"U ukupnom broju poduzetnika u Hrvatskoj mlade osobe sudjeluju sa svega tri posto i to je nešto što se mora što prije mijenjati jer mladi ljudi su ti koji donose nove ideje i znanja.
Rečeno je to na današnjoj konferenciji Mreža mladih poduzetnika, a koju je u Vukovaru organizirala Udruga Mladi poduzetnik. Potpredsjednik Udruge Mateo Ivanac rekao je kako pred mladima postoje brojne barijere koje moraju ukloniti, a sve kako bi se što više mladih osoba odlučilo da uđe u poduzetničke vode. Bila je ovo prilika i da mlade osobe, koje su već ušle u poduzetničke vode, progovore o svojim iskustvima i preprekama na koje su nailazili.
– Kod nas veliki problem predstavlja i taj neki proces sigurnosti u obitelji gdje se mlade osobe gura u „siguran“ posao od 8 do 16 sati. To je stanje uma koje moramo mijenjati. Uz to javlja se i problem nedostatka kapitala, nesigurnosti, nepovjerenja, birokracije…, rekao je Ivanac govoreći o svojim iskustvima.
Kaže kako je možda i najgori problem nepovjerenja jer je često nailazio na komentare od strane drugi tipa „ti to ne možeš“, „što će ti to“ i sl.
– Uđe to čovjeku u glavu i onda stalno razmišljaš o tome. To je možda i najveći problem i nešto što se također mora mijenjati, rekao je Ivanac koji je u poduzetničke vode ušao sa 19 godina. Prisjeća se i kako je u to vrijeme nosio bradicu kako bi izgledao starije i ozbiljnije ljudima sa kojima razgovara.
– To je Hrvatska, kratko je prokomentirao to Ivanac. Dodatni problem je birokracija našeg društva što je, kako kaže, problem koji se jednostavno ne može izbjeći. Tijekom poslovanja shvatio je kako je to nešto kroz što se mora proći da bi se došlo do uspjeha. – Ako se žališ nećeš uspjeti zato se moraš boriti i probijati. Treba znati kako je od sto mladih osoba njih pet imaju u sebi taj poduzetnički gen i ništa ih ne može zaustaviti. Ovakve konferencije namijenjene su za onih 10-15 mladih osoba koje imaju dobru poslovnu ideju i model, a koje treba ohrabriti i približiti načine rješavanja problema sa kojima će se možda suočiti, zaključio je Ivanac."
MOJ KOMENTAR:
Postovane Hrvatice i Hrvati, posto mi je facebook prije nekoliko dana blokirao mogucnost slanja postova i pisanja komentara u svim grupama u kojima sam clan, a takodjer i u grupi "POSLOVNI USPJEH" koju sam osnovao 2012. godine jedina mogucnost koja mi preostaje je pisanje komentara na mojoj osobnoj facebook stranici, za portale za koje pisem i na mom osobnom blogu.
Danasnja tema je "tri posto mladih odlucilo se za poduzetnistvo!".
Zasto samo tri posto? U nasem narodu postoji jos uvijek misljenje da je drzavna sluzba najbolji posao na svijetu, placa sigurna, a od posla nitko nije umro. I nije to samo tako u nasoj zemlji. I u drugim zemljama postkomunisticke vladavine prevladava isto misljenje.
Medjutim u Baden-Württembergu, njemackoj pokrajini sa glavnim gradom Stuttgartom postoji drugacije misljenje. Mladi ljudi u Stuttgartu nerado rade za drzavne sluzbe. Place u drzavnim sluzbama su "male". Sa tim novcem mlad covjek moze samo platiti stan, rezije, kupiti jedne tenisice i otici jednom do dva puta godisnje na odmor. Medjutim vise od toga financijski je neizvedivo.
Ja sam prije nekoliko godina napisao molbu za mjesto doktoranta na Tehnickom univerzitetu u Stuttgartu. Bio sam pozvan na razgovor. Komisija od 5 ljudi me je primila i objasnila mi sve u vezi radnog mjesta doktoranta u nekih sat vremena. Ja sam oko pola sata objasnjavao, zasto sam ja najbolji kandidat od 5 pozvanih za to radno mjesto. I kako u poslovnom svijetu biva tema mjesecne place je bila zadnja tocka razgovora. Osam satno radno vrijeme na fakultetu, a u svoje slobodno vrijeme pisete doktorsku radnju. Ugovor o radu traje tri plus maksimalno jos dvije godine i nakon toga napustate fakultet. Mjesecna placa je iznosila 1350€ brutto. Za moju poreznu klasu 1, netto placa bi mi bila u narednih par godina oko 900 eura. S tim novcem ja u Stuttgartu pokrivam samo stan i hranu, bez kupljenih tenisica. Na obostrano zadovoljstvo mjesto je pripalo drugom kandidatu. Ovom pricom sam vam zelio ukazati koliko su male place u drzavnom sektoru u republici njemackoj.
Mladi ljudi se stoga radije odlucuju za privatni sektor. Da li kao zaposlenici u jednoj od oko 100 razlicitih tvornica u stuttgartu ili kao obrtnici, mladi ljudi u Stuttgartu rado rade u privatnom sektoru. I ako je radno vrijeme duze, cesto i preko 200 sati mjesecno u privatnom sektoru se moze zaraditi i tri puta vise nego u drzavnom.
U Republici Hrvatskoj gotovo da ne postoji industrija. Vecina obrtnika jedva spaja kraj sa krajem. Uci u privatni biznis ili raditi za privatnika u Hrvatskoj je ista avantura kao posjeta amazone ili sahare.
Moja nezavisna lista koja nosi naziv "ZAUVJEK VJERNI DOMOVINI" je pod gospodarskim podrucjem razvitka hrvatske predvidila tocku "Pokretanje Industrijskog programiranja u Republici Hrvatskoj. Programiranje za automobilsku industriju, svemirsku i zrakoplovnu industriju, programiranje za industrijske strojeve i robote, izrada aplikacija za smartphone, programiranje algoritama za burze te izrada softvera za kompijutersku industriju." Mislim da mladi ljudi u tom podrucju u privatnom sektoru kao obrtnici trebaju traziti svoju sansu.
Prof.dr.dr.dr. Resch, direktor racunskog centra u stuttgartu je na zadnjem predavanju kojem sam prisustvovao rekao "Era hardvera ce trajati do 2025. godine, a era softvera je upravo zapocela. Onaj ko bude u buducnosti imao najjaci i najbolji softver dominirati ce svijetom"!
U potpunosti se slazem sa izjavom prof. Rescha. Moja poruka mladim ljudima je da pokusaju kao mladi poduzetnici potraziti srecu u industrijekom programiranju. Industrijeki programi su toliko trazena roba da ju je gotovo nemoguce ne prodati.
Ugodan dan i lijep pozdrav iz Stuttgarta.
Drazen Katic
P.S. POD SLIJEDEĆIM LINKOM MOŽETE POGLEDATI 28. TOČAKA MOG PARLAMENTARNOG PREDIZBORNOG PROGRAMA ZA 11. IZBORNU JEDINICU (HRVATSKO ISELJENIŠTVO)!
Nema komentara:
Objavi komentar