americi.

U budućnosti je potrebno naći nove puteve kojima ćemo izgraditi stabilnu svjetsku ekonomiju, te osigurati pravo na život i mir, te pravo svih na korištenje resursa bez obzira na kome kontinentu živimo.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko njemačke izdavačke kuće „epubli GmbH.“

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.epubli.de/shop/buch/Modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost-Drazen-Katic/29342

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

P.S. POD SLIJEDEĆIM LINKOM MOŽETE POGLEDATI 28. TOČAKA MOG PARLAMENTARNOG PREDIZBORNOG PROGRAMA ZA 11. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO)!

http://drazenkatic.blogspot.de/2015/02/za-hrvatsko-iseljenistvo.html