Mi
smo u Europi dio modernog potrošačkoga društva koje troši sve i
svašta. Čovjekova priroda nije megalomanska, nego više racionalna,
skromna i sklona dijeljenju.
Zašto
se normalni potrošač šezdesetih godina danas transformirao u
"potrošača ovisnog o potrošnji"?
Odgovor
velikim dijelom leži u reklami odnosno ekonomskoj propagandi putem
medija. Mi smo danas svakodnevno bombardirani sa tisuću akcija i
ponuda različitih proizvoda, a da zapravo većinu tih proizvoda ni
ne trebamo.
Psiholozi
prodaje tvrde da ako netko 100 puta vidi reklamu za jedan proizvod
101 puta će taj proizvod i kupiti.
Reklama
je po mome mišljenju danas poprimila karakter "djelomičnog
nasilja"!
Ujutro
kad otvorimo poštanski sandučić čeka nas u njemu reklama
pojedinih proizvoda. Kasnije želimo u miru popiti kavi i pročitati
novine, međutim opet reklama iz novina upire u naše oči. Tijekom
dana bombardiraju nas reklamom preko interneta, na autobusnim ili
tramvajskim stanicama preko "Infoscreena".
Konačno
kad završimo naš naporni radni dan, večeramo i želimo pogledati
neki film ili seriju na televiziji, počinje svakih pola sata novo
bombardiranje reklamom.
Ono
što me zaista začudilo je da na Hrvatskoj televiziji čak i prva
dva državna programa u tako obilatoj mjeri koriste reklamu
proizvoda.
Reklama
prodaje proizvod, međutim mora li reklama biti toliko prisutna u
našoj svakodnevnici?
Više
ni sami ne znamo koji proizvod je potreban, a koji nije. Jednostavno
odemo u prodavaonicu i kupimo proizvod koji smo vidjeli u Večernjem
ili na televiziji.
Da
li mi kao potrošači izvrgnuti utjecaju reklame polako gubimo naš
identitet i sposobnost "racionalne kupovine"?
Čak
i sam povremeno kupim nešto, a tek kada dođem kući vidim da sam
kupio proizvod koji uopće ne trebam ili bar ne u tom trenutku.
Da
li mi kao potrošači polako trebamo zaštitu od utjecaja reklame ili
pak edukaciju kako se oduprijeti reklami?
Sve
su to važna pitanja koja će biti razmatrana u budućnosti sa
različitih aspekata.
U
reklamu se ulažu ogromna financijska sredstva. Ta sredstva ulaze u
troškove, međutim ponekad bi se ta sredstva mogla uložiti za
poboljšanje tehnologije, kupovinu kvalitetnijih sirovina, isplatu
bonusa zaposlenicima i sl.
Posljednji
primjer ekonomske propagande je bio politički marketing stranaka i
neovisnih kandidata na izborima ove godine za parlament Europske
Unije, te lokalnim izborima u Republici Hrvatskoj.
Politička
propaganda se vodila na svim nama dostupnim medijima: televiziji,
radiju, dnevnim novinama, internetu, postavljanjem plakata,
dijeljenjem propagandnih listića i propagandnih poklona građanima,
različitim skupovima i manifestacijama. Ta vrsta reklame iznosi
uvijek znatna financijska sredstva koja se dodjeljuju strankama i
neovisnim kandidatima iz proračuna Republike Hrvatske,
sponzoriranjem tvrtki, te vlastitim financiranjem. I ako se tu radi
većim dijelom o izgubljenom novcu koji se mogao daleko bolje
investirati, prednost takve vrste marketinga je da on traje relativno
kratko vrijeme. Nakon predizborne kampanje mi kao potrošači
(glasači) možemo odahnuti i uživati u miru do idućih izbora!
Prije
otprilike 100 godina pionir serijske proizvodnje automobila Henry
Ford je izjavio: "Tko ne reklamira, taj umire". K tome je
dodao da je polovica uloženog novca u reklamu izgubljeni novac,
međutim da on ne zna koja je to polovica!
Taj
duhoviti industrijski proizvođač automobila koji je i tvorac
moderne industrijske proizvodnje (serijska proizvodnja na traci)
prije jednog stoljeća uvidio je koliko je snažno oružje "ekonomska
propaganda".
