UTJECAJ EKONOMSKE PROPAGANDE (REKLAME) NA SVJEST DANAŠNJEG POTROŠAČA

Mi smo u Europi dio modernog potrošačkoga društva koje troši sve i svašta. Čovjekova priroda nije megalomanska, nego više racionalna, skromna i sklona dijeljenju.

Zašto se normalni potrošač šezdesetih godina danas transformirao u "potrošača ovisnog o potrošnji"?

Odgovor velikim dijelom leži u reklami odnosno ekonomskoj propagandi putem medija. Mi smo danas svakodnevno bombardirani sa tisuću akcija i ponuda različitih proizvoda, a da zapravo većinu tih proizvoda ni ne trebamo.

Psiholozi prodaje tvrde da ako netko 100 puta vidi reklamu za jedan proizvod 101 puta će taj proizvod i kupiti.

Reklama je po mome mišljenju danas poprimila karakter "djelomičnog nasilja"!

Ujutro kad otvorimo poštanski sandučić čeka nas u njemu reklama pojedinih proizvoda. Kasnije želimo u miru popiti kavi i pročitati novine, međutim opet reklama iz novina upire u naše oči. Tijekom dana bombardiraju nas reklamom preko interneta, na autobusnim ili tramvajskim stanicama preko "Infoscreena".

Konačno kad završimo naš naporni radni dan, večeramo i želimo pogledati neki film ili seriju na televiziji, počinje svakih pola sata novo bombardiranje reklamom.

Ono što me zaista začudilo je da na Hrvatskoj televiziji čak i prva dva državna programa u tako obilatoj mjeri koriste reklamu proizvoda.

Reklama prodaje proizvod, međutim mora li reklama biti toliko prisutna u našoj svakodnevnici?

Više ni sami ne znamo koji proizvod je potreban, a koji nije. Jednostavno odemo u prodavaonicu i kupimo proizvod koji smo vidjeli u Večernjem ili na televiziji.

Da li mi kao potrošači izvrgnuti utjecaju reklame polako gubimo naš identitet i sposobnost "racionalne kupovine"?

Čak i sam povremeno kupim nešto, a tek kada dođem kući vidim da sam kupio proizvod koji uopće ne trebam ili bar ne u tom trenutku.

Da li mi kao potrošači polako trebamo zaštitu od utjecaja reklame ili pak edukaciju kako se oduprijeti reklami?

Sve su to važna pitanja koja će biti razmatrana u budućnosti sa različitih aspekata.

U reklamu se ulažu ogromna financijska sredstva. Ta sredstva ulaze u troškove, međutim ponekad bi se ta sredstva mogla uložiti za poboljšanje tehnologije, kupovinu kvalitetnijih sirovina, isplatu bonusa zaposlenicima i sl.

Posljednji primjer ekonomske propagande je bio politički marketing stranaka i neovisnih kandidata na izborima ove godine za parlament Europske Unije, te lokalnim izborima u Republici Hrvatskoj.

Politička propaganda se vodila na svim nama dostupnim medijima: televiziji, radiju, dnevnim novinama, internetu, postavljanjem plakata, dijeljenjem propagandnih listića i propagandnih poklona građanima, različitim skupovima i manifestacijama. Ta vrsta reklame iznosi uvijek znatna financijska sredstva koja se dodjeljuju strankama i neovisnim kandidatima iz proračuna Republike Hrvatske, sponzoriranjem tvrtki, te vlastitim financiranjem. I ako se tu radi većim dijelom o izgubljenom novcu koji se mogao daleko bolje investirati, prednost takve vrste marketinga je da on traje relativno kratko vrijeme. Nakon predizborne kampanje mi kao potrošači (glasači) možemo odahnuti i uživati u miru do idućih izbora!

Prije otprilike 100 godina pionir serijske proizvodnje automobila Henry Ford je izjavio: "Tko ne reklamira, taj umire". K tome je dodao da je polovica uloženog novca u reklamu izgubljeni novac, međutim da on ne zna koja je to polovica!

Taj duhoviti industrijski proizvođač automobila koji je i tvorac moderne industrijske proizvodnje (serijska proizvodnja na traci) prije jednog stoljeća uvidio je koliko je snažno oružje "ekonomska propaganda".

Pošto sam završio postdiplomski studij na Poslovnoj ekonomiji, te magistrirao na temi: "Primjena marketinške koncepcije u Hrvatskoj policiji", morao sam prilikom studija ekonomsku propagandu proučavati u detalje. Ono što sam pročitao u knjigama i čuo na predavanjima o ekonomskoj propagandi bile su samo pozitivne stvari. Međutim pošto mi živimo u dualnom svijetu, svaka stvar koja postoji ima kako svoju pozitivnu, tako i negativnu stranu.

Kao građanin i potrošač u praktičnom životu uvidio sam i tu drugu stranu ekonomske propagande. Često se zapitam može li ekonomska propaganda biti drugačija, ne samo profitno orijentirana, nego orijentirana prema istinskim potrebama potrošača?

Može li ekonomska propaganda biti održiva? Drugim riječima može li istovremeno zadovoljiti svoju primarnu funkciju, prodaju proizvoda, te na jedan "održiv" način težiti zadovoljenju istinskih potreba potrošača. Ako potrošač pod utjecajem ekonomske propagande kupi proizvod koji mu ne treba, tu se jednostavno radi o psihološkoj obmani potrošača koja je zakonski ali ne i etično dozvoljena.

Smatram da današnja ekonomska propaganda treba zadovoljiti svoju primarnu funkciju, međutim na jedan sasvim drugi način, poštivajući načela poslovne etike.

Kada dobijete reklamu u pismu na vašu kućnu adresu, prvo se zapitate: "Odakle im moja adresa?". Ja se posebno trudim da moju adresu stanovanja nigdje ne dajem. Često smo izloženi reklami proizvoda ili usluga na štandovima, gdje postoji "dobitna nagradna igra". Međutim ako želite u njoj sudjelovati tada morate navesti vašu adresu stanovanja, e-mail i telefon. Nerijetko su te akcije usmjerene na skupljanje adresa građana. Iako je u Njemačkoj zakonom zabranjena prodaja adresa, ipak se to događa. Povremeno znam dobiti na kućnu adresu pismo meni potpuno nepoznate banke, gdje me čak oslovljavaju klijentom, te nude različite financijske proizvode ili otvaranje žiro računa. Pošto nigdje ne ostavljam moju adresu, svaki puta se ponovo zapitam tko im je prodao moje podatke? To misteriozno pitanje do danas nisam uspio odgonetnuti. Sigurno je da neke banke kupuju na "crnom tržištu" kućne adrese građana, te pokušavaju na taj nedozvoljeni način doći do novih klijenata ili prodati svoje proizvode.

