"Raspadom SFRJ, Hrvatska je naslijedila
zlatne rezerve koje je Hrvatska narodna banka prodala za vrijeme mandata
Željka Rohatinskog.
Detalje prodaje zlata, Vlada RH otkrila je u sklopu odgovora na pitanje saborskog zastupnika Gorana Marića.
Kako Vlada navodi u pismenom odgovoru, sredinom travnja 2001. godine, Republika Hrvatska je nakon postignutog sporazuma o podjeli dijela imovine bivše SFRJ, pohranjenog u Banci za međunarodna poravnanja u Baselu (BIS), postala vlasnica 13,127 tona zlata koje je, knjiženo je po njegovoj tržišnoj vrijednosti na dan priljeva, tj. 13. lipnja 2001. godine, u iznosu od USD 114.939.321,71, odnosno 272,35 dolara po unci.
"Budući da zlato na gore navedenim računima (po viđenju) ne nosi nikakav prinos Direkcija za upravljanje međunarodnim pričuvama i deviznom likvidnošću HNB-a kontaktirala je Swiss National Bank, BIS i Bank of England, te komercijalne banke (Credit Suisse FB, UBS, Deutsche bank i Rabobank) s namjerom plasiranja zlata u kratkoročne depozite. Kako se tržište depozita zlata nalazi u Londonu, zlato locirano u New Yorku i Bernu premješteno je u London, te se zajedno sa zlatom lociranim u Londonu deponiralo kod BIS-a na rok od 2 mjeseca. Na taj je način po dospijeću depozita svo zlato HNB trebalo biti locirano u Londonu".
"Depoziti u zlatu plasirani su u dva navrata po ukupno tri iznosa, sa istim datumom dospijeća, 25. rujna 2001. godine. Prvo je dan depozit sa računa u Londonu, a zbog potrebne najave izvršenja transakcije zlato sa računa u Bernu i New Yorku imalo je datum namirenja 3 radna dana kasnije. Kamata na plasirane zlatne depozite obračunata je u dolarima po cijeni koja je bila aktualna na dan ugovaranja transakcija 20. srpnja 2001. godine, 268,10 dolara za uncu, a po dospijeću je isplaćena na dolarski račun HNB na FED-u."
Prodaju međunarodnih pričuva iz Vlade pojašnjavaju time što HNB tada nije bio zaštićen u slučaju pada cijene, te da je nemoguće predvitjeti kretanje cijene zlata, dok se kod instrumenata s fiksnim prinosom može procijeniti dobit u budućem razdoblju.
"Dana 22. kolovoza 2001. godine donijeta je odluka o prodaji zlata iz portfelja međunarodnih pričuva sa "forward" valutom 25. rujan 2001. godine, kada su dospijevali depoziti deponirani kod BIS-a. Direkcija za upravljanje međunarodnim pričuvama i deviznom likvidnošću HNB-a je, uz prethodnu analizu, predložila da se za donji limit prodaje postavi cijena od 276 dolara po unci. Ta je cijena osiguravala prinos u razdoblju držanja zlata od preko 5 posto, što je, s obzirom na kamate dolarskog tržišta novca koje su se u tom razdoblju nalazile na razini nižoj od 4 posto, predstavljalo zadovoljavajući prinos. Uz to je potrebno naglasiti da portfelj HNB nije bio zaštićen u slučaju pada cijene zlata. Naime, cijena zlata ima volatilnost bitno veću od okvira unutar kojeg se nalaze sve ostale investicije međunarodnih pričuva HNB, a prinos zlata u bilo kojem razdoblju može biti i negativan. Drugim riječima, zlato nema nikakvu očekivanu dobit, već njegova cijena fluktuira ovisno o mnogobrojnim tržišnim faktorima koje je nemoguće predvidjeti. S druge strane, portfelju instrumenata s fiksnim prinosom (depoziti, reverse repo sporazumi, obveznice i sl.) može se procijeniti dobit u određenom budućem razdoblju, a mogućnosti gubitka de facto nema".
"Nadalje, eventualna dobit ostvarena mogućim porastom cijene zlata ide direktno u Kapital HNB-a i nije uplativa u državni proračun, dok se zarada po kuponima i kamatama na depozite te obveznice, kao i realizirana zarada po ulaganjima u instrumente s fiksnim prinosom može uplatiti u državni proračun", navodi se u odgovoru Vlade.
Zlato je prodano s datumom 25. rujna 2001. godine, a prodajna cijena je iznosila 277,78 dolara za uncu.
Osim toga, Hrvatskoj je u procesu sukcesije, temeljem dokumenata potpisanih u lipnju 2004. i svibnju 2005. godine, pripao i 23-postotni udio u zlatu koje je bilo pohranjeno kod središnje banke Francuske i poslovne banke Credit Suisse, Zurich. To zlato je, kako navodi Vlada prodano po nalogu Ministarstva financija, u čijoj je ingerenciji raspolaganje imovinom bivše SFRJ, a na čijem čelu je tada bio Ivan Šuker.
"Prodaja zlata obavljena je 29. studenoga 2005. godine i to: 42.494,396 unci zlata prodano je za 21.058.097,94 USD po cijeni od 495,55 USD te 20.350,758 unci za 10.096.011,04 USD po cijeni 496,1 USD. Prodajom tog zlata Republika Hrvatska ostvarila je ukupno 31.154.108,98 USD.", stoji u odgovoru Vlade saborskom zastupniku Ivanu Mariću."
KOMENTAR:
Od 2005. godine pa sve do zakljucno kraja 2013. godine cijena zlata je kontinuirano rasla. Bolje receno cijena zlata kontinuirano raste od 1900 godine kada je unca iznosila ca. 20 $. Danas unca iznosi 1.084,25 eura. Da se bolje razjasni jedna unca zlata je teska nesto vise od 31 grama.
Zlatne rezerve svake drzave ne sluze za trgovinu ili spekulaciju. Pogotovo ne posto one nisu u vlasnistvu jedne vlade, jedne politicke frakcije vec u vlasnistvu cijelokupnog naroda te drzave. Prodajom zlata 2005. godine tadasnja vlada RH zaradila je 31.154.108,98 USD. Ako pomnozimo prodanu kolicinu zlata sa danasnjom vrijednoscu unce vidljivo je da je to bio los poslovni potez.
Medjutim da zlato nije u vlasnistvu jedne politicke frakcije vec hrvatskoh naroda moze se reci da je 2005. godine prodana imovina hrvatskog naroda ne pitajuci narod da li on to uopce zeli.
U svakoj zemlji u svijetu zlatne rezerve su oslonac i baza financijskog sustava te pokrice papirnog i metalnog novca. Drzavno zalato se ne prodaje, ono se kupuje u momentima kada je niska cijena zlata i kada se iz drzavnog proracuna moze izdvojiti nesto novca za kupnju certificiranog cistog zlata.
To sto je ucinjeno moze se okarakterizirati kao kriminalno djelo na najvisem nivou, posto je u to vrijeme prodaju izvrsila drzava uz odobrenje ministarstva financija.
Nasa nezavisna lista "ZAUVJEK VJERNI DOMOVINI" izlazi na dolazecim parlamentarnim izborima sa svojim kandidatima i 28 tocaka predizbornog programa. Nas program je domoljuban, ekonomski, ekoloski i socijalan. Vise o nasem programu mozete vidjeti pod slijedecim linkom.
Ugodan dan. Drazen Katic
Detalje prodaje zlata, Vlada RH otkrila je u sklopu odgovora na pitanje saborskog zastupnika Gorana Marića.
Kako Vlada navodi u pismenom odgovoru, sredinom travnja 2001. godine, Republika Hrvatska je nakon postignutog sporazuma o podjeli dijela imovine bivše SFRJ, pohranjenog u Banci za međunarodna poravnanja u Baselu (BIS), postala vlasnica 13,127 tona zlata koje je, knjiženo je po njegovoj tržišnoj vrijednosti na dan priljeva, tj. 13. lipnja 2001. godine, u iznosu od USD 114.939.321,71, odnosno 272,35 dolara po unci.
"Budući da zlato na gore navedenim računima (po viđenju) ne nosi nikakav prinos Direkcija za upravljanje međunarodnim pričuvama i deviznom likvidnošću HNB-a kontaktirala je Swiss National Bank, BIS i Bank of England, te komercijalne banke (Credit Suisse FB, UBS, Deutsche bank i Rabobank) s namjerom plasiranja zlata u kratkoročne depozite. Kako se tržište depozita zlata nalazi u Londonu, zlato locirano u New Yorku i Bernu premješteno je u London, te se zajedno sa zlatom lociranim u Londonu deponiralo kod BIS-a na rok od 2 mjeseca. Na taj je način po dospijeću depozita svo zlato HNB trebalo biti locirano u Londonu".
"Depoziti u zlatu plasirani su u dva navrata po ukupno tri iznosa, sa istim datumom dospijeća, 25. rujna 2001. godine. Prvo je dan depozit sa računa u Londonu, a zbog potrebne najave izvršenja transakcije zlato sa računa u Bernu i New Yorku imalo je datum namirenja 3 radna dana kasnije. Kamata na plasirane zlatne depozite obračunata je u dolarima po cijeni koja je bila aktualna na dan ugovaranja transakcija 20. srpnja 2001. godine, 268,10 dolara za uncu, a po dospijeću je isplaćena na dolarski račun HNB na FED-u."
Prodaju međunarodnih pričuva iz Vlade pojašnjavaju time što HNB tada nije bio zaštićen u slučaju pada cijene, te da je nemoguće predvitjeti kretanje cijene zlata, dok se kod instrumenata s fiksnim prinosom može procijeniti dobit u budućem razdoblju.