Pošto
sam završio postdiplomski studij na Poslovnoj ekonomiji, te
magistrirao na temi: "Primjena marketinške koncepcije u
Hrvatskoj policiji", morao sam prilikom studija ekonomsku
propagandu proučavati u detalje. Ono što sam pročitao u knjigama i
čuo na predavanjima o ekonomskoj propagandi bile su samo pozitivne
stvari. Međutim pošto mi živimo u dualnom svijetu, svaka stvar
koja postoji ima kako svoju pozitivnu, tako i negativnu stranu.
Kao
građanin i potrošač u praktičnom životu uvidio sam i tu drugu
stranu ekonomske propagande. Često se zapitam može li ekonomska
propaganda biti drugačija, ne samo profitno orijentirana, nego
orijentirana prema istinskim potrebama potrošača?
Može
li ekonomska propaganda biti održiva? Drugim riječima može li
istovremeno zadovoljiti svoju primarnu funkciju, prodaju proizvoda,
te na jedan "održiv" način težiti zadovoljenju istinskih
potreba potrošača. Ako potrošač pod utjecajem ekonomske
propagande kupi proizvod koji mu ne treba, tu se jednostavno radi o
psihološkoj obmani potrošača koja je zakonski ali ne i etično
dozvoljena.
Smatram
da današnja ekonomska propaganda treba zadovoljiti svoju primarnu
funkciju, međutim na jedan sasvim drugi način, poštivajući načela
poslovne etike.
Kada
dobijete reklamu u pismu na vašu kućnu adresu, prvo se zapitate:
"Odakle im moja adresa?". Ja se posebno trudim da moju
adresu stanovanja nigdje ne dajem. Često smo izloženi reklami
proizvoda ili usluga na štandovima, gdje postoji "dobitna
nagradna igra". Međutim ako želite u njoj sudjelovati tada
morate navesti vašu adresu stanovanja, e-mail i telefon. Nerijetko
su te akcije usmjerene na skupljanje adresa građana. Iako je u
Njemačkoj zakonom zabranjena prodaja adresa, ipak se to događa.
Povremeno znam dobiti na kućnu adresu pismo meni potpuno nepoznate
banke, gdje me čak oslovljavaju klijentom, te nude različite
financijske proizvode ili otvaranje žiro računa. Pošto nigdje ne
ostavljam moju adresu, svaki puta se ponovo zapitam tko im je prodao
moje podatke? To misteriozno pitanje do danas nisam uspio
odgonetnuti. Sigurno je da neke banke kupuju na "crnom tržištu"
kućne adrese građana, te pokušavaju na taj nedozvoljeni način
doći do novih klijenata ili prodati svoje proizvode.
Slanje
pisama je jedan vrlo negativan način korištenja ekonomske
propagande i po mome mišljenju vrlo neučinkovit.
Ako
sam zainteresiran za neki financijski proizvod koji nudi banka, tada
ću prvo otići u svoju banku, te porazgovarati sa osobnim bankarom.
Fordova
teza da pola novca uloženog u ekonomsku propagandu je izgubljeni
novac ovdje nije slučaj. Poznato je da je marketing koji se vrši
ubacivanjem reklamnih listića u poštanski sandučić ili slanjem
pošte potencijalnoj mušteriji jedan od najneučinkovitijih načina
marketinga. Učinak je minimalnih 1-3 %. Znači da takvom reklamom
banke idu na svjestan gubitak sredstava.
Ipak
se taj marketing iako je neučinkovit, neetičan i u "sivoj zoni
poslovanja" kod nekih banaka prakticira.
Ekonomska
propaganda je postala dio svakodnevnog života, ona prodaje proizvod,
ali se u budućnosti mora fokusirati na potrošača kao "partnera",
a ne tretirati ga isključivo kao "subjekt" za ostvarenje
profita.
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj
prvoj knjizi “MODERNOM
EKONOMIJOM U
BOLJU ZAJEDNIČKU
BUDUĆNOST”!
Prvi puta knjiga je
objavljena u junu 2013. godine, a danas je
knjiga dostupna na hrvatskom jeziku
preko izdavačke kuće "Peleman Industries
NV"!
Više o knjizi možete vidjeti pod:
mr.sc.
Dražen Katić, dipl.ing.
Nema komentara:
Objavi komentar