Slanje pisama je jedan vrlo negativan način korištenja ekonomske propagande i po mome mišljenju vrlo neučinkovit.

Ako sam zainteresiran za neki financijski proizvod koji nudi banka, tada ću prvo otići u svoju banku, te porazgovarati sa osobnim bankarom.

Fordova teza da pola novca uloženog u ekonomsku propagandu je izgubljeni novac ovdje nije slučaj. Poznato je da je marketing koji se vrši ubacivanjem reklamnih listića u poštanski sandučić ili slanjem pošte potencijalnoj mušteriji jedan od najneučinkovitijih načina marketinga. Učinak je minimalnih 1-3 %. Znači da takvom reklamom banke idu na svjestan gubitak sredstava.

Ipak se taj marketing iako je neučinkovit, neetičan i u "sivoj zoni poslovanja" kod nekih banaka prakticira.

Ekonomska propaganda je postala dio svakodnevnog života, ona prodaje proizvod, ali se u budućnosti mora fokusirati na potrošača kao "partnera", a ne tretirati ga isključivo kao "subjekt" za ostvarenje profita.

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

www.drazenkatic.blogspot.de

ISPOVIJEST STUDENTICA KOJE SU LJETO PROVELE U SAD-u 'Jedan dan US Open, drugi dan Oscar. Hrvatska? Nema tu budućnosti za nas...'+ KOMENTAR

Citirani clanak je iz online portala "Jutarnji.hr", dana 03.08.2015

• 
  Foto: Privatni album

Autor: Jelena Viljevac

Prilike koje nemam u Hrvatskoj, znatiželja, potreba za avanturom života, iskustvo koje sam znala da se nikada neće ponoviti, testiranje vlastitih mogućnosti, želja za samostalnošću te ispitivanje životnih očekivanja i vrijednosti – gotovo zborski su „pjevale" razloge odlaska na putovanje života naše sugovornice koje su s čitateljima portala jutarnji.hr odlučile podijeliti svoja iskustva iz Amerike.

Sandru, Tamaru i Saru, iako se ne poznaju, spaja jedinstveno iskustvo života u Americi za koji su dobile priliku putem programa Work and Travel, koji studentima omogućava dobivanje dokumenata potrebnih za legalan rad na određenim poslovima u SAD-u. Tri mjeseca rada i mjesec dana putovanja mnogim studentima predstavlja priliku koju ne žele propustiti.
- Na odlazak u Ameriku odlučila sam se iz znatiželje, ali i želje da upoznam američku kulturu i pobliže spoznam ideju Američkog sna – rekla nam je magistra komunikologije Sandra Gašparić (26), koja je nakon povratka u Hrvatsku diplomirala i zaposlila se u jednoj, ni manje ni više, nego američkoj marketinškoj agenciji. U Americi je boravila u dva navrata. 2012. godine živjela je u malom gradiću Woodburyju, u državi New York, a sljedećeg ljeta odlučila je iskusiti život u džungli od grada – u New York Cityju. - Radila sam u raznim restoranima kao hostesa, event planer, pa čak i assistant manager. Najbolje radno iskustvo tog ljeta svakako je bilo dva tjedna rada na US Openu – priča Sandra i dodaje kako je radila i kao prodavačica proizvoda za kosu u elitnom njujorškom outletu - Woodbury Premium Outlet gdje je naučila male tajne trgovine

- Indijci se obožavaju cjenkati, Azijate morate zadiviti posebnošću proizvod, a Rusima je dovoljno samo da im se proizvod svidi i kupuju ga neovisno o cijeni - prisjeća se svojih doživljaja Sandra.

Foto: Sandra (privatni album)

Slično iskustvo imala je i Sara Novak (27) kojoj se Amerika također toliko svidjela da ju je s radnom vizom posjetila dva puta.
- Nisam otišla s ciljem da ostanem tamo, već zbog želje za avanturom i putovanjima. Željela sam vidjeti kako ću se snaći sama u stranoj zemlji, iskusiti kako je živjeti i raditi daleko od doma, upoznati novu kulturu, zaraditi nešto novaca kroz ljeto za putovanje po SAD-u, doživjeti avanturu života i doma se vratiti puna novih iskustava, što sam sve u konačnici i ostvarila – kaže Sara koja je oba puta boravila u New York Cityju.

"Amerikanci cijene samo rad, rad i rad"

- Radila sam u jednom meksičkom restoranu kao pomoćni konobar. Tempo je naporan i radi se 5 ili 6 dana u tjednu, 8 do 12 sati dnevno, ali sam zato svo slobodno vrijeme provodila u razgledavanju grada, obilasku muzeja, piknicima po njujorškim parkovima, uživajući u društvu novih prijatelja i poznanika – priča Sara koju i sada obuzme oduševljenje dok prepričava svoje anegdote iz Amerike.

Foto: Sara (privatni album)

- Viza pomoću koje studenti dolaze sezonski raditi u Ameriku omogućava samo određene poslove. Većina studenata tako radi u uslužnim djelatnostima, budući da su dobro plaćeni, ti su poslovi odlični za brzo učenje i usavršavanje jezika. Glavni mi je posao bio rad u Cookie Storeu, gdje sam pekla kolače i radila na blagajni. Radni dan se sastojao od ranog dolaska u trgovinu, pripremanja kolača i kave kako bi bili spremni za prve mušterije, prodaje proizvoda te njihove ponovne pripreme tijekom dana - u razgovoru nam je rekla Tamara Marjanović (25), koja je 2013. godine boravila u Bostonu u Massachusettsu.

Foto: Tamara (privatni album)

- Jedan radni dan u Americi traje jako dugo. Buđenje je oko pola 9, a zatim doručak s cimericama – Karlom iz Meksika, Joannom iz Kolumbije, Saharom iz Izraela i Elizabeth iz Ukrajine. U našoj kući govorilo se pet stranih jezika pa je uvijek bilo veselo i zanimljivo. Nakon doručka smo odlazile na posao gdje smo provodile narednih 9 do 10 sati – otkriva Sandra i prisjeća se kako je svaki dan bio drugačiji, ali svaku večer bi sjedili na trijemu ispred kuće i prepričavale radni dan, a vikend je bio rezerviran za izlaske i druženje s ostalim hrvatskim studentima iz drugih gradova koji su također došli na sezonski rad u Ameriku.
- U Americi sve se vrti oko novca, ljudi rade po dva posla. Radi se i do 12 sati dnevno – tvrdi Sara, a Sandra dodaje kako Amerikanci ne vole neradnike i jako cijene rad te ga znaju nagraditi.
- Ako si ambiciozan i vrijedan, u SAD-u ne postoji prepreka za uspjeh – kaže Sandra i dodaje:
- Jedan dana radiš na US Openu, drugi dan ti nude da radiš u organizaciji Oscara, treći možeš statirati u serijama za koji ni ne pomišljaš da ćeš ikada vidjeti gdje se snimaju i tako u nedogled, prilika je stvarno bezbroj.