"Dana 22. kolovoza 2001. godine donijeta je odluka o prodaji zlata iz portfelja međunarodnih pričuva sa "forward" valutom 25. rujan 2001. godine, kada su dospijevali depoziti deponirani kod BIS-a. Direkcija za upravljanje međunarodnim pričuvama i deviznom likvidnošću HNB-a je, uz prethodnu analizu, predložila da se za donji limit prodaje postavi cijena od 276 dolara po unci. Ta je cijena osiguravala prinos u razdoblju držanja zlata od preko 5 posto, što je, s obzirom na kamate dolarskog tržišta novca koje su se u tom razdoblju nalazile na razini nižoj od 4 posto, predstavljalo zadovoljavajući prinos. Uz to je potrebno naglasiti da portfelj HNB nije bio zaštićen u slučaju pada cijene zlata. Naime, cijena zlata ima volatilnost bitno veću od okvira unutar kojeg se nalaze sve ostale investicije međunarodnih pričuva HNB, a prinos zlata u bilo kojem razdoblju može biti i negativan. Drugim riječima, zlato nema nikakvu očekivanu dobit, već njegova cijena fluktuira ovisno o mnogobrojnim tržišnim faktorima koje je nemoguće predvidjeti. S druge strane, portfelju instrumenata s fiksnim prinosom (depoziti, reverse repo sporazumi, obveznice i sl.) može se procijeniti dobit u određenom budućem razdoblju, a mogućnosti gubitka de facto nema".
"Nadalje, eventualna dobit ostvarena mogućim porastom cijene zlata ide direktno u Kapital HNB-a i nije uplativa u državni proračun, dok se zarada po kuponima i kamatama na depozite te obveznice, kao i realizirana zarada po ulaganjima u instrumente s fiksnim prinosom može uplatiti u državni proračun", navodi se u odgovoru Vlade.
Zlato je prodano s datumom 25. rujna 2001. godine, a prodajna cijena je iznosila 277,78 dolara za uncu.
Osim toga, Hrvatskoj je u procesu sukcesije, temeljem dokumenata potpisanih u lipnju 2004. i svibnju 2005. godine, pripao i 23-postotni udio u zlatu koje je bilo pohranjeno kod središnje banke Francuske i poslovne banke Credit Suisse, Zurich. To zlato je, kako navodi Vlada prodano po nalogu Ministarstva financija, u čijoj je ingerenciji raspolaganje imovinom bivše SFRJ, a na čijem čelu je tada bio Ivan Šuker.
"Prodaja zlata obavljena je 29. studenoga 2005. godine i to: 42.494,396 unci zlata prodano je za 21.058.097,94 USD po cijeni od 495,55 USD te 20.350,758 unci za 10.096.011,04 USD po cijeni 496,1 USD. Prodajom tog zlata Republika Hrvatska ostvarila je ukupno 31.154.108,98 USD.", stoji u odgovoru Vlade saborskom zastupniku Ivanu Mariću."
KOMENTAR:
Od 2005. godine pa sve do zakljucno kraja 2013. godine cijena zlata je kontinuirano rasla. Bolje receno cijena zlata kontinuirano raste od 1900 godine kada je unca iznosila ca. 20 $. Danas unca iznosi 1.084,25 eura. Da se bolje razjasni jedna unca zlata je teska nesto vise od 31 grama.
Zlatne rezerve svake drzave ne sluze za trgovinu ili spekulaciju. Pogotovo ne posto one nisu u vlasnistvu jedne vlade, jedne politicke frakcije vec u vlasnistvu cijelokupnog naroda te drzave. Prodajom zlata 2005. godine tadasnja vlada RH zaradila je 31.154.108,98 USD. Ako pomnozimo prodanu kolicinu zlata sa danasnjom vrijednoscu unce vidljivo je da je to bio los poslovni potez.
Medjutim da zlato nije u vlasnistvu jedne politicke frakcije vec hrvatskoh naroda moze se reci da je 2005. godine prodana imovina hrvatskog naroda ne pitajuci narod da li on to uopce zeli.
U svakoj zemlji u svijetu zlatne rezerve su oslonac i baza financijskog sustava te pokrice papirnog i metalnog novca. Drzavno zalato se ne prodaje, ono se kupuje u momentima kada je niska cijena zlata i kada se iz drzavnog proracuna moze izdvojiti nesto novca za kupnju certificiranog cistog zlata.
To sto je ucinjeno moze se okarakterizirati kao kriminalno djelo na najvisem nivou, posto je u to vrijeme prodaju izvrsila drzava uz odobrenje ministarstva financija.
Nasa nezavisna lista "ZAUVJEK VJERNI DOMOVINI" izlazi na dolazecim parlamentarnim izborima sa svojim kandidatima i 28 tocaka predizbornog programa. Nas program je domoljuban, ekonomski, ekoloski i socijalan. Vise o nasem programu mozete vidjeti pod slijedecim linkom.
Ugodan dan. Drazen Katic
Nema komentara:
Objavi komentar