Politika
u ime građana upravlja zemljom. U nekim zemljama kroz predsjednika u
drugima kroz premijera, te državnu vladu. Sabor odnosno parlament
donosi zakone koji bi trebali služiti za dobrobit svih građana.
Profesionalni
političari su državni službenici na određeno vrijeme, financirani
iz državnog proračuna koji imaju zadatak voditi i unapređivati
državu.
Političari
imaju važan zadatak, a to je između ostaloga voditi ekonomiju
zemlje na način da osiguraju građanima dostojanstven i socijalno
siguran život.
Međutim
u zadnje dvije godine smo svjedoci da su mnoge vlade pale jednim
dijelom i zbog loše ekonomske situacije u pojedinim zemljama.
Postavlja
se osnovno pitanje: "Zašto politika ne može jednostavnim
metodama upravljati i unapređivati ekonomiju zemlje?"
Na
to pitanje ima više odgovora. Mnogi stručnjaci ekonomije smatraju
da u slobodnom kapitalističkom tržištu politika ne treba previše
ulaziti u ekonomiju jer se tržište samo regulira. Po mome mišljenju
samoregulacija kapitalističkog tržišta je samo djelomično moguća.
Politika mora regulirati određene ekonomske elemente. Vrlo je važno
da politika regulira minimalne mjesečne plaće u pojedinim
zanimanjima kako se radni odnos ne bi pretvorio u robovlasnički
odnos, a kapitalist u robovlasnika.
Važno
je također da politika regulira stopu rasta mirovina, kako one ne bi
znatno zaostajale za stopom inflacije.
Druga
stvar gdje politika mora intervenirati u ekonomiji je nesrazmjerno
podizanje cijena energije i hrane.
Pogotovo
u zemljama koje imaju državnog ponuđača energije država može
regulirati cijene po zakonu neškodljivosti, odnosno ekonomske
pravednosti!
U
zemljama koje imaju više ponuđača energije država treba osigurati
poštenu tržišnu utakmicu, boriti se protiv monopola, te spriječiti
po svaku cijenu stvaranje kartela u ponudi energije.
Protiv
nesrazmjernog podizanja cijene hrane država može reagirati
puštajući povremeno u prodaju "državne rezerve hrane" po
nižim tržišnim cijenama. Na taj način postići će se zdravija
konkurencija na tržištu, te držati jednim dijelom inflacija pod
kontrolom. Vrlo je važno da država nadgleda monopoliste u
proizvodnji i prodaji hrane (voće, povrće, žitarice, meso), te pod
svaku cijenu spriječi stvaranje kartela u prodaji prehrambenih
proizvoda.
Najnoviji
poznati primjer stvaranja i djelovanja kartela otkriven je ove godine
u Njemačkoj. Devet njemačkih tvrtki prije 10 godina stvorilo je
kartel na tržištu krumpira, te su godinama diktirali i dogovarali
previsoke cijene. U tom periodu nezakonito su stekli oko 1 milijardu
eura. Kartel je direktno oštetio potrošače ali i uzgajivače
krumpira koju su godinama plaćali previsoke cijene krumpira za
konzumiranje, kao i sjemenskog krumpira.
Njemačke
novine Frankfurter Allgemeine 11.05.2013 navodi da su kartel stvorile
devet tvrtki, a neke od njih su: Heilmann AG, tvrtka Deyerling,
Böhmer GmbH & Co.KG, Wild GmbH i
Agropa GmbH.
Tvrtke
koje su stvorile kartel pokrivaju oko 80% njemačkih potreba
krumpirom. Sumnja se da je kartel sa prodajnim lancima dogovarao i
previsoke cijene luka.
Njemački
"Bundeskartellamt" vodio je istragu!
Zašto
najčešće politika ne poduzima konkretne i potrebne zahvate u
ekonomiji, nego sa strane promatra slijed događaja?
Ta
to također postoji više razloga. Jedan od razloga koji sam davno
uvidio je da u kapitalističkim zemljama političari sjede u
nadzornim odborima tvrtki, banaka i koncerana. Političari su za taj
posao solidno plaćeni.
Ako
nešto radimo za novac kako možemo nadzirati onoga tko nas plaća?
Odgovor
na to pitanje mi do danas nije potpuno jasan.
Postoji
vjerovanje da su političari samo marionete velikih koncerana i
banaka, te da oni zapravo i nisu u mogućnosti samostalno donositi
odluke koje služe dobrobiti narodu, nego donose odluke koje služe
dobrobiti istinskih gospodara. Ako je to slučaj dovodi se u pitanje
vjerodostojnost politike i političkog djelovanja.
Drugi
vrlo važan segment koji sam uočio je da su visoki političari
većinom pravnici, ponekad liječnici, a rjeđe ekonomisti ili
inženjeri. Pravnici i liječnici su specijalizirani za zakone i
medicinu, te im ekonomsko gospodarenje nije struka. Naravno da
političari imaju mnogobrojne savjetnike, pa tako i savjetnike za
gospodarstvo. Međutim nije isto kada političar donosim važnu
ekonomsku odluku stvorenu na stručnom savjetu ili donosim važnu
ekonomsku odluku koja je proizvod njegovog osobnog znanja i
stručnosti iz područja ekonomije.
Mislim
da je jednim dijelom osobno zanimanje i radno iskustvo političara
razlog za povremeno donošenje pogrešnih političkih odluka u
gospodarenju državom.
"Statista"
nam prikazuje zanimanja zastupnika u njemačkom Bundestagu od 2005 –
2009 godine (napisano je prvih 7 od ukupno 25 zanimanja njemačkih
zastupnika).
- Pravnici.....................................................................143 zastupnika
- Učitelji u gimnaziji.....................................................34 zastupnika
- Politolozi.....................................................................28 zastupnika
- Ekonomisti..................................................................26 zastupnika
- Inženjeri.......................................................................20 zastupnika
- Administratori.............................................................19 zastupnika
- Socijalni radnici i pedagozi.........................................15 zastupnika
- .............
- .............
Vidljivo
je da čak i u Njemačkoj koja je industrijska velesila i zemlja
socijalne sigurnosti pravnici nadmoćno stoje na prvom mjestu sa
ukupno 143 zastupnika u Bundestagu. Ekonomisti i inženjeri zauzimaju
4. i 5. mjesto.
U
ekonomski slabije razvijenim zemljama situacija je još drastičnija.
Visoki političari pravne struke još su zastupljeniji u parlamentu i
vladi tih zemalja.
U
Saveznoj Republici Njemačkoj i Republici Hrvatskoj godinama se
smjenjuju na vlasti sa svojim koalicijskim partnerima Demokršćani i
Socijaldemokrati. U Njemačkoj takvo vođenje politike ima pozitivan
učinak. Njemačka stoji na samoj špici zemalja jakog industrijskog
i inovacijskog napretka. Također socijalna stabilnost zemlje je na
visokom nivou.
S
druge strane Republika Hrvatska je zemlja mlade europske demokracije
i mlade kapitalističke ekonomije. Prošlo je tek nepunih 25 godine
od ukidanja bivšeg socijalističkog samoupravljanja i bivše
socijalističke privrede. Ekonomska situacija u Hrvatskoj danas nije
sjajna. Međutim Republika Hrvatska kao nova članica Europske Unije
ima sve preduvjete da pametnim vođenjem ekonomske politike zaustavi
kotač krize i stagnacije, te ga pokrene u pozitivnom smjeru.
Iskustva drugih zemalja članica, kao i financijska podrška Europske
Unije, te marljivost hrvatskih građana trebale bi nam osigurati
pozitivan ekonomski pomak.
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj
prvoj knjizi “MODERNOM
EKONOMIJOM U
BOLJU ZAJEDNIČKU
BUDUĆNOST”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko njemačke
izdavačke kuće „epubli GmbH.“
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc.
Dražen Katić, dipl.ing.
Nema komentara:
Objavi komentar