"Hrvati su opušteniji, ali znatno oprezniji"

I Sara i Sandra mnogo su vremena provele u New Yorku i slažu se kako je riječ o izuzetno dinamičnom i multikulturalnom gradu koji predstavlja centar svijeta. Stalno se nešto događa, koncerti, kazališta, ljetna kina po parkovima. Mjesta za izlazak ima za svačiji ukus kao i restorana u kojima možete okusiti razne kuhinje svijeta.
- Ljudi su otvoreniji nego kod nas, ali su u Hrvatskoj opušteniji i znaju više uživati u životu – tvrdi Sara, a Sandra dodaje kako je velika razlika i u arhitekturi, velikim prodavaonicama, NE postojanju pekarnica (koje su u Hrvatskoj na svakom kutu), širokim prometnicama i slično.
- Amerikanci su puno otvoreniji ljudi, spremni pomoći i ispričati ti cijeli svoj život u prvih 5 minuta, dok su Hrvati u usporedbi s njima puno rezerviraniji i oprezniji, ali opet, puno srčaniji, strastveniji i mislim da nema većih hedonista od nas – kaže Sandra, a isto potvrđuje i Tamara te dodaje kako Amerikaci uistinu vole voditi razgovore, nevezano koliko znaju osobu s kojom komuniciraju te koliko žele razgovor nastaviti u budućnosti.

Foto: Sandra (privatni album)

- Tako sam desetak puta dnevno vodila slične razgovore. Nije dovoljno samo reći da sam iz Hrvatske, već sam svakome tko je pitao morala objasniti i zašto sam ovdje, koja mi je struka, što volim i što ne volim, gdje sam kupila tu majicu i šal te gdje sam naučila engleski. Ljudi započinju razgovore dok čekamo autobus na stanici, stojimo u redu u trgovini, vežemo bicikle na istome mjestu ili su nam se susreli pogledi koji nisu bili mrzovoljni. To je ono što Hrvati nemaju. Kod nas bi takvi razgovori završili mišlju: ''Što je ova osoba zapravo htjela od mene?'' - prepričava nam svoje iskustvo Tamara.

"Amerikancima je Hrvatska velika nepoznanica"

Amerikanci, ako je suditi po iskustvima naših studentica, znaju jako malo o Hrvatskoj i u principu većina poznaje samo Dubrovnik, dok mnogi misle kako je Hrvatska i dalje dio Jugoslavije.
- Oni koji bolje poznaju Hrvatsku uglavnom spadaju u višu klasu koja putuje svijetom i za Hrvatsku su čuli jer je jedna od najpoželjnijih turističkih destinacija - iz iskustva priča Sandra, a Sara dodaje da kad bi rekla da dolazi iz Hrvatske - gotovo svi bi pitali gdje je to.
- Hrvati Amerikancima djeluju veoma egzotično i na nas ne reagiraju nimalo loše, barem ne iz mojeg iskustva – kaže Tamara.

Foto: Tamara (privatni album)

"Ako me Hrvatska iznenadi, rado ću joj se vratiti"

- Hrvatsku vidim u ne baš tako svijetloj budućnosti, ali ne vidim da će budućnost biti išta drugačija i za ostale Europske zemlje. Nažalost ne vidim da će se pojaviti pojedinac ili grupa ljudi kojima će se dati prostora i koji će napraviti nešto dobro za ovu zemlju – kaže Sandra i dodaje kako, unatoč činjenici da ju je Amerika oduševila, nikada nije razmišljala da se trajno iseli iz Hrvatske jer bi joj previše nedostajao balkanski mentalitet.
Magistra ekonomije Sara, iako trenutačno radi kao pripravnik u prodaji u jednom domaćem proizvodnom poduzeću srednje veličine, tvrdi kako je mnogo vremena ipak provela razmišljajući o odlasku iz Hrvatske:
- Nakon povratka iz SAD-a stalno sam razmišljala o odlasku, ali ne u SAD već u Njemačku, Irsku ili Englesku jer je bliže, a ujedno i jeftinije za doći doma. O odlasku sam razmišljala zbog želje za životom u multikulturalnom gradu , ali i zbog mogućnosti pronalaska bolje plaćenog posla. U Hrvatskoj ne mislim da će se nešto bitnije promijeniti unutar sljedećih pet godina. Potrebno je puno više vremena, a Hrvatska je zemlja otporna na promjene - tvrdi Sara.

Foto: Sara (privatni album)

- U trenutku kad zaradiš dovoljno novaca da proputuješ kontinent – život u Hrvatskoj se čini mnogo lošiji. No, vjerujem kako život bez studenske vize te svih osiguranja (npr. zdravstvenog) u Americi nije tako bajan. Više puta sam razmišljala o selidbi tamo, no američke restrikcije su me veoma brzo spustile na zemlju - kaže Tamara koja je nakon povratka iz Amerike diplomirala komunikologiju i potom posao u struci pronašla u Londonu.
- Sumnjam da se situacija u Hrvatskoj unutar pet godina mnogo promijeniti da će me čekati bolje prilike. Ako me iznenadi, rado ću joj se vratiti – dodaje Tamara.
Premalo poslovnih prilika za mlade ljude te previše nepotizma i namještanje poslova isključivo preko veza, Sandra vidi kao jedan od ključnih problema i razloga zbog kojih mladi napuštaju Hrvatsku.
- Gotovo je nemoguće pronaći posao, a kad ga pronađu, mnogi visokoobrazovani mladi ljudi su potplaćeni i ne mogu se osamostaliti, razmišljati o budućnosti i vlastitoj obitelji. Prisiljeni su raditi za minimalne plaće unatoč visokom obrazovanju - dodaje Sara.
- Živjeći u dvije strane države dobila sam dojam kako je kvaliteta života bolja u njima. Ovdje se referiram na plaću i odnos uloženoga novca i onoga što se dobije. U Hrvatskoj se tako za veoma manju plaću radi mnogo više, što je za većinu stanovništva nemotivirajuće - još jednom naglašava Tamara.

Foto: Tamara (privatni album)

"Hrvatska je prekrasna, ali otporna na promjene"

- Hrvatska je zemlja čarobne prirode, prekrasnog mora i obale te izrazito sposobnih i strastvenih ljudi, dok je SAD zemlja u kojoj se snovi ostvaraju, ali treba biti oprezan što se i kako želi jer sve ima svoju cijenu - rekla nam je Sandra za kraj, a isto misli i Sara:
- Hrvatska je zemlja balkanskih korijena, nemjerljivih prirodnih ljepota i konzervativnih ljudi otpornih na promjene. SAD je pun različitosti, prilika i mogućnosti, ali i egocentrične politike, forsiranja konzumerizma diktiranjem trendova i većih mogućnosti za postizanje osobnih ciljeva.
- Hrvatska je prekrasna država s karakterom, koja dijeli more s Italijom, a sastoji se od tisuću otoka, brda i dolina, ukusne hrane, sposobnih ljudi te ljudske topline koju je teško pronaći - kaže Tamara koja će u njoj, barem u bliskoj budućnosti, provoditi samo godišnji odmor.

KOMENTAR:

 Proces iseljavanja iz Hrvatske prikazuje i ovaj slucaj tri mlade djevojke. Amerika se dozivljava kao zemlja mogucnosti i sansi, a ignorira se da je to zemlja koja ima najvise beskucnika na svijetu i zemlja u kojoj je zdrvstveno osiguranje luksuz. hrvatska je mala zemlja sa puno problema, Medjutim na tim podrucjima Hrvati obitavaju od 7 stoljeca, pa je lako predvidjeti da ce tako i ostati. Samo mali broj ljudi koji ode u europske i prekomorske zemlje ce pronaci materijalnu sigurnost i osobnu srecu. Na zalost mnogi danas zavrse u nemilosrdnom poslovno-robovlasnickom odnosu sumnjivih tvrtki. Ugodan dan i lijep pozdrav. Drazen Katic

www.drazenkatic.blogspot.de

DIREKTNA PRODAJA ILI PRODAJA PUTEM INTERNETA

U direktnoj prodaji bilo da prodavač prodaje iz trgovine (ureda) ili radi "vani na terenu" dolazi do fizičke izmjene energije i emocija između prodavača i kupca u prodajnom procesu.

Sam prodajni proces je 90% emocionalni i 10% logički proces.

Puno tvrtki koristi prodavače "na terenu" jer na taj način imaju minimalne troškove, a često baš ti prodavači ostvaruju izuzetan prodajni uspjeh.

Prodaja preko interneta postoji otprilike 20 godina. Na internetu se danas zarađuju milijarde. Tipične tvrtke koje se bave prodajom preko interneta su eBay i Amazon. Ta dva koncerna ostvaruju gigantske dobiti samo internetskom prodajom.

U internetskoj prodaji dolazi do izmjene informacija i većinom odlučuje jedino matematika. Često se događa da televizijski uređaj u prodavaonici televizora košta 450 eura , a u ponudi putem interneta samo 350 eura.

Postoje na žalost kupci koji odu na savjetovanje u prodavaonicu, snime uređaj koji žele kupiti, odu kući, te naruče preko interneta isti uređaj koji su prije dva sata gledali i diskutirali o njemu sa prodavačem.

Danas internetom možemo kupiti različite stvari: avionsku kartu, cipele, tehniku, godišnji odmor, knjige, lijekove itd. Ono što izostaje u internetskoj kupnji je socijalna komponenta. Nema izmjene energije između dvije strane, nema izmjene emocija i ne ostvaruje se na kraju toliko zadovoljstvo kupnjom kao u direktnoj prodaji. Prije više godina govorilo se da ćemo preko interneta jednog dana moći kupiti baš sve. Naručiti kruh i mlijeko i sve druge proizvode i usluge. Naravno da su ljudi ostali vjerni kod kupovine namirnica odlasku u trgovinu.

Bio sam upoznat sa osnivanjem tvrtki koje su nudile preko interneta kupnju široke palete proizvoda, također i prehrane po tzv. jeftinijim cijenama, kupovnim bodovima i slično. Neke od tih tvrtki su ubrzo bankrotirale, a neke posluju još i danas.

Radio sam u raznim zanimanjima i za različite tvrtke, te sam bio prisiljen zbog prirode posla raditi preko interneta, a također i u direktnoj prodaji. Moji prodajni rezultati u direktnoj prodaji bili su daleko bolji, od internetske prodaje. Vjerojatno iz razloga što više volim direktnu komunikaciju u živo od sjedenja ispred računala.

Drugi prodavači ostvaruju izuzetno dobre rezultate internetskom prodajom. To je zaista potpuno individualna stvar.

Radeći u jednoj tvrtci koja se bavila prodajom energije i telekomunikacija puno vremena sam provodio u direktnoj prodaji na terenu. Za nekoga je to lošiji posao od sjedenja u kancelariji i čekanja da vam mušterija pokuca na vrata. Međutim ako radite na učinak nije isto zaraditi malu "kancelarijsku" plaću ili tri do četiri puta više radeći na terenu!

Ja sam zbog karaktera posla radio prvu polovicu dana na terenu, a drugu polovicu sređivao prodajne ugovore i brinuo se o mome prodajnom timu iz kancelarije.

Znalo se ponekad dogoditi da stalnu mušteriju naručim zbog produženja ugovora da dođe kod mene u kancelariju. Međutim kod novih mušterija je obavezno bio dolazak u njihovu tvrtku, trgovinu ili poslovni prostor. Jedino na terenu možete vidjeti koliku potrošnju energije ima mušterija, koristi li štednu rasvjetu, ima li stare ili nove uređaje u prostoru, isključuje li "stand-by modus" prilikom završetka posla itd.

Nakon sagledane cijele situacije, popijene kave ili soka, predlagao sam mušteriji alternativnog ponuđača energije koji je nudio niže cijene za isti proizvod.

U Njemačkoj postoji više od 1.000 ponuđača električne energije i plina. Kada sam obavio kompletno savjetovanje, najčešće sam zaključio ugovor isti dan. Jedan mali dio mušterija je morao par dana razmisliti ili prije zaključenja ugovora porazgovarati sa partnerom. Takav način savjetovanja, te kvalitetan proizvod stvaraju povjerenje i mogućnost da mušteriju zadržite dulji niz godina.

Proizvode "energije i telekomunikacija" su mnogobrojni koncerni i tvrtke nudili u internetskoj prodaji ili prodaji preko telefona.

Ugovor je mušterija zaključivala ispunjavanjem obrasca u internetu ili samo potvrdom osnovnih podataka na telefonu. Te mušterije su većinom bile nezadovoljne, nikad nisu u živo srele prodavača, a kada bi iskrsnuo neki problem jedini sugovornik je bio "hot line" tvrtke koja im je prodala proizvod. Jedan veliki broj takovih mušterija nakon isteka ugovora su zaključili novi ugovor kod direktnog prodavača. Interesantno je da usmena propaganda funkcionira čak godinama. Neki dan me nazvao prijatelj od jedne moje bivše mušterije i pitao dali bi kod njega u tvrtci mogao napraviti savjetovanje. Iako se od 2011. više ne bavim tim poslom, uvijek mi je drago kada primim takav poziv. Nakon napuštanja tvrtke 2011. brigu o mojim mušterijama preuzeo je radni kolega, tako da su mušterije i dalje ostale zbrinute.

Iskustva koja stečete na terenu su nezamjenjiva. Preporuke koje dobijete "kao nagradu" za vaš dobro odrađen posao nikada nećete dobiti preko interneta ili telefona. Ako radite samo preko interneta nikada nećete znati kako izgledaju vaše mušterije, sa kojim poslovnim problemima i uspjesima se nose, nikada nećete popiti ni jednu kavu sa njima i nikad vas neće pozdraviti kada se sretnete na ulici.

Međutim kao što sam već naveo svaki trgovac prakticira drugi način prodaje i svako ostvaruje na drugi način prodajne rezultate.

Vratimo se kratko e-Bayu i Amazonu kao divovima internetske prodaje proizvoda.

e-Bay Inc. je osnovan 1995. u SAD-u. On je najveća svjetska tvrtka koja se bavi internet-aukcijom proizvoda. e-Bay je 2001. ostvario dobit od 116,00 milijuna američkih dolara, a deset godina kasnije godišnja dobit je iznosila 3.229,387 milijuna. Cifre govore dovoljno same za sebe.

Amazon.com Inc. je osnovan 1994. također u SAD-u. On je najveća svjetska tvrtka koja se bavi internetskom prodajom knjiga. Amazon prodaje kako nove tako i rabljene proizvode. Pored knjiga bavi se prodajom: CD-a, videoigri, filmova, softwarea, muzike, muzičkih instrumenata, odjeće itd. Prošlogodišnja dobit Amazona iznosila je 48,1 milijardu američkih dolara.

Amazon i e-Bay su dvije najposjećenije interne tvrtke u Republici Hrvatskoj. Posljednjih godina prodaja preko interneta se sve više razvija i u našoj zemlji, pa tako danas postoji približno 1.000 aktivnih interne trgovina. Ukupan online promet maloprodaje iznosi oko 700 milijuna kuna godišnje. Razvojem internet prodaje razvile su se i neke domaće e-Commerce platoforme poput: eKupi.hr, i-Mall.hr i sl.

Da li ćemo kao potrošači kupovati proizvode u direktnoj prodaji ili putem interneta ovisi najčešće o vrsti proizvoda. Također ovisi i o vremenu kojim raspolažemo, o potrebi socijalne komunikacije i mnogim drugim faktorima.

Potrošači se najčešće odlučuju za direktnu kupovinu, te povremenu kupovinu putem interneta.

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

www.drazenkatic.blogspot.de

SKANDAL PRED ‘OLUJU': Zašto je protokol Predsjednice Republike izbacio zastavu HOS-a iz mimohoda?+ KOMENTAR

Tekst je citiran iz portala "Dnevno.hr", dana 31.07.2015

Tino Juric/PIXSELL

"Ministar Kotromanović je podržao ideju da se i zastava HOS-a pojavi na vojnom mimohodu, no protiv je bio protokol Kolinde Grabar Kitarović.

U pripremi svečane obljetnice “Oluje”, sve više kontroverzi povlači odluka da na zagrebačkom mimohodu nećemo gledati zastavu HOS-a. I dok su sve oči branitelja i drugih šokiranih građana bile uperene na ministra Kotromanovića, Ministarstvo obrane te Grad Zagreb koji su pokrovitelji mimohoda u čast “Oluje”, kako neslužbeno doznajemo od izvora bliskih cijeloj priči, ova skandalozna odluka nije došla iz redova vladajuće koalicije. Navodno je ovakvu odluku u strogoj tajnosti donio upravo Ured predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, točnije njen službeni protokol, a prave razloge možemo samo pretpostavljati. Jedan od njih bi svakako mogao biti pokušaj umiljavanja hrvatskoj ljevici posebice nakon posjete Izraelu i onoga što je tamo u ime RH izgovorila.

Dakle, ne samo da vladajuća koalicija nema veze s time, već je, prema našim izvorima, ministar Kotromanović podržao ideju da se HOS-ova zastava zavijori zajedno sa zastavama drugih ratnih postrojbi koje su sudjelovale u povijesnom oslobođenju Hrvatske. Naravno, ovakva odluka je došla u najmanju ruku kao šok HOS-ovcima koji duže od tjedan dana traže krivca i obrazloženje. Kako smo već pisali, bivši pripadnici HOS-a ostali su u nevjerici kada su čuli da se između stotinu zastava na zagrebačkom mimohodu, njihova neće vijoriti.

– Doznali smo kako na mimohodu na kojem će građani moći vidjeti mimohod zastava svih ratnih postrojbi, naše zastave neće biti. Bili smo u nevjerici, no ipak smo organizatorima poslali upit. Odgovor nas je iznenadio… Kazali su nam kako prihvaćaju kritiku i kako će zastava naše postrojbe ipak biti izložena. “Ali”, kazano je u odgovoru, “mi vašu zastavu nemamo… Možemo li dobiti vašu?”

Nekoliko trenutaka u ovoj priči izaziva čuđenje…

Prvo, kako je moguće izbjeći isticanje jedne, za Domovinski rat, toliko značajne postrojbe? Pripadnici HOS-a prokrstarili su bojišnicama duž zaraćene Hrvatske, a njihove su zasluge nemjerljive. Iako ih se samo s vukovarskog Sajmišta nije vratilo pola, članovi postrojbe HOS i u poraću prolaze kroz golgotu dokazivanja i regularnosti, mada je riječ o postrojbi u kojoj niti jedan pripadnik nije terećen za ratni zločin.

Prst u oko, javna je tajna, jest HOS-ov grb čije je prvo bijelo polje i na kojem je natpis “Za dom spremni”. To je, međutim, regularan i statutom ozakonjen grb koji se ipak posljednjih godina pokušava ukloniti, i to na niti malo suptilan način. HOS oznake na koncertima, nogometnim utakmicama i sličnim skupovima, nisu dobrodošle. Nositelji majica ili zastava s njihovim grbom se privode, a štovatelji ove postrojbe – progone.

Za pretpostaviti je da su upravo grb i natpis na zastavi razlog neuvrštavanja postrojbe HOS u zagrebački mimohod, iako su bili aktivni sudionici završnih oslobodilačkih operacija Ljeto 95 i Oluja. Ne treba zaboraviti niti njihove zasluge u zaraćenom Dubrovniku, kao niti to da su tijekom operacije Maslenica pripadnici 43 dana bili u neprijateljskom okruženju i nadljudskim naporima branili Škabrnju.

Zastava na mimohodu stoga je najmanje što se prema pripadnicima HOS-a može učiniti iz zahvalnosti. Nakon kritika i upućenih mailova, organizatori ipak pristaju na isticanje HOS-ove zastave, no naišli su na neočekivanu prepreku – ne posjeduju niti jednu, jedinu zastavu ove postrojbe…

“Možemo li dobiti vašu”, pitali su iznenađene pripadnike HOS-a."

KOMENTAR:

Ipak bi svi sudionici koji su dali svoj doprinos u Domovinskom ratu trebali sudjelovati sa svojim vojnim obiljezjima i odorama na mimohodu. 

I druge zemlje slave svoj dan pobjede te veteranske postrojbe sudjeluju u tom cinu proslave. Ne postoji razlog u slucaju Republike Hrvatske za iznimku!

Ugodan dan i lijep vikend svim citaocima bloga!

Drazen Katic

PROMOCIJA TURIZMA

Za Republiku Hrvatsku turizam igra jako važnu ulogu. Za kvalitetni turizam morate imati jako dobru ugostiteljsku ponudu. Te dvije stvari idu jednostavno zajedno.
Bilo da se radi o godišnjem odmoru na moru, odlasku na skijanje, seoskom turizmu, brdskom ili planinskom turizmu, medicinskom turizmu i wellnessu morate imati kvalitetne popratne ugostiteljske objekte!

Sjećam se kada sam 2010. godine u maju proveo par dana godišnjeg odmora u Austriji u blizini Kitzbühela. Krenuli smo iz Štutgarta. Temperatura je bila gotovo 30 stupnjeva celzijusa. Za par sati vožnje stigli smo u Kitzbühel, te se tada počeli penjati automobilom na alpe. Sat vožnje samo u brdo. Zaboravio sam koja je to bila nadmorska visina, ali znam da smo nakon sat vožnje završili među oblacima.

Konačno smo došli do jednog lijepog motela gdje smo rezervirali par dana. Temperatura je bila oko 1stupanj, znači razlika u temperaturi u 5 sati gotovo 30 stupnjeva celzijusa.
Motel je bio obiteljski obrt, jako ugodna atmosfera, familijski odnos prema gostu.

Imao je unutarnji bazen, saunu, prostor za wellness. Što čovjeku više treba?
Međutim što da radite u alpama cijeli dan? Gledati televiziju možete i kod kuće, a u sauni i bazenu nemožete provesti cijeli godišnji.
Pošto smo mi došli iz Štutgarta, a tamo ljudi rado pješače odlučili smo se ići pješice u brdo, svaki dan u drugom pravcu.
Drugi dan godišnjega krenuli smo nakon doručka na pješačenje. Temperatura je bila oko nule i polako je počinjao snijeg. Penjali smo se sve više i više u brdo prema oblacima. Osim prekrasne prirode nije bilo nigdje ničega. Nakon sat vremena penjanja nismo sreli više niti jednog čovjeka, međutim nastavili smo dalje.

Najveći problem je bio da nismo ponijeli ništa za jelo i piće jer smo računali da postoji neki mali restoran za turiste. Tako je i bilo. Nakon sat vremena penjanja došli smo do jednog malog restorana koji je bio zatvorena, a radio je samo vikendom, naravno iz razumljivih razloga.

Nastavili smo pješačenje. Penjali smo se skoro 2 sata u planinu. Imao sam osjećaj da se penjemo na nebo, bili smo jako žedni i disanje je bilo otežano. Pošto nismo ponijeli vodu pili smo iz obližnjih glečera koji su se topili. Kako smo nastavili penjanje snijega je bilo sve više.

Nakon gotovo 3 sata penjanja na planinu naišli smo na jednu malu vikendicu sa terasom, te stolom i klupom. Terasa je bila otvorena tako da smo sjeli na klupu, te od iscrpljenosti odspavali pola sata. To je bilo prvo mjesto nakon 3 sata penjanja na koje smo mogli sjesti i malo se odmoriti. Poslije kratkog sna krenuli smo natrag niz planinu. Trebalo nam je 2 sata da stignemo do motela. Ne mogu vam opisati osjećaj kada sam ugledao motel, znao sam da je tamo toplo, da ima hrane i pića.

Ovom pričom sam Vam htio skrenuti pažnju na to, koliko su važni ugostiteljski objekti u turizmu.

Turizam u Republici Hrvatskoj igra presudnu ulogu i bitno utječe na životni standard građana, indirektno preko bruto društvenog proizvoda ili direktno preko mjesečnih primanja onih koji rade u turizmu. Svaki godišnji odmor pamti se posebno po tome kakva je bila ugostiteljska ponudu. Da li je hrana bila ukusna i raznovrsna, da li je bila svježe pripremljena? Sve to ostaje dugotrajno u pamćenju turista.

Međutim odnos ugostiteljskog osoblja prema turistima ostaje u najdužem sjećanju. Od konobara koji Vas poslužuje, glavnog kuhara koji prati izdavanje večere, menadžera hotela koji Vas ljubazno pozdravi, pa do spremačice koja svako jutro uredi vašu sobu.

Ako je njihov odnos bio profesionalan i ljubazan turist to gotovo nikada neće zaboraviti.

Ponekad nesvjesno uspoređujem ugostiteljsku ponudu zemalja u kojima sam proveo godišnji odmor sa ugostiteljskom ponudom u Republici Hrvatskoj.

Kod nas je hrana dobra i ako niste previše izbirljivi biti ćete sa tom ponudom zadovoljni. Međutim nedostaju popratni sadržaji koji su sastavni dio turizma.

2004. sam posjetio Tunis. Ugodna arapska zemlja. Ono što me se posebno dojmilo je da gotovo svako tko radi u turizmu govori jako dobro četiri jezika: arapski, francuski, engleski i njemački. U ranim jutarnjim šetnjama sretao sam siromašne ribare koji love na plaži ribu za ručak. Čak su i ti ljudi koji nikada nisu išli u školu govorili toliko njemački da smo se mogli sporazumjeti. Od njih sam saznao nešto više kako običan mali čovjek živi u Tunisu. Međutim ono što govori o kvaliteti turizma u Tunisu je činjenica da oni ne dopuštaju turistu da mu bude dosadno. Prilikom jutarnjih šetnji redovito sam sretao grupu koja je organizirano na konjima jahala uzduž plaže. Svako jutro je obavezno na plaži izvođen jutarnji fitness sa muzikom kojeg je vodio trener sporta.

Svaki dan nakon večere je bila nova predstava ili animacija na bini hotela u kome smo odsjeli.

Tunežani se jednostavno stalno bave gostom tako da gost i nema veliku mogućnost otići u neki drugi restoran ili hotel i tamo potrošiti svoj novac.

Prema turistima su svi ljubazni. Policija na konjima obilazi plažu, tako da ne morate biti u strahu da će vam se nešto dogoditi ili da će vam nešto nestati. Nakon završenog godišnjeg odmora dali smo napojnicu osobi koja je pospremala sobu. U Tunisu najčešće radi samo jedna osoba u familiji, a plaćom moraju prehraniti cijelu obitelj.

Sličan odnos prema turistima doživio sam 2011. na Velikom Kanarskom Otoku. Iako je hrana bila neslana, godišnji je ostao nezaboravan, ne samo po ljepoti prirode, nego prije svega po toplom i srdačnom odnosu prema turistima.

U Republici Hrvatskoj turisti mogu uživati u ljepotama prirode, raznovrsnim hrvatskim specijalitetima, čistoći mora i rijeka.

Ono na čemu se treba raditi je razvući turističku sezonu dodatnim van sezonskim ponudama, te poboljšati profesionalizaciju turističkog osoblja.

Kod nas postoji stečena navika da se turistička sezona priprema u maju, pa ako se dogodi da je početkom maja posebno toplo vrijeme u vanjskom bazenu hotela nećete se moći okupati pošto je zatvoren. Upravo je to bio slučaj prošle godine kada sam posjetio prijatelja u Novom Vinodolskom. Bila je sredina maja i temperatura gotovo 30 stupnjeva. More je bilo prehladno za kupanje. Na gradskoj plaži nalazio se hotel s prilično velikim vanjskim bazenom koji nije bio u uporabi. Do danas mi nije jasno zašto taj bazen nije bio otvoren da se turisti i mještani u njemu mogu okupati, a hotel bi sigurno dobro zaradio dodatnom prodajom hrane, pića i sladoleda.

Pod profesionalizacijom turističkog osoblja smatram da od spremačice pa do menadžera hotela svatko treba voditi brigu da se gost osjeća ugodno, biti u kontaktu sa gostom, upoznati ga sa ponudama i znamenitostima grada u kome se nalazi. Gostu na godišnjem ne smije biti dosadno. Vremena kada se prodavala "voda i sunce" su odavno prošla.

Ugostiteljska ponuda počinje kada turist ulazi na graničnom prijelazu u našu zemlju, a završava kada napušta Hrvatsku. Osmjeh graničnog policajca, konobara, menadžera hotela, prodavačice voća na gradskoj tržnici turist neće zaboraviti. Međutim neće ni zaboraviti osmjeh koji nije dobio. Vrlo je važno shvatiti da turisti nisu prisiljeni dolaziti na ljetovanje u Republiku Hrvatsku. Međutim naše profesionalno osoblje ih može tijekom godišnjeg odmora vezati za našu zemlju, tako da iduće godine dođu ponovo i dovedu svoje prijatelje!

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

www.drazenkatic.blogspot.de

Ipak se događa: Kina otvorila prvu tvornicu u kojoj su jedini radnici - roboti + komentar!

Tekst je citiran iz portala "Dnevnik.hr", 30.07.2015

30.07.2015 @ 08:37h Piše: Tomislav Ćuto

Postanite fan na Facebooku ako već niste! Kinesko gospodarstvo, iako se pričalo o krizi, i dalje postavlja nove standarde u poslovanju, nažalost, neki od njih nam se nimalo neće svidjeti, jer donose potvrdu kako bi budućnost doista mogla biti još mračnija od sadašnjosti...
Borba za očuvanje radnih mjesta traje konstantno, problem je što iz dana u dan, osim u rijetkim oazama poslovnog uspjeha, raste broj nezaposlenih. I dok je s jedne strane napredak modernih tehnologija donio nove mogućnosti, analogno tome i nova radna mjesta, s druge strane je ista ta tehnologija prema mnogim stručnjacima jedna od glavnih prijetnji budućnosti čovječanstva. Dokazuje to i vijest koja dolazi iz Kine u kojoj je otvorena prva tvornica u kojoj nema ljudskih zaposlenika, nego sve procese i proizvodnju odrađuju roboti. Kompanija Changying Precision Technology Company iz kineskog Dongguana ne skriva kako je scenarij za budućnost u svim njihovim pogonima potpuna robotizacija. Već su krenuli s procesima koji će rezultirati zamjenom ljudi od strane robota, što je potvrdio i glavni direktor tvrtke Luo Weiqiang.
Jedna od tvornica je već krenula s robotima djelatnicima, iz kompanije su poručili kako je to za njih ogroman napredak i ušteda (bojimo se kako je ovo jedino važno), jer jedan robot može zamijeniti šest do osam ljudi. Trenutačno ima 60 robota koji rade na 10 proizvodnih linija i to konstantno - 24 sata na dan. Jedina "živa bića" u pogodima, za sada, su nadzornici koji samo provjeravaju odvijaju li se svi procesi prema zadanom planu i programu. U naredne dvije godine, otkrivaju iz kompanija, namjera im je "zaposliti" otprilike 1000 robota, odnosno 80% procesa i proizvodnje će odrađivati strojevi i umjetna inteligencija, rekao je predsjednik upravnog odbora tvrtke Chen Qixing. Naravno kako ne treba objašnjavati da će povećanjem robotske radne snage ljudi mahom završavati na cesti, ali kapitaliste u, paradoska li, takozvanoj "komunističkoj Kini", nimalo ne zanima.

KOMENTAR:

Uvodjenje robotike u proizvodnju traje vec dugi niz godina, ali ne u tolikoj mjeri koliko je to danas izrazeno. Potpuno uvodjenje robota u proizvodni proces povecava dobit i smanjuje greske u proizvodnji. Medjutim u kolikoj je to mjeri dopustivi, a da ne ugrozi egzistenciju ljudi koji takodjer trebaju posao?

Drazen Katic

www.drazenkatic.blogspot.de

PREKOMJERNO KONZUMIRANJE MESA KAO EKONOMSKI, SOCIJALNI I EKOLOŠKI PROBLEM

Naši djedovi i bake su konzumirali meso jednom tjedno. Zadnjih 50 godina u Europi, a također i u drugim dijelovima svijeta došlo je do trenda svakodnevnog konzumiranja mesa i mesnih proizvoda, tako da se do danas potrošnja učetverostručila.

Životinje se uzgajaju u neodgovarajućim uvjetima. Njihov rast ubrzavamo hormonima rasta, vitaminskim dodacima pospješujemo uzgoj, te ih preventivno liječimo antibioticima!

Konzumiranje mesa postalo je "in". U današnje doba se meso i mesni proizvodi ne samo jednom dnevno, nego ponekad i više puta na dan nađu na jelovniku!

Rezultati takve ishrane uzimaju već sada svoj danak. Djeca se ubrzano razvijaju od "hormona rasta", antibiotici sve slabije djeluju kada smo bolesni, pošto antibiotike unosimo hranom pa bakterije stvaraju rezistenciju. Dječji dijabetes, prekomjerna težina, povećana masnoća u krvi postali su česte dječje bolesti. Bolesti srca i krvnih žila zauzimaju prvo mjesto po smrtnosti u europskim zemljama. Moždani i srčani udar su postali gotovo pravilo. Umiranje srednje generacije u dobi između 40 i 60 godine je sve učestalije.

Usprkos izobilja hrane i naprednoj medicini postići će se nivo da će pogrešnim načinom ishrane i utjecajem stresa duljina životnog vijeka sadašnje mlade i srednje generacije pasti ispod granice koju su doživjeli naši djedovi i bake.

Sa ekološkog stajališta povećana proizvodnja goveđeg mesa je opasna. Uzgoj goveda dovodi do dodatnog izlučivanja metana u atmosferu, a metan vrlo agresivno uništava ozonski omotač. Pored toga za uzgoj mesa potrebne su velike količine vode. Prema "Statisti" za uzgoj jednog kilograma mesa je potrebno 16.000 litara vode, a za uzgoj jednog kilograma žitarica 1.350 litara.

Postavlja se pitanje tko profitira od proizvodnje i prekomjernog konzumiranja mesa i mesnih proizvoda?

Da li su to koncerni koji proizvode hranu za stoku? Da li su to velike farme za uzgoj životinja? Da li je to medicina i farmaceutska industrija ? Da li su to veliki prodajni lanci i restorani?

Svi nabrojeni faktori ostvaruju pozamašan profit u procesu uzgoja, prodaje i konzumacije mesa i mesnih proizvoda. Naposljetku kada čovjek oboli medicina i farmaceutska industrija ostvaruju svoj dio dobiti.

Činjenica je da jedini koji gubi u prekomjernom konzumiranju mesa i mesnih proizvoda je potrošač. On gubi na svim područjima. Meso nije jeftino, znači da potrošač ima ekonomski gubitak. Od prekomjernog konzumiranja mesa se obolijeva, znači gubitak zdravlja. Masovni uzgoj goveda oslobađa velike količine metana, a to znači ekološki gubitak kako za pojedinca tako i za cijelu ljudsku zajednicu. Korištenjem žitarica za uzgoj životinja povećava im se cijena na svjetskom tržištu, te postaju sve nedostupnije za prehranu stanovništvu siromašnih zemalja. To je socijalni problem.

Ako već nismo vegetarijanci uravnotežena ishrana bi značila: 2 puta meso na tjedan, 2 puta riba na tjedan i 3 puta vegetarijanska hrana tjedno. Nije se uvijek lako pridržavati tog pravila. Užurbani način života i pad životnog standarda pogodovali su posebno u velikim gradovima konzumiranju "brze hrane", a ona se sastoji većinom od mesnih proizvoda.

Njemački portal Bild.de 10.01.2013 objavio je da svaki građanin Njemačke u svome životu prosječno pojede u obliku salame, gulaša i šnicli 1.094 životinje, te od toga:

1. 945 pilića
2. 46 svinja
3. 46 pura
4. 37 patki
5. 12 guski
6. 4 janjca
7. 4 goveda

Navedeni podaci su dio studije BUND-a Njemačke.

"Statista" nam prikazuje potrošnju mesa (u kilogramima) po glavi stanovnika 2005. u navedenim zemljama, te prosječnu potrošnju u svijetu:

- USA..............................................126,60

- Australija......................................117,60

- Španjolska....................................107,90

- Argentina......................................88,60

- Velika Britanija.............................83,90

- Njemačka......................................83,30

- Norveška.......................................61,70

- Kina..............................................59,50

- Rusija............................................52,10

- Južna Afrika..................................46,20

- Japan.............................................45,40

- Svjetska potrošnja.........................41,20

- Tajland...........................................26,70

- Nigerija..........................................7,50

- Bangladeš......................................3,10

Vidljivo je da su industrijske zemlje daleko iznad svjetskog prosjeka potrošnje mesa po glavi stanovnika.

U proizvodnji i prodaji mesa nerijetko dolazi do zloupotrebe. Prodaje se pokvareno meso, meso koje ne odgovara deklaraciji i sl.. Ne samo da se radi o prevari potrošača, nego se ozbiljno narušava i zdravlje građana.

Tome se možemo oduprijeti kupujući meso iz ekološkog uzgoja. Činjenica je da je to meso skuplje, međutim ako ga budemo manje konzumirali opet ćemo izaći na kraj sa našim mjesečnim budžetom za kupnju hrane.

Na web stranici WWF-a pod temom meso i konzum stoji: "Tko jede manje mesa može si priuštiti skuplju salamu i šniclu iz ekološkog uzgoja. Njemačko Društvo za ishranu preporuča iz zdravstvenih razloga 300 – 600 gr mesa tjedno, a to je manje od polovice koju danas prosječno konzumiramo.

Kako bi bilo učiniti prvi korak - jednostavno jedan dan u tjednu bez mesa."

Ako spadamo u skupinu koja konzumira svakodnevno meso i mesne proizvode mogli bi o navedenom prijedlogu razmisliti. Ako nam financije dozvoljavaju prođimo jedan dan u tjednu u restoran i naručimo vegetarijansko jelo. Na taj način taj dan u tjednu nećemo doživjeti kao kaznu, već kao poklon nama samima. 

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost

mr.sc. Dražen Katić, dipl.ing.

www.drazenkatic.blogspot